Čini se da je otpor pojedinca protiv opresije i autoritarizma gotovo nemoguć. Winston Smith zabilježit će u svom dnevniku: Dok će biti svjesni, neće se nikada pobuniti, a dok se ne budu pobunili, neće nikada postati svjesni.

Poznajem tekst Poznajem autorsku gospodu; Znadem, oni potajno piju vino A javno propovijedaju vodu. (Heinrich Heine)


I dok nedavno ustoličeni predvodnici grada Broda, nakon pobjede u cirkusantskom izbornom sukobu za prestižna mjesta na lokalnom političko-kadrovskom ringelspielu, još uvijek, kako vele račvasti jezici, iskušavaju svoja krila u procesu isprobavanja novog identiteta zaslužnih crveno-crnih graditelja gradskih piramida-spomenika sebi (u obliku bazena, na primjer), građanski intelektualci koji drže do temeljnog liberalnog načela prema kojemu čovjek ne smije biti sredstvo, nego treba ostati cilj svake vladavine, na cijelu combinazione gledaju s nerazblaženom skepsom. Naime, poučeni intimnim i javnim iskustvima, od prve znaju da su obećanja i kora od pite napravljeni da se prelome, i da se hodočašće obaćano u oluju nikada ne obavi u bonaci.

Na pitanje je li važniji prvi ili zadnji poljubac, de Balzac u Vragoljastim pričama, znalački odgovara da je važniji zadnji, jer se s prvim ne zna što se dobiva,  a uz pomoć zadnjeg saznajemo što smo izgubili. Ono što je uslijedilo iza prvog poljupca graditelja piramida definirali su još francuski prosvjetitelji: najjači nikada nije dovoljno jak ako svoju snagu ne pretvori u pravo, a poslušnost u dužnost. A ona mala mrvica osobnosti svakog pojedinog političara samo je mirodija u kuhinji vlasti u kojoj se spravljaju jela za omamamljivanje masa. Zato s nestrpljenjem očekujemo zadnji poljubac ne bi li shvatili koliko samo izgubili, ali psihičkog i općeg zdravlja.

Potpuni slom liberalnih ideala (neostvarena sloboda građana u okviru zakonskog poretka koji bi trebao jamčiti potpunu jednakost i punu osobnu slobodu, nedoživljavanje povijesti kao razvoja slobode, kao koegzistencije razboritih, ne ratobornih bića, nepostojanje apsolutno pravednih Ustava, narušavanje vječnog mira), anemičnost slobodarstva, nemogućnost primjene free thinking-a, stvaranje novog svjetskog poretka, revalutiranje fascinantnog fašizma u operaciji nostalgija, neuspjeh kontrakulturnih i kontestativnih pokreta, opća militarizacija društva i dominacija korporativizma – vode gašenju svijesti o samopoštovanju čovjeka, uništenju individualizma, tjeskobi neizvjesnosti, stvaranju sve većeg broja ljudi začelja u koloni kretanja stazama tzv. progresa, totalnoj kontroli ljudskih egzistencija, prijetnji vječnim sukobima i ratovima i klanjanju istinama koje je dopustio svevideći Veliki brat. Šest velikih autoriteta (auctoritas-volja, vlast, ugled, dostojanstvo) – Obitelj, Škola, Crkva, Država, Nacija, Politička stranka – šest središta kristalizacije vladanja drugima, kreću se geografijom sputavanja oslobođenja čovjeka, onemogućavajući suštinsku pobunu protiv etike i tradicije robovanja mitovima o unaprijed stvorenoj hijerarhiji, doprinose stvaranju autoritarnih sustava. Šest autoriteta u potrazi je za Orwellom, kao što je šest Pirandellovih lica u potrazi za autorom.

Opća su mjesta, svako toliko korištena, ono što je George Orwell u svom romanu 1984 anticipirao, kao upozorenje svijetu današnjice, dajući izoštrenu sliku iracionalnih i destruktivnih tendencija, napisavši, dakle, jednu od najcrnjih vizija čovjekove budućnosti, ostvaruje se kao izazov totalitarizma čija su gesla: Rat je mir; sloboda je ropstvo; neznanje je moć. Istina je zaista postala uvjetan pojam u službi dnevne politike, razboritost mišljenja je nestala, jača beskičmena lojalnost, slomljen je nonkonformizam.

Nakon torture nad Winstonom Smithom, glavnim junakom romana, njegov inkvizitor O'Brien, pripadnik ENGSOCA, totalitarne partije i Ministrstva istine, o budućnosti kaže: Ako hoćete sliku budućnosti, zamislite čizmu kako gazi po ljudskom licu – zauvijek... Lice će biti tamo da bude gaženo. Uvijek će biti heretika, neprijatelja društva, kako bi ga uvijek iznova mogli pogaziti i ponizti. Sve što ste pretrpjeli otkako ste u našim rukama, sve će se to nastaviti, i još gore od toga. Špijunaža, izdaje, uhićenja, mučenja, smaknuća, nestajanja neće nikad prestati. To će biti svijet straha isto toliko koliko i svijet trijumfa.

Čini se da je otpor pojedinca protiv opresije i autoritarizma gotovo nemoguć. Winston Smith zabilježit će u svom dnevniku: Dok će biti svjesni, neće se nikada pobuniti, a dok se ne budu pobunili, neće nikada postati svjesni.

Je li krug zatvoren? Guše li nas prvim poljupcima? Je li se svijest ugasila? Jesmo li suučesnici dok nijemo gledamo kako političkom plijesni zagađuju naše živote, kako ozloglašeni postaju junaci, kako si za života grade piramide? Jesu li autoriteti napokon pronašli Orwella?