«

»

tra. 15 2019

Vanja Krnić: Đir do Cesarčeve (Galerija)

Određeni mirisi mogu odvući u drugu točku vremena i natjerati da poželite vratiti se u to vrijeme. Ili, ako su slike, da možemo pobjeći u vrijeme, ovisno o tome ima li miris  ili mjesto pozitivnu ili negativnu asocijaciju. Mirisi su sad drugačiji,  bar meni, valjda zbog protoka vremena ili moga  začepljenog nosa.

Gavrilovićeva pašteta… njeno samo otvaranje i miris, kao i hrenovke od bivše Veterinarske, pa onda pogled na snijeg kroz prozor oronulog obiteljskog doma u Gupčevoj, kako pada u „ krpama“ . Sve je imalo miris i okus.  U ono vrijeme nekako nije imalo smisla bit vegeterijanac.

Ljudi  jesmo, bar pretendiramo da to jesmo; imamo tendenciju naglašavati viziju nad svim drugim osjetilima, ali naš osjećaj za miris je dovoljno važan da izazove svoj vlastiti oblik déjà vu . Miris nas podsjeti na bakinu kuhinju, bivšu djevojku. Taj miris protokom vremena postane samo uspomena i nakon par minuta zaboravimo na njega i krenemo dalje.

Moji đirovi su uspomene na Slavonski Brod kakav pamtim, a to je onaj iz 2000-ih dok sam po njemu hodao. Odlučio sam se za đir malo dalje od papirnato plišane rodice. Osobi s invaliditetom puno je dalje je i 100 metara. Krenuo sam u Derby svojom omiljenom ulicom preko uređenih staza na Trgu pobjede do svoje naljepše ulice po drvoredima, ulice Augusta Cesarca, književnika koji je kao Hrvat antifašist u svojoj ćeliji napisao “Živjela sovjetska Hrvatska!“. Njegova ulica je tu s istim nazivom kao i prije rata.  Ipak je bio veliki pjesnik , ali i književnik

Poslije i prije klanja

Mi nijesmo krivi što časi su loši
i huljâ što ima na snope,
mi nijesmo dužni svirati dude,
– Kako bi gazde s Dunava htjeli,
– kako bi forum htio Europe.

Življasmo nekoć ko ovnovi dobri,
bojeć se pruta gladnog pastira,
ne znasmo vrijeme, ljudski koledar.
– Vrijeme je teklo. Gledasmo tupo
kako u dude pastir to svira.

S prutom kraj sebe sviro je pastir,
dok nijesu na nas vukovi pali;
bleknusmo tužno, skunjivši glave
pusteć se klati. A vukovi prosti
srećno su, vješto, voljko nas klali.

Mnogo nas osta, a kosti pastira
ležahu na tlu tvrdog kraj pruta;
smijali su se vukovi siti
nama, pastiru, bezbrižnoj svirci:
“Svirajte, dragi, još nekol’ko puta!”

To nama bi dosta. Pljunusmo na se,
ovnove tupe. Idejna braća
stisnusmo pjesti, znojne od snage,
prezrevši dude, digosmo prute
bombom se, miškom, krvarenje vraća.

Vrijeme je tako, to drukčije ne ide,
mi sasma nove slijedimo stope:
Ideja naša živi od krvi …
– eto nek znadu dunavski vuci
– eto nek znade forum Europe.

(August Cesarec,Zagreb, 4. prosinca 1893. – zagrebačka Dotrščina
17. srpnja 1941 Zagreb. Pjesma na Sudbeni stol, 21. IX. 1912.)

