Budućnost društvenih mreža: Razbijanje monopola, tehno distopija ili nešto treće?

Što je najviše unaprijedilo život u posljednjih 50 godina? Čak četiri od deset Amerikanaca, točnije njih 42%, odgovara – tehnologija. Na drugom je mjestu s tek 14%, prema istom istraživanju, napredak u medicini.

U Hrvatskoj bi rezultati ovakvog istraživanja možda bili ponešto drugačiji, ali tehnološki napredne naprave, naročito one koje služe osobnoj komunikaciji i zabavi, i u Hrvatskoj su neizostavan i važan dio svakodnevice. Prije desetak godina Hrvati su bili treći na svijetu po vremenu provedenom ispred televizora, a danas ih je većina na društvenim mrežama, skoro dva milijuna samo na Facebooku, što znači da pratimo u korak svjetske trendove, barem kada je riječ o korištenju manjih i većih ekrana.

Brojke o korištenju pametnih telefona su iznenađujuće – skoro stotinu puta provjeravamo uređaj u danu, od jutra do večeri dodirujemo zaslon preko dvije i pol tisuće puta, a od izbijanja korona pandemije te su brojke dodatno porasle. Ponekad čujemo upozorenja da previše vremena provodimo na društvenim mrežama, da našim životima dobrim dijelom zapravo upravlja tehnološka G-MAFIA (Google, Microsoft, Apple, Facebook, IBM, Amazon), ali mi se ne obaziremo i svako jutro, prije doručka, kave, pogleda kroz prozor ili pozdrava našim ukućanima, kažiprstom dotičemo ekran pametnog telefona kako bismo provjerili poruke, vijesti, video igrice.

S obzirom na to da takvo ponašanje ne uspijevamo obuzdati sami, treba li netko s više ovlasti lupiti šakom o stol i reći da je bilo dosta? Upravo tako nešto namjerava američka Demokratska stranka. Moćni servisi poput Facebooka i YouTubea strahuju što bi se moglo dogoditi ako u Bijelu kuću uskoro useli Joe Biden umjesto Donalda Trumpa.

Mi, najveći

Facebook, Amazon, Apple i Google posjeduju previše moći. Uživaju monopol na tržištu i treba donijeti zakone kako bi se smanjio njihov utjecaj, predlaže odbor američkog Kongresa u kojem uglavnom sjede članovi Demokratske stranke. U opširnom izvještaju objavljenom početkom rujna, a nakon šesnaest mjeseci istrage, navode se detalji o ogromnom utjecaju navedenih tehnoloških tvrtki te predlaže cijepanje na manje dijelove; dakle da se, među ostalim, odvoje YouTube odvoji od Googlea te Instagram i WhatsApp od Facebooka. Evo nekoliko primjera monopolističkih pozicija kojima tehnološki divovi stoje na putu poštenoj tržišnoj utakmici.

Amazon

Strategija Amazona, kako često slikovito kaže njegov osnivač Jeff Bezos, izgleda poput zamašnjaka koji se vrti sve brže i brže. Oko 50% svih američkih kupovina na Internetu odvija se preko Amazona, a mali trgovci nemaju šanse u natjecanju s takvim suparnikom. Tvrtka je toliko moćna da neke proizvode može prodavati ispod cijene isplativosti sve dok ne uništi konkurenciju, što se, prema izvještaju komisije američkog Kongresa, već događa na tržištu pametnih zvučnika. Amazon također kontrolira ogromne baze podataka koje mu omogućuju planiranje budućih koraka i do najsitnijih detalja. Na primjer, informacije o uporabi opijata u različitim gradovima ili državama Amazonu dobro dođu kada odlučuju koliko često uposlenike testirati na droge ili otvoriti novo skladište u mjestu u kojem se  mladi manje drogiraju, te će time, pretpostavlja se, biti pouzdaniji radnici.

