Vuk i pas: O slobodi i strahu od nje

vuk-i-pas

Sloboda znači odgovornost. Zato se je većina ljudi boji.  (G. B. Shaw)

Govori li se u frazeološkom smislu  o slobodi i o “biti slobodan”, u smislu ustaljenih govornih obrata, sloboda se može (nekome) dati, davati, može se oduzeti, za nju se treba boriti i izboriti, na slobodi se može (nekoga) ostaviti i ostavljati, mogu se imati slobodne ruke, slobodna leđa, čovjek može biti slobodan kao ptica, slobodno se može gledati, ulaziti, slobodu se ima ili nema, bez slobode se ne može itd. No, što je temelj njezine određenosti, što je njena postojana priroda? Zašto se bojimo slobode?

Evo jednog kratkog, necjelovitog, nepretencioznog odgovora.

Sloboda je bit čovjeka, počelo na kome počiva smisao čovjekovog postojanja, kvalitetna distanca od pune stopljenosti s nužnošću njegove prirodne okoline. Bez slobode čovjek nije čovjek; sloboda je conditio sine qua non njegovog opstanka. Uz pomoć slobode čovjek daje smisao svom postojanju ostvarujući tako vlastitu povijesnost. Sloboda je, prema tome, odgovornost za vlastitu sudbinu. Filozofi kažu da spremnost za tu odgovornost “izražava odlučnost za sam opstanak, a glas te fundamentalne slobode ne može se prečuti i zove se savjest”. Ravnanje prema savjesti dio je čovjekove osobne slobode, ali savjesti čija je svjesna komponenta univerzalno načelo da se drugome ne čini ono se ne želi da drugi čine nama. Osobna sloboda iskazuje se prema sebi, prema drugima i prema okolini u okviru neizbježnog društvenog konteksta, ili šire, u okviru Poretka odnosno Reda koji stvara država, koji osobnu slobodu uglavnom ometa ili dozira u skladu sa svojom potrebom šišanja ljudske trave.Ta što je za vlast jedna ljudska vlat, uostalom? Biti slobodan prema sebi znači spoznati svoju prolaznost, znači uvjeriti se u apsurdnost egzistencije i biti sretan zbog toga (vidi Camusovog Sizifa). Biti slobodan prema sebi znači živjeti upozoren od samog sebe da je Smrt – ”san bez snova”- dio života, te da je svrha života življenje samo.To je odsustvo straha. Biti slobodan prema drugima znači biti uzajaman spram moralne konstante koja glasi: ja sam ljudsko biće-ne rasteži, ne kidaj, ne oštećuj u svakom pogledu.

Sloboda je borba, stanje duha, nepokornost. Sloboda je i sredstvo i cilj. Sloboda je otvoreno polje od kog imamo vrtoglavicu.Težnja za slobodom je avantura, tera incognita. Biti svjesno pokoran i neslobodan znači izvjesnost, odsustvo bojazni od promjene, odustajanje od sebe boljega, pristajanje na trzanje šijom dok zvone velika predvodnička zvona.

Luther je rekao da bojažljiva guzica rijetko kad ispusti radostan prdac. Oni koji strahuju od slobode, izbjegavajući odgovornost stvaranja novog i nesputanog, samo potiho i tužno smrade i vlastito i tuđa gnjezda koja će propasti u ime konzerviranja nazoviiskonskog. Oni vjeruju da će za svako poniženje, svako odsustvo pobune, za svako presavijanje u struku pred funkcionalnim autoritetima, za svako pristajanje na kompromis i konformizam biti nagrađeni na nekom drugom svijetu, ne vjerujući da je ovo možda jedini svijet, svijet u kome se dobije ono što si spreman sam uzeti.

