«

»

pro. 11 2018

Krhotine

Za otprilike stodvadeset dana i navršit će se punih sedam godina kako svakodnevno, po noći i po danu, po zimi i suncu, bio zdrav ili bolestan, podižem objave na sbperiskopu. Ova, koju ste upravo otvorili, bit će 19 030-a po redu, a 1 830-a, potpisana mojim imenom. Puno previše. O ljudima i brojevima uskoro ću obznaniti tekst koji ima radni naslov „Savjeti za buduće vlasnike i urednike internetskih portala“.

Danas, po prilici četiri mjeseca od jubileja, koji sbperiskop možda neće ni dočekati, nakon moje gotovo sulude uredničke upornosti i opterećenosti kontinuitetom objavljivanja tekstova  kao novinski pisac, mogu ustanoviti da je fragmentacija mojih motiva da navigam sbperiskopom (zajedno s najboljim suradnicima na svijetu) „nejunačkom vremenu uprkos“, i neokonzervativnom idealiziranju pasatističke nepomičnosti i betonizaciji postojećeg, sve prisutnija. Također, mogu utvrditi da je oslabila potisna sila na akciju stvarnosti, ne toliko zbog unutarnjih, psiholoških razloga, koliko iz razloga sve očitije recipicijentske indiferentnosti i permisivnosti. Publika je omekšala do pihtijaste mase. Ali, i unutarnji razlozi- propitivanje vlastitih zakona gibanja po crti afirmacije političkih i društvenih promjena, neprestano doprinose rastu sumnje kako je ono što  pokušavam i nastojim- obesmišljeno i podcijenjeno, da je duhovnost u drugom planu, a komercijalizacija uvjet bez koga se ne može opstati.

Što me na nevidljiv način raskida na dijelove, na krhotine, tko i što razdvaja cjelinu na manje cjeline i čini manje otpornim na kontaminaciju konformizmom, što slabi neslaganje, neodobravanje, nepriznavanje, nemirenje, nepokoravanje s realitetom u kome je odsustvo solidarnosti i prisustvo izrabljivačkog odnosa, sve izraženije? To su odjeci, susreti, učinak i protuučinak bližnjih, niihov nemar i nebriga za moj projekt.

Evo nekoliko primjera. Oni su razlog za ovaj tekst, a ne opće definicije klijanja defetizma  i popuštanja do – „a sad adio“.

