S obzirom na to da je pogrešno “(s)obzirom da”

S obzirom

Kad čitam i, naročito, kad slušam i gledam, neke brodske novinare i reportere, mašim se za Krležu. U knjizi Moj obračun s njima on piše: Pisanje kao vještina sastoji se od jedne jedine vještine: vještine pisanja. Tko piše, taj piše rečenice. Rečenice su neprolaznije od bronce i kamena. Rečenice ostaju iza nas na hiljade godina, i kao što mi danas sudimo o starim književnim civilizacijama po rečenicama stariskih natpisa, tako se i o našoj književnoj civilaziciji može suditi po rečenicama naših natpisa. Pisati ne znači drugo nego misliti. Nered u rečenicama je posljedica nereda u mislima, a nered u mislima posljedica nereda u čovjeku, a nered u čovjeku je posljedica nereda u glavi, a nered u glavi posljedica je nereda u sredini i u stanju te (književne) sredine.

To, što su kao predstavnici masovnih medija i posrednici između mjesne javnosti (publike) gladne političkih, kulturnih i sportskih sadržaja koji bi trebali govoriti, a ne govore, o permanentnom preispitivanju stvarnosti, i tzv. izvora informiranja, utjecajnih lica i punktova političke moći – domaći lokalni novinari agenti u službi mjesnog poretka, instrumenti za legitimiranje postojećeg, to što su prototipovi konformista koji publiku nastoje pridobiti za ideološko-politička gledišta i postupke koja im diktiraju njihovi urednici (čitaj: vlasnici) – ovoga puta nije predmet našeg interesa. Ne zanima nas trenutno što generalno ne poznaju standardni hrvatski jezik kao sredstvo javne komunikacije, ni to što za prenošenje poruka rabe neadekvatna jezična sredstva, niti to što miješaju novinarski i administrativni stil kao direktnu posljedicu prepisivanja ili minimalne prerade gotovih priopćenja institucija vlasti. Nisu nam u fokusu razlozi povodljivog prepisivanja, njihovo podlijeganje inflaciji novgovornih leksema, njihov strah da će, ako se svojom osobenošću izdvoje iz komunikacijskog čopora, izgubiti status simbola svetog jezičnog i društvenog zajedništva.

Povod za ovaj tekst nije „nered u mislima“ lokalnih novinara i, općenito, nered u novinarskoj sredini i stanju te sredine, nego novinarska čudesna upornost u zanemarivanju – malih veznika. Ne zastupamo jezični purizam, ne doživljavamo jezik i uporabu riječi kao niz lozinki kojima se otkrivaju „njihovi“ i „naši“, često ne lektoriramo tekstove, ali kad se jezik- fini alat komunikacije, već godinama upotrebljava kao lopata, onda smo, iziritirani repetiranjem pogrešnog izražavanja, odlučili na to skrenuti pažnju. Jednostavno, smeta do bola kad iskusni novinari govore i pišu „obzirom da“ umjesto „ s obzirom na to da“, ili, „budući je/su“ umjesto „budući da je/su“. Ljudi, „da“ je namjerni veznik, ne radi se srbizmu. Nemojte više, molimo vas. Upornost je vrlina, ali biti uporan u neizravnom priznanju da ne radiš na sebi- glupost je. Ma koliko se pogrešna upotreba veznika učinila malim problemom (a nije on jedini jezični koji imate!), on raste, jer ga glupavo i ustrajno ponavljate. Vi ste praktičari standardnog jezika i odgojitelji svojih slušatelja i gledatelja. Trebali bi pripaziti na svoju lopatu.

Evo opširnijeg obrazloženja s portala Jezični savjetnik.

 

Veznički skupovi (*obzirom da, *s obzirom da > s obzirom na to da)

Vezničku funkciju često imaju i skupovi od dviju ili više riječi (priloga, veznika, čestica, zamjenica), npr.: budući da, s obzirom na to da, bez obzira na to što. Oni se često pojavljuju u skraćenome, nepravilnome obliku. Standardnomu jeziku pripada samo veznički skup s obzirom na to da, a ne pripada mu *s obzirom da, *obzirom da. Pogrešno je: *(S) obzirom da je kasno, moramo krenuti, a pravilno je: S obzirom na to da je kasno, moramo krenuti.

Veznički skupovi (*budući > budući da)

Vezničku funkciju često imaju i skupovi od dviju ili više riječi (priloga, veznika, čestica, zamjenica), npr.: budući da, s obzirom na to da, bez obzira na to što. Oni se često pojavljuju u skraćenome, nepravilnome obliku. Tako je pogrešno upotrebljavati nestandardnojezični prijedlog *budući, a pravilno je budući da. U standardnome jeziku budući je pridjev (To je njezin budući muž) i glagolski prilog sadašnji i nema vezničku funkciju. Dakle, pogrešno je: *Budući su pobijedili, mogu slaviti, a pravilno: Budući da su pobijedili, mogu slaviti.

