Slavonskobrodski palančki mentalitet, oličen i u izdeformiranoj medijskoj slici palanke koju je stvorio sam mentalitet palanke, ne zaokuplja strašna pojedinačna sudbina nezaposlenih - pripadnika rastuće rezervne armije rada, niti svakodnevno zatvaranje obrta i življenje mladih ljudi na rubu bezdana besperspektivnosti i beznađa – sve ono što istinski prijeti razaranjem stabilnosti temelja zajednice, ali i sve ono što bi, istovremeno, trebalo poticati zajednicu da se odupre, promijeni i stvarno izađe izvan danih i zadanih obrazaca življenja. S obzirom da je u palanci život rutinski život, siguran onom sigurnošću koju nudi rutina (Konstantinović – Filosofija palanke), reakciju duha palanke izazivali su događaji koji su narušili rutinu, naviku da se radi i misli uvijek na isti način. Nesavjestan rad u Centru za socijalnu skrb, izgled i funkcije gradske tržnice, neusvajanje gradskog proračuna i (samo)raspuštanje Gradskog vijeća...događaji koji su se otrgli kontroli i našli izvan ustaljenog, potvrdili su da palanački duh ojačava kad ih signirane (traženje krivca) ponovo podvodi pod kolektivizam, jedistvenost i jednoobraznost dobrog ponašanja. Kako je palanački duh reagirao kroz medije? Tako što nisu govorili o biti, tako što nisu postavljali prava pitanja. Tako su mediji čuvali duh palanke .

U slučaju tragedije (smrt djeteta) u okviru nadležnosti Centra za socijalnu skrb, događaju izvan ustaljenog, svi imaju nešto naknadno lažno konstruktivno za izjaviti i uraditi: ministrica, ravnateljica, inspekcija i građani, ali okrivljeni i prozvani –  ne. To ne bi bilo pristojno. To bi dolilo ulje na vatru. To bi ih u očima javnosti još više zakopalo u bešćutnost, pa šute kao miševi. Tko se brani zapravo priznaje krivicu. A zašto? U svijetu palanke, važnije je dobro se držati ustaljenog običaja nego biti ličnost.

Renovirana Gradska tržnica je Njegova zasluga, tržnica je Njihova zasluga. Lijepa je, ružna je, funkcionalna je, nije funkcionalna, kisoci su stari, trebali su biti novi... Prepucavanja.

Novinari i kolumnisti o tome pišu s predznakom, ovisno o tome u čije ime pišu; o tome afirmativno ili kritički interesno trabunjaju političari i privrednici, ovisno jesu li protiv ili za gradonačelnika.

A nitko nikada nije pisao o tome da je tržnica bila i ostala poligon neviđenog šverca. Svakodnevne udare na zakon i regularno poslovanje tržnice vidi policija, inspekcije, uprava tržnice, gradska uprava, mediji... i svi šute, a mogli bi problem riješiti za tjedan dana. Šverceri dolaze subotom čak iz Kutine (!!!!) u Slavonski Brod, jer ih u Brodu nitko ne dira. Pored švercera teškom mukom posluju registrirani obrtnici koji uredno plaćaju poreze. Ne raspravlja se o tome kako su oni izdržali i kako će izdržati „konkurenciju“ ilegalnih trgovaca, već se infantilno raspravlja o tome zašto su se vratili sa svojim starim kioscima. Infantilizam je korelativan palanačkom duhu

Rad i raspad Gradskog vijeća, rad i samovolja gradonačelnika, pokazali su da Brod svašta naručuje, ali ne naručuje istraživanje o sebi. Grad nije nikad naručio znanstvene demoskopije, istraživanje vlastitog javnog mijenja. O tome lokalni "istraživački mediji" šute kao zaliveni. Naručuju se glupave ankete o rejtingu stranaka, ali ne i o tome koji su stavovi građana o načinu vođenja zajedničkim gradom, koji su stavovi o tome kako žive itd. Nema svijeta izvan duha palanke. Samo on, koji ispovijeda religiju zatvorenosti, religiju u kojoj je vrhovni bog ovaj bog jedinstva...

 

Duh palanke banalan je, senzacionalistički i u osnovi nihilistički.