Usputni zapisi, zapisane usputnosti: „U svijetu bez iluzija čovjek je stranac.”

Neki bahati mladići ušli su u Akademiju i upitali tko je starac kojeg su ugledali. Odgovoreno im je da je to veliki filozof Ksenokrat. Oni su upitali što on tu radi. Odgovoreno im je da traga za istinom. Jedan od mladića potom je upitao kad će primijeniti istinu. Ksenokrat je ostario, a istinu još uvijek nije našao, pa se postavlja pitanje što je s istinom. I je li filozof živio bez istine? I kad ju nađe treba li mu ona ostarjelom. Što će s njom? Kada će ju stići upotrijebiti?!

Anegdota o istini potiče na razmišljanje o biti problema – sadržaju pojma istine. Međutim, mene anegdota zanima kao alegorija o svrsi života u nama, života koji se poput planinara penjao, bio na vrhu planine, a sada se spušta ponovo u podnožje, prema svom završetku. Treba li odustati za potragom istine o smislu života dok život odustaje od nas? Držim da ne treba, jer ljudska je obveza ne odustati od potrage, sve do samog kraja, do posljednjeg daha. Ali, što je smisao života? Na pitanje koja je najvažnija lekcija koju ga je život naučio, Žižek odgovara da je život glupa, besmislena stvar koja te ništa ne može naučiti.

Tako nekako stvari je definirao i Camus, napisavši: „U svijetu bez iluzija čovjek je stranac.“  Bez varki, utvara, obmana odnosno neslaganja/nepodudaranja opažaja i njihovih tumačenja/prosuđivanja, čovjek se ne može prilagoditi, osjetiti prisnim dijelom svijeta.

Tri nova usputna zapisa o vlastitom iskustvu govore o tome – kako u svijetu u kojem živim (više) nema iluzija, kako sam u njemu stranac.

______________________

Poznati brodski pisac poklanja mi, s posvetom „srdačno“, svoju najnoviju knjigu sastavljenu od odlomaka iz svojih brojnih prethodnih knjiga. Na kraju knjige uvrstio je mnoštvo fotografija – ovjekovječenih privatnih susreta njega s poznatim hrvatskim piscima, umjetnicima, urednicima, esejistima, uglavnom, s glavama iz svijeta A-kulture. Na jednoj fotografiji, primjećujem, nema mene. U kameru se smiješe samo njih dvojica pisaca. Ja sam izrezan, odstranjen. Izvorna fotka snimljena je na terasi kafića pored Save. U nas trojicu fotoaparat je bio nanišanio sada pokojni dr. B. M. Autentična, integralna, nefalsificirana fotografija objavljena je svojevremeno na sbperiskopu, a trebala je u okviru mog lirskog sjećanja na književnika V.R. biti uvrštena i u Slavonski narodni kalendar. Odmah sam pomislio da sam žrtva nekakvog glupavog rezona o selekciji uvrštenih, žrtva restriktivnog autorskog postupka za ostvarenje nekog višeg cilja. Potom sam pomislio da sam izbrisan s fotografije poput Staljinovih protivnika sa skupnih fotografija, iz kvazihistorijskih razloga, što mi je podiglo raspoloženje, pa sam u svojoj glavi nastavio nizati zajebantske fore na temu destruktivne uloge moje malenkosti u lokalnoj brodskoj književnosti. Stvarni razlog postoji. Ne znam koji, jer i sam pripadam novinskim piscima, čak imam i svoju knjigu, ali nemam doktorsku titulu kao većina od nekoliko desetaka u knjigu unešenih fotografiranih faca, a i nisam član nijedne od dvije književničke udruge. Ali, ne kanim pitati autora o kakvoj se jebenoj selekciji uz pomoć krivotvorenja radi. Zaboli me kiki, jer, rekoh, živim u svijetu bez iluzija da su iluzije održale svoje postojanje.

***

U puno svojih lirskih definicija svijeta u meni i mene u svijetu i u ponekoj kolumni pokušao sam opisati ljudsku usamljenost nakon što se definitivno spozna kako nitko neće doći dok ležiš krvav, isprebijan palicama okolnosti u rukama agresivnih tumača svijeta. I kako te čak neće ni pitati – kako si druže. Godinama sam (predugo, predugo, predugo…) bio izvan svijeta rada i cijelo to vrijeme nitko (ili jedan?!) mi nije pružio ruku dok mi je glava nestajala ispod površnine mulja egzistencije. Nikad to neću zaboraviti, jer ne mogu. Pred ogledalom se stidim, jer pitam se kakvim sam se to ljudima okružio, koga sam to birao za suputnike. Pred javnošću sam miran, jer, usprkos okolnostima, nisam (p)ostao statist, podložnik, birač koji sam sebi izdaje potvrdu da će biti pod starateljstvom politike, i bez traga uzice na svom vratu. Nitko neće doći, osim onih koji su mi govore da nitko neće doći. A to su daleki junaci iz knjiga – odjeci umjetničkih iluzija o stvarnosti iz deziluzioniranog svijeta.