Apple

Prema izvještaju odbora američkog Kongresa, Apple krade ideje od proizvođača aplikacija za iPhone uređaje i uzima prevelik postotak od prometa koji se vrti na kupovinama mobilnih aplikacija. Proizvođač poznate online igre Fortnite, tvrtka Epic Games, u kolovozu je podnijela tužbu jer smatra da su naknade od 30%, koliko Apple uzima pri svakoj transakciji, previsoke. Mnogi koji napadaju Apple zbog načina na koji ostvaruju profit podsjećaju da je legendarni osnivač tvrtke Steve Jobs jednom prilikom rekao da su uvijek bili besramni u krađi velikih ideja.

Facebook

Nakon što je kupio Instagram, WhatsApp i niz drugih tvrtki, Facebook je preuzeo vodeću i monopolističku ulogu na tržištu internetskih društvenih mreža i generira ogromne prihode kroz oglašavanje na svojim platformama, zaključuje se u izvješću Kongresnog odbora. Facebook kupuje tvrtke koje se mogu razviti u konkurenciju i na taj način ne dozvoljava da se pojave takmaci koji bi mogli parirati njegovoj snazi.

Google

Kroz tražilicu i niz drugih aplikacija, primjerice Gmail, Google (tj. Alphabet, kako se zove krovna tvrtka ovog internetskog giganta) drži širok monopol i nema prave konkurencije na tržištu, objašnjava nadalje Odbor u izvješću, zaključujući da tvrtka dominantnu poziciju koristi za daljnje širenje utjecaja i poslovanja. Korisnici širom svijeta u najpopularniju tražilicu upisuju milijarde zahtjeva dnevno i omogućuju Googleu da drži preko 90% tržišta svjetskog internetskog pretraživanja, što omogućuje enormne prihode od oglašavanja.

Nabrojane četiri tvrtke oglasile su se ubrzo nakon objave izvješća kongresnog odbora odbijajući sve optužbe za monopolističko ponašanje kao neosnovane. Facebook je američka uspješna priča, a u Instagram i WhatsApp su uložene milijarde dolara kako bi polučili uspjeh, poručio je glasnogovornik Facebooka, dok je Google/Alphabet priopćio kako su tražilica, Google Maps i Gmail besplatni proizvodi koji pomažu milijunima građana, a u te se aplikacije ulažu velika sredstva kako bi bile još bolje i naprednije.

Dodatni pritisak na Facebook i Google, ali i Twitter, stiže iz američkog Senata koji zahtjeva da direktori tih tvrtki dođu u glavni grad Washington D.C. 28. listopada i odgovaraju na pitanja o kontroli govora mržnje i širenja dezinformacija na tim platformama. Saslušanje Marka Zuckerberga iz Facebooka, Sundara Pichaija iz Googlea i Jacka Dorseyja iz Twittera potrebno je kako bi se saznalo koliko utjecaja te tvrtke imaju na Amerikance u kritičnom vremenu za demokratske procese, rekao je republikanski senator Wicker najavljujući taj sastanak. Odbor američkog Senata poduzeo je i dodatne zakonske korake kako bi prisilio trojicu direktora da se pojave na saslušanju ukoliko se ne odazovu dobrovoljno. Glasnogovornici triju tvrtki potom su objavili da će Zuckerberg, Pichai i Dorsey surađivati.

Dokumentarac nakon kojeg će – sve biti isto

Svi rado koristimo društvene mreže, ali što učiniti ako one zapravo razaraju društvo? Takvim se pitanjima bavi zapaženi dokumentarno-igrani film „The Social Dilemma“ u produkciji streaming servisa Netflix koji uz pomoć niza osoba koje su radile u tehnološkim tvrtkama obrazlaže uvjerenje da te tvrtke manipuliraju ljudskom psihom, pritom izazivajući posljedice koje mogu biti pogubne za pojedince i društvene zajednice.

Kritičar britanskog Independenta smatra da se radi o jednom od najvažnijih dokumentaraca posljednjih godina koji vrlo precizno objašnjava sve opasnosti društvenih mreža i tehnologije koja se koristi za polagano, gotovo neprimjetno reprogramiranje naših mozgova s ciljem izazivanja ovisnosti.

Najveće su žrtve djevojke u adolescentnoj dobi koje zbog neprestanog traženja potvrde i simpatija od strane vršnjaka na društvenim mrežama zapravo gube identitet i samopouzdanje.

