U samo nekoliko dana roditelji učenika s posebnim potrebama, koji pohađaju slavonskobrodsku školu „Milan Amruš“, prešli su put od osumnjičenika da su u funkciji određene politike, ili škole, pa do poželjnih partnera s kojima se usaglašava zajednički nastup prema Ministarstvu znanosti i obrazovanja. Čovjek mora doslovce zaudarati na inhibiciju kao što zaudara većina lokalnih profesionalnih novinara, ili obnašati dužnost gradonačelnikovog akolita, ili mora imati mozak poput švicarskog sira, s rupama u memoriji, a da se ne osvrne na ovaj sjajan primjer politikantsva odnosno lukave spremnosti da se i revolt protiv sebe iskoristi za sebe.
Polazim od općeg mjesta da je Osnovna škola „Milan Amruš“ desetljećima lokacijski, veličinom i unutrašnjim uređenjem, neadekvatan prostor za posebno osjetljivu djecu, djecu koja imaju posebne potrebe. Ignoriranje ovog problema već ima svoju tradiciju u koju spadaju i silne nepoduzetne godine gradonačelnikovanja aktualnog oca grada. O svemu tome čitatelji, kojima je stalo do istine u/o ovom gradu- prilično su upućeni. Usprkos upornom i kvalitetnom radu nastavnog osoblja škole, predvođenog agilnom, spretnom i entuzijastičnom ravnateljicom Mirjanom Jakovčev, mane prostora su nesavladive, ograničavajuće i destimulativne. Kada je roditeljima djece s posebnim potrebama de facto odugovlačenje rješavanja statusa škole došlo do grla, odlučili su se obratiti medijima i definirati svoje nezadovoljstvo podcijenjivanjem i zanemarivanjem. Kada su shvatili da su prazni moralni fondovi gradske vlasti za svrhu pravodobne izgradnje nove zgrade, odlučili su se za samoinicijativnu akciju koja se svela tek na pristojno podsjećanje koliko ih se dugo i s čime obmanjuje – pred medijima.
Međutim, tim povodom gradonačelnik dr. Mirko Duspara, vodeći se svojim dobro znanim instinktom produciranja konflikta spram svih onih koji osporavaju njegove prioritete i način političkog i tehničkog pristupa upravljanja gradom, pustio je probni spin balon, upitavši preko navedenog vodećeg, utjecajnog news portala, jesu li istup roditelja i napisi u medijima istiniti ili su „funkciji predizbornog diskreditiranja aktualnog gradonačelnika“. Kada se sabrao i prokužio koliku mu štetu može donijeti nadmudrivanje preko medija s roditeljima djece s posebnim potrebama, odlučio se pozvati njihove predstavnike, zajedno s ravnateljicom škole, u svoje gradonačelničke dvore. Da ih umiri?! Pacificira?! Da im objasni koliko se on jako trudi cijelo vrijeme?! Kako bi im rekao da su na istoj strani protiv tamo nekih institucija koje ne rade svoj posao?! Kaže izreka: „Ne kupuje se marama dan uoči Bajrama.“ Naravno, nikada nije kasno za pritisak gradskih vlasti na resorsko Ministarstvo, što Duspara sada i čini, ali trebalo je problem započeti rješavati još prije pet godina, pa bi djeca odavno pohađala novu školu.
Iz teksta koji roditelje tretira kao sumnjivce i stigmatizira da su manipulatori, prenosim ovu nevjerojatu izjavu: „Puno ovdašnjih medija u funkciji je tek jedne politike i jedne grupe političara, što nije sporno. Tek, ružno je kad ti mediji i ti političari - za potrebe svoje predizborne kamopanje - koriste najsenzilibirizaniji dio populacije, djecu s posebnim potrebama i njihove roditelje. U prilog tome govori činjenica da je kritika sporog rješavanja problema - namjerno neselektivna, dakle tendenciozna. Naš komentar te i takve kritike mogao bi biti proptumačen kao obranaški ili svađalački, a mi nemamo potrebu braniti se, niti želimo s bilo kime svađati se - poručili su iz gradske uprave.“ To bez stida i srama poručuju Dusparini akoliti. A vrlo dobro znaju koliko je medija za gradonačelnika ("u funkciji jedne politike") i to u ulozi podatnih nosače njegove predizborne kampanje koja je započela kao iskorištavanje najsenzibilnijeg dijela populacije, djece s posebnim potrebama i njihovih roditelja, a što se upravo zamjera medijima koji koliko toliko nastoje pisati o pravom stanju stvari. Vjerni, solidno plaćeni i očibodeće selektivni u odabiru kritičkih objava o njegovom mandatu – gradonačelnikovi mediji, slijedeći upute podrške, kontaminiraju političku scenu spin balonima i agresivno udaraju u pleksus solaris moralnoj ravnoteži i političkoj korektnosti, upravo suprotno nego što to čine optuženi, miroljubivi, da ne kažemo, impotentni lokalni mediji. Uslijed udaraca dolazi do presavijanja/presamićivanja - savijanja tako da bude dvostruko, jedan dio preko drugoga, pognuto.
