Vanja Krnić: Kako je biti čovjek u Hrvatskoj

Pitam se i dalje, iako ne skitam. Ne komuniciram ni s papirnato plišanom rodicom. Jedino se pitam u vezi nje, da li je ona Klepatan ili Malena.

Pratio sam ove, po meni, sulude kampanje i medijske naoise. Nažalost, u kampanjama nisu prioritet ljudi nego brojanje krvnih zrnaca.

Kako je biti Srbin u Hrvatskoj? Idu  predsjednički izbori, pa pasionirani slušatelji Cece četnikuše i Thomsona ,pjevača 100% Hrvata koji je je 2007 primio 200 tisuća EU, pardon malo više od 500 tisuća da ne pjeva za nikog. I nije. Izvor: https://www.slobodnadalmacija.hr/novosti/crna-kronika/clanak/id/472019/domoljubni-slavuj-koji-je-stan-kupio-novcem-opljackanog-naroda-thompson-izgubio-na-sudu-nije-dokazao-da-mu-hdz-nije-platio-pola-milijuna-eura-za-sutnju

Kad se 2019 pitamo kako je biti Srbin, Hrvat ili Eskim? Mogu zaključiti da smo duboko zaglibili u tranziciji u normalno društvo koje ima normalne vrijednosti. To je tema lijevih i desnih portala, naravno uz dodatke iz četrdesetih prošlih stoljeća.

Zato se ja pitam jedino što nam ostaje Kako uopće biti čovjek u Hrvatskoj?

Zapis o fosilima govori nam da je najstariji pripadnik naše vlastite vrste živio prije 195.000 godina u današnjoj Etiopiji. Odatle se Homo sapiens raširio širom svijeta, pa je nekim zaobilaznim putem došao i do Dinarida i okupao se ili, prije utopio, u plavom Jadranu. Od tada je čovjek u Hrvatskoj, jedino mi nije jasno kako mu je trebalo samo cca 180.000  godina trebalo da dođe do tu. Izgleda da je tada nastala riječ obilaznica. Krapinski pračovjek je izgleda zalutao, pa je došao puno prije. Evolucija još traje, prema naprijed, bar se nadam.

Osobno sam simpatizer ideje da postanemo ljudi Borgovi. Mnogi pisci su predviđali da možemo povezati svoje tijelo s robotima ili učitati svoj um u kompjutere. Zapravo smo već ovisni o strojevima (mobitelima, laptopima itd). Koliko god ih gradimo da zadovolje ljudske potrebe, mi smo vlastitim životom i ponašanjem prestrukturirali vlastite potrebe prema virtualnom. Kako strojevi postaju sve složeniji i međusobno povezani, bit ćemo prisiljeni pokušati ih prilagoditi.  Moj san  nije jednakost nego bit Borg, koji si lijevom umjetnom rukom može obrisati guzicu. Ako asimiliram sve oko sebe svi će lijevom rukom brisati guzu.

Da se vratim na pitanje: Kako je bit čovjek u Hrvatskoj 2019? Bez bar desetak stranačkih iskaznica, jako teško, naprotiv, jednako teško kao da si prvi među „malim zelenima“ u Hrvatskoj. Da pobijem vlastiti argument o bar desetak stranačkih iskaznica, empirijski je dokazano da je dovoljna jedna prava. Da li onda postaješ čovjek u Hrvatskoj? Nažalost, ne postaješ vrlo sigurno (89.99%) uhljeb s uvjetom da se kao čovjek znaš dobro uvući u odgovarajuće vladajuće lokalno/ seljačke/ državne analne otvore. Biti je znati „ ćmariti se“, uz tedendiciju neizlaska iz dupeta ili prelaska u slijedeće više dopadno ili moćnije dupe.  Šutiti, a prigovarati  je normalno bar kod nas.

Sposobnost razmišljanja čovjeka postoji, ali bit drugačiji kao čovjek. Neoprostivo je i isključujuće.

Povlašteni čovjek u Republici Hrvatskoj postoji, puno njih, kao i onih „sitnozubih“.

Čudno je što je oko 10% stanovništva napustilo Lijepu našu  kad  se tu ne može biti čovjek bez gore spomenutih kartica. Još je čudnije što isti glasaju za te kartice i njihove predstavnike koji su ostali tu  i zbog kojih u otišli.

Kako je čovjek u Hrvatskoj? Super ako znaš lajati na mjesec.

Divim se čovjeku koji cijeli dan hoda s punim želucem i praznom glavom.“, kako bi napisao Konfucije . Divim se i ja.

9 comments

Skip to comment form

  1. Konfucijev citat odnosi se na sitnozubu stoku iz Hrvatske.

  2. Vanja se zeza i filozofira. On zna da se ovdje ljudi traže usred dana fenjerom.

  3. Ator u svakoj kolumni pomalo serucka na hrvatsku zbilju. Ukupno je to velika hrpetina. Optužit će ga uhljebi i privilegirani da je nezahvalan.

  4. Lako je biti čovjek kad su neljudi na vlasti.

  5. Odlična prispodoba s Borgovima. Vanja pucaj rafalno po zvijerima!

  6. Svatko na svoj način izražava nezadovoljstvo. Vanja se ruga kad ga jako boli.

  7. Gdje je nestao covjek
    gdje se skrivao
    iz vagona godina
    na tracnice ispao

    Gleda gdje su znakovi
    kojim putem krenuti
    moze li itko reci
    gdje je put ka sreci

    Neostvareni snovi
    radis ono sto ne volis
    ali mogu ti reci
    gdje je put ka sreci

    Samo zivi, samo budi
    svi odgovori doci ce sami
    samo stoj na svjetlu
    i doci ce kraj tami

    Kako dugo ce postojati
    kako dugo ce nestajati
    zelje, potrebe, osjecaji
    ko ih koce i pokrecu

    Tebe, mene, svo to vrijeme
    srca tvrda k’o kamenje
    da mogu ti reci
    pokazat’ put ka sreci

    Samo zivi, samo budi
    svi odgovori doci ce sami
    samo stoj na svjetlu
    i doci ce kraj tami

  8. Moram pročitati i ostale tekstove gospodina Krnića. Čini se da naginje satiri. Oštrije to pišče!

  9. „Divim se čovjeku koji cijeli dan hoda s punim želucem i praznom glavom.“, kako bi napisao Konfucije . Divim se i ja.
    Ha, ha, opet mi Vanjina satira stvara ružan osjećaj u stomaku a na kraju se moram smijati tom genijalcu!

Odgovori