«

»

stu. 08 2017

Ivan Pavić: Nesretni Tomo

Bio je početak lipnja 1972. godine. Tomo je upravo navršio 33 godine. Živio je sa ženom i dvoje djece u podstanarskoj kući u naselju Budainka. Supruga mu nije bila zaposlena. Imala je dosta posla u kući i oko djece. Sin retne obitelji, Igor, imao je 8 godina, a kći Marija 5. Tomo je bio porijeklom iz Doboja, pa je od kada zna za sebe navijao za sarajevski Željezničar. Te je godine popularni Željo imao strašan tim na čelu s Osimom, Smajlovićem, Katalinskim i Bukalom. Te su godine sjajno igrali u prvenstvu koje su upravo osvojili ispred Crvene Zvezde i OFK Beograda. Bio je druga ekipa koja je nakon mjesnog rivala Sarajeva prekinula dominaciju velike četvorke: Crvene Zvezde, Dinama, Hajduka i Partizana.

Baš je to osvojeno prvenstvo pokrenulo niz događaja koji su imali bitan utjecaj na Tomin život. Te sunčane lijepe nedjelje Tomo je bio u jednom slovenskom gradiću, gdje je njegovo poduzeće izvodilo radove u jednoj mjesnoj tvrtci. Radovi su se tu obavljali već nekoliko mjeseci, a posla je bilo za još nekoliko godina. Tomo je tu kao monter poduzeća Montaža iz Broda bio skoro od početka radova. Većina je radnika preko vikenda otišla u Brod, međutim, Tomo i grupa oko njega zbog nekog hitnog posla ostali su raditi i preko vikenda. Čak su i u nedjelju radili do 12 sati. Tomo i još dvojica radnih kolega stanovali su na periferiji gradića kod jedne imućne slovenske porodice. Tomo je bio umoran i pospan pa je poslijepodne ostao spavati, dok su njegovi pajdaši otišli u gostionicu u blizini, gdje je tu večer radila lijepa, ali nemoralna plavokosa konobarica Radojka. Javna je tajna bila da Radojka voli seks i da su s njom, osim nekolicine mještana, posla imali i nekolicina radnika Montaže. Radnici Montaže slovili su za izuzetne majstore, velike konzumente alkohola, a bilo je, bome, među njima i onih koji nisu birali s kime će leći u krevet. Tomo je spadao u one kojima su dom i obitelj bili svetinja, pa se nije upuštao u izvanbračne avanture, međutim, bio je odličan radnik, a mogao je i dobro potegnuti iz boce. Kad bi se društvo podnapilo zano je biti predmet ismijavanja pojedinih bekrija zbog vjernosti supruzi.

– I, Tomo, hoćemo li noćas što p.j.b.t. – obično bi tada dobacio neki naliti radnik.

– Ti j.b., ja neću da povrijedim svoju ženu s kojekakvim kurvama, jer mi monteri možemo j.b.t. samo kurve. Čestite žene bježe od nas k’o vrag od tamjana – odgovarao bi Tomo.

– Tu nisi u pravu. Eno onog gore, sada je na terenu u Smederevu, taj je uspio p.j.b.t. i majorevu ženu, koja je važila za čistunku – jednom je dobacio zafrkant Hasan.

– Kakva je čistunka vidi se po tome što je legla sa suludim Ratkom. U njega pameti ništa, samo kažu, oveća alatka.

– A kako ti znaš da se ona tvoja sada ne j.b. s nekim komšijom – bio je bezobrazan neki pijani prijatelj.

– Da mi nisi prijatelj sad bi te opalio po labrnji. Ovako možeš u p.z.u. materinu – obrecnuo se Tomo.

– Ipak, Tomek, j.b.t ponekad makar i kurvu, pa ako te ona tvoja vara bar će te biti izjednačeni – vikao bi najuporniji zafrkant.

– Onda idi i ti u p.č.u. materinu – drao bi se Tomo.

– Još jednu rundu, konobarice.

Tomo je probudio iz sna veseli cvrkut ptica i čarobni miris lipe, koji je dopirao iz jednog susjednog dvorišta. Polako, lijeno se umio hladnom vodom i počeo se spremati za izlazak. Usput je slušao radio pa je preko njega saznao da je njegov Željo, napokon prvak Jugoslavije u nogometu. Valjat će to dobro proslaviti. Raspoložen otišao je u gostionicu u blizini gdje su njegovi pajdaši već bili dobro nalokani. On im se pridruži.

