Višnjevača – lijek iz kućne apoteke

visnjevaca

Veliki pisac maksima La Rochefoucauld  svakako nije mislio na uživatelje alkohola kada je napisao: postojanost mudraca je samo vještina da se u srcu stegne svoje uzbuđenje. Ljudi skloni uživanju u dobroj kapljici, posebno oni preko očekivane mjere, ne mogu sustegnuti uzbuđenje u svom srcu kad ugledaju, a potom i okuse višnjevaču, ne mogu kontrolirati silinu svoje strasti za sva čula i potrebu za užitkom u njenim osobinama. Zbog toga nisu toliko pametni za stjecanje titule postojanih mudraca, ali zato žive s varljivim osjećajem zadovoljstva, ugode, udobnosti, osjećaja kojeg uvijek iznova treba podizati, obnavaljati.

Liker od višanja, jako je, slatko i aromatično piće koje je jednostavno napraviti. Najbolji gutljaji nastaju u kućnoj radinosti. Iskustvo pravljenja ovog božanstvenog napitka prenosi se u obiteljima kao generacijski zavjet. Rakija (preporučuje se komovica, a koriste se i ostale vrste), cijele višnje i šešer osnovni su sastojci ovog tekućeg užitka, a poneki majstori stavljaju med i vaniliju u omjerima koji okusu višnje ipak osiguravaju dominaciju.
Dakle, u čistu i suhu teglu od tri litre ubaci se između jednog i dva kilograma sočnih, zdravih višanja, koje se prekriju s kilogramom do dva šećera, ovisno o ukusu potrošača. Sadržaj se zalije rakijom. Teglu se stavi stojati na na suncu četrdeset dana, kako kaže zapovijed u gotovo svakom receptu za ovu ljekariju. Za vrijeme zrenja sadržaj se miješa kako bi se šećer otopio i stopio s rakijom i ušao u trop višnje. No, neki kažu da se tegla nipošto ne smije otvarati ni miješati, nego samo bondovski protresati. Nakon zapovijednog roka za ferementaciju, višnjevača se procijedi i nalije u boce. Alkoholizirani plodovi višnje mogu se u bocu vratiti. Recepti obično završavaju sa suvišnim sugestijama da višnjavaču treba piti ohlađenu, uz kavu i kolačiće.

Netko je rekao da pijanstvo ima tri dobre osobine: čini nas bogatima bez novca, jakima bez snage i pametnima bez razuma. I višnjevača doprinosi ovoj definiciji, naravno, ako se pije dovoljno umjereno kako osobine stečene pod njenim utjecajem ne bi prešle u svoju suprotnost (pijanstvo na nas čini siromašnima s novcem…). U svakom slučaju, ovo slatko i žestoko piće doprinosi da istina u njemu dođe do izražaja, dopušta vatrici razgovora da se razgori i da zapali društvance usahlih očekivanja, dozvoljava pilcu da potakne samog sebe na otvoreni razgovor sa samim sobom do tada ukoprenjenog mislima i paučinom, čisti i posljednje mrvice skromnosti i povučenosti, hajca žestinu koja razvedrava. Višnjevača je lijek iz kućne apoteke kojim se suzbija stečena bolest usamljenosti.

Odavno je prošlo onih famoznih četrdeset od procijeđivanja višnjevače, odavno je nestala barem polovica zaliha vatrene vode čiju žest olakšava likerska slatkoća. I umjesto da konzumenti racioniraju potrošnju, oni domaću višnjevaču piju kao da je ima ne zna se koliko, računajući da će brzo zima, pa proljeće i nove tegle. Lakše malo, ljudi!

6 comments

Skip to comment form

  1. U kategoriju domaćih ljekarija spada i orahovac. Preporučujem.

  2. Nije loš ni kupovni cherry brandy.

  3. Popijte i za izbjeglice o kojima komentirate, ma odakle dolazili. Uostalom, počastite ih kada dođu! Živjeli!

  4. Odličan motivacijski članak.

  5. Za razliku od cijepanja drva,za cijepanje ugljena trebalo je više vještine nego snage.

    1. Pogrešno, treba ići pod drugi članak.

Odgovori