Dokumentarni film ističe i zabrinjavajuće statistike o samoubojstvima među mladima, o padu broja ljubavnih i emotivnih veza te o rastućim polarizacijama koje se mogu dovesti u direktnu vezu s utjecajem društvenih mreža.

U jednom od upečatljivijih trenutaka filma bivši rukovoditelj iz Facebooka na pitanje o mogućim negativnim posljedicama utjecaja društvenih mreža odgovara: „Zabrinut sam da bi u kratkom vremenskom razdoblju moglo doći do građanskog rata.“ Sugovornici u dokumentarnom filmu također pozivaju na pojačanu zakonsku regulaciju jer smatraju da će algoritmi i umjetna inteligencija uskoro izmaknuti kontroli i sami donositi odluke, u potpunosti bez ljudskog nadzora.

Facebook međutim smatra da Netflixov dokumentarni film pruža iskrivljenu sliku i ne uzima u obzir korake koji se poduzimaju za poboljšanje te platforme. Znamo da naš sistem nije savršen ali borimo se protiv dezinformacija, govora mržnje i opasnih sadržaja, poručio je Facebook u preglednom dokumentu. Upozorio je također da sve tehnološke tvrtke koriste računalne algoritme, uključujući i sam Netflix koji intenzivnim korištenjem umjetne inteligencije preporučuje sadržaje gledateljima ovisno o njihovim preferencijama.

Komentator portala The Verge, koji se bavi isključivo temama iz područja tehnologije, nije zadovoljan Netflixovim filmom i smatra da društvene mreže ne mogu biti isključivi krivac za brojne probleme. Istovremeno prenosi svjedočenje bivše uposlenice Facebooka koja pojašnjava kako političari u mnogim državama, primjerice Azerbajdžanu i Ukrajini, koriste veliki broj lažnih profila u pokušajima manipuliranja građanima i diskreditiranju političkih protivnika.

Za pravodobno prepoznavanje takvih problema potrebno je mnogo znanja i zato društvene mreže često upošljavaju bivše obavještajce, no znati geopolitičku situaciju svake države, sklanjati govor mržnje i pritom promovirati slobodu govora je ogromna operacija u kojoj bi uposlenici trebali imati više podrške i mogućnosti za pravodobnu reakciju.

Pod kožom mi čip, a robot mi je šef

Zlatno doba internetskih gorostasa, tvrdi Harvard Business Review, bliži se kraju jer političari i građani gube strpljenje zbog krađa podataka, manipulacija izborima, širenja dezinformacija, pogoršanja prava radnika i prodavanja proizvoda koji su opasni po život. Samo četvrtina američkih građana vjeruje da su društvene mreže u stanju spriječiti manipulacije tijekom predsjedničkih izbora, dok velika većina, njih 85%, smatra  da su internetski tehnološki giganti odveć moćni.

A što na sve kritike i sugestije kažu u Silicijskoj dolini, Seattleu i drugim američkim središtima tehnološke industrije, sluti li G-MAFIA bilo kakvu stvarnu prijetnju? Jer rezultati poslovanja su odlični, objavljuju se nove usluge za korisnike i američki je tehnološki sektor sada novčano vredniji više nego sve europske poslovne burze zajedno.

Facebook, Google i drugi iz moćnog kluba poručuju da cijepanje njihovih konglomerata na manje dijelove nije moguće, da odvajanje Instagrama od Facebooka ili Gmaila od Google Maps jednostavno ne bi uspjelo. Tehnološki sektor od presudne je važnosti za američku ekonomiju i bilo kakvo slabljenje tih tvrtki moglo bi zapravo ugroziti kapitalizam na Zapadu i otvoriti više prostora za najvećeg ideološkog i tržišnog takmaca Kinu koja postaje tehnološka velesila s tvrtkama kao što su Baidu, Alibaba, Tencent, Huawei te aplikacijama poput TikToka.

