folije


ponekad neki ljudi svojim postojanjem
zaštitnički natkriljuju tebe i tvoje zamisli
kao plastične folije prostor za uzgoj povrća.
usput od njih čuješ kako je najbolji dio sna buđenje,
kako je povoljan laboratorijski nalaz uvjet za sreću,
kako je fatalno važno sic za bic namjestiti smjesta.


prigušeno treperiš poput vanjskog tvrdog diska
dok navlačiš druge patike za druge staze
za nove ciljeve. nema te folije koja će spriječiti
da se ti i tvoje ideje ne iskradete i proklijete
evo ovdje, bez zaštite, na internetskoj vjetrometini.



ormar


u ormaru napravljenom sredinom prošlog stoljeća,
po mjeri, postavljenom u sobu iz koje se nikad nije premještao,
spremali su odjeću, rublje, posteljinu, skrivali pića i dragocijenosti.
kao dio opreme za stan bio sastavni član njihovog stila,
a ormar je pouzdano i vjerno čuvao da se nešto ne ošteti i zagubi.
otvarali su mu vrata i da bi ubacivali jezovite kuglice naftalina
i mirisave vrećice lavande za napasnike koji su ugrožavali tkanja.
ormar je čuvao rublje, posteljinu i odjeću, ali njega nisu čuvali.
nisu zaustavili drvaše kuckare, nisu marili za rupice i crvotočine,
nisu osjećali njegovu bol zbog izgriženosti do ugroženosti.
samo su ga izbacili na ulicu kao krupni otpad kada su zaključili
da je piljevine od izjedanja previše i da će se ormar ubrzo urušiti

nelagoda


tri vunene prostirke za sobne podove
po nečijoj preporuci dovezao sam
u svom razvaljenom autu
na čišćenje u autopraonicu u osječkoj.
puzajući po njima izmjerio ih je mladić
krojačkim metrom kojeg je jedva
pronašao kod svoje sestre vlasnice.
zbrojio je dimenzije i velikodušno zanemario
pola kvadrata poklonivši mi 7,5 kuna.


u povratku doma sjetio sam se
kako mi nije dao potvrdu da smo
primopredaju obavili na temelju
podrazumijevajućeg povjerenja
i da nitko ne zna gdje sam prostirače ostavio.
ranije o sličnim situacijama nisam razmišljao
jer nije bilo nikakve sumnje da ću se vratiti.
prolazeći pored svježe osmrtnice za vršnjaka
na ulazu u svoju zgradu osjetio sam nelagodu.
oslobodio sam je se rekavši joj još u hodniku:
samo da znaš ćilime sam ostavio u osječkoj
s desne strane iza benzinske pumpe.

melankolija


završilo je vrijeme bliskosti,
doba taljenja i stapanja u intimne legure.
obustavljeno je približavanje i
traženje položaja za prisnu spojivost.


razmak između zbiljnosti i nas sve je veći,
izdužuje se kao hodnici u hororima.
odstojanje rađa nespokoj, tugu, iscrpljenost;
udaljavanje je zamrzavanje.


ispraznost postojećeg, strah od gubitka energije,
zamiranje žudnje - povećavaju distance.
melankolija smanjuje pokretnost i mi
trpimo, nesretni odbijamo svijet, težimo počinku.