U La Fontaineovoj basni “Vuk i pas” mršavi vuk sreće ugojenog, jakog psa koga, nakon procjene da je ovaj jači od njega, pohvali. Pas je uzvratio da bi i vuk mogao biti isto takav samo bi trebao napustiti šumu, jer ga tamo niko ne hrani, jer nije sit. Predloži mu da ga slijedi.Vuk se zainteresirao, pa upita da što treba raditi zauzvrat? Pas odgovori da ne treba raditi skoro ništa, samo treba ujedati skitnice, prosjake, ugađati gazdi, biti uvijek hitar. Međutim, vuk ugleda olinjali pasji vrat, pa ga upita što to znači? Za psa je to bila sitnica, trag od jake ogrlice.Vuk shvati da je pas svezan i da ne može svuda trčati. Brzo se trčeći udalji rekavši da zbog toga ne želi ni ručak iz gazdinih zlatnih posuda.

To je možda njaslikovitija priča o slobodi i njenoj suprotnosti – strahu od samostalnosti, strahu od raspolaganja samim sobom. A ako ne raspolažeš samim sobom onda si instrument, onda si “zubi”koje ujedaju za tuđ račun, onda si čuvar svog gazde koji ti priča svoje snove, koji te batina, koji te tjera u kučicu ako glasnije zalaješ dok on odmara.

Strah od slobode nije, kako se može shvatiti, problem na razini psihologije, puka lijenost i opuštanje u udobnosti koju pružaju drugi, jači. On prvenstveno potiče od ekonomske ovisnosti, od sustava vrijednosti (priznatog od svih religija i većine ideologija) po kome je zgrtanje dobara vrlina i uvjet napretka čovječanstva. Jer, dobrima i bogatstvima treba upravljati ,ona se ne mogu gomilati samo uz pomoć jedne glave i dest prstiju. Oni koji ih ne znaju zgrtati trebaju biti sretni što što će ih oni koji to znaju, hoće i umiju, staviti u funkciju vrline i brinuti se o njima.

U psihološkom smislu strah pojedinca ili skupine pojedinaca od slobode je napuštanje ljudskosti, kriza savjesti, gubljenje stvaralačke snage, energije, pasivnost u egzinstencijalnoj praznini, mazohizam – uživanje u ulozi crva ili ,u najboljem slučaju, slast kad se slini, kao Pavlovljev pas, dok se puštaju riječi, riječi, riječi, slike, slike… zapovijedi posredstvom mass media.Mass media zamijenile su nekadašnji bič nekadašnjih gospodara. Danas se upravlja na daljinski – novinama, radijom i televizijom, internetom

Prosječni gledatelj tv-a je rob. Bez kritičkog prosuđivanja i rastojanja, konzument komunikacija, lako se fascinira, on participacipira do hipnotiziranja. Bez sapunice, bez središnje informativne emisije prepune neprijatelja, drugih koji nas žele ugroziti, bez tradcijskih  ljiga, moderni rob postaje plijen neuroza, nesigurnosti, straha i panike da neće znati živjeti, jer neće gledati bogate kako plaču i tv parlamentarce. Mass media i “intelelektualci” koji su podstakli i koji čuvaju kao najvjerniji psi gospodara Svijeta tu iluziju života, podstiču bijedu života suvremenog čovjeka, a koja se zove strah od slobode.

 

 

 

11 comments

Skip to comment form

  1. Autor je zaboravio sisatu slobodu – Veru Svobodu. Kako su Slavonsci čeznuli za takvom svobodom/slobodom dok je bila u naponu moći.

  2. “Čovjek je rođen slobodan , a posvuda je u okovima.” (J. J. Rousseau)

    – ekonomska nezavisnost daje najveću slobodu.

  3. Apsolutna sloboda ne postoji, osim kao pjesnički ideal. Svi se krećemo po zadanoj nam crti: rođenje-smrt. Ali na toj crti u svakom trenutku imamo slobodu činiti dobro ili loše. U tom smislu je najbolja definicija

    Goethe
    “Slobodni ste ako vam je savjest čista.”

    U tom smislu, sloboda i za pojedinca i za društvo u cjelini zaista nosi sa sobom i teret odgovornosti.

  4. Wrong – nikako se ne bih složio s tobom. Dapače, držim da je to totalna glupost. Pri tome mislim na ovu tvoju misao, a ne onu Russeauovu.