Uloga tehnologije u svakodnevnom životu bit će sve veća i budućnost može biti ili utopija ili pakao, prognozira Amy Webb, direktorica instituta Future Today, u knjizi „2020 Tech Trend Report.“ Tehnološke tvrtke mogle bi imati više utjecaja i moći nego izabrane Vlade u državama, upozorava Webb i poziva da svi budemo spremniji na iznenadne kaotične događaje kako bismo izbjegli osjećaj potpune neizvjesnosti.

Koliko tehnologija može izazvati nelagoda i strahova kazuje i procjena da će roboti u idućih deset godina preuzeti svako peto, a možda i svako treće radno mjesto u razvijenim državama. Preostale poslove  koje će i dalje obavljati ljudi bit će, pak, sve češće kontrolirani umjetnom inteligencijom i aplikacijama za praćenje produktivnosti.

„Robotička apokalipsa je ovdje,“ kaže Joanna Bronowicka iz Centra za internet i ljudska prava sa sjedištem u Njemačkoj. Ona smatra da političari i s desnice i ljevice još uvijek ne razumiju pod kakvim su tehnološkim pritiscima radnici već danas. Umjetna se inteligencija sve češće koristi i u medijima, te je Microsoft nedavno otpustio desetine novinara i urednika više portala čije poslove odabira sadržaja sada obavlja računalni algoritam.

S druge pak strane, tisuće Šveđana rado su pristale na potkožno čipiranje koje im olakšava niz uobičajenih radnji poput otvaranja vrata, pristupanja pametnom telefonu ili beskontaktnog plaćanja u javnom prijevozu, a uskoro i plaćanja na blagajni u trgovini. Mikroprocesor veličine zrna riže ubacuje se relativno jednostavno specijalnom iglom pod kožu ruke, cijena mu je oko 150 eura i može sadržavati mnoge podatke, uključujući i one o alergijama, bolestima ili lijekovima koje osoba uzima. Procedura za legalizaciju potkožnog biočipa u tijeku je i u drugim europskim državama, među ostalima i u Italiji i Velikoj Britaniji.

Tehnološka dostignuća koja danas koristimo tek su početak nove industrijske revolucije i nezahvalno je zamisliti ili prognozirati kakve će promjene donijeti umjetna inteligencija, kvantna računala ili genetički inženjering u ne tako dalekoj budućnosti. Moćne tehnološke tvrtke ne obaziru se na primjerice prosvjede protiv 5G odašiljača i nastavljaju s planovima za razvoj novih proizvoda poput putničkih zrakoplova bez pilota, naočala s proširenom realnošću (AR) za pse ili nanorobota koji će putujući kroz krvne žile liječiti bolesti. Možda vam se čini besmisleno toliko raspravljati o visokoj tehnologiji u godini u kojoj se svijet ne može dogovoriti je li jednostavna platnena maska korisna ili ne u borbi protiv koronavirusa, ali svjetski laboratoriji nisu zaustavili brojna istraživanja i najavljuju, među ostalim, brzi napredak u području kvantnih računala koja će biti milijunima puta brža od sadašnjih „običnih“ računala.

Što ako vozim prebrzo i ne razvrstavam otpad u Kini?

Kao što je za vrijeme hladnog rata postojala utrka u naoružavanju tako je sada u tijeku natjecanje, ponajprije između SAD-a i Kine, u postizanju tehnološke i softverske premoći u svijetu. Vojni i strateški razvoj Sjedinjenih Država, a time i država NATO-a (dakle i Hrvatske) ovisi o napretku umjetne inteligencije i 5G komunikacija, tvrdi novi izvještaj Lexington Instituta koji traži punu potporu američkih vlasti tehnološkim kompanijama kako one ne bi na bilo koji način oslabile i prepustile više prostora kineskim takmacima.