– I, tvoj Željo je konačno šampion države – odmah će jedan iz društva, visoki Petar, , nezvanični prvak u lokanju.

– Jest! Treba to dobro zaliti da nagodinu to opetuje – brzo se nadoveže oniski Stevo.

– I zalit ćemo. Radojka, tura za sve.

Lijepa konobarica uzbro donese traženo piće. Piće za pićem, tura za turom, i gostionicom su odjekivali poklici “Željo, Željo”. Zdušno su urlali i pilo kako Tomini pajdaši tako i lokalni Slovenci. Šaljivdžija Hasan potiho se odvoji od društva i ode do šanka.

– Radojka, ja ću se potruditi, a to s obzirom a je Željo šampion neće biti teško, da dobro napijem Tomu. Onda je tvoj. Važi?

– Kako ne bi važilo. Već duže vrijeme ga želim u krevetu. Kažeš da dobro j.b.

– Da dobro, odlično.

– Jel’ bolje od tebe?

– Ih, bolan. Bolje, puno bolje.

Hasan se pobrinuo da se tu večer Tomo dobro nalije, a bome ni Radojka nije ostala trijezna. Do ponoći su se gosti polako razišli. Ostaše samo Tomo i Radojka.

– Hajde, Tomo, idemo.

– Kuda, ljepotice? – profrflja Tomo polusvjestan stvarnosti.

– U p.z.u materinu, glupane.

– E, pa hajdemo onda u materinu.

Radojka ga je više dovukla nego je Tomo svjesno koračao do njezina stana. Nešto kasnije u spavaćoj sobi obrecnu se Radojka na svog novog ljubavnika.

– Hajde, pijančino, uguraj ga već jednom.

Ona je bila zadovoljna veličinom Tomina alata, kojega pijani Tomo nikako nije uspijevao staviti tamo gdje treba.

– Samo ga ti nanišani, a za ostalo ne brini – strugao je nesretni Tomo..

– Daj ovamo.

Radojka ni malo nježno zgrabi Tomin alat i stavi ga na ulaz u svoju koku.

– Ućeraj već jednom – izdera se ona na nesretnog ljuavnika.

Tomo konačno utjera. I veslao je veslao da je Radojka skičala od sladostrašća.

– To, Tomo, to. Ah, aaah, to, aaah, ljubavniče moj – dahtala je oduševljeno.

A Tomo? On je bio tek malo svjestan dok je svršavao. Kad je bio gotov Radojka ga skinu sa sebe i reče:

– Pijana budalo. Nije Hasan lagao kad je rekao da dobro j.b.š.

– J.b. te Hasan.

Rano ujutro Radojka je probudila ljubavnika. Tomi je u glavi bubnjalo, ali je nekako oteturao na posao.

Već istu večer znatiželjni Hasan i prijatelj mu Darko svratili su na piće u gostionicu.

– I, je li se Tomo istakao? – upita Darko Radojku.

– Istakao, lijepi, da istakao. Bio je sjajan – zakihota se razvratnica.

Darko i Hasan se pogledaše.

– Ma, je l’ ti to nas z.eb.š – u nevjereci će Hasan.

– A, ne. Ja se sa tim stvarima nikada ne šalim. Jedva čekam da Tomo i ja to ponovimo.

Kasnije, dok su išli na spavanje, obrati se Hasan Darku:

– Je li moguće da smo ga toliko potcijenili?
– Izgleda da je tako. U svakom slujčaju osvijetlio je obraz Đurinoj ekipi.

– Ma, ne’š ti sevdalije – nije se mogao načuditi Hasan.

– A mi mislil da je on šonjo. Svašta!

Sutradan su se u restoranu društvene prehrane za istim stolom našli Tomo i Hasan.

– I, kako je bilo s Radojkom?

– Odakle ti znaš?

– A šta ja znam. Rekla mi.

– Torokuša. Da ti pravo kažem ni sam ne  znam, bio sam mrtav pijan.

– Ona veli da je bilo dobro i da želi to često činiti s tobom.

– Malo preuveličava moje seksualne sposobnosti.

– Nipošto. Ona se s tim stvarima ne šali.

