Novi Božji hram, škole, mladi i – olakšano ispovijedanje.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

U Slavonskom Brodu gradit će se još jedno crkveno zdanje odnosno građevina za obavljanje katoličkog bogoslužja. Odluka je već davno donešena, a među vjerničkim pučanstvom, saznajemo, traje sveobuhvatna, temeljita akcija prikupljanja potrebnog novca. Hram će se, svi to znaju, graditi u Mjesnom odboru “Andrija Hebrang”, u kojem, procjenjuje se, živi oko 8000 duša. Novi crkveni prostor zamijenit će privremeni improvizorij u prizemlju posljednjeg sagrađenog bloka. Za sada, na mjestu gdje će se graditi nova crkva, između stambenih blokova i škola, usamljen stoji križ u polju.

Podsjetimo se, prema “Katekizmu katoličke crkve” (Hrvatsko izdanje: 1994. Hrvatska biskupska konferencija – Libreria editrice Vaticana – preko 800 stranica) u kršćanskom govoru riječ “Crkva” označuje “liturgijsku skupštinu”, ali također i mjesnu zajednicu ili sveopću zajednicu vjernika. Ta su tri značenja, navodi se, zapravo nerazdvojiva. “Crkva” je narod koji Bog okuplja u cijelom svijetu. Ona postoji po mjesnim općinama, a ostvaruje se u liturgijskom skupu, posebice euharistijskom. Crkva živi od Riječi i Tijela Kristova, postajući tako i sama Tijelom Kristovim. Još ćešće Crkva se naziva Božjom građevinom. Gospodin se, piše u Katekizmu, sam usporedio s kamenom koji su odbacili graditelji, a koji je postao kamen zaglavni. Na tom su temelju Crkvu sazidali apostoli i od njega ona prima čvrstoću i povezanost. Tu građevinu rese različiti nazivi: kuća Božja u kojoj stanuje Božja obitelj, prebivalište božje u Duhu, šator Božji među ljudima i, naročito, sveti hram…. Crkva je po svojoj naravi ljudska i božanska.

Imaju sreće svi aktivni, praktični vjernici MO “Andrija Hebrang”, djeca i mladež, a naročito oni stari i onemoćali. Sveti hram bit će za taj Božji puk sagrađen u samom njihovom susjedstvu, pa će na službu Božju pod šator Božji moći dolaziti brže i češće. U tom smislu potpuno je opravdana i hvale vrijedna briga crkvenih pastira da svome stadu osiguraju duhovni mir, spokoj i mjesto za molitvu, ali i omoguće rasterećenje od fizičkih napora i rizika vanjskog griješnog života.

Brine li se isto tako civilna vlast za djecu, za svoje stado koje polazi svjetovne škole i priprema se u učionicama za život koji ih čeka, život budućih poreznih obveznika koji će svojim radom održavati državni aparat na čijem su čelu isti ti političari, svjetovni pastiri? Imaju li lokalni političari sluha, volje i kulture da, poput crkvene hijerarhije, riješavaju probleme djece? Postoji li sličan prosvjetni Katekizam u kome se definira što je smisao škole – civilne crkve? Sudeći po kolonama učenika koji svako jutro i popodne iz rečenog Mjesnog odbora, često i  preko mosta nad Glogovicom kroz prometno Naselje „Andrije Hebranga“, hodočasteći u OŠ “Dragutin Tadijanović” i Srednju ekonomsku školu, tegleći pritom teške, preteške kilograme knjiga na svojim leđima, tjelobrižništvo i dušebrižništvo lokalnih političara, ne može se mjeriti s nastojanjima i utjecajem njihovih kolega iz Crkve. No, ima tu sada i neke korisne utjehe, međusobnog ispreplitanja. Naime, nakon što djeca i njihovi roditelji ispsuju i prokunu (prosvjetnu) vlast i njezinu očitu nebrigu za punu dobrobit naraštaja najmlađih, moći će se, zahvaljujući skorašnjoj izgradnji ganc nove bogomolje, tog grijeha osloboditi brže i češće, olakšano, dakle – ispovijedanjem u samom svom susjedstvu. Blago njima, blago siromašnima duhom.

 

 

6 comments

Skip to comment form

  1. Gdje se mogu dati milodari?
    Koliko trebam dati da se moje ime nađe na ploči?
    Hoće li lokalna zajednica i država sudjelovati s kojom kintom? Mislim, bio bi red kad je toliko griješnika na hrpi, da se to počisti malo, upristoji, potjera nečastivog iz tog legla…..

    1. Da li je to Nečastivi s Filozofskog fakulteta?

  2. Vec godinama ,jedan gospin skuplja po 30kuna mjesečno,obilazeći stanove tako da se sigurno skupilo dosta.

    1. Dosta je relativan pojam. Ako će biti podno grijanje, ukrasi od oniksa, onda možda neće biti dosta. Što mi laici znamo o dosta?

  3. “Blago njima, blago siromašnima duhom.”
    Ovo je jako nisko.

  4. “Temelje kršćanskog života predstavio je u osam blaženstava. U prvom dijelu svakog blaženstva je kršćanka krjepost koju bi trebalo izvršavati, a u drugom dijelu nagrada za krjepost dijelom na ovom svijetu, a potpuno u nebu. Prvo blaženstvo je: “Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko! (Mt 5,3)” Siromasi duhom su siromašni, potlačeni, poniženi ljudi, koji ne traže utjehu u materijalnim bogatstvima, već očekuju utjehu u Bogu sada i na nebu. Isus potiče ljude, da teže nebeskim i duhovnim bogatstvima, a ne zemaljskim. U slijedećim blaženstvima, Isus potiče ljude na krotkost, na strpljivost u nevolji i obuzdavanje srdžbe. Obećava utjehu ožalošćenima, pogotovo onima koji oplakuju svoje grijehe. Nasititi će se pravednosti, oni koji gladuju i žeđaju za njom.”

    Autor je pogriješio samo utoliko što nije dovršio rečenicu s ” njihovo je kraljevstvo nebesko”.
    Kao agnostik nisam finiš teksta doživio kao vrijeđanje. Uostalom, cjelina teksta ima odmak od vjernika, ali i nevjernika. Nezavisno.

Odgovori