Ni med drvećem ni pravice

Lako je šetačima pronaći ljepotu u magnoliji koja se desetljećima razmeće na slavonskobrodskom korzu – šetalištu koje je izgubilo svoje nekadašnje okupljališne čari i na kome se vrtložila mladenačka energija. Pa čak i kad nas iznenadno preplavi resantiman, probuđen baš u njezinoj blizini, slatkasta ljepota ovog ukrasnog stabla ostaje neupitna, odvojena od prožimajuće boli i želje da se osvetimo. Prema stotinama drugih drveća u parkovima ili prema onima koja u drvoredu rastu između kolnika i nogostupa, natkriljujući oba projektirana pravca po kojima se krećemo pješke ili u vozilima, uglavnom nemamo stav niti ih vidimo kao lijepe, privlačne, važne. Pored njih neuglednih prolazimo bez poštovanja i divljenja. Vidimo ih kao dio zelene fronte, kao obranu pred vratnicama naših pluća, kao deindividualiziranu masu što stoji u redu za šišanje brutalnim škarama komunalnih službi koje brinu za nesmetan prolaz autobusa.

Naravno, u betonskoj džungli grada postoji naše osobno drveće za koje smo vezani, koje smo uočili i usvojili kao živa bića koja nas svojom manifestacijom postojanosti i snage štite i koja mi branimo svojim pogledima. Pored njih zastajemo s potrebom da se suočimo s prolaznošću, ali i slavljenjem zajedničke etape trajanja.  Njihova magična mirnoća i mudrost saveznik nam je u ponovnom povezivanju sa svijetom prirode od kojeg smo se odvojili.

Glamurozna magnolija zaziva predodžbu o licitarskom srcu na štandu sa slatkišima, ona je svačija, jer opčinjava opsesivnim nuđenjem očitosti. A naše grubo, veliko, staro drvo koje pruža hlad i sjenu, slama našu bahatost, izaziva poniznost, uznemirava, ne zataškava… snaži. A to su različite, kontrasne reputacije. Isto kao kod ljudi.

9 comments

Skip to comment form

  1. Koga u Brodu zanima ljepota? Ovo je tema za potrošače medijske kulture: http://www.sbperiskop.net/drustvo/croatia/agrarni-udar-na-otpad-od-vjere

  2. Magnolija u proljeće kao crveni karanfili za Jedan maja.

  3. Lijepo. I jedno i drugo drvo je lijepo. Drveće je svo lijepo jer nije zlo, ne škodi, ne šteti, ne lakta se upravljati drugim drvećem i krasti im sunce, zrak, zemlju i vodu. Ono je nijemi promatrač kvarne vrste koja trči pod njim krasti i tlačiti i biti izabrana za upravljanje lovom koju će raspoređivati na sebe i svoj korov i štetnike i nametnike. Ta kvarna vrsta dolazi iz drugih kontinenata ubijati djecu po Siriji, debelo zlo biće Madeleine Albright smatra da je u redu ubijati djecu po svijetu za naftu i uzor je drugom debelom biću koje kaže da će žene koje kritiziraju druge žene završiti u paklu, korovu je uzor korov, korov i drač se raširio svijetom i gradom i želi biti izabran kako bi pljačkao i uništavao.
    Drveće je svo krasno i korisno jer čisti zrak i daje nam kisik, a uništavaju ga paraziti i štetnici, kao i sve oko sebe. Imamo nesreću da imamo invaziju i epidemiju parazita kako na drveću, tako na tlu s kojeg se bježi.

    1. Od drveta se prave i vješala. Je li drvo zato krivo>? Nije, ali ljudi-vješala jesu.

  4. Da, drvo pruža hlad i sjenu kada je živo. Kada ga sruše i ubiju, pruža toplinu.

  5. Sinoć me zaprepastio još jedan drvocid u centru grada. Tko to u Slavonskom Brodu sistematski uništava najljepše gradsko drveće? Uništili su cijeli prekrasan drvored jablanova uz Glogoviocu, onda je neki mrzitelj posjekao lipe kod Male crkve koje su davale hlad ljeti i bile predivan ukras grada, posječeni su svi krasni stoljetni borovi na istočnom rubu Gradskog groblja, najljepši parkovski dio groblja devastiran je, uništen i pretvoren u drva za ogrijev, dva prekrasna drveta čiji je jesenski spektar boja krasio i uljepšavao cijelu Horvatovu ulicu nemilosrdno su posječena na travnatom platou u Horvatovoj kod križanja sa Basaričekovom, i sinoć vidim nema predivne visoke zdrave vrbe koja je krasila parkić i livadu na skretanju Trpimirove u Dragutina Rrakovca, predivna vrba ispod koje se prolazilo stazom prema Nazorovoj i koja je krasila Brod i godišnja doba, ne zna se jel bila ljepša pod snijegom ili s debelom hladovinom i gustom krošnjom usred ljeta, nepovratno je uništena, u tišini, a izgled parka devastiran. Tko samovoljno radi ekocid i drvocid po gradskim javnim površinama i uništava najljepše drveće i gradske ukrase i gradska pluća?