Tomo je kasnije izbjegavao tu gostionicu i nije popustio Radojkinim nastojanjima da se seksualno druže.

 

***

 

Prošlo je nešto više od godine dana. Tomin Željo nije bio ni blizu vrha tablice. Te je godine prvak bila Crvena Zvezda ispred Veleža, za kojeg je igrao čuveni trio Bajević, Marić, Vladić. Tomo je prije tri mjeseca završio svoj posao u slovenskom gradiću. Bio je prebačen u Smederevo, gdje se vršio remont na nekom postrojenju unutar mjesne željezare. Trenutno je ibo na godišnjem odmoru. Lijepo se osjećao u krugu obitelji. Onda se nešto dogodilo što je zauvijek uzdrmalo obiteljsku idilu.

Netko je uporno i dugo kucao na dvorišnim vratima. Supruga Ljilja izađe iz kuće i otvori vrata. Ugleda lijepu mladu ženu s prelijepim djetetom u naručju.

– Prosim lepo, je li kući gospon Tomo?

– Jest, a tko ste vi?

– To ću njemu reći.

Ljilja i žena uđoše u kuću. Kad ih je ugledao Tomo blago problijedi.

– Zdravo, Tomo-

– Zdravo, Radojka. Otkud ti?

Ljilja ih je gledala zainteresirano.

– Ovo je moj i … tvoj sin, Toma.

– Tvoj je, moj nije.

– Je, je, tvoj je. Bio si svojevremeno sa mnom.

– Jesam, jednom, ali su i drugi, tako da se ne zna čije je dijete.

– Tvoj je, Toma.

– Nije.

– Je! Plaćat ćeš alimentaciju.

– To dijete nije moje. Ako treba ići ću na testiranje.

Radojka odjuri zajapurena od bijesa. Ma vidi ti njega. Pr.ao bi, a ne bi plaćao alimentaciju. Prokleti muškarci.

Kad je bračni par ostao sam Ljilja se žestoko okomi na muža.

– Tako znači. Dok ja rintam i odgajam našu djecu ti j.b.š okolo i rasipaš sjeme. Sram te bilo.

– Bio sam mrtav pijan tako da se toga jedva sjećam. Pusti, pusti to. Valja dalje živjeti.

– Živjeti da, ali bez tebe.

– Što to sada znači?

– Tražit ću rastavu, pa ćeš i meni plaćati alimentaciju.

– Kako hoćeš – zaurla već prilično iznervirani Tomo.

– Odvratni preljubniče.

Te večeri u snu (spavao je na kauču u dnevnom boravku jer ga ljuta Ljilja nije pustila u bračni krevet) sinu Tomi ideja. Sutra ujutro uputi se u Zagreb. Nakon nekoliko dana stiže iz Zagreba preporučeno pismo naslovljeno na Tomu. Ljilja više nije s njim komunicirala i već je pokrenuta brakorazvodna parnica radi Tomine nevjere. Izgledi su joj bili izvrsni da se brak razvrgne na Tominu štetu. Kada je od poštara dobio pismo Tomo bez riječi ode u gostionicu. Naruči hladno pivo i kavu. Pijuckajući i pušeći cigaretu otvori pismo. Prvo je probilijedio, pa pocrvenio. Onda mu lice poprimi ljubičastu boju od provale bijesa. Popio je piće, spremio pismo u džep i otišao kući. Žena je pila kavu sa susjedom Štefom. Usput su nekako preintimno razgovarali, ili se tako Tomi učinilo. Djeca su bila u školi, pa su susjedi mogli otvoreno o svemu razgovarati. Tomi se čak u magnovenju učinilo da je susjed, kad je on naišao, munjevito skinuo ruku s Ljiljine obimne privlačne stražnjice. Da nije kako je, Tomo bi napao Štefa, ovako se napravi da ništa nije primijetio. Samo je ledeno odmjerio Štefa i otišao u spavaću sobu. “Tako dakle stoje stvari”, pomisli dok se presvlačio. Kada se vratio u dnevni boravak tu je bila samo njegova do nedavno ljubljena supruga.

– I, kako stoje stvari sa rastavom? – upita Tomo hladno.

– Uskoro će ročište, svinjo preljubnička – siknu Ljilja. – Rastat ćemo se i plaćat ćeš alimentaciju meni i našoj djeci.