Polazim od općeg mjesta da je Osnovna škola „Milan Amruš“ desetljećima lokacijski, veličinom i unutrašnjim uređenjem, neadekvatan prostor za posebno osjetljivu djecu, djecu koja imaju posebne potrebe. Ignoriranje ovog problema već ima svoju tradiciju u koju spadaju i silne nepoduzetne godine gradonačelnikovanja aktualnog oca grada. O svemu tome čitatelji, kojima je stalo do istine u/o ovom gradu- prilično su upućeni. Usprkos upornom i kvalitetnom radu nastavnog osoblja škole, predvođenog agilnom, spretnom i entuzijastičnom ravnateljicom Mirjanom Jakovčev, mane prostora su nesavladive, ograničavajuće i destimulativne. Kada je roditeljima djece s posebnim potrebama de facto odugovlačenje rješavanja statusa škole došlo do grla, odlučili su se obratiti medijima i definirati svoje nezadovoljstvo podcijenjivanjem i zanemarivanjem. Kada su shvatili da su prazni moralni fondovi gradske vlasti za svrhu pravodobne izgradnje nove zgrade, odlučili su se za samoinicijativnu akciju koja se svela tek na pristojno podsjećanje koliko ih se dugo i s čime obmanjuje – pred medijima.
Međutim, tim povodom gradonačelnik dr. Mirko Duspara, vodeći se svojim dobro znanim instinktom produciranja konflikta spram svih onih koji osporavaju njegove prioritete i način političkog i tehničkog pristupa upravljanja gradom, pustio je probni spin balon, upitavši preko navedenog vodećeg, utjecajnog news portala, jesu li istup roditelja i napisi u medijima istiniti ili su „funkciji predizbornog diskreditiranja aktualnog gradonačelnika“. Kada se sabrao i prokužio koliku mu štetu može donijeti nadmudrivanje preko medija s roditeljima djece s posebnim potrebama, odlučio se pozvati njihove predstavnike, zajedno s ravnateljicom škole, u svoje gradonačelničke dvore. Da ih umiri?! Pacificira?! Da im objasni koliko se on jako trudi cijelo vrijeme?! Kako bi im rekao da su na istoj strani protiv tamo nekih institucija koje ne rade svoj posao?! Kaže izreka: „Ne kupuje se marama dan uoči Bajrama.“ Naravno, nikada nije kasno za pritisak gradskih vlasti na resorsko Ministarstvo, što Duspara sada i čini, ali trebalo je problem započeti rješavati još prije pet godina, pa bi djeca odavno pohađala novu školu.
Iz teksta koji roditelje tretira kao sumnjivce i stigmatizira da su manipulatori, prenosim ovu nevjerojatu izjavu: „Puno ovdašnjih medija u funkciji je tek jedne politike i jedne grupe političara, što nije sporno. Tek, ružno je kad ti mediji i ti političari - za potrebe svoje predizborne kamopanje - koriste najsenzilibirizaniji dio populacije, djecu s posebnim potrebama i njihove roditelje. U prilog tome govori činjenica da je kritika sporog rješavanja problema - namjerno neselektivna, dakle tendenciozna. Naš komentar te i takve kritike mogao bi biti proptumačen kao obranaški ili svađalački, a mi nemamo potrebu braniti se, niti želimo s bilo kime svađati se - poručili su iz gradske uprave.“ To bez stida i srama poručuju Dusparini akoliti. A vrlo dobro znaju koliko je medija za gradonačelnika ("u funkciji jedne politike") i to u ulozi podatnih nosače njegove predizborne kampanje koja je započela kao iskorištavanje najsenzibilnijeg dijela populacije, djece s posebnim potrebama i njihovih roditelja, a što se upravo zamjera medijima koji koliko toliko nastoje pisati o pravom stanju stvari. Vjerni, solidno plaćeni i očibodeće selektivni u odabiru kritičkih objava o njegovom mandatu – gradonačelnikovi mediji, slijedeći upute podrške, kontaminiraju političku scenu spin balonima i agresivno udaraju u pleksus solaris moralnoj ravnoteži i političkoj korektnosti, upravo suprotno nego što to čine optuženi, miroljubivi, da ne kažemo, impotentni lokalni mediji. Uslijed udaraca dolazi do presavijanja/presamićivanja - savijanja tako da bude dvostruko, jedan dio preko drugoga, pognuto.