  1. Postoji opravdana sumnja da se na sbperiskop i na mene osobno, najviše kao anonimni komentatori, okomljuju oni koji me poznaju čak desetljećima. Pridjevci koje lijepe portalu, meni kao uredniku, ponekad su zastrašujući i kad bi ih se vizualiziralo imali bi oblik mete na mojim i leđima pojedinih suradnika. Pod teretom svojih predrasuda, mržnje, dogmi, ponašaju se kao strojevi koji automatski utiskuju stigme na kožu portala kako bi ga prokazali kao neprijatelja. Koga i čega? Kao neprijatelja nove idejne fronte povijesnog revizionizma i domoljubnog jednoumlja. U mutnim vremenima, po pravilu, oni ne blate samo ime, već određuju karijere, pa i sudbine, svojih žrtava. Nasreću, od portala nikada neće napraviti žrtvu. Nikada. Oni će nastaviti sa svojom rabotom, jer ne shvaćaju da nacionalizam nije samo ideologija banalnosti nego “elementarno zlo”, mentalno zlo. U komentarima se razbacuju floskulama državno-reprezentativnog, preko zavičajnog i regionalnog nacionalizma. Svi koji ne misle kao oni, četnici su, pa makar bili i 24 karatni Hrvati ili slobodnolebdeći intelektualci..
  2. Istaknuti suradnik portala, majstor povijesno-satiričnih paralela, polemičar i feljtonist, bez milosti je u svojoj kolumni napao djelatnice slavonskobrodske knjižnice. On ne želi razumjeti njihovo kortešovanje s gradonačelnikom oko smjene dotadašnjeg ravnatelja, osuđuje izdaju. U svojoj “agresiji”, kolumnist spominje slavonsko porijeklo djelatnica. Čitatelj koji voli humor, dobra duša Facebooka, reagira ovako: „tužno je što se pojedini piskaranjem lažnim iskazima bave tuđim životima, isto tako se u nekim iskazima nalazimo mi starosjedioci….što smo krivi, što smo živi !!!!“ Prvo brodsko pero gradskim drumom, starosjedilac slavonskom seoskom šumom
  3. Na promociji knjige sbperiskopovog kolumnista autor pozdravlja vlasnika i urednika jednog portala s „drugarskim i prijateljskim pozdravom“. Ovaj mu umjesto odzdrava kaže da njih dvojica nikad nisu bili ni suradnici ni prijatelji. Moj patosirani suradnik misli da ima posla s kečerom, a radi se o kickboxeru koji hrskavicu lomi osmijehom, a kosti svojim kolumnama.
  4. Prijateljica mi je poštom poslala objavljeni roman njenog sina. Napišem privatni prikaz s dosta truda i potrošenog vremena. Pošaljem joj ga, a ona mi samo odgovori: „Nisi morao!“ Dark comedy.
  5. Potaknut mojom ispovijednim stihovima u kojima ga spominjem, pjesnik koji se preselio na jadranski otok, donosi mi “nešpricane” mandarine i grejp. Iz svega se da iscijediti sok pjesme.
  6. Bez zaustavljanja, s imitacijom podzdrava na licu, bez socijalne pristojnosti, pored mene projuri novinar koji to više nije. A zajedno s facom iz krhotine br. 4, pravili smo prije devet godina jedan portal. Sudbina nas progoni poput luđaka naoružanog britvom.
  7. Svestrani moderator na promociji (vidi br. 4) podsjetio me da smo zajedno pravili magazin Aplauz. Ne sjetimo se često zajedničkog rada. Oni koji se ne sjećaju iskustva osuđeni su da ga ponovo prožive.
  8. Pokušavam pomoći sinu moje školske. On je gitarist i pjevač rock banda. Tražim mu preko frendova gaže u Bosni i Srbiji. Pišem bezbroj mailova, fb i viber poruka. Ne uspijevamo. Oni, kao ni ja, nismo iz tog filma.
  9. Prijateljica o mojoj pjesmi „naš brat prosjak“ piše fb poruku: moram ti reći da prvi puta (možda) nisam dva ili više puta morala pročitati tvoju liriku. Skužila sam od prve! Al’sam pametna! Jel’da?“ Je li to kompliment ili upravo suprotno? Ne možeš propovijedati, ono što sam poričeš.
  10. Bivši kolumnist, žestoki ljevičar, biva verbalno, baražno napadnut od pripadnika dobrovoljačkih suverenističko-nacionalističkog korpusa. Prekida suradnju, jer ga kao urednik nisam zaštitio. Kako? Započeo je kavgu, a kad je dobio po labrnji, naljutio se kao boksač na vlasnika sportske dvorane u kojoj se tukao. Kasnije, na nekom portalu proglašava me dvostrukim agentom u stilu vrline javne, poroci tajni odnosno da sam ljevičar javno, a desničar tajno. Čista paranoidna shizofrenija koju nisam primjetio dvije godine „druženja i suradnje“. Moje razočarenje i moja tuga. Podjednako veliki.
  11. S nekim svojim prijateljima nikad ne pričam o portalu. Na njihovu neinicijativu. Oni me nijedanput nisu upitali: tko je Dajana, Kako si upoznao Jozefinu i Darka Lončara, zašto više ne piše Silvija Jakovljević, tko je to Clock SB, Kako se zvao tvoj prvi suradnik (bio je to Ivan Ilakovac) itd, itd… A jedan važan lik iz medija s kojim sam se znao i prepucavati, piše mi ovih dana o eventualnom tiskanju moje zbirke poezije: „Rado ću pomoći, jer sam mnogima pomogao da tiskaju knjigu. Ipak moramo o tome porazgovarati uz kavicu. Predlažem susret u narednim danima.“ Prijateljstva su rijeke ponornice.

 

17 comments

Skip to comment form

  1. Lara

    Urednička jadikovka.

    Nije za povjerovati. Sedam godine iz dana u dan…

  2. Tunja

    S nestrpljenjem čekam savjete za buduće vlasnike i urednike internetskih portala“.

