U znaku zablude (jedna “halucinacija”)

 

Dok „haluciniramo“ po ovom portalu, a nakon petsto napisanih i brižljivo odabranih postova, skoro da smo skloni zaključiti da je zabluda i ona znamenita Krležina rečenica iz Banketa u Blitvi koju je izrekao Niels Nielsen – da je kutija olovnih slova… jedino što je čovjek do sada izumio u obranu svog ljudskog ponosa.

 

 

Svijet je ravna ploča

U svakoj pjesmi Zablude ima barem jedna nota Istine. Nema tog Odiseja koji bi se čvrsto i na vrijeme svezao za jarbol broda kojim traži put prema svom domu, kako bi spriječio utjecaj sirenskog zova zablude. Zabludama se predajemo privučeni njihovim umilnim obećanjima kojima natapaju suhoću naših života, dok ga, istovremeno, naplavljuju otpacima i krhotinama besmisla; postajemo njihovi sužnji u okovima od vlastitog srca, sve dok nas ne “oslobode” nove zablude. A najveća je zabluda vjerovanje da se od zabluda možemo u potpunosti osloboditi.

 

 

Ne cirkuliraju zablude ekstramentalno, ne kruže pogrešna uvjerenja u prostoru i vremenu izvan nas, one su ljudski proizvod, a naročito proizvod nametnutih autoriteta koji upravo uz pomoć fabriciranja zabluda održavaju svoj status, status simultanog tužitelja, suca i krvnika. Time sputavaju suštinsku pobunu čovjeka i onemogućavaju njegovo istinsko oslobođenje. Obitelj, škola, crkva, političke stranke, nacija i država najveći su generatori tzv. velikih zabluda iz kojih proističe većina malih, intimnih, oni su njihovo emisijsko središte. Velikim zabludama smo izloženi kako bi se sačuvala društvena kohezija, poredak, sustav, tumačenje svijeta, ritam nerizičnog, monotonog trajanja i pokornost. Od formiranja prvih utisaka do pokušaja konačnog dizajniranja naših života, rečeni autoriteti koriste usluge zabluda nastalih u koketiranju s Glupošću, suradnji s Nasiljem i u savjetovanju s Laži. Mentalno-fizički dril i utiskivanje zapovijedi-žaoki u naše duhovno tkivo rezultira gubljenjem naše sposobnosti razlučivanja istine od zablude. Otac zablude je, stoga, strah (poslušnost proizlazi iz straha), a mati neznanje (sugestibilnost proizlazi iz neznanja). Jedan od njihovih potomaka je korist (“ Praznu ruku ni pas ne liže”). Da nema koristi od proizvodnje i prihvaćanja zabluda one bi iščeznule. Ovako su neuništive kao materija- mijenjaju samo oblik u skladu s utjecajima fizike prostora i kemije vremena. Prema tome, može se cinično parafrazirati, da smo zablude skloni samo različito interpretirati, a radi se o tome da se one izmjene. Nakon svih pokušaja izmjene zabluda, što danas imamo kao društvenu istinu? Potpun slom liberalnih ideala (sloboda građana u okviru zakonskog poretka koji jamči potpunu jednakost i punu osobnu slobodu; poimanje povijesti kao razvoja slobode i koegzistencije razboritih, a ne ratobornih bića; sastavljanje apsolutno pravednog Ustava; vječni mir), anemičnost slobodarstva, stvaranje Novog svjetskog poretka, revalutiranje “fascinantnog fašizma” u “operaciji nostalgija”, poraz svih kontrakulturnih i kontestativnih pokreta, opća militarizacija društva- vode k gašenju svijesti o samopoštovanju čovjeka, uništenju individualizma, tjeskobi neizvjesnosti, povećavanju boja “ljudi začelja”, totalitarnoj kontroli ljudske egzistencije od strane eksperata i političara, stalnoj prijetnji vječnim ratom i klanjanju istinama koje dopušta Veliki brat.