    Sjeća li se još tko prepoznatljivog ukrasa starog Broda i centra grada, lipa kod Male crkve koje je zarad kičeraja samovoljno uništio Lešić?

    “Desilo se 2002. godine u Slavonskom Brodu (a bila sam starija od tebe!). Jedan bahati, primitivni, rasipnicki zupnik je dva ili tri puta u svega nekoliko godina usminkao “svoju crkvu”, zupni dvor i sve prikljucne zgrade (izvana i iznutra) dao sagraditi luksuzan megalomanski “pastoralni centar”, promijenio dva skupa auta…i sl. Taj zupnik M.Lesic je iz jednog sela, pa je medju ostalim “dobrim djelima” svojoj rodbini sredio kuce i ostalo, skolovao necake….isl.
    Za mene kao obozavatelja prirode, zelenila, cistoce..ocuvanja istih .i kao osvijestenog ekologa, vrhunac njegove samovolje i arogancije je bilo to, kad je u proljece 2002.g. dao posjeci prastari drvored lipa okolo “njegove” crkve (lipe su bile zdrave ali zapustene). Slucajno sam prolazila biciklom kraj crkve koja je smjestena u gradskom centru i vidjevsi ogromna debla i brda grana na zemlji, bagere koji iskopavaju korijenje…doslovno sam poludila. Pitala sam okupljene ljude -sta kako zasto to? a jedini odgovor je bio- zupnik naredio rusenje jer ce se postaviti nova skupocjena ograda od kovanog zeljeza naokolo crkve i cijelog pripadajuceg velikog zemljisnog kompleksa. Neki od okupljenih gledatelja su se bunili, ne bas glasno ni zestoko, kao ono “steta je”….jer lipe su prekrasno mirisale u lipnju, a ispod nekih je bilo par starih klupa gdje bi se ljudi odmarali i sklanjali pod krosnje od uzaranog ljetnjeg sunca.
    Nakon prvotnog soka, ljuta i ogorcena krenem ravno u zupni dvor da pitam “velecasnog” zasto to radi i s kojim pravom?
    I sad najkrace sto mogu:

    Cin I.
    Najprije me pitao -tko sam ja? kad sam mu odgovorila i pitala ga dal’ ima dozvolu za rusenje “javnog drveca”, on mi je arogantno rekao, da se to mene ne tice… da je on odredio uklanjanje drveca jer se crkva mora isticati (a drvece ju je zaklanjalo!) da drvece smeta postavljanju nove veleljepne ograde, da je jedna stogodisnja lipa svojim korijenjem nadigla dio betonske staze…i slicne gluposti…i ono sto me najvise raspalilo – da nijedno drvo nece biti posadjeno oko crkve doklegod je on tu zupnik!
    I konacno, to je crkveno vlasnistvo…i crkva (on) moze sta i kako hoce s time! sav se usplahirio, poceo vikati…. nije vise mogao ni razgovarati normalno… pa je i meni skocio tlak i glas… pa sam mu rekla u lice da je silovit, da sprovodi svoju volju ne vodeci racuna o opcem interesu…isl. i konacno bubnula da on nije nikakav B. sluga, nego prije vrazji… nasto me on, sav se pjeneci, istjerao van iz ureda.

    Cin II.
    Ljuta i osjecajuci se nekako ponizena i popljuvana, odem ravno u gradsko poglavarstvo – Odjel za zastitu okolisa – da provjerim ima li on dozvolu za tu svoju prljavu rabotu. Ravno u ured nacelnika/procelnika ing. Bodrozic-Djapica , ja ispaljujem pitanja, trazim odgovore, zakonske odredbe, objasnjenja, prigovaram, kritiziram rad njegovog Odbora….. i tako oko pola sata. I sad da ne duljim…. ispalo je da je zupnik dobio dozvolu za rusenje lipa (jer je dodijavao i uporno inzistirao pozivajuci se na crkveno vlasnistvo) i to pod uvjetom, da “sto prije” zasadi novo drvece.(procelnik mi ju cak i pokazao)

    A ja vec pocela razmisljati da tuzim zupnika ako je to napravio bez dozvole!

    Prije odlaska samodopadnom procelniku rekla sam, da “njegov odbor” ne radi bas nista na zastiti okolisa i dobrobiti gradjana i da se treba zvati -Odbor za unistavanje okolisa-, a zbog svega sto se radi u nasem gradu! Bilo mi je jasno ko sunce, da se tu naprosto radi o izbjegavanju sukoba i nezamjeranju gradske vlasti s mocnom Crkvom, a koju ovdje predstavlja jedan primitivan, bahat, neodgovoran…lokalni zupnik i njegova samovolja.