  3. Stalker

    Zapisi o sedam godina vjernosti portalu, obojani osobnim detaljima.

  4. sitna

    Vrijedan tekst o nemoći pojedinca protiv sabotera koji dobro žive.

  5. pržina

    Kako si toliko izdržao uredniče? Dio o prijateljima nije samo njihova krivnja.

  6. zerica

    Prvo Galić odlučio odsutati, pa sada Lukić hoće razviti bijelu zastvau, a, čuo sam da i Zovak iz sbplusa ide napokon u zatvor, što ne znači da će taj portal zatvoriti butigu, ali neće ni biti što je bio.

    1. Edo Bare

      Ajde! Da Zovak ipak ide na odsluženje? Ispratit će ga kao heroja koji se na informativnom polju borio za “našu stvar”. A portal ima ko da čuva.

    2. Ordinacija

      Veljko je samo kao lirik napisao ovo: “… po prilici četiri mjeseca od jubileja, koji sbperiskop možda neće ni dočekati…”.

      Dobro On zna da će Periskop dočekati i desetu godišnjicu. Mogu li biti prvi koji će čestitati i sedmu i osmu i devetu i desetu godišnjicu(!)?

  7. trnje

    Primjer pod 1. Nije to tako strašno, ako se povremeno baci pogled na portal, ali ako su trolovi iz dana u dan davili, nametali se, prozivali, etiketirali… onda nije teško razumjeti urednika koji je u takvom načinu vidio i vidi enorman pritisak i ljudsku prasariju.

  8. umirovljenik

    Što reći: Što ga ne ubije čovjeka ojača.

    1. Blok B

      Ili uinvalidi.

  9. warum

    Budimo realni Lukiću ,od frankfurtske škole,pripadnik si kao, ni f na portalu,ali smo zato morali ukazivati na proturanje velikosrbizma od strane jednog komentatora,a da ne govorim o tome kako se hrvatsko domoljublje ovdje izjednačava sa ustaštvom.A ja te pri tome i ne poznam,osim po čuvenju,ili iz viđenja.

  10. Newman

    Misterija mi je samo krhotina pod 4.

  11. Nana

    Pa tolike godine iz dana u dan se baviti portalom-bez odlaska na godišnji odmor,?!?!.. da si imao malu bebu, već bi pošla u školu! Čitam ovaj portal od samog početka i po izboru urednikovih tekstova stvaram sliku svijeta. Ne volim žutilo i spektakle pa mi puno znači postojanje ovako pismenog i kulturnog portala. Komentiram i sama tek nekoliko mjeseci baš radi toge da bolesnici ne dominiraju odvratnim i vulgarnim komentarima. Kako ti uredniče obnavljaš svoju energiju nakon čitanja što su napisali zločesti ljudi ne mogu znati, ali očito si još živ pa znači da uspijevaš. Nije ti prvi puta da se prijetiš kako ćeš odustati pa me to tješi jer znači da si živ i da još možeš izdržati – čemu se ja osobno radujem. Jedino te molim ako zaista ostvariš svoj naum i mi vjerni čitatelji ostanemo bez najdražeg web magazina, nemoj “Savjet za buduće vlasnike i urednike” pisati na “latinskom” nego malo “olabavi” pa piši da te “razumijemo od prve.” ha, ha, jao tvoja fb frendica.pod Br. 9. Hoću reći, kukaj, cvili, jadikuj – ako ti je tako lakše, a onda donesi odluku da ćeš izdržati još neko vrijeme a mogao bi ukinuti mogućnost komentiranja.?!?

  12. ford

    Istina. Što je istina?

    Ponavljaš li non stop isključivo samo jednu činjenicu, koliko god ona bila istinita, dovodiš se u opasnost da te ljudi opravdano prozovu bolesnikom pa čak i lažljivcem, iako govoriš stalno i samo istinu.

    Primjer:

    Netko stalno ponavlja kako su saveznici bjesomučno bombardirali Njemačku na kraju drugog svjetskog rata. Govori istinu i stalno ju ponavlja, ali radi se samo o jednoj puzli u cijeloj slici. Ono što čovjek vidi, nije cijla istina, samo djelić za koji s pravom možemo reči da se u ovakvim situacijama koristi kao manipulacija.