 

Najteže je priznati vlastite zablude, stavove i učenja na kojima smo temeljili zgradu svog života. Priznati zablude mnogi vide kao smanjivanje samopuzdanja, odricanje dosljednosti, doprinos ocsciliranju samopoštovanja. A sagledavanje kolektivnih zabluda značilo bi odricanje od službene povijesti. Zato ih se, usprkos svima i svemu, slijepo drže. No, u biti, kritika i protest protiv zacrtanosti i unaprijed poznatih rezultata, jednaki su naprslini zidova i greda u kući straha u kojoj živimo, oživljavanju mrtvog doma kojeg nastanjujemo. Samo se rijetki ne boje ruševina pod kojima bi se mogli naći, samo malobrojni žive s nadom da mogu izgraditi nešto novo, nešto funkcionalnije i pouzdanije, kako bi ostvarili krajnju svrhu svojih napora: (od)živjeti vlastiti život bez straha, bez nametanja svojih nazora drugima, sa spoznajom da ništa nije vječno. Naravno da je i to zabluda. Međutim, tko uporno bude nastojao izbjegavati zablude, počet će, kao i svaki bivši alkoholičar, patiti od apstinencijskog sindroma: vidjet će ih na svakom koraku, halucinirati, drhtati i biti nesposoban za rad u ovoj provincijalnoj krčmi.

 

Dok „haluciniramo“ po ovom portalu, a nakon petsto napisanih i brižljivo odabranih postova, skoro da smo skloni zaključiti da je zabluda i ona znamenita Krležina rečenica iz Banketa u Blitvi koju je izrekao Niels Nielsen – da je kutija olovnih slova… jedino što je čovjek do sada izumio u obranu svog ljudskog ponosa.

 

10 comments

Skip to comment form

  1. Samo mala ispravka. “Ovako su neuništive kao materija- mijenjaju samo oblik u skladu s utjecajima fizike prostora i kemije vremena.” – Trebalo bi stajati energija umjesto materije – Ako je vjerovati fizici, samo je energija neuništiva. Materija je, prema modernoj fizici, samo jedan oblik energije i kao što vidimo svakodnevno – vrlo uništiva tj. svjedoci smo kako se često pretvara u prividno ništavilo – zapravo drugi oblik energije.

  2. Prije bi to bila fusnota, nego ispravka. Naime, i sam si rekao da je materija oblik energije. U tekstu koji nema znanstvene pretenzije i koji vrvi od sumnjivih metafora – ta tvrdnja je poetska sloboda. Ali, sve u svemu, slažemo se.

  3. Meni je simptomatična da ne kažem zabrinjavajuća posljednja rečenica. Kao nekakvo odustajenje.

  4. Da, zabluda je da se može živjeti bez zabluda. Priznati zabludu znači stvoriti novu da se čovjek može iskupiti.

  5. Nema više ni olovnih slova, ali prihvatimo to, opet simbolički govoreći, – svaka šuša može danas pisati po portalima i blogovima i bojim se, sve će to završiti u nekoj kiber-nedodžiji. No, lako za blogere. Neki tzv. ozbiljni novinari ubiše se istražujući i objavljujući skandale i afere, ali nitko ne reagira??? Nažalost, ni njih niko ne zarezuje.

    Ostaje samo utjeha da umjetnost doista nije umrla i da ima još ponekog konzumenta, jer što bi inače bio smisao? No, nedavno je bio dokumentarac o tome tko i na koji način “DEFINIRA I DIKTIRA” što će danas biti umjetnost i koja joj je cijena. Voditelji i kustosi Metropolitena i drugih velikih muzeja, zgroženi su kakve neznalice (i njihovi klanovi) definiraju vrijednost umjetnina danas. A ono što nema vrijednosti po njihovim mjerilima i nije umjetnost, odnosno može se provući tek kao alternativa za šačicu znalaca, javnosti totalno nepoznata.

    Vidmar, viš da može još crnje.

  6. Ljudi, sve to u red može dovesti energija ulice. Prvo neredi, a onda jednakost.

  7. Revolucija pretpostavlja masu, a masa je rijetko kada pametna i dobronamjerna. Ne vezano za crkvu kao instituciju, već diktatura čovjeka poput Krista. Neki su to ovih dana nazivali prosvjećeni apsolutizam. Ne kažem da podržavam te osobe, ali ideja mi se sve više sviđa.

  8. Oskar potcjenjuješ pamet mase. Ne znam koliko si star, ali doživjet ćeš njenu snagu i pamet.

  9. Nakupila se koja godinica, al’ to nije bitno. Imaš povijest, imaš i aktualna zbivanja na Bliskom istoku i sjeveru Afrike. Kada je to masa bila pametna? Ako su ideje vodilje i bile dobre, našao se uvijek netko da raju izigra.

  10. Spominješ Sjever Afrike. Tko bi očekivao bilo kakve promjene okamenjenih režima u Egipatu, Tunisu? (Libija je srušena zahvaljujući imperijalnom Zapadu, fašističkim metodama.) Bilo bi zadovoljstvo vidjeti pokret mase u Saudijskoj Arabiji i Kataru. A occupy pokreti U “demokratskim” zemljama? Ima nade Oskar, jer masa nije samo meso.

Odgovori