Ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina, naše gore list, naš čovjek u Zagrebu, šef brodsko-posavskih esdepeovaca, preživio je rekonstrukciju Vlade. Ostao je u ministarskom sedlu iako je nepopularan kod seljaka podjednako kao smjenjeni Željko Jovanović kod prosvjetara. U  Milanovićevoj sječi ministara, neposredno pred odlazak na mundijal u Brazil, ostala mu je glava na ramenima, jer je pošteđen kao njegov čovjek od povjerenja.

Uvodno ističemo Jakovinu kao odanog milanovićevca zato jer se njegovo očekivano svrstavanje na stranu Zorana Milanovića, reflektira i na situaciju u županijskoj odnosno slavonskobrodskoj organizaciji SDP-a. Naime, u ovoj sredini (i kraju), ni tihih linićevaca nema, a nema niti glasnih oponenata poput riječkih esdepeovskih lidera Obersnela i Komadine. U Brodu partijskom organizacijom upravljaju nekadašnji mladoturci Roberto Lujić i Stribor Valenta koji su svojevremeno kao milanovićevci uklonili bandićevske vezire Željka Račkog i Matu Gavrana. Međutim, entuzijazam s kojim su ušli u lokalnu politiku, u dodiru s nužnom i opravdanom akcijom, istopio se poput leda na vreloj platni. Suočeni s interesima koje (im) Jakovina, u dosluhu s vrhom SDP-a, nameće, a koji su njima, istinabog, ponekad  potpuno strani, spomenuti dvojac pretvorio se u pasivne poslušnike, daleke od svojih prvotnih političkih poticaja.

Dok spomenuta riječka organizacija ima  jasne stavove o previranjima u SDP-u, o lokalnim prioritetima, o "real-politici" u Hrvatskoj, ali i o ideološkim skretanjima socijaldemokracije u pravcu liberalizma, u Brodu lokalni socijaldemokarati o svemu šute, kako se to slikovito, ali točno kaže, kao zaliveni u monolit bez razlika među članstvom. Međutim, jesu li baš u brodskom SDP-u rukovodeći vukovi siti, a članstvo na broju? Vlada li jedinstvenost u poimanju hijerarhije? Prema informacijama dobivenih od nekoliko tzv. običnih partijskih vojnika, stanje nije idilično. Nepovjerenje i podjele postoje odavno i to oko niza značajnih lokalnih prijepora.

Do prvih podjela je došlo kada su brodski esdepeovci od vrha stranke „natjerani“ u koaliciju s Dusparinom udrugom „Pravaš“. I kafanski analitičari brodske političke močvare govorili su tada (i još uvijek govore!) o neprirodnoj koaliciji između Crnih i Crvenih. Bila je to prekonoćna senzacija, jer su esdepeovci gotovo naprasno odustali od predizborne retorike. Postiđeno esdepeovsko vodstvo uzvraćalo je svojim kritičarima dijaloškom dijarejom i baražnim floskulama o potrebi da se usprkos razlikama mora zajednički raditi za dobrobit grada. Nitko im to nije povjerovao, a ponajmanje stari članovi SDP-a. Inače, općepoznato je da su stari članovi koji su stvarali SDP u doba još dok su mladoturci „jeli pačja govna umjesto dudinja“ - marginalizirani.

Pretpostavljalo se da će vodstvo lokalnih socijaldemokrata na dnevni red održavanja kompromisa s Dusparinim snagama, a u smislu obostranog podnošenja, staviti pitanje ulice koja nosi ime ustaškog doglavnika Mile Budaka. Pokretanje inicijative o promjeni naziva ulice trebalo bi proizlaziti iz ideološkog habitusa socijaldemokrata kao antifašista. Ali, do dana današnjeg – ni mukajet. Cinici ovo njihovo neshvatljivo i sramotno nereagiranje komentiraju tako što kažu da bi oni najmanje problema imali s pragmatičnim Dusparom, ali da istrajavaju u nečinjenju, jer će zbog njega stari esdepeovci brže nestati – od poniženja i jada.

Prisjeća se nezadovoljno članstvo SDP-a na pristajanje vodstva na falsificiranje i prilagođavanje povijesti oko Radničkog doma. Naime 2012. godine, na stogodišnjicu izgradnje Doma, ploča „koja je povijesni spomenik je zažbukana, a umjesto povijesnog grba sa ćekićem u radničkoj ruci, nacrtan je hrvatski grb“. Gradska organizacija SDP-a upozorena je „kako domu treba vratiti izvorno ime (Dom se 1912. godine zvao Socijaldemokratski radnički dom) i odgipsati povijesnu antifašističku ploču“, ali nije učinila ništa.

Puno nezadovoljnih članova brodskog SDP-a ne prihvaća nesudjelovanje vodstva brodske organizacije SDP-a u obilježavanju 69. godišnjice oslobođenje grada od četverogodišnje fašističke okupacije. Zamjeraju vodstvu što nije imalo snage i pristojnosti zajedno s članicama i članovima Udruge antifašističkih boraca položiti vijenac, zapaliti svijeće i minutom šutnje odati počast svim žrtvama fašističkog terora na Spomen kosturnici gradskog groblja. Ni to nismo mogli, kažu, a kamoli da smo održali svečanu sjednicu. Ojađeni esdepevci kažu da se to u Rijeci nije, niti bi se moglo dogoditi.

Podjela u gradskom SDP-u ima puno. Primjerice, oko čudne, ničim opravdane pasivnosti oko smisla i stupnja kaosa u „Đuri Đakoviću“, u vezi nepotizma u zapošljavanju i nedopustivog i skandaloznog namještanja natječaja u školama i Županiji gdje su se, o čemu je brujao čitav grad, čak organizirala alibi testiranja kandidata. Građani bi esdepeovske podjele ignorirali i smatrali ih stranačkim smrdljivim i prljavim rubljem, da socijaldemokrati svojim odsustvom garda i vizije ne utječu na gospodarski položaj Broda i njegovu budućnost, prepuštajući, za sitan šićar, koalicijskom partneru da o svemu odlučuje.

Hoće li uskoro zbog svega nabrojanog odnosno nagomilanih razlika između vodstva i dijela članstva, doći do diferencijacije i u brodskoj organizaciji socijaldemokrata?