Zdravlje je osnovni preduvjet potpunog upravljanja vlastitom egzistencijom

Zdravlje

O vlastitom zdravlju većina ljudi započinje razmišljati zapravo prekasno, tek onda kada se naglo stiša “životna obijest i njegova divlja punina”, ili tek u trenucima kada im se život pretvori u “pepeo nekadašnjeg žara”. Tada, kako kaže jedan filozof, posjedovanje zdravlja nadmašuje sva izvanjska dobra tako znatno da je zdrav prosjak zaista sretniji od bolesnog kralja. Životnu snagu, tu jedinstvenu vezu između duha i tijela, kidaju i mrve bolesti – neugodne prethodnice Smrti, najavnice tog neumoljivog kosca koji sve , prije ili kasnije, skida s livade života. Bolesti su, prema tome, i prvi pokretači razmišljenja o smrti, jer sprječavaju da budemo svoga tijela gospodari. Biti zdrav, u užem smislu, znači osjećati se dobro, ne imati kliničke znakove bolesti, znači biti bestjelesan u smislu odsustva organizmičnih poremećaja i boli koji ih prate. No, prema definiciji Svjetske zdravstve organizacije iz 1948. godine zdravlje je stanje potpunog fizičkog, mentalnog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i nesposobnosti. U tom smislu, zdravlje je osnovni preduvjet potpunog upravljanja vlastitom egzistencijom. I nije čudno što ljudi poduzimaju gotovo sve kako bi se izliječili, povratili ranije besprijekorno funkcioniranje svog tijela, dopuštajući čak da ono bude pravi poligon za eksperimentiranje liječnika i nadriliječnika.

 

Biti bolestan znači bojati se reagiranja vlastitog tijela, ali, to je ujedno  i reagiranje bolesnog tijela koje se boji “nas”, naših nepromišljenih odluka i neuvažavanja njegove obrambene moći. Kada je riječ o tzv. čuvanju zdravlja većina ljudi drži se izreke koja glasi: “Dobro gledam i odobravam, za lošim se povodim”. Jer, mnoge bolesti našeg doba, bolesti koje su svoje obekte obrade našle u uvjetima suvremenog življenja, razarajući su zbir prisustva konkretnih, opipljivih kliničkih znakova narušenog zdravlja, poremećaja u funkcioniranju organizma i njegovih autentičnih bioloških impulsa, podzemnog djelovanja stresa, nerazumnog i neurednog života, nerazlikovanja, ili, bolje rečeno, izjednačavanja užitka i koristi za organizam, te našeg rastućeg straha da se rastajemo sa životom odnosno vlastitim postojanjem koje je, shvaćamo to kad-tad, neponovljivo. Takve složene, psihosomatske, bolesti su, zaključimo, zajednički proizvod djelovanja sila biološke neravnoteže, napornih društvenih okolnosti i pritisaka, proizvod namjenjen gašenju unutarnje duhovne energije koja za zadaću ima sve sklopove “pojedinca-stroja” održ(av)ati na okupu, odnosno koja mora biti sposobna i jaka omogućiti da važni psihoenergetski kanali, prolazi i čvorišta, u slučaju pokušaja ulaska destruktivnih sila, budu za unutarnje pozitivne utjecaje otvoreni, a za vanjske negativne nepristupačni.

Nesmetan protok, kruženje i distribuciju rečene osnovne, psihičke i duhovne energije i potrebnu reprodukciju stanica, omogućuju naučeni, stečeni načini sabiranja raspršene energije i prikupljanja neophodnih tvari, slažu se predstavnici i oficijelne i alternativne medicine, iz hrane, pića, disanja i sna. Uz pomoć sirovina, hrane i pića, regenerira se naše raznovrsno tkivo, a disanjem i snom u tijelo se unosi i obnavlja energija. Biti zdrav znači mudro izabrati odgovarajuće sirovine, znači efikasno se (iz)boriti za “opskrbu našeg tijela energijom”. Biti bolestan, nakon što se prethodno nismo pridržavali odgovarajuće vrste i količine hrane i pića, te ritma njihovog unošenja, nakon što smo potcijenili tehnike disanja i zanemarili okrepljujuće značenje sna, znači biti mazohistički onemogućen u održavanju nas samih od nas samih. Ali i kakvoća materijala od kojeg je sazdan naš organizam, što je hereditarno, genetski uvjetovano, jednako je važan čimbenik nesmetanog proticanja hranjivih, obnavljajućih sila njegove vitalnosti.

 

Sve do nedavno naš psihosomatski profil i sadržaj bio je programiran i determiniran genetskim konstantama odnosno strukturom genoma. Tako je i sklonost prema bolestima nasljeđivana od roditelja i prenošena na djecu bez mogućnosti “poboljšanja” ili ispravljanja primljeno-datog. Nakon što je genom “pročitan” do kraja i satavljen “genetski karton”, nakon što je u potpunosti rasvjetljena tajna prenošenja osobina, teoretski više nema nikakvih prepreka da se metodama genetičkog inženjeringa već u samom startu spajanja muške i ženske spolne stanice, izvrše korekcije s ciljem reprogramiranja “modela” sklonih havarijama koje izazivaju nasljedne bolesti. “Prirodnu selekciju” zamjenit će svojevrsna isprogramirana “biopolitička selekcija”. Treba očekivati da će znanost (medicinska znanost u kooperaciji s informatikom, elektronikom, biokemijom i biomehanikom) koja, samo po sebi, ne poznaje moral odnosno moralne dileme, niti ideološka uvjetovanja, u skoroj budućnosti razviti tehnike sigurnog prelaženja zadatih fizioloških granica koje su postavili “Bog ili priroda”. Manipulacija genima, kao osnovni metod “nove selektivnosti”, uz obveznu prisutnost “kontrolora društva”, vodi, vjerujem, k još većoj emancipaciji “novog čovjeka”- genetski poboljšanog finaliteta- od njegovih prvobitnih, određujućih, neumoljivih komponenti i “ne(u)savršenih” predaka. Znači li to da će jednog dana Zemljom hodati samo zdravi? Ne, jer je bolest i proizvod društva. Kako se mijenja društvo mijenjat će se i bolesti, samo će se genetskim inženjeringom razviti takva čovjekova struktura i sposobnost koja će onemogućiti da ih ne nasljeđuje i prenosi.

 

Uvijek će bolest dolaziti na konju, a odlaziti pješice. Međutim, odnos prema njoj dok boravi u nama je ključan. Neko tko ima “samo” bolesno srce, bolestan je, zapravo, cijeli. A bolest se u vrhunskim medicinskim ustanovama tretira odvojeno od stanja cijelog organizma. Uspješnom izlječenju trebalo bi pristupiti holistički odnosno bolest bi se morala sagledati u najširem kontekstu, kao poremećaj ravnoteže cijelog organizma koji se manifestira tek u jednom njegovom dijelu. Istovremeno treba liječiti i dušu i tijelo. Odgovarajućim “metodama pobuđivanja” uspostavlja se dinamička ravnoteža fizioloških i psiholoških funkcija. Svaki je čovjek, u tom smislu, odgovoran za svoje zdravlje. (Vidi: Drago Plečko: Zdravlje bioenergija joga) Ali, je li odgovorna, na primjer, pothranjena majka, bez odgovarajućih primanja, majka koja doji svoje dijete? No, to je nova tema o “povijesti bolesti zbog bolesti Povijesti.”

1 comment

  1. Zdrav bolesnom ne vjeruje.

Odgovori