    Cin III.
    U narednim danima pokusala sam doprijeti do nacelnika-grada (doktor Jerkovic, a koji je uvjek bio na nekom sastanku), pisala u lokalne novine, pozvala dva lokalna novinara da pisu o tome ne bi li bar malo uzbunili duhove, sastala se sa predsjednicom brodskih “zelenih” (koja mi je doduse odala “priznanje za moju odlucnost, snagu, ustrajnost…”) a koja sama nista nije poduzela…pa sam ju skuzila kao predsjednicu-lutku-manekenku.. posto je to vrlo shik biti predsjednica neke udruge/stranke.
    Usput da naglasim, da nisam mogla naci ekoloski osvijestene slicnomisljenike spremne za akciju…. kao sto ni gledateljstvo okupljeno oko crkve dok se drvece rusilo nije “ni prstom mrdnulo” osim “stidljivog” verbalnog negodovanja…
    I tako je to moje potucanje od ovog do onog, uzbunjivanje protiv unistavanja gradskog zelenog fonda… i betonizacije grada potrajalo nekih mjesec dana…i onda sam se umorila i iskreno receno demoralizirala, zbog sveopce pasivnosti, ravnodusnosti, nebrige….i – odustala.
    Bilo mi je potpuno jasno, da covjek sam i bez podrske/tima ne moze ama bas nista napraviti u jednoj zemlji gdje caruje bezakonje? Pa trudio se on i radio ko tegleci konj.
    I upravo ta nemogucnost djelovanja za opce javno dobro, nemogucnost zaustavljanja i sprecavanja stetnih, zlih, i nevaljalih radnji….bila je jedan od razloga mog odlaska iz zemlje.
    .
    Cin IV.
    Od toga dogadjaja proslo je 2,5 godine mog nadanja da ce novo drvece biti posadjeno umjesto posjecenog, ali nista od toga. Ali nova skupa ograda okruzuje crkvu i cijeli zupni kompleks, crkva se kocoperi i bljesti novom fasadom i krovom, a umjesto drveca naokolo su postavljeni jaki reflektori od kojih se gradjevina kupa u svjetlosti po cijelu noc (pitam se koliko takvi reflektori potrose struje… a postavljeni su oko svake zupne crkve ili kapele, u gradu i u selima brodske okolice!?) Usput, crkva o kojoj je rijec nije nikakva povijesna starina niti arhitektonska vrijednost.
    Uskoro su se i ostali zupnici ugledali na svog kolegu i nakon uredjenja crkvenih fasada i betonaza, dali posjeci sve drvece oko crkve i postavili vise ili manje reflektora.
    (usput, cula sam da je zlocesti vlc.M.Lesic smijenjen 2005. zbog bolesti.)

    Finale:
    U gradu Brodu je nastavljeno divljacko unistavanje zelenog fonda (s idiotskim objasnjenjima i zbog idiotskih razloga) tako da je grad doslovce ogolio i postao “betonska jungla puna novih bljestavih zidina, luksuznih trgovina, kafica, automobila… bez ijednog parka, bez ijednog sacuvanog ulicnog drvoreda, s ugazenim izrovanim travnjacima, posjecenim zivicamai sl.
    Prije 3 godine bila sam zadnji put u svom rodnom gradu…i nesto me zabolilo u dusi…kao da sam dosla u neki tudji nepoznati grad. Toliko sam se razocarala i bilo mi je tesko, da sam pobjegla nakon svega tjedan dana boravka..i odlucila da vise nikad ne odem u moj toliko izmjenjen, hladan i otudjeni Brod. Gradski vladajuci kreteni, vecinom pridoslice, unistili su i izbrisali sve moje uspomene, nase uspomene.. i zivot moje i starijih generacija Brodjana.
    Priznajem da je uz moje privatne obiteljske razloge i to bio jedan od razloga mog odlaska iz Hrvatske.

    Eto, to je samo jedan primjer mog nacina “pucanja”…a bilo ih je nekoliko izmedju 1994-2004.
    No, za opisivanje bi trebalo nekoliko dnevnika.

    Shvatila sam, da je nemoguce “bosti se s rogatima” ako si ne mozes nakalemiti rogove ko sto su oni sebi!”

    1. “Bog je skrbio za ovo drveće, spasio ga od suše, bolesti, i tisuća oluja i poplava. No, ne može ga spasiti od budala.”

  6. Jel moguće da te predivne petmetarske vrbe više nema? Koja svinjarija i devastacija JAVNIH, a ne privatnih gradskih površina. Ali zato ono ružno zmazano stiroporsko čiudovište štrči usred grada, a jedna predivna zdrva i živa vrba nepovratno je uništena. Znadu li ti Huni i Tatari koji napadaju drveće po gradu koliko je vremena potrebno za imati takvu vrbu u gradu? Pa nije to ovo brzorastuće komunalčevo hibridno drveće koje sade ko cvijeće po gradu, vrba je predivno parkovsko drvo koje cijene i čuvaju svi osim barbara.

  7. “Veliki francuski maršal Lyautey jednom je rekao svome vrtlaru da posadi drvo. Vrtlar je prigovorio da drvo raste sporo i da neće dosegnuti punu zrelost još stotinu godina. Maršal je odgovorio: ‘U tom slučaju nemamo vremena za gubljenje – posadite drvo još ovoga poslijepodneva.”

    I ja znam tu vrbu, u parkiću u ulici D. Rakovca, samo idiot ju je mogao posjeći, udaljena od kuća nikakvu štetu nije činila, ni lišćem ni korijenjem, osim što je zasmetala nekom barbarinu.

Odgovori