«

»

kol. 09 2018

Kako naučiti engleski za 11 dana

Photo: Facebook

Nedavno sam na internetu naišao na čudan oglas. “Naučite strani jezik u 11 dana!” poručuje ambiciozna škola stranih jezika. Ne znam da li su i učitelji u toj školi naučili neki jezik u 11 dana, ali obećanje naivnim učenicima je stvarno debelo lažno. Nitko, baš nitko, ne može naučiti strani jezik u 11 dana, ali dok čitam ili slušan naše medije često mi se čini da su “prevodioci” u medijima baš tako nekako učili jezik sa kojeg prevode: 11 ili još manje dana.Nedavno sam na radiju čuo da je “Washington dao kredit Siriji jer je pristala na uništavanje zaliha bojnih otrova”. Kredit? Jadni “prevodilac” iz još jadnije agencije ne zna što na engleskom znači credit. Naime, Washington je Sirijskoj vladi “odao priznanje”, a ne dodijelio kredit. Kredit se, naime, na engleskom kaže loan, a “dati nekome credit” znači odati mu priznanje.

Slično neki internetski portal zdvaja jer je u dalekoj Australiji neka studentica umrla jer je popila “neko poljsko piće koje ima 96 posto alkohola”. Svaki kemičar bi se zgrozio nad ovakvom tvrdnjom, jer ne postoji piće koje bi moglo sadržavati 96 posto alkohola. Čak i kada kupite “čisti” alkohol (per analisis, kako kažu farmaceuti) on ima tek 92 posto alkohola, a alkohol koji se normalno prodaje u ljekarnama obično ima tek oko 60 posto alkohola. Radi se o engleskoj riječi proof kojom se gradira sadržaj alkohola u nekom piću. To poljsko piće je imalo 96 proofa, što bi kod nas bilo izraženo u postocima i značilo bi da to piće ima 48 posto alkohola. Gotovo svaka rakija ili neko drugo jako piće ima oko 90 proofa, odnosno 45 posto alkohola, pa to poljsko piće, vjerojatno votka, baš i nije mnogo jače od prosječne votke ili viskija.

“Prevodioci” u medijima često neku englesku riječ “prevode” tako da koriste neku riječ našeg jezika koja slično zvuči. Stotine je takvih primjera. Novel nije novela nego roman, barracks nije baraka nego vojarna, eventually ne znači eventualno nego konačno, Caucasian nije Kavkazac nego bijelac, Georgija može biti američka država, ali ako nije u Americi onda je to Gruzija, Britanny nije Britanija nego francuska pokrajina Bretanja, West Indies nije zapadna Indija nego je to staro ime za karipske otoke.

Photo: goodereader.com

“Prevodioci” se često zbunjuju mjerama. Tako acre često prevode kao hektar, iako se radi o anglosaksonskoj mjeri za površinu koja zauzima oko 4.000 kvadratnih metara odnosno samo oko 40 posto jednog hektara. Slično je i  sa brojevima. Često se brkaju veliki brojevi pa se engleska riječ “billion” prevodi kao “bilijun”. Većina ljudi rijetko koristi velike brojeve, ali bi novinari, osobito oni koji se bave gospodarstvom, morali znati da se u engleskom jeziku, posebno u SAD, Britaniji, Australiji, Kanadi i Novom Zelandu koristi drugačiji sistem pisanja velikih brojeva. Do milijuna sve je isto, ali kod miljarde se počinje razdvajati sistem. Još su u 19-tom stoljeću nastala dva sustava imenovanja velikih brojeva. Jedan je nazvan “kratki” (l’eschelles courte) a drugi “dugi” (l’eschelles longue). U “kratkom “ sustavu milijun milijuna, broj koji se piše sa 9 nula (u znanosti uobičajen kao 109) se naziva billion, a u “dugom” je to tisuću milijuna odnosno miljarda. U “kratkom” sustavu trilijon (engleski trillion), broj sa 18 nula, je 1018 (milijun milijuna milijuna), a u “dugom” je to 1012 (milijun milijuna). Slične se razlike nastavljaju, pa je kvadriljun u “kratkom” u “dugom” sustavu trilijun, kvintiljun je kvadriljun sve do centilijuna koji je također daleko veći u “kratkom” nego u “dugom” sustavu. Hrvatska, kao i većina evropskih zemalja koristi “dugi” sustav, a “kratki” je u upotrebi u SAD, a od 1994 godine i u Velikoj Britaniji, pa je za prevođenje sa engleskog jezika potrebno obratiti pažnju na te razlike. Tek broj googol, broj sa stotinu nula, (po kojem je ime dobila najpopularnija internetska tražilica) oba sustava priznaju jednako – ogromnih 10100 , ali niti jedan hrvatski rječnik taj broj uopće ne bilježi, a nema ga ni u enciklopedijama.