Budući da i jer

Budući da i jer uzročni su veznici, ali se razlikuju prema mjestu koje u standardnome hrvatskom jeziku zauzimaju u zavisnosloženoj uzročnoj rečenici. Veznički skup budući da upotrebljava se kada je zavisna surečenica ispred glavne, a veznik jer kada je zavisna surečenica iza glavne. Pogrešno je: *Volimo se igrati različitim igračkama budući da smo još maleni, *Jer je bolestan, nije došao u školu, a pravilno je: Budući da smo još maleni, volimo se igrati različitim igračkama, Nije došao u školu jer je bolestan.

 

9 comments

Skip to comment form

  1. Dobro, novinari su najodgovorniji, ali ne treba zaboraviti političare, liječnike i ostale koji daju javne izjave. Naročito one koji se busaju u hrvatska prsa, a ne znaju sastaviti rečenicu kako treba.

  2. Što bi sa ,športom’, tim skoro pa zapovijedanim agramerizmom, kud nestade?

  3. Bojim se da će inzistiranje na pravilnom izražavanju biti shvaćeno kao cjepidlačenje. Ljudi imitiraju one koji kažu ono hrrk iz grla, ali nek ima para. Lijepo je to nasmijati se neznalicama u facu, evo, jednom godišnje, ali oni se smiju kao hijene preostale dane.

  4. Mene zanima otkuda je došlo do onog katastrofalnog “bez da”?
    Nešto se može obaviti bez nekoga ili nečega, ali na TV vidimo i sveučilišne profesore(ice, npr. Vesna Pusić), koji kažu da je neka odluka donesena “bez da je provedena javna rasprava”. Takva situacija me tjera da se “hvatam za pištolj”.
    Stotine puta je nastupala profesorica Opačić i pokušala poučiti nepismene spikere i novinare HTV, ali oni odmah u sljedećoj emisiji prave upravo te greške, na koje je ukazano.
    Npr. rečeno im je da se kod nas žene ne oslovljava samo po prezimenu, nego se obavezno dodaje i ime. Međutim nesposobnjakovići u prvim sljedećim vijestima čitaju:”Pusić je rekla”, “Vlašić je skočila”, “Kosor je posjetila”.
    O naglascima i naglasnim dužinama na HTV, može se provesti posebna rasprava.
    Podržavam stav autora, da oni koji žive od pisanja i mlaćenja jezikom, ne smiju pisati i govoriti kako im se prohtije, kao ostala raja, jer je njihova uloga i poučavanje.

    1. kažu da je neka odluka donesena “bez da je provedena javna rasprava”

      neka logika mi govori da bi trebalo biti:

      kažu da je neka odluka donesena “bez provođenja javne rasprave”

  5. Najgluplje mi je dodvoravanje u dijalektu, najčešće pogrešno izgovoreno ili napisano.

  6. Svaka čast autoru, a posebno svaka čast Krleži. No pitam se, zašto bih ja morao vjerovati da stvarno postoji standardni hrvatski jezik i kako bih mogao saznati koji je to točno. To bi trebao biti fin alat, ali nije jer u Hrvatskoj, a posebice u hrvatskoj znanosti prolaze svakakva sranja pod znanja i svakakve laži pod istine tako da ja iskreno sumnjam u postojanje standardnog hrvatskog jezika. Ako se akademik Babić ne bi tako lako složio s Kordićkom, zašto bih ja vjerovao u postojanje SHJ-a? Dan danas se na HTV-u koristi riječ nazočan, za koju nema uporišta ni u jednom književnom djelu koje bi se moglo smatrati hrvatskim. O čemu vi to onda zborite?

    Ja ovo mogu shvatitit samo kao poruku jednoj osobi koja zbog svoje poznate odioznosti prema rječi “da” često izvodi grozomorne jezične akrobacije, najčešće s riječi “neka”. Doduše, riječ “da” doista zvuči jebeno srpski 🙂 Ja bjih ju najradije zamijenio sa bosanskom “ja”.

  7. Imreškovićeva, reporterka sa SBTV-a, opet je, bez obzira na upozorenja, u sinoćnjem tv-dnevniku, govorila “obzirom”. Da li su oni koji trebaju pravilno govoriti i biti promicateljima hrvatskog jezika, ludi i glupi, ili su sam drski i imaju “kojebegledatelje” stil?
    Mene fascinira ta glupava upornost, pa mi se nije bilo tesko pomučiti tražeći ovaj tekst kako bih ispod njega ostavila komentar.

    1. Primjetio sam. Groteskno.

Odgovori