Usputni zapisi, zapisane usputnosti: U redu je da se stoji u redu, ali nije u redu da je sirotinja uvijek na začelju

Nakon što sam svoju kolumnu Gradonačelnik se zahvalio sugrađanima na poštivanju naputaka Stožera: Zašto im se ne zahvaljuje svaki put kad su dobri, poslušni i kad trpe, kao na primjer, zagađeni zrak? zakačio, kao, uostalom, i sve druge objave, na fb portala, DDL, tekstopisac ovdašnji, koji je na Facebooku počeo raditi prekovremeno i obavezno noćnu smjenu, ispod je ostavio komentar: „ DUSPARA-LAV U HOROSKOPU, ALI LAV KOJI IMA DUŠU I KOJI SUVERENO VLADA BRODSKOM DŽUNGLOM.“ Umjesto da sam kao urednik mirno otrpio ovo frazersko podrepaštvo spram gradonačelnika Broda, ja sam mu odgovorio: „Brod nije džungla, nego je, sjeti se L., rezignirano polazište mladih Brođana za Irsku, Austriju, Njemačku. Tvoj groteskno-lirski komentar opravdava stanje.“ Uslijedila je polemika u kojoj me marljivi fejsbukovac, iziritiran serijom mojih tekstova u kojima kritiziram vlast grada Broda, stigmatizirao kao nekoga tko je opsjednut gradonačelnikom Dusparom.

Na stranu sada bit sukoba (Plovi li Brod  u pravom smjeru, je li se kapetan koji ga naviga tolike godine, istrošio, pale li još uvijek kod Brođana njegove populističke fore i fazone, jesu li svjesni produkata njegove samoživosti i neistraživanje mišljenja građana na znanstven način? Radi li Duspara, koji je po formaciji najodgovorniji za stanje u Brodu, „nekažnjeno“ po svome, otpuštajući ljude, plaćajući selektivno medije po svojoj volji…?). Ono što me je fasciniralo bio je specijalitet DDL – neprekidna nevješta upotreba logičke pogreške metabasis eis allo genos (prijelaz u drugi rod) u erističke svrhe, koja nastaje kad se ne ostaje na istom pojma ili stvari, nego se skače na drugo područje s kojim započeta misao nema veze. Pomislio sam da će spisatelj koji za „milion dolara“ svašta pita prijatelje na svom fb profilu, između ostalog i jesu li žene sa zelenim očima zavodnice, iz svega napraviti misterij na srednjovjekovni način odnosno hoće li dramatizirati neki dio života sveca i mučenika Mirka Duspare? Možda i hoće s obzirom na  tempo kojim objavljuje tekstove, već koliko prekosutra.

****

Jedno neizravno iskustvo

Osim u rijetkim slučajevima, pozna starost je bolni spoj tjelesne nemoći i dotrajalosti, osjećaja manje vrijednosti, osjećaja izoliranosti, kloparave vožnje po uskotračnoj pruzi života kojoj se nazire kraj, pa čak i duševne bolesti. Stari i nemoćni inače, a naročito po domovima i grada Broda, izgubili su svoje uloge u kojima gospoduju, dijele savjete, zahtijevaju, traže, određuju. Šute i trpe zabrinutost svojih potomaka, medicinskih sestara, čistačica. I sjećaju se dobre hrane, voća, slatkog… U doba korone zatvoriše se domovi, nema više posjeta staroj čeljadi, izolacija postade ekstremna.

Oni stari i nemoćni koji imaju nešto novca mogu od zaposlenih u samom domu naručiti da im kupe i donesu dodatnu hranu, ispuniti si želju. Djeca i rodbina izgubila su to pravo. A korisnici i s tim imaju problema. Daju novac, a namirnice dođu tjedan dana kasnije. Ne dobiju račune, a kusur se čeka i preko dva tjedna. A kad se dobije, bude okrugao. Ni da se slože korisnici doma s takvim načinom, a ni da protestiraju. Nelgodno im je. Inhibicije ih još više usporavaju i dezorijentiraju. To im ubija i ono malo vedrine, veselosti koja im je preostala, to što imaju osjećaj da ih se podcijenjuje i za njihov novac. E, da, usluga nabavke se plaća.

***

Brodski buvljak će se posljednji otvoriti. Njega će zadnjeg zahvatiti tzv. popuštanje mjera koje nemaju veze s općom epidemiološkom situacijom. U redu je da se stoji u redu (koji Stožer odredi), ali zašto je sirotinja uvijek na posljednjem mjestu? Nema osigurane socijalne distance, govore stožerni kreatori reda, kao da propisani razmak postoji na zelenoj tržnici, a ona radi. Pa stvorite ju na isti način!

Ovo trgovačko dno u vertikali trgovine pruža mnoge radosti i jednima i drugima, trgovcima i kupcima, radost ekstatične razmjene, radost lake zarade, radost zbog sitnih troškova. Radost na buvljacima prati velika stožern gadost. Ne radi se tu samo o spriječavanju sitne trgovine, i načinu preživljavanja, nego o signalima koje Stožer šalje o svojoj brizi za građane. Kao što po ministrici kulture u smislu socijalnog kontakta, mise i kazališne predstave nisu isto, s obzirom da se mise mogu, a predstave ne mogu održavati, tako nisu, pred nepogrešivim Stožerom, isti dupkom puni trgovčki lanci i buvljaci. “Reda” mora biti ma koliko takav stav stožera uneređivao socijalnu pravdu.

5 comments

Skip to comment form

    • Lara on 05.05.2020 at 07:30

    Zašto rodbina ne može donijeti namirnice koje su kupljene na istom mjetu gdje kupuju zaposlenici staračkih domova, naravno, prem utvrđenim pravilima?

  1. Ma koliko Facebook bio napadan kao kič poligon za egzibicioniste i pametnjakoviće, on je i poligon za razmjenu energije i ideja. Više povezuje, no što razdvaja.

  2. Stožer nije dosljedan. Tko bi to mogao biti dok cijelo društvo pleše na rubu kaosa. Buvljaci su dokaz da se male trgovce ne jebe pola posto.

  3. Dobro izbalasirani fragmenti kao kritika postojećeg i na osobnom i društvenom nivou.

  4. Svojevrstan triptih s literarnim pretenzijama. Nazivnik: Moj Brod.

Odgovori