Suvišni i nepotrebni ljudi                                                                                           prerušavaju svoje vapaje i očaj                                                                                         u poruke tihe i dopadljive                                                                                                 za oči i uši ravnodušnih.

U mailovima znancima,                                                                                                prikrivene su intervalima                                                                                                   smišljenog šarma;                                                                                                               u susretima s poznatima                                                                                                 omotane su mimikrijom                                                                                                   od vesele prijetvornosti;                                                                                                    ustrajnim neodlascima                                                                                                    na generacijske susrete u                                                                                                  usta su nagurane krpe srama;                                                                                          u liriziranim opisima stvarnog                                                                                     dijelovi su prodane magle o uspjehu.

Znaju suvišni i nepotrebni da                                                                                        stoje nasuprot samuilovskoj vojsci                                                                       oslijepljenoj od ubojica suosjećanja;                                                                               znaju da sami stvorili su                                                                                         Frankensteine od sebičnosti, tuposti                                                                              i digitalne euforije osmijeha i fraza.                                                                                  Vapaj i očaj treba sakriti                                                                                                 od slugu gmazova Davida Ickea;                                                                                 vapaje i očaj ne treba objaviti                                                                                            u pogrešnim ispovijedaonicama                                                                                 pogrešnih crkvi u kojima se daju                                                                                    mise zadušnice djetinjstvu i mladosti;                                                                            ne smiju se povećavati zalihe                                                                                    osornoj uvježbanosti opijenih sobom.

Zato su obzirni vapaji i očaj                                                                                          suvišnih i nepotrebnih                                                                                                    predah i prednost u trci nezanimanja                                                                           za povezanost s braćom i sestrama.