Zbrka sa velikim brojevima nije kraj engleskog utjecaja na novinare. Umjesto decimalnog zareza, koji je propisan našim školskim programima, u medijima se sve više koristi točka. Čak se i govori i piše – decimalna točka, što zbunjuje učenike koji u školi koriste decimalni zarez.

Photo: ssfjustice.com

Uostalom, nisu novinari jedini koji imaju problema sa prevodima. Jedna naša enciklopedija objavljena u Zagrebu u velikoj nakladi prije deset godina, na primjer, donosi čak osam natuknica u kojima više kraljeva, engleskih i grčkih naziva Đuro. Tko je to smislio, očito ne zna da Đuro uopće nije ime nego hipokoristik, odnosno umanjenica, ime od milja. Englesko ime George ne može se prevesti kao Đuro, nego je to u našem jeziku Juraj.

Riječi koje su u naš jezik došle iz njemačkog ili francuskog danas se zbog neznanja koriste u krivom značenju. Jedna od najčeščih je aleja. U njemačkom i francuskom aleja je ulica koja sa svake strane ima drvored. To su obično lijepe i poznate ulice kao što je u Berlinu Unter der Linden. U američkom engleskom, međutim alley uopće nije ulica. To je uski i često mračni prolaz između dvije visoke zgrade. U takvim alejama su obično kontejneri za smeće, pokrajnji ulazi u lokale ili zgrade, a nerijetko se u takvim “ulicama” nalaze spavaonice beskućnika, prodajni prostor narkodilera. Popularna je američka uzrečica “alley cat” za osobu sumnjiva morala. No naši “prevodioci” takva mjesta predstavljaju čitateljima i slušateljima kao lijepe široke ulice opasane drvećem.

Slično je riječ “afera” u naš je jezik došla iz njemačkog i ima jedno značenje. U američkom izričaju se ta riječ često koristi za ljubavne veze, najčešće skrivene. No u žutoj štampi se kod nas zanemaruje pravo značenje naše riječi i sve više prevladava korištenje riječi afera za ljubavne veze ljudi koje tabloidi nazivaju “celebritima”.

Photo: dogwriters.org

No mnogobrojni naši “novinari” imaju problema i sa riječima koje nisu engleske, nego strane riječi koje su odavno ušle u naš jezik. Očito nemaju pojma o pravom značenju riječi koje koriste. Ovih dana sportski novinari pišu da je nekom boksaču određena “doživotna suspenzija”. Nevjerojatno! Suspenzija ne može biti doživotna. Suspenzija je tek privremena zabrana dok nadležni organ, obično strukovni ili sportski savez ne donese konačnu odluku, u tom slučaju o doživotnoj zabrani djelovanja.

Sportski novinari, kada izvještavaju da će se neka utakmica održati kasnije često govore da je “utakmica prolongirana”, jer misle da to znači da je ona odgođena. Prolongirati znači produžiti, a ne odgoditi. Gotovo svaki dan možemo u medijima pronaći što se sve radi “ekskluzivno”. Tako su na primjer konferencije za štampu, na kojima prisustvuje stotinjak novinara, ekskluzivne. Neki dućan, koji je otvoren za svakoga tko ima novaca i volje da ih potroši, u medijima se naziva ekskluzivan. A prije par dana sam u nekom članku naišao na tvrdnju novinara da je u nekom dućanu “ekskluzivan popust”, ma što to značilo.

