Slavonski narodni kalendar za 2019 godinu: Za sve zaljubljenike u slavonsko podneblje i identitet

Ovogodišnji, netom izašli Slavonski narodni kalendar, pedeset osmi po redu, sigurnim je koracima nastavio slijediti vlastiti trag almanaha kojem je dušu udahnuo njegov pokretač Ivan Tomac. SNK je, piše u uvodniku iz „prvog” broja iz 1961. godine, „godišnjak i prigodni oblik redovite edicije u kojem će se govoriti o Slavoniji, njezinim problemima, povijesti, kulturnim i društvenim dostignućima”. Ova tvrdnja točan je i nadasve aktualan sažetak svrhe izlaženja kalendara.

Vrednovan i ranije kao vrsni, pouzdani informator s velikim iskustvom i znanjem i nedvojbeno jedno od najistaknutijih pera u povijesti brodskog novinarstva, slikar dojmljivih slika slavonskog identiteta kojeg je u svojim radovima neumorno sjenčio, Ivan Tomac, Biđanin, koji se u Bickom Selu rodio i u kojem je umro, tek u SNK pronalazi idealan format za koncentraciju radova o Slavoniji i njenim ljudima. Zaljubljenik u podneblje koje mu postaje fokus za vlastita nadahnuća, kroničar svog rodnog zavičaja, svjedok njegove ljepote, tumač njegovog duhovnog i duševnog sklopa, čuvar kolektivnih sjećanja, vjerovanja i snova, prenositelj čežnje za slobodom, on je pjesnik ravnice u kojoj obitavamo. Zaokupljen, dakle, Slavonijom kao sudbonosnom temom, sa smislom za aktualnu recepciju života, zavidne pripovjedne tehnike, estet, nadaren, produhovljen, razložne radoznalosti, Tomac je u svojim radovima, specifičnim liriziranim esejima iz sociologije ruralnog, u feljtonima u kojima se odnosi prema tvrdnjama, ali i sam tvrdi, nenadmašan u svojoj posvećenosti predmetu svog spisteljskog zanimanja.

Nakon njegove smrti 1993. godine, odgovorno uredničko ravnanje kalendarom preuzima njegov najmlađi sin Mirko Tomac. S jedne strane, u nasljeđe je dobio (i usvojio) pouzdane smjernice za nastavak rada u vidu brojnih radova obrazaca u prethodnim kalendarima, a, s druge strane, nije bilo lako nastaviti stvarati kalendar u svojevrsnoj sjeni nadahnutog inženjera velikog projekta. Tim više nije bilo lako, jer je Ivan Tomac bio erudit, veliki poznavatelj literature i literarnog (kruži anegdota da je maturantima znao napisati maturalne radnje iz glave), pohranitelj svih tajni slavonskog podneblja, elokventan i nadahnut sugovornik, priopćenik „povijesti kao pokušaja odgovora na drame suvremenog vremena”, sustavni i strastveni istraživač jučerašnje zbilje i uzavrele današnjice, točan, iskren i vješt kroničar, znatiželjnik koji je mnogo htio i znao o Slavoniji, njezinim umjetnicima, kroničarima, ali i o malim ljudima. Trebalo je, dakle, s mnogo smisla i znanja, nastaviti stvarati iz godine u godinu, u potpunoj rezonanciji sa čitateljima, ali bez podilaženja i ugađanja masovnom ukusu, sugestivan i zanimljiv mozaik spomenarsko-putopisnih i feljtonsko-evokativnih radova koji su vjerno odražavale osjećaje i način života slavonskog čovjeka.

I ovogodišnji kalendar potvrđuje ocjenu da je Mirko Tomac uspio ostvariti kontinuitet osnosno da je uspio realizirati zamisli svog velikog prethodnika.. Uz pomoć ugledne novinarke i urednice Dunje Vanić, vještog organizatora Branka Penića i iskusnog izdavača Željka Divnića, i brojnih autora priloga, kalendar jamči da, uz naizgled jednostavnu formulu, nudi brižljivo iskomponiranu, neoponašateljsku, vjerodostojnu i čvrstu cjelinu koju mentalitet Slavonca s užitkom prihvaća. I ovaj broj SNK-a rasadnik je ideja, upravo poticatelj za daljnja novinarska i povijesna istraživanja, bez nacionalnog kiča i agresije tradicionalnog, bez ideološko-parapatriotskih naracija, budnica i davorija, krcat praktičnim savjetima, receptima i zanimljivostima, s intrigantnim uvodnikom i obraćanjem čiče Grge Grgina. Istaknimo autore: Josip Erpačić, Mirko Ćurić, Zvonