Hodočašće

vrpca i prsten

stan je ispražnjen od zajedničkog vremena.
zidovi i namještaj čuvaju prigušene odjeke
smijeha, glazbe, tišine dok su učili. i prijekora.
odletjeli su kako bi i sami podigli svoju djecu;
njihova odbačena pera ne želim ukloniti. nikada.

trebao sam ih kao kraljeve podučiti vještini ruku
pripremati za samostalnost. okružio sam ih knjigama
i učinio ovisnima u okrutnom vremenu suparništva.
moja briga čvrsta vrpca podvezivala bi njihova krila
moja ljubav prsten kojim se prati njihov let. uvijek.

Dvoje

Ne mogu se sjetiti otkada nas dvoje
raspravljamo koga je bolje imati – mačku ili psa.
A mogao sam i napisati: koga je bolje držati.
Svejedno. Nisam siguran da ćemo se ikada odlučiti
za društvo bića koje treba nježnost.
Pelin smo u goloj Dolini spomenika.

Kada netko nepozvan iznebuha pokuca
i ozlijedi nebranjenu tišinu
stan nam brže-bolje zamiriši na osvježivač zraka;
oboje uklanjamo lelujave tragove isijavanja
izdajničke kuhinje i mirisa naših tijela.
Mokro smo uže stegnuto oko vrata iščekivanja.

Još donedavno pred čitanje njušio bih knjige
hoteći ući svim čulima u obećanje. U zadnje vrijeme
razbacane su po podu, pored kreveta; vidim ih
kao i sve druge stvari prekrivene prašinom.
Sve dok ona ne uzme neku koju poželim pomirisati.
Hladna smo peć puna prijašnjeg žara pepela naše žudnje.

Hodočašće

Repeat pokreta,
half one hour version:
glazba kreveta.

****

od Ludoviceuma
do zastava Skoplja –
putevima kadeta Krleže.

****

Bijelina digla
nos visoko do oblaka –
snijeg se topi.

****

Zatvoren u sobi
opažam hram, svijeće, kad –
uspomene hodočaste.

Nisam zaboravio

Uspomeni na Č. S.

Što si sve propustio otkada si izdahnuo
Ja ne vezem više pike
Na licu psihološke tkanine kojom smo pokrivali
Svoju izloženost znatiželji hladnoći prijetnjama
nema udubljenih i povišenih mjesta
Tužno tanko ravno bijelo platno upućuje na oskudicu
Trebalo je otimati a čekala se milostinja.

Jesmo li bili prosječni
Dok smo nudili smijeh ležernost radost
Uvijek se s nalične strane krila razdražljivost
Nesigurnost i odsustvo pokrića
Život nije povijest i uvezani sklopljeni ugovori
On je prevarant tužitelj odvjetnik i sud

Htio si uspjeti i jesi za previsoku cijenu
Odrekao si se sebe izdajnički
Na povratku iz gimnazije smijali smo se
Napadno cijelom Zrinskom
Nismo marili za prolaznike i poznanike
Vjerovali smo da smo nevidljivi dobri dusi
U pakao plesnjaka odlazio sam u
Pletenoj crnoj dolćeviti i pletenom
Prsluku s V izrezom Umišljenost je groteskna
Na kraju tjedna u Zagrebu
Govorili smo kako nas je naučila Puležanka
Kojoj si se sviđao
Ritorno alla citta che amo
A kad bi se vratili u svoj grad
Korzo bi pretvorili u bojno polje
Sijevali bi pogledi osvajane su princeze
U tom slatkom ratu
Na pomoći nam je bio barun Munchausen
A Sava je suučesnički odnosila
Naše male laži velika očekivanja
beskrajne žudnje Ostajala bi tek naša časnost

Nisam zaboravio zvukove i boje
Vremena koje nas je mijesilo kao glinu
I sada je tu Ugnjezdilo se u mojoj duši
I smeta mi disati bez kajanja i napora
Grad je razrušeno ubožište a ja sam samo jedan od
Preostalih klimavih zidova
Na kome su trošne police pune osjećajne bižuterije.