Vanja Krnić: Đir po Požegi (Galerija)

„Požega je grad duge i bogate povijesti. Povijest na ovim prostorima započinje još u rimsko doba, kada je Požega označavala Vallis Aureu ili “Zlatnu dolinu”. U srcu je bilo veliko rimsko naselje Incerum. Istraživanja su pokazala postojanje pretpovijesnog života. Požega, kako ga danas znamo, počinje se formirati u srednjem vijeku. Stari požeški grad izgrađen je vjerojatno u 11. stoljeću. Bila je to šesterokutna pronađena smještena na brežuljku u sredini.

Požega 1221. (Požeški burg u srednjem vijeku) danas je brdo između Požeške regimente poznate kao “stari grad”. Požega je nekoć bila rezidencija hrvatsko-ugarske kraljice i kao takva je izuzeta iz zabrane i županijske nadležnosti. Iako od trenutka dobivanja potvrde o statusu kraljevskog okruga nije sačuvana, građani su uživali privilegije jednake onima u slobodnim kraljevskim gradovima. Službeni status slobodnog kraljevskog grada Požege dobiva 1765. godine

Požega koja je zadržala svoj srednjovjekovni raspored ulica. Govori o vrlo bogatom i razvijenom životu srednjovjekovne Požege, koja postaje središte crkve, vladinih, trgovačkih, vojnih i drugih pozicija, okolne regije. Požeška županija spominje 1210. godinu, grad je 1227. godine nazvan “Castrum de Posega”. Od važnih srednjovjekovnih spomenika, zbog turskih osvajanja su očuvana samo crkva sv. Lovre (prvi spomen 1303.g.) s gotičkim freskama i crkva Sv. Duha iz 1285. (od 1573. do 1688. godine služila je kao džamija) i još uvijek predstavlja izuzetno bogatu kulturnu i povijesnu potvrdu kulturnog i povijesnog kontinuiteta i života grada još od srednjeg vijeka. 1537. godine u Požegi pod vlašću Otomanskog carstva, Požega i to ima veliko značenje kao središte Požeškoga sandžaka, upravno i vojno središte Slavonije, 1688. godine Turaka oslobođen fra Luka Sokol Ibrišimović Požegu. Požega je danas poznata, grad je došao pod vlast Habsburgovaca, a srednjovjekovni grad dodaje bogat barokni izgled Obnovljena Požeška županija, isusovačka gimnazija (1699.), peti najstariji u Hrvatskoj, i najstarija u današnjoj Slavoniji. 1763. sagrađena je i danas katedrala sv. Terezije Avilske. Katedrali su svojim doprinosom zidnim slikama doprinijeli slavni slikari i Celestin Medović Oton Iveković. Pošto su mnogi znanstvenici i pisci koji su dali Požeškoj Hrvatskoj i niz kulturnih ustanova i spomenika, Požeško-slavonska zvala se Atena. Posebno plodonosan bio je XVIII. i XIX.stoljeće. Ugledni slikar i književnik Matko Peić izjavio je kako Udruga ima brojne književne i kulturne ličnosti o kojima možemo govoriti o požeškoj književnosti.U 19. stoljeću opadanje važnosti Požege u korist Osijeka, Slavonski Brod je smjestio povoljne položaje prometa uz rijeku Savu i Dravu, u to vrijeme ključni čimbenici za izgradnju prve željezničke pruge. 20. stoljeće, odlazak u masovno naseljavanje Požege u Hercegovini, Lici, Dalmaciji i Gorskom Kotaru i Zagorju, te krajem stoljeća uglavnom izbjeglica iz Bosne. Potomci ovih doseljenika sada čine većinu stanovništva Požege. Od 1921. do 1991. godine grad nosi ime Požeško-slavonska, po čemu se razlikuje od Požeške Srbije. 1993. Nakon smirivanja stanja u regiji obnovljena Požeško-slavonska, u početku obuhvaćena Našice i povezana mjesta, nakon spajanja Našica, Osječko-baranjska županija formirala je današnji izgled županije.“; izvor: http://www.croatiameetings.com/destinations/pozega/10/history/

Moram priznati da za đir do Požege nije bio bijeg od brodske papirnato plišane rodice, već  odlazak u Gradsko kazalište Požega na premijeru  “Kratki izlet”, prema romanu Antuna Šoljana u izvedbi srednjoškolske kazališna družina u kojoj je jedna od glumaica moja starija kćer. Više nego dovoljan razlog, tako da će ovaj đir biti  izvan teme brodskih đirova.

Slavonski Brod+ Požega= kružni tokovi. Mislim, pardon, znam da ih je Požega prije našeg grada počela graditi. S obzirom da smo mi odavno pretekli Požegu za desetak kružnih tokova. S druge strane, iz Požege je Alojz, hrpa političkih i fizičkih nasilnika, kojih kod u Brodu nas u politici nema, koliko zasada znamo. Oni imaju zatvor, a ni jedan njihov političar/ nasilnik nije u istom. Pa oni imaju nešto što je nemoguće imati veće od brodskih. E, a, imaju veća jaja od stitopora od nas. Prvo što vidiš na ulasku u Požegu je jaje u pol kružnog toka, naravno gigantsko jaje.

Slavonski Brod  ima daleko uređenije staze, ali oronulije fasade. Mi imamo jednu “Vesnu” u pol grada koja baš legne kao šaka na oko. Oni imaju sklad građevina i donekle uređene fasade. Kazališna kavana  među najljepšim kavanama je definitivno. Prilagođena je osobama s invaliditetom, naravno sve osim wc-a. Kazalište je pristupačno, pristupačnije od KKD IBM; wc…  ne znam da li je prilagođen… izdržao sam.

