Mozartov otac stalno je govorio: Putovanja nas oblikuju, i to je posebno istinita misao kada je Mozart u pitanju. On je još kao dijete bio veliki evropski putnik, stigavši ​​čak i do Londona. Zašto čak? U njegovo vrijeme glavni oblik prevoza bila je kočija, neudobna i spora. Vrlo spora. Međutim, Mozart je otišao na 17 velikih putovanja, što mu je uzelo 3.720 dana života. To iznosi 10 godina, 2 mjeseca i 2 dana. Ako se prisjetimo da je živio tek nešto više od 30 godina, to znači da je trećinu života putovao!

 

Petar Veliki (1682. – 1725.) ostat će zapamćen kao vladar zaslužan što se Rusija oslobodila srednjovjekovne zaostalosti. Ali, ruski je car bio vrlo nagao i planuo bi za trenutak zbog neke sitnice ne mogavši se kontrolirati. Tako se jednom naljutio na svog vrtlara koji nije obavio posao kako mu je car naredio i, izgubivši živce, pred svima mu je opalio pljusku. Vrtlar se osjetio tako poniženim da je otišao kući i danima nije ustajao iz kreveta. Na kraju je od srama umro. Kad je čuo što se dogodilo, Petar Veliki je rekao:

– Uspio sam civilizirati svoje podanike, uspio sam osvojiti druge narode, a ipak nisam u stanju civilizirati samog sebe!

 

Einstein je i veliki borac za ljudska prava i ulagao u to mnogo vremena i truda. Kada ga je na Kaiser-Wilhelm institutu u Berlinu jedan student prava koji je studirao u Parizu, inače sin Stjepana Radića, zamolio za razgovor, Einstein je spremno pristao i u detalje se zanimao za nepovoljan položaj hrvatskih intelektualaca u tadašnjoj Jugoslaviji. Razgovor je trajao gotovo cijeli dan. Nakon toga Einstein je napisao oštar protest protiv politički motiviranog ubojstva dr. M. Šufflaya u Zagrebu i uputio ga Ligi naroda u New Yorku. Protest je potpisao i njegov kolega, slavni književnik Heinrich Mann. Tekst tog pisma spada među najveće komplimente ikad upućene Hrvatskoj.

 

George Bernard Shaw, koji je inače bio vrlo mršav družio se s Gilbertom Chestertonom koji je za razliku od Shawa bio neobično debel i krupan čovjek.

Kako su često bili u društvu izazivali su jedan drugog prema fizičkom izgledu.

Chesterton jednom prilikom reče Shawu:

– Kad god čovjek pogleda tebe pomisli da u svijetu vlada glad!

Shaw se nasmija pa mu odgovori:

– Prijatelju, kad kod netko pogleda tebe pomisli da ste vi krivi za to.

 

Kad su pitali Picasa je li priroda zaista takva kako je on slika, odgovorio je - "To bi bilo strašno."

 

Jednom je prilikom Aristip molio sirakuškog tiranina Dioniza da podari milost njegovom prijatelju, ali uzalud. Tek kada je filozof pao silniku pred noge Dioniz je uslišio njegove molbe. Prijatelji su kasnije Aristipu prigovarali što se tako ponizio, a Aristip im je odgovorio:

– Što ja mogu ako Dioniz ima uši na nogama.

 

Jedan je bogati Parižanin naručio portret kod poznatog slikara Henrija Marieja Raymonda de TOULOUSE-LAUTRECA (1864. – 1901.). Kada je portret bio gotov, naručitelj ga nije htio uzeti jer je njegova supruga tvrdila da mu portret nimalo ne sličin. Lautrec se nije dao smesti, nego je portretu dodao rogove, pa ga objesio o zid gostionice. Kada je naručitelj za to saznao, htio je otkupiti sliku i ponudio unaprijed dogovoreni iznos želeći čim prije maknuti sliku od pogleda gostiju. Lautrec je dodao: „A, ne! S rogovima slika vrijedi dvostruko više!“

 

Peter Asqurtee je napisao i dao u štampu svoj prvi roman. Ali, kupaca romana nije bilo. Neprekidno je razmišljao što da uradi kako bi prodao štampane primerke knjige. Najednom mu sinu ideja - dao je oglas u novine narednog sadržaja: Milioner, visok, elegantan, obrazovan, muzičar,rado bi se oženio s gospođicom koja bi bila u svemu slična junakinji romana "Ljubav je pobedila" koji je napisao Peter Asqurtee.

Roman je ubrzo rasprodan.

 

Rimski državnik Gaj Julije Cezar (100-44 pne), nakon uspešnih osvajanja na zapadu i u Maloj Aziji, uputio se prema Africi. Kad je sa lađe silazio na afričko tlo, spotakne se i padne u pesak. Posto bi njegova vojska taj pad mogla da tumači kao loš znak, bistri vojskovođa brzo uzviknu:- Imam te, već te držim u svojim rukama, Afriko!

 

Branislav Nušić nazvao je neku gospođu kravom i zbog toga dospeo na sud.

Sudija mu je odredio novčanu kaznu koju je on, naravno, platio. Pre nego se raziđoše on upita sudiju: "Gospodine sudijo, a kada bih ja kravi rekao da je gospođa, da li bih i onda bio kažnjen?" "Naravno da ne biste bili kažnjeni u tom slučaju", odgovori mu sudija. "Do viđenja gospođo", odgovori Branislav Nušić i napusti prostoriju.

 

Jedne večeri Tin je izišao iz gostionice, u koju je često zalazio, bez šešira na glavi. Vratio se, ali nikako nije mogao pronaći šešir, pa upita konobara, je li ga on možda vidio. Konobar mu odbrusi:

 - Što ja mogu? Ne mislite valjda da sam ga ja pojeo? Na to je Tin Ujević spremno odgovorio:- Tko zna? Na kraju, bio je od slame!

 

Matoš je video na ulici jednu ženu kako tuče svoje dete po glavi. Revoltiran takvim postupkom on joj pristupi i reče:

- Kad već mislite batinama da odgajate svoje dete, onda ga bar ne tucite po glavi. To može imati štetne posledice!

- Vrlo važno! I mene su moji roditelji tako odgajali. – odgovori žena.

- Uviđate, dakle, da ja imam pravo! – reče joj Matoš i ode pre nego što je zbunjena žena razumela Matoševu rečenicu.