[caption id="attachment_39891" align="alignleft" width="470"] Ponedjeljak, 13 sati. Nema žive duše, a da o nogometašima i ne govorimo.[/caption]

Nogometno igralište s umjetnom podlogom, napravljeno u školskom dvorištu OŠ Dragutin Tadijanović, u Naselju Andrije Hebranga, uz pomoć obilne donacije Hrvatskog nogometnog saveza – promašena je investicija. Novac je bačen, jer se igralište ne koristi kako je predviđeno, kao teren za sve građane Broda, prvenstveno stanovnike naselja, koji bi korisnicima bio na raspolaganju 24 sata dnevno. Smjestiti igralište u ograđeno školsko dvorište, izgraditi ga 100 metara od bloka 5, krcatog stanovima u kojima žive ljudi željni mira i opuštanja – može samo neko tko je bez praktične pameti, ili, netko, što nam se čini bliže pravim razlozima promašaja, tko je imao izvjesne posebne interese neusklađene s općim.

Podsjetimo se da je ugovor o sufinanciranju, građenju i korištenju malog nogometnog igrališta s umjetnom podlogom između Grada Slavonskog Broda, Hrvatskog nogometnog saveza, Brodsko-posavskog županijskog nogometnog saveza i Nogometnog centra „Maksimir“ iz Zagreba potpisan 13. prosinca 2010. godine. Kako je napisano u službenoj informaciji Grada Slavonskog Broda, vrijednost ugovorenih radova iznosi 40.000 eura, od čega će Hrvatski nogometni savez osigurati 30.000 eura, a ostatak Grad Slavonski Brod . Dimenzije igrališta su 40 puta 20 metara (800 kvadrata).

[caption id="attachment_39882" align="alignleft" width="469"]S lijeva na desno: Borislav Srebrić (drugi), Zoran Ivanović (treći), Ilijana Vrbat Pejić (četvrta), Dubravka Marković (šesta) S lijeva na desno: Borislav Srebrić (drugi), Zoran Ivanović (treći), Ilijana Vrbat Pejić (peta, jedina koja nakon karijere dogradonačelnice još uvijek nije dobila/našla posao), Dubravka Marković (sedma)[/caption]

HNS je svojim poklonom velikodušno htio pokazati kako vodi računa i o Brodu, a predstavnici Grada nisu imali razloga odbiti takav poklon, iako su sve odradili usiljeno. Osnovni problem je u tome što je, nakon natezanja, lokacija nogometnog igrališta nametnuta školi, u njeno dvorište. Odgovarajuća lokacija za takvo igralište bila bi na stadionu Marsonije. Zašto se teren s umjetnom podlogom nije podiglo upravo tamo? Možda zato što je gradonačelnik uz tu lokaciju vezao mega-projekt: hotel, urbane vile, novi nogometni stadion na Vijušu, iza postojeće sportske dvorane? Sve je to, kako se zna, već  u samom začetku neslavno propalo, a Stadion na Savi ostao je kao ruglo u središtu grada. Ali, zato je Grad Slavonski Brod uložio teške novce u stadion na Livadi. Tamo je bačeno nekih 15-ak milijuna kuna, a na Jelasu još najmanje 5 milijuna, umjesto da je napravljen jedan pošteni gradski stadion na mjestu rugla pokraj Save

Vratimo se terenu s umjetnom podlogom tu gdje je. On bi trebao je biti non-stop dostupan nogometašima, pogotovo zimi kad je zbog uvjeta na drugim terenima kaljuža, blato odnosno neodgovarajući uvjeti za igru. Umjesto da se novonapravljeno igralište koristi, ono stoji uglavnom prazano. I dok se koristilo, ponekad čak do 4 sata ujutro, provaljivana je ograda, razbijani su strujni prekidači i osigurači za reflektore (škola zaključava i štiti svoj prostor), uznemiravani su svjetlom i galamom stanari obližnjeg naselja. Sve je to ilustracija kako Grad lobira, kako privlači one koji mu žele pomoći. Također, izbor ove lokacije je dokaz nesuradnje između Grada i županijskog nogometnog saveza, nogometnih klubova. Grad ne sluša savjete stručnjaka. Ali, ima takvih primjera još. Jedan od najboljih je atletska staza od umjetne podloga na stadionu na Livadi. Tu je uloženo više od 2,5 milijuna kuna. Kad se počinjalo s radovima, nije se ništa pitalo one koji će to koristiti – atletičare, pa sada imamo nezavršen objekt, a ulupani su silni novci. Naime, ta atletska staza uopće nema uvjete za nikakva natjecanja i služi samo za treninge. Stoga, u Brodu još uopće nije bilo nikakvog atletskog mitinga, jer objekt nije završen. Nema startnih blokova za trčanje, zaletišta za bacačke discipline i skokove, ni zapreka, a sve zato jer obnašatelji uloga upravljača Gradom, nisu pitali atletičare što sve treba da bi taj objekt bio zaokružena cjelina

Vratimo se opet gradskom terenu u školskom dvorištu jedne osnovne škole. Poanta je da bi tu mogli trenirati nogomet klinci (i svi ostali) kad god hoće, pogotovo u svoje slobodno vrijeme. A slobodno vrijeme može biti u ponoć kad je vrijeme za odmaranje drugih. Osim toga, škola čuva svoju imovinu, tako da igralište nije dostupno prema željama. Dar HNS-a dar je cijelom gradu za razvoj mladih nogometaša, a ne samo školi za njene školske aktivnosti u okviru tjelesnog odgoja. Uostalom, škola ima svoje betonsko igralište, pa joj igralište s umjetnom podlogom i ne treba! Znači, HNS je pljusnuo donaciju od tridesetak tisuća eura za promašenu investicija u smislu neiskorištavanja njene pune funkcije. Za to - kako i kada se koristi igralište - u HNS-u vjerojatno ni ne znaju. To je tek jedna od mnogih promašenih investicija u ovom gradu.                              Na ovom primjeru se dokazuje kako grad surađuje s institucijama iz okruženja. Ovo je tak mala sličica rada gradske uprave, primjer njezine svojevrsne otuđenosti, isključenosti iz zajedničkog svemira.

[caption id="attachment_39892" align="alignleft" width="470"]Nogometno igralište s umjetnom podlogom SB Prazna mreža, bez golova i lopti.[/caption]

[caption id="attachment_39893" align="alignleft" width="470"]Stanovi iz Bloka 5 od igrališta udaljeni su stotinjak metara Stanovi iz Bloka 5 od igrališta udaljeni su stotinjak metara[/caption]