I dok Sjedinjene Države prolaze kroz turbulentno razdoblje uoči predsjedničkih izbora u studenom, Kina pruža dojam stabilne države koja drži situaciju pod kontrolom, ali koja ne skriva da tehnologiju koristi za strogi nadzor građana. Sustav društvenih kredita, odnosno bodovanja poslušnosti građana, već je uveden u dijelovima Kine i računalni algoritam sve više preuzima kontrolu dodjeljujući i oduzimajući bodove pojedincima ovisno o njihovom ponašanju. Milijarder George Soros, inače često napadan iz smjera desnijeg političkog spektra diljem svijeta zbog zalaganja za globalizaciju, nazvao je kineski sustav društvenih kredita najopasnijim protivnikom svih koji vjeruju u otvoreno društvo. Soros smatra da kineski represivni režim zloupotrebljava umjetnu inteligenciju kako bi direktno odlučivao o sudbinama građana.

Kineski je sustav društvenog nadzora inače jedna od rijetkih tema u kojoj se slažu i Soros i Trumpova administracija te je tako američki potpredsjednik Pence u jednom govoru kazao kako Kina uvodi orvelovski sustav kontrole nad svim aspektima ljudskog života. Kineske pak vlasti odgovaraju da je projekt prije svega usmjeren na borbu protiv korupcije i prijevara te na stvaranje više povjerenja u društvu. Sustav će, prema dosad dostupnim podacima, rangirati građane ovisno o tome s kime se druže, voze li prebrzo, igraju li previše video igara ili ubacuju li otpad u pogrešni kontejner. Kontrolu će provoditi stotine milijuna kamera, otprilike jedna na dvoje stanovnika te sofisticirano računalno prepoznavanje lica koje će u tri sekunde sustavu moći javiti ako se događa nešto neuobičajeno. Iako vam možda zvuči zastrašujuće, većina kineskih građana podržava uvođenje sustava jer smatraju da će poboljšati kvalitetu života i podržavati poštenje i poštivanje zakona.

U Sjedinjenim Državama također postoji bodovanja građana, ali od strane privatnih kompanija koje će, primjerice, provjeravati fotografije na profilima na društvenim mrežama i naplatiti skuplje premije za životno osiguranje onima koji objavljuju „selfije“ u rizičnim situacijama, recimo na litici planine ili u skoku u more s visoke stijene.

Digitalna kolonija Europa

A gdje je europski kontinent u novoj tehnološkoj revoluciji i kako štiti svoje građane? Europska unija, iako poduzima korake za zaštitu prava u digitalnoj privatnosti građana, nije u stanju pratiti ubrzani tehnološki razvoj ili parirati Sjedinjenim Državama i Kini. Europa je naivna, spora i puna slabosti u digitalnoj sigurnosti, smatra Marietje Schaake sa sveučilišta Stanford koja poziva Europu da ubrza promjene i djeluje zajednički. Iako dobro stoji u područjima robotike i 5G komunikacija, Europa nema velikih internetskih društvenih mreža, zaključuje Gerard de Graaf iz Europske komisije, dok je Francesca Bria iz talijanske inovativne fundacije zabrinuta da bi EU mogla postati digitalna kolonija stiješnjena između SAD-a i Kine.

Stari kontinent zaostaje u razvoju većih trgovaca na Internetu i ulaganju u umjetnu inteligenciju, nema proizvođače pametnih telefona te tako u potpunosti ovisi o Amazonu, Appleu, Facebooku i Googleu te kineskim i južnokorejskim proizvođačima.

Europski su problemi kompleksni, zakonodavstvo ograničavajuće, investicije slabašne, a među 15 najvećih svjetskih digitalnih tvrtki nema niti jedne iz Europe. Da nade ipak ima pokazuje uspjeh tvrtke za streaming glazbe Spotify koja je prestigla sve svjetske konkurente u tom segmentu, a Europa po posljednjim podacima ima više računalnih programera nego Sjedinjene Države.

Jesmo li sami krivi?

U San Franciscu, San Joseu i drugim mjestima sjeverne Kalifornije u kojima su sjedišta nekih od najvećih tehnoloških kompanija već je mjesecima manje gužve na ulicama, nema uobičajene velegradske vreve i žurnih koraka na pločniku, a neupućeni posjetitelj bi za neke od zgrada Twittera, Facebooka, Googlea mogao pomisliti da su možda napuštene.