Moda je također uzrok nevjerojatnim glupostima. Poslije svakodnevnih televizijskih izvještaja o silnim uspjesima našeg turizma, autorima se silno svidjela riječ destinacija. I koriste je i kada treba i kada ne treba. Destinacija je odredište. I ništa više. Za nekog Nijemca Makarska može biti destinacija. No kada Makaranin govori o svom gradu i zove ga destinacijom, to je krivo i smiješno. Ali kada netko napiše da “on dolazi iz neke destinacije” ne zna se tko je tu lud, a tko zbunjen.

U 11 dana sigurno nitko neće naučiti strani jezik, a kako se vidi, mnogi naši “novinari” morali bi još više vremena provesti učeći i svoj materinji jezik. Ili se baviti nekim drugim zanimanjem.

xxzmagazin

 

 

5 comments

Skip to comment form

  1. Jagma

    Komentatori Zambata, Zoky, voltaire, Zeitgeist, Smith… hrvatstvo su naučili odmah, prvog dana, s prvim gutljajem majčinog mlijeka.

  2. Zambata

    Svatko voli svoje.
    Ti pored svojih, izgleda mnogo voleš i terapiju “Ante Tomić”.
    Kakve veze ima tvoj komentar sa citiranim člankom? Nikakve.
    Ničim izazvan, poželio si svoju tjednu porciju govana na glavušu.
    Kad dobiješ traženu kiblu, skičiš kao jarac.

  3. voltaire

    Dobar članak. Točno nam pokazuje tko nam servira i priprema vijesti i na koji način. Prava slika našeg “novinarstva”, “repoterstva” i “analitičarstva”.

    Novinari su u nas neznalice opće prakse, o svemu podjednako ne znaju ništa, ali imaju neodoljivu potrebu pisati o tome.

    Skidam kapu onima koji odaberu svoje područje zanimanja, specijaliziraju se, izgrade dobre temelje, ozbiljno se pripreme i dobro prouče ono o čemu pišu. Ima li takvih uopće u nas?

    Autori koji s punim samopouzdanjem danas pišu o vanjskoj politici, sutra o školstvu, prekosutra o gospodarstvu, građevini, urbanizmu …… Sačuvaj bože.

    Ovdje im se klanjaju i nazivaju ih dijagnostičarima i učiteljima, zvijezdama vodiljama.

    Još jednom, bravo za tekst.

  4. Stalker

    Površni ljudi svjesno, namjerno i bezobrazno miješaju babe, žabe, kruške, jabuke news portale, magazine, stručne web stranice kako bi dokazali… što? Da su svi isti. Ako su svi isti, onda političari mogu raditi što hoće, a oni to hoće. E, nisu svi isti.

    1. voltaire

      Daj link na neki jaki, kompetentni tekst kojeg piše čovjek koji se iskazao kao dobar poznavatelj tog područja. Samo molim bez Tomice Jakića.

      Na žalost, ukod nas nema dobrog novinara specijaliziranog za školstvo, znanost, tehnologiju, vanjsku politiku, geopolitiku, unutrašnju politiku. Nađe se tu i tamo poneki za sport, kulturu, glazbu, umjetnost, gospodarstvo.

      Onda idi na bilo koji ozbiljniji strani medi, lijeve ili desne provincijencije pa ćeš tamo pronaći poznate i ugledne novinare koji su specijalizirani za svoje područje. Ako se kuži u gospodarstvo, ne piše o politici, urbanizmu, sportu itd itd.

      No, mlada smo država u kojoj treba još dosta raditi na svim područjima pa onda posebno i na medijima, odnosno novinarstvu. Treba biti strpljiv i davati doprinos.

      Raditi nešto u plus, a ne u minus!

Odgovori