    Potpuno isto je kada se govori o bombardiranju Beograda koje je označilo početak kraja fašističke Srbije. Ponavljajuči tu činjenicu, demoniziraš amerikance i njihove saveznike, bez da spominješ silna zvjerstva koje je taj režim učinio.

    Isto je s komunistima i Titom, i sa brojnim drugim stvarima. Kako bi takvu manipulaciju digao na još viši nivo, bolesnik onda imputira svakome tko se tome usprotivi kako je nazadnjak, fašista, ustaša, i tko zna što sve ne. Da, skoro zaboravih – dusparoid.

    Ta je gebelsovska metoda davno prepoznata i raskrinkana pa se i za njenu primjenu ovdje može kazati kako nije ništa originalno.

    Suprotstaviti se takvom pristupu je stvar integriteta, poštenja, borbe na strani dobra i svjetla.

    Brojni se mediji danas koriste tim principom (novosti mi prve padaju na pamet, ali ima ih još ohoho) i što je nakomičnije, ti perpetuatori parcijalne istine tada se još gordo usprave na zadnje noge pa dijele moralne lekcije sebi sličnima, samo sa suprotne strane barikade ili fronta. Postoje oni još gori kojima nisu dovoljne parcijalne istine pa besramno ubacuju i laži, neprovjerene podatke, objede i govor mržnje.

    To što se neki nikako ne mogu odlijepiti od svoje parcijale i pokušati donijeti bar malo širu sliku, nije problem čitatelja i posjetitelja, “zlobnika” već urednika i novinara.

    Pusti kosu, bradu i brkove, stalno viči bre, ukrasi se kokardom, stalno se nabrijavaj na ustaše pa će biti krivi oni kojima sličiš na čedu, oni su ti koji ti stavljaju metu na leđa, a ti sam nisi kriv što se tako nosiš, ponašaš i govoriš.

    Kažu ljudi, ako nešto izgleda kao mačka, mijauče kao mačka, ima uši, brkove i rep kao mačka, dlaka je kao u mačke, onda do kurca – radi se o mački. Nećemo joj ići valjda puštati krv da bi vidjeli kako se radi o mutiranoj hijeni?

  13. cveba

    _Postoji opravdana sumnja da se na sbperiskop i na mene osobno, najviše kao anonimni komentatori, okomljuju oni koji me poznaju čak desetljećima. Pridjevci koje lijepe portalu, meni kao uredniku, ponekad su zastrašujući i kad bi ih se vizualiziralo imali bi oblik mete na mojim i leđima pojedinih suradnika.

    Kakvi su to ljudi?

  14. Hugo

    Jako iskreno. Izdržite, gospon urednik, još tri godine, da bude punih 10 godina portala. Prateći ovaj krasan humanistički portal često sam se pitao kakvu korist, kakvu financijsku satisfakciju imate od izlaganja se surovoj kritici i javnim uvredama neistomišljenika, i zašto ne objavite žiro račun za eventualni financijski support portalu kojeg stvarate sa suradnicima bez ijedne kune, kao što je praksa u svijetu, da portali imaju žiro račune za pomoć. Ja bih portalu donirao za opstanak, a ne znam gdje. Nikako mi nisu jasni kriteriji po kojima neki portali sisaju silan javni novac, a neki, iako visoko kvalitetni i visoko iznadprosječni su totalno izignorirani od (po)djelitelja gradskog novca, valjda je to taj ortački mentalitet i kapitalizam na djelu, koji, btw, uništava svaku kreativnost i napredak društva uskraćivanjem inteligentnim i slobodnomislećim ljudima javni novac i djeljenjem ga samo svojim poltronima, to je spirala zla, najprije idu kaznene eksedicije ubirati harač od građana za političke životinje, a onda te političke životinje, zoon politikon, dijele harač portalima koji ih hvale i koji lažu i obmanjuju javnost.
    Nešto sam ipak naučio na ovom portalu. Da i u najcrnjem mafijaškom teroru ima poštenih i istinoljubivih ljudi, svaka čast vašoj suradnici Ani Škornjač, g. Krniću i ostalim autorima na portalu, pojedinim komentatorima i Vama.

Odgovori