Najveći dokaz nesposobnosti brodske politike postojanje je pružnog prijelaza Osječka ulica–Ulica Nikole Zrinskog. Brođani, mazohistički strpljivi i izvađenih zuba građanskog otpora, desetljećima podnose poniženje nečinjenja lokalnih političara. Inače rečeni politički predvodnici, na političkoj karti Europe, pripadaju potpuno nepoznatoj vrsti upravljača urbanom zajednicom, a po mentalitetu i motivima najbiliži su serijskim prevarantima.                                                           Pored bujnog korova neshvatljivog defetizma građana, tu i tamo izraste pitoma biljčica medijskog bezubob lajanja.

Navodno, rješenje za uklanjanje prometne sramote je pred vratima, navodno, beskrajna čekanja pred rampom dok tutnje željezničke kompozicije, uskoro će biti stvar prošlosti. Ali, još uvijek ovdje i sada tutnje vlakovi ideologija, ali u suprotnom smjeru od budućnosti. Brođani su (bili) zadnja rupa na svirali političkih pastira opijenih vlastitim značajem. Nijedna politička grupacija u svojim političkim obećanjima tijekom protekle sezone nagovaranja pučanstva da na listićima zaokruže njihov broj, nije ni spomenula pružni prijelaz, vapijuću sramotu koja traje nedopustivo dugo. Pa to je (bila) stvar države, odgovaraju vrtni politički patuljci koji pojma nemaju. Tvrdnju da su ograničeni oni primaju kao kompliment da su usredotočeni.

Da je jedan jedini gradonačelnik morao na posao u svoje poglavarstvene dvore preko dvije štange, onda bi rješenje kojim se Brod lišava neuralgične prometne točke, barem iz tog pragmatskog razloga, bilo ukomponirano u njihov gleichschaltung. Ovako čekanje pred spuštenom brkljom do daljnjeg ostaje dio palanačkog folklora čiji je nerazmrsivi sastojak tragikomično trpljenje građana rutinizirane nebrige odgovornih o njihovim potrebama. Kakav perverzni amalgam!