Vlakovi i autobusi javnog prijevoza su poluprazni, a zastoji na autocestama rijetki. No digitalna ekonomija u doba pandemije funkcionira nesmetano i milijarde korisnika na svim kontinentima niti ne razmišljaju tko i kako uopće pogoni taj zamršeni sustav. Uposlenici Googlea mogu raditi od kuće barem do ljeta iduće godine, radnici Twittera do kada god žele, Microsoft dopušta još više rada na daljinu, a Facebook planira u uredima imati tek polovicu uposlenih. Veliki broj radnika tih tvrtki obrazovan je na prestižnim sveučilištima, predani su svom poslu i vjeruju u dobre strane tehnološke revolucije. Na primjedbe o zloupotrebi društvenih mreža vjerojatno bi odgovorili da se svi za početak trebamo pogledati u ogledalo. Zašto optužujemo društvene mreže za ovisnost, a ne same sebe, pita provokativno Kalev Leetaru s George Washington sveučilišta, ističući da svakoga dana sami donosimo svjesnu odluku o vremenu koje provodimo na mobilnim aplikacijama. U konačnici, zaključuje Leetaru, pravo je pitanje kako smo dozvolili da se u dvadeset godina društvo odgovornih odraslih osoba vrati u stanje nedoraslosti kao da smo mala djeca.

Tehnološke promjene i pandemija dramatično ugrožavaju i potragu za emotivnim i ljubavnim partnerima te raste broj i muškaraca i žena koji su zapravo, kako ih psihologica Lucy Beresford naziva, tehnoseksualci. Možda ste, kaže Beresford, već bili na spoju s takvom osobom ili poznajete nekoga tko je tehnoseksualac jer radi se o ljudima koji su odlični u komunikaciji putem pametnih telefona, ali uživo nisu u stanju ostvariti emotivnu vezu. Oni upadaju u zamku jer ne razumiju da povezanost putem aplikacija nije stvarni intiman odnos, a kada se sastanu s potencijalnim partnerom često pogledavaju u telefon koji stalno drže ispred sebe i tako zapravo vrlo malo sudjeluju u stvarnom razgovoru oči u oči. Psiholozi stoga imaju sve više pacijenata kojima propada ljubavna veza jer mnogi su umjesto s partnerom povezaniji s ekranom pametnog telefona.

Čovječanstvo na prekretnici

Nije sve crno i postoje načini da se tehnologija, posebice umjetna inteligencija, koristi za dobrobit čovječanstva, no za takvo što bi, smatra Amy Webb iz Future Today, bilo potrebna međunarodna suradnja i osnivanje organizacije koja bi mogla nadgledati sustav, kako ne bi došlo do neželjenih posljedica.

Velike tehnološke tvrtke mogu značajno pomoći u pronalaženju rješenja za klimatske promjene, u iskorjenjivanju siromaštva, u unaprjeđenju zdravstva i dugovječnosti ljudi.

No s druge nas strane vreba katastrofičan scenarij u kojemu tehnološki giganti stvaraju vlastitu verziju društvenog bodovanja nalik kineskom i tako mijenjaju način života u zapadnom svijetu.

G-MAFIA bi, zloslutno upozorava profesorica Webb,  tada samo dodatno izazivala nove podjele u društvu i građani bi zapravo živjeli u totalitarizmu umjetne inteligencije.

Zasad malo tko od nas razmišlja kako ćemo upamtiti ove mjesece u kojima pandemija mijenja ritam života na planetu. Jedan od pesimista, izraelski historičar Yuval Harari, tvrdi da se uopće nećemo sjećati maski ili virusa. „Moj je najveći strah da ćemo, kada za 40 ili 50 godina pogledamo unatrag, spoznati da smo u ovo vrijeme dopustili tehnološki nadzor građana, raspad demokracije i dolazak autokrata na vlast,“ rekao je Harari na nedavnom demokratskom forumu u Ateni.

Podršku mu je, možda neočekivanu, na istom skupu pružio predsjednik Microsofta Brad Smith ustvrdivši kako je, među ostalim i zbog tehnologije, stanje demokracije u najgorem stanju od tridesetih godina prošlog stoljeća.

faktograf

Odgovori