– Rastat ćemo se, o da, ali neću plaćati nikakvu alimentaciju.

– Hoćeš, razvratniče, i to veliku.

– E, neću, svetice.

– Nisam svetica, ali ni razvratnica, kao ti,nitkove.

Tomo izvadi mirno iz džepa papir i pruži ga Ljilji.

– Pročitaj ovo pa ćemo vidjeti tko je preljubnik, nitkov i varalica. Nema ništa od alimentacije, podla zmijo.

Ljilja uze nalaz i poče mijenjati boju lica.

– Šta, bijedniče, potplatio si nekoga da ti da ovaj bezvrijedni papir.

– Taj papir je itekako vrijedan, prevarantice licemjerna. I ti i ona kurva iz Slovenije učinile ste isto. Ti mi lažeš već godinama da je ono dvije djece moje, a ona drolja iz Slovenije mi je, kao i ti, htjela uvaliti tuđe dijete. Koje li sam ja idiotske sreće. Nalaz ne može lagati, ne mogu imati djecu.

– Da, bijedniče, tako je to. Dok si se ti tako nesposoban kurvao po terenima meni je bilo dosadno kod kuće. Mlada, željna seksa, uzbuđenja, nježnosti, prihvatila sam udvaranje jednog divnog čovjeka, gospodina, koji me usrećio.

– Ja se, idiot, uopće nisam kurvao po terenima. Samo sam mrtav pijan jednom vodio ljubav s Radojkom, dok si se ti stalno jeb.a.a s drugim. Uz to si mi uvalila tuđu djecu da ih hranim. Onaj koji te p.c.o treba ih hraniti. Ne moraš priznati, ali ja mislim da su djeca od susjeda Štefa. Čak pomalo i liče na njega.

– Jest, njegova su. I da znaš s njim mi je vrlo lijepo. Puno bolje p.c. od tebe.

– Briga me kako on prca, ali je bestidno od vas dvoje što ste htjeli i dalje da se seksate, a da ja to i dalje skupo plaćam. Bit će skandala kad njegova Kata čuje za ovo.

– Valjda joj nećeš reći.

– Neću ako odmah sutra odeš kod advokata i kažeš mu da odustaješ od alimentacije. Ako to ne učiniš, bit će veliki skandal kad papir pokažem sucu.

Tomo i Ljilja brzo su se rastali. Svi, osim njih i Štefa, čudili su se zašto je ona naprasno odustala od alimentacije. Besramni Štef čak je okolo govorio da Tomo pravi gad kad ostavlja tako dobru ženu i svoju djecu bez sredstava za život. Naravno da su te laži doprle do Tominih ušiju. On se još prije rastave preselio u dvorišnu zgradu jedne obitelji, nedaleko od svog negdašnjeg doma.

Jednom prilikom sačekao je Štefa u mrkloj noći u blizini njegove kuće. Štef je problijedio, ipak reče:

– Zdravo, Tomo.

– Bit će tebi nezdravo ako ne prestaneš okolo srati protiv mene.

– Ništa ja ne pričam okolo protiv tebe.

– Ne seri. Sve znam. Pričaš kako ne želim plaćati alimentaciju svojoj djeci, a dobro znaš da su to tvoje djeca, đubre jedno.

Štefovo lice poprimi boju snijega. Obli ga hladni znoj, uhvati slabost, koljena počeše klecati.

– Kako se usuđjueš to govoriti.

– Ve mi je priznala moja bivša žena, a tvoj višegodišnja ljubavnica. Uostalom, djeca liče na tebe, govnaru pokvareni. A sad marš u p.z.u materinu. I više ne laprdaj jer će biti grdnih batina.

Nekoliko dana nakon ovog događaja, Tomo se uputio na put u Zadar gdje je imao dobrog druga iz vojske, Šimu, koji je imao kuću u naselju Stanovi. Tomo se smjestio u jednoj dvorišnoj zgradi u istom naselju. Zaposlio se u jednoj tvrtci i sve je bilo dobro dok ga Šime nije upoznao sa susjedom Marom. Ona je bila atraktivna crnka 7 godina mlađa od Tome. Nakon kraćeg druženja njih dvoje su se vjenčali bez većih ceremonija. Jedan od kumova bio je i Šime. I kako to već ide osta Mara trudna. Sva ushićena ona radosnu vijest objavi Tomi, koji se namrgodi.

