Mršavost je razgolićenija, nepristojnija od gojaznosti.
Kad čovjek padne u postelju, skoro svi njegovi prijatelji potajno priželjkuju da umre; jedni da bi poslije kazali kako je bio tanjeg zdravlja od njih; drugi u ravnodušnoj nadi da će promatrati tok jednog umiranja.
Ima takvih debelokožaca u odnosu na koje ni prezir nije osveta.
Kad budem izazvao sveopće gađenje i užasavanje, domoći ću se samoće.
Postoje samo dva mjesta gdje valja platiti pravo na rasipanje: to su javni nužnici i žene.
A što nije molitva? – I sranje je molitva, ako je vjerovati onome što govore demokrati dok seru.
Mehanika će nas do te mjere amerikanizirati, napredak će tako ugušiti duhovni dio bića da se nijedno od krvožednih, bezbožnih, protuprirodnih buncanja utopista s njenim nesumnjivim uspjesima neće moću usporediti.
Vrijeme ćemo zaboraviti jedino ako ga budemo iskorištavali.
Da biste se izliječili od svega, od bolesti i od sjete, potrebna vam je isključivo sklonost k radu.
Čovjek koji se uvečer moli jeste oficir koji određuje mjesta stražarima. Može potom usnuti.
Svatko tko umije zabaviti ima pravo govoriti o sebi.
Pristati na odlikovanje, znači priznati pravo Državi ili vladaru da vam sude, da vas počaste itd.
Jedino su razbojnici prožeti uvjerenjem – u što? – pa u to da treba uspjeti. Stoga i uspijevaju.
Kako nije mogla ukinuti ljubav, Crkva je pokušala da je bar dezinficira, pa je stvorila brak.
Ima žena koje su kao traka Legije časti. Ne želimo ih, jer su se uprljale s izvjesnim ljudima.
Trgovina je prirodna, ona je, dakle, gnjusna.
Jebati, znači tražiti da se uđe u drugoga, a umjetnik nikada ne izlazi iz sebe.
Ne shvaćam kako netko može pipnuti novine a da mu se ruka ne zgrči o gađenja.