    Ako želiš pojašnjenje evo jednog primjera.

    Pljačkaš banke je u nekom trenutku ekonomski nezavisan, ali je pitanje sata ili dana kada će ga naći policija. Dakle, ekonomska nezavisnost će ga na neki način doći one elementarne fizičke slobode. Pretpostavka je da je dobro opljačkao banku u nekoj demokratskoj zemlji u kojoj mu novac neće pomoći kao u Hrvatskoj da se izvuče. I u većini zemalja i neće.

  5. Autor se ovdje zadržao na čistoj filozofskoj definiciji slobode, no, ono što mene zanima i što bih volio pročitati od istog autora je sljedeće: sociološko gledište – može li čovjek biti slobodan ako je okružen robovima i politološko – može li čovjek biti slobodan ako živi u “neslobodnom” sustavu tj. sustavu u kojemu je individualna sloboda samo eksces.

    1. Autor si je uzeo za slobodno da slobodno piše o slobodi 🙂

  6. Sloboda je kad nisi tamo gdje ne želiš biti. Sve ovo drugo su sranja i filozofska lupetanja.

  7. Eto imamo i slobodu govora i pisanja a ovako ta sloboda govora i pisanja izgleda na Radio slobodne evrope http://prntscr.com/1j4grv . Kod njih te slobode nema nego je uvedana cenzura pod imenom Pravila , a jedno je

    Ne želimo da ograničavamo vašu slobodu govora, ali prilog koji sadrži klevete ili spada u razinu ogovaranja, korištenje jezika koji je uvredljiv, pogrdan, koji sadrži prijetnju ili poziva na nasilje, kao i pornografski sadržaj, ali i sve što može biti shvaćeno kao diskriminacija, izraz rasne i etničke mržnje ili je protivzakonito, nije dozvoljeno i može biti izbrisano od strane uredništva web stranica.

    Što znaći da je osoblje tog foruma i sud i porota. Za vrijeđanje,uvrede, klevete nadležni su sudovi a odgovoran je onaj koji piše a ne neko osoblje foruma. Sloboda je širok pojam i može se formulirati onda kako kome odgovara npr netko želi hodati gol pa nesmije jer će u zatvor i taj može reći da nema slobode ali netko ne želi viđati golog čovjeka na ulici što je isto sloboda. Po tome jedni od te dvije grupe nisu slobodni. Državno uređenje i zakoni bi trebali biti ti koji određuju šta je sloboda a čim imate zakone nema slobode. Pa sad izađe da je sloboda glupa i nepotrebna rijeć koja postoji neznam zbog ćega. Jedina sloboda u pravom smislu je Anarhija samo pitanje je želimo li ju. Svi koji se pokušavaju baviti definicijom rijeći sloboda mlate prazni slamu i gube vrijeme jer sloboda nikad nije postojala niti će postojat.

  8. I još ovo , ako sagledamo realno najviše slobode ima kad je rat. A svima je jasno šta se tada događai koliko je čovijek spreman na slobodu i za čega se ta sloboda tada koristi.

    1. Zato je pokojni Goethe i izvalio svoje “sranje i filozofsko lupetanje” o slobodi i čistoj savjesti 🙂 . Margaritas ante porcos 🙂

      1. Pa realno to i nije lupetanje kad bi ga svinje razumile. Ne kažem da filozofi lupetaju uvijek ali po pitanju definicije slobode mislim da se niko nemože proslavit nekom dobrom filozofijom jer je ona neostvariva u cijelosti Može se odnositi na neke pojedine situacije ali opčenito je prazna rijeć. Iako lijepo zvući i svi bi je željeli. Recimo tamnoputa rasa je spašena od robovlasnika nakon građanskog rata u Americi a sad su kao i ostale rase opet robovi samo ovaj puta nekog kapitaliste. Rade za onoliko novaca koliko taj kapitalista kaže da taj posao vrijedi . Slobodan je jedino da neradi za tog kapitalistu ali on i njegova obitelj neće imati od čega živjeti ako ostvari tu slobodu.

Odgovori