– Što je, lipi moj, ti kao da se ne veseliš što ćeš postati otac – razočarano će Mara.

– I da znaš, ne veselim se – hladno će Tomo.

– Razočarao si me. Ni malo te ne dira očinstvo.

– Ja neću postati otac.

– Kako? – ciknu Mara. – Što to znači?

– Ono što sam rekao. Ti hoćeš roditi, a ja neću postati otac.

– Hoćeš reći da se ja kurvam okolo.

– Nazovi ti kako hoćeš, ali to dijete što nosiš ne može biti moje.

– Bijedniče.

Tomo ode do jednog ormara i izvadi iz njega čuveni nalaz te ga pruži zabezeknutoj Mari.

– Vidiš da je ne mogu biti otac tom djetetu.

Čitajući, Mara razrogači oči. Kad se malo pribrala, reče:

– A bila sam 100% sigurna da je dijete tvoje.

– Pošto nije znači da si se istovremeno j.b.v.a sa mnom i još nekim.

– Tako je – pokunjeno će Mara.

– Baš me zanima tko je drugi sretnik.

– Lako je za pogoditi.

Tomi sinu.

– Šime?!

– Šime! Ali s njim sam lijegala iz navike, a s tobom sam se seksala iz ljubavi.

– E, da znaš od sada ćeš se seksati samo iz navike.

– Nećeš me valjda ostaviti? Rado ću zauvijek ostaviti Šimu samo da zauvijek budem s tobom.

– Maro, kasno je za to.

– Nikad nije kasno ako je prava ljubav u pitanju.

– Točno, ali prava ljubav uključuje i vjernost.

– Od sada ću biti vjerna, kunem se.

– Zbogom, bivša ljubavi, zbogom zauvijek. Pozdravi Šimu.

Svakog drugoj bi ovo dvostruko izdajstvo slomilo, ali ne i Tomu. Još isti dan izgubio se u nepoznatom smjeru.

Neki su se kasnije kleli da je viđen u Njemačkoj i da živi samačkim životom, dok su drugi tvrdili da je sretno oženjen negdje u Danskoj.

Kako bilo ušao je u legendu kao valjda jedini čovjek na svijetu kojem su čak tri žene htjele podvaliti tuđu djecu kao njegovu. Spasio ga je nalaz zagrebačkih specijalista, po kojem on nikako ne može biti otac.

_________________________________________

Napomena autora: Priča je posvećena legendarnim “Đurinim” monterima. Kakvih li je samo tamo bilo tipova. Vjerujte mi na riječ, i najbolji holivudski režiseri imali bi tu posla.

Ako mi neki licemjer zamjeri blage opise seksa neka pročita neke klasike, suvremene pisce neću ni spominjati. Ovo moje je mlaka vodica i gotovo čedno opisivanje intime između muškarca i žene. Kako je krenulo nije nemoguće da će djeca uskoro učiti u školi da je zemlja ravna ploha i da rode nose djecu. Upućeni spominju kužni miris klika i kastela hrvatskih pisaca. Ako nisi njihov član možeš ispričati bolju priču od Ive Andrića i da to bude popraćeno šutnjom.. Ne usude se to kritizirati jer bi, prije ili kasnije, bili ismijani. Sretan sam što nisam član nijedne udruge pisaca, a kamo li njihovih klika i kastela.

 

7 comments

Skip to comment form

  1. Lara

    Pavić uspijeva prenijeti život na papir. Osobina rijetkih.

  2. Sonja

    Nisam 100 posto sigurna, aio mislim da se ta priča stvarno dogodila u Brodu.

  3. sex pistol

    Zaista životno. Život piše romane, ali napomena na kraju teksta o opisima seksa je nepotrebno moralizatorsko sranje.

  4. milenijum

    slično,je

  5. klopec

    Pavić je majstor za dijaloge, trebalo bi napraviti predstavu o Tomi monteru u raljama života.

  6. Jeger

    Jednog montera je žena totalno rasturila i ostavila ga i još mu stalno vadi mast preko fejsa kako joj dobro ide, babac u godinama, neće da se smiri.

  7. Ivan Marić

    Pavić se ne libi opisa seksa. Jesti i jebati… u središtu su interesa njegovih antijunaka. Stari mačak radi to vrlo vješto i prirodno.

Odgovori