«

»

kol. 15 2017

Antun Branko Šimić: Povratak

Ti ne slutiš
moj povratak i moju blizinu
U noći kad šumi u tvom uhu tiha mjesečina
znaj;

ne korača mjesečina oko tvoje kuće.
Ja lutam plavim stazama u tvojem vrtu.

Kad koračajući cestom mrtvo svijetlo podne
staneš
preplašena krikom čudne ptice
znaj:
to krik je moga srca s blizih obala.

I kad kroz suton vidiš crnu sjenku što se miče
s onu stranu mrke mirne vode
znaj:
ja koračam uspravan i svečan
kao pored tebe.

 

 

2 comments

  1. Lara

    “…to krik je moga srca s blizih obala.”

    I mi ga još uvijek čujemo, Branko!

  2. grey

    Vrhunska poezija.

Odgovori