***

Usprkos klevetama povrijeđenih i prigovorima razmaženih korisnika, Facebook opstaje, i raste do gigantskih dimenzija. Jednostavno, zadovoljava mnoge pihološke i društvene potrebe, pa i prohtijeve umreženih. Nametnuto zajedništvo mase očituje se i kao upozoravanje od strane fejsa na pridošle rođendane prijatelja. Tim povodom dolazi do eksplozije čestitarskih fraza, ali i inventivno izraženih želja u riječi i slici. Kako god, rođendani su neposredan uzrok za razmjenu, ako ničeg drugog, podsjećanja na međusobne veze. Rođendani su svojevrsni chek in, prijavak za nastavak leta u avionu za svijet iluzija o prijateljstvima i drugim virtualnim odnosima. I nakon što prođe euforija čestitanja, prebrojiš glasove putnika. Od očekivanih 350 čestitki poslano ti je njih 50. A svi su znali za čekiranje, 7/8 od 350 fb prijatelja poslalo ti je zahtjev da budete prijatelji… O čemu se radi? Bolje je pitanje o kome se radi? O socijalno nepristojnima i neodgojenima. Kakav je čovjek u krevetu, za stolom, u učionici, u kolima, na koncrtu, u obitelji – takav je i na Facebooku. Ipak, s obzirom da se radi o strancima, nepristojnost je očekivanija nego inače, umreženija.

12 comments

Skip to comment form

  1. Rijetki si mogu dopustiti ovakvo literarno kretanje tik do eskapade. Uzbudljiva objeda svijeta koji je prepun stranaca. Priznati da si stranac kontra onih koji forsiraju srdačnost znači pomiriti se s istinom.

  2. Priča o sklanjanju trećeg s fotografije je paradigmatična. Istina se da naštimavati, pa se postoavlja pitanja o istini ZA KOGA, o istini KAD, o istini GDJE.

    1. Kakav god razlog postojao za izrezivanje nekog s fotke, riječ je o nečasnim namjerama.

  3. FB povećava usamljenost.

    Joj, oprostite idem brzo pogledati što je kuhala moja prijateljica Mara. Kad će fejs omogućiti da osjetmo mirise jela?

  4. Svi smo mi u svoje okruženje birali i pogrešne ljude. Ali, ioni su nas. Velika je rijetkost postići dobar međusobni izbor.

  5. Seks pistol – ne slažem se sa tvojim stavom kako su pogrešni naši međusobni odabiri!
    Život me naučio da smo svi jedni drugima učitelji a ne neprijatelji. O sebi možemo spoznati samo kroz odnos sa drugom osobom. VL piše o osobnim iskustvima i iznosi svoju intimu a ja u tim riječima čitam samo osjećaje i reakcije njegovog Ega nakon postupka neke druge osobe. …
    „Dobar odabir“ nije slučajnost nego je rezultat gradnje odnosa između dvije osobe (bez obzira radi li se o odnosima muškaraca i žena, braće, sestara, radnih kolega, susjeda, roditelja i djeca, …).
    Kada govorimo o drugima, u stvari govorimo o sebi, pa je tako i “ugledni gospodin” koji obrezuje slike sve rekao o sebi!

    1. Napisao sam.., i pogrešne ljude, a ne samo pogrešne ljude. Prava prijateljstva su rjeđa od pravih ljubavi.

    2. @Nana, bolje biti sam nego u lošem društvu, društvu pizdenjaka. I učitelji mogu biti neprijatelji, a neprijatelji učitelji. Prijateljstvo se idealizira, a, ustvari, radise o interesu. Ponekad si zaslljepljena idealima.

      1. Očekivanja su naši najveći neprijatelji – naša očekivanja nas dovode u veliko razočarenje ali si nismo spremni priznati vlastitu isključivost zato što je na sceni Ego a ne suosjećanje i ljubav.

        1. P ne nastaje isključivost sistemom hokus pokus, odjednom, nego se stvara poput siga dugo i postupno.

        2. Istina je to da su očekivanja veliki neprijatelj. Ne očekuj ništa pa će sve što dobiješ biti veliko.

  6. Moram priznati da se slazem s Larom

Odgovori