Cesarčeva ulica mi je bila ulica jeseni i kestena. Slavonski Brod sa sve manje drveća me sve više podsjeća na kupača koji će, skidajući se do kraja, postati nudist. Mislio sam ođirati i po parku, ali vrijeme je previše gadno bilo i za moje kinesko  mobitel škljocalo,  s kojim okovječujem svoje đirove. Danas mislim da je jedini čovjek koji peče kesten ostao onaj kod „Bambija“. Cesarčeva ima desetkovano drveće. Gupčevom, na potezu Pilareva – Cesarčeva više od strane mog djetinjstva (pored  Slatinske banke) ne možeš ni blato, a ni drvo naći. Beton je zavladao, a Cesarčeva liči na Varošu, kvart u gradu Famagusta. Kinezi/Spartak za 1 kunu su otišli, a da u toj trgovini nikad nisam ništa našao za jednu kunu, a bio sam uporan.  Da ne bude sve crno kafić Derby je tu kao utočište u kojem nema cajki, on je isti. Pardon nije duplo je veći, ali bilijar je tu i dalje. Rock je ipak živ i nije umro.

9 comments

Skip to comment form

  1. Lara

    Vanja u koje doba dana si ti đirao po Cesarčevoj? Nigdje ljudi, samo parkirani automobili. Volimo mi Brod, a voli li Brod nas?

    1. Vanja Krnić

      12 travnja sam išao oko 14 h. Prekrasno vrijeme u desnoj ruci kišobran i mobitel s kojim slikam, a lijeva oduzeta,Vratio sam se natrag s kišobranom što je napredak 🙂

      1. Blok B

        Bolje je kišobran u ruci, nego lišće na grani (kao zaštita od kiše!)

  2. trnje

    Mješavina lirskog i pogleda zadihanog šetača. Nostalgija je uspoređivanje.

  3. Ljubica

    Brod je ružnjikav, ako je suditi po Krnićevim đirevima. A mi volimo svoje nelijepe, stare roditelje, pa makar i bili neopranih zubiju, raščupani i poderani.

  4. stara kuća

    Sudeći po fotkama Slavonski Brod je palanka. Siva i bez šarma.

  5. midra

    vanja, gdje nestade miris slobode? Ti ga osjetiš? Na što te asicira?

  6. Maki

    Odjeci Prousta u uvodnim rečenicama.

  7. brođanka

    Jako lijepo i sjetno. Te male autorske šetnje gradom koji znamo kao svoj džep, ovako krasno napisane, doživljavamo kao vlastite, još i ljepše, kao vječne šetnje u vremenu, u drugoj dimenziji, još privlačnije, lebdiš i kliziš ulicama grada iznad rupa, pukotina i zapuštenih zgrada i ruina, i napuštenih i praznih lokala i stakala, i mašta krpa rupe, puni ulice, oživljuje lokale, vraća otkinuto i ubijeno ulično drveće zarad nečijeg merđe, da ga može uparkirati, tako mašta pravi gradove i ulice kakve su nekad bile, u doba nevinosti, dok nije bilo drvocida, betona i rupa i pukotina u njemu, ni satova kojima mafija na javnom i slobodnom prostoru naplaćuje harač, dok ljudi nisu imali umorne, depresivne i zdvojne face od ugnjetavanja mafije, dok se nije plaćalo održavanje zgrada, a zgrade su bile 100 puta održavanije nego danas, dok su se gradila i sagradila sva gradska naselja i radnici i direktori useljavali u nove novcate stanove, kao što danas mafija za te iste stanove koji propadaju kupi harač a ne održava ih, i kao što danas deložira nesretne ljude koji su prije mafije sretno useljavali i pravili djecu, a danas ih prave negdje vani ili bez krova nad glavom, kao što smo nekada u poštanske sandučiće dobivali pisma i čestitke, a danas samo mafijine račune, zatezne kamate, kazne, opomene i ovrhe. Da, ovo je tužno doba za ljude i gradove. Lijepo si nas Vanja podsjetio na velikog Augusta Cesarca i njegov lik i djelo i ideale, i tešku sudbinu, takvi ljudi su nam poslije drugog svjetsko rata gradili stanove i ulice i parkove i sadili drveće, kao što ovi danas profiteri i otimači bez morala i bez ideala te iste stanove danas otimaju, blokiraju ljude, harače, sjeku drveće i ljudske sudbine. Pa nije to nostalgija i mirisi i sjećanja, nekad je doista bilo bolje! Sto puta.

Odgovori