Požega ima Multifunkcionalni centar za osobe s invaliditetom, izvor: http://arhiva.strukturnifondovi.hr/multifunkcionalni-centar-za-osobe-s-invaliditetom-u-pozegi-mfc , a Slavonski Brod ga nema iako na raspolaganju imamo iste fondove.

Slavonski Brod ima brand Đuru i Šefkija, a Požega ima tamo neko Zvečevo. Izumili su čokoladu s rižom. Kao  izvozno orijentirana zemlja kakaovac i rižu uvozimo. Naravno čokoladu s rižom izvozimo.

Slavonski Brod ima mislim najveću  Gospodarsko-proizvodne zonu Đuro Đaković u centru grada. Kakav god bio Slavonski Brod meni je ljepši. Mi imamo aveniju, a oni samo u snovima. Slično je što su oba grada poluprazna kad odu novoj kući „naši“ Požežani i Brođani. Svaki drugi, pardon, treći ili četvrti izlog je u funkciji. Poznato mi je to iz nekog grada i ulice (opp. Starčevićeva SB).

BTW, odlična i dinamična predstava.


16 comments

Skip to comment form

  1. Primjenjeno điranje po Požegi. U Krnićevom stilu uz preogromni citat na početku. Bolje da je samo uvrstio svoja zapažanja.

    1. Slažem se, ali ipak je sve skupa simpa. Vanja, očekujemo đir po Bosanskom Brodu, ali pravi đir, a ne da je pola teksta iz Wikipedije.

      1. Neka se on vrati brodskim kvartovima.

        1. Blok B gdje si vidio citat iz wikipedije?O Bosankom Brodu sigurno neću pisati, tamo odem jednom godišnje. Džirovi po Slavonskom Brodu se naravno nastavljaju…., Požega je izuzetak, ali kad sam vidio jaje u kružnom nisam izdržao da ne pišem.Priznajem moj grijeh 🙂
          Blok B jedan od ciljeva mi je džir po bloku b.

  2. Simpatično. Tatica zapalio iz provincij u provinciju s boljim fasadama kako bi vidio svoju glumicu,

  3. Kako je krenulo, jedan od đirova bit će po Tunguziji.

  4. od Požege i Županje sve do Vukovara
    nema nigdje nikog hahaha samo da im se iz tog jajeta neizleže papirnato plišana roda ili neki lešinar (onako ironično simbolički)

    1. nadam se da je mućak

    2. Ha, ha, haaaha Vlado, koji si ti genije. Jaje za koje se nadaš da je mućak samo da ti prijatelj Vanja ne dobije još jednu noćnu moru u plišano-čađavom obliku!! Ha, haaa dobri ste dečki! Odlični! Vlado ti bi trebao sa Vanjom poći u neku šetnju pa da nas ovi mini putopisi još više nasmiju i razvesele.

      1. Ha, ha, haaaha Vlado, koji si ti genije. Jaje za koje se nadaš da je mućak samo da ti prijatelj Vanja ne dobije još jednu noćnu moru u plišano-čađavom obliku!! Ha, haaa dobri ste dečki! Odlični! Vlado ti bi trebao sa Vanjom poći u neku šetnju pa da nas ovi mini putopisi još više nasmiju i razvesele.
        Meni ovaj uvod nije dugačak nego je koristan da upoznamo svoju domovinu kako bi je više voljeli – što bi rekli izviđači.

        1. Trebalo u tom tvom korisnom smislu priložiti dokumentarni film o Požegi u trajanju od dva sata.

  5. Odokativno Puljašić ima veća jaja od Duspare 🙂

    1. Dok ih ne zaneseš jednom i drugom, nećeš znati koji je jajatiji.

      1. Ne mora ih zanašati, neka samo na mjestu odvagne, premda težina ne mora imati veze s veličinom.

  6. Krasne fotke, ljupki gradić. Inače, fotke su varavi medij, i ni čovjeka ni grad ne može se procijeniti po fotkama. Sve ovisi koje motive bira fotograf i kako želi nešto prezentirati, s galerijom ruina gledatelj stječe dojam da se radi o propadajućem i napuštajućem gradu, s galerijom njegovanih fasada dojam je suprotan, i zato je jako teško fotografirati Brod, jer je grad zapušten i s očajnim fasadama, pa se sve svodi na fotografiranje Save, samostana, tvrđave i korza, pazeći da ruina Vesna ne uleti u kadar. Pa i Mala crkva, uništena joj je sva poetika kada su samovoljno posječena ona stabla lipa ispred nje, koja su dsetljećima davala ljepotu i hladovinu prolaznicima i činila krasan sklad s crkvom u središtu grada, a samo zato da se crkva bolje vidi i dominira u prostoru, i sad objekt izgleda ko šaka na oko, reflektoriran, okrečen i preizložen na trgu, samo naglašava zapuštenost, napuštenost, siromaštvo i estetske nedostatke okolnih zgrada i grada. Samovolja je uvijek štetna, a nametanje kontraproduktivno, valjda Bog tako hoće.

  7. Čestitke tatinoj princezi.

    Izvrstan tekst, Vanja, baš pogodiš što ljudi vole čitati, pametan tekst na domaću temu, popraćen krasnim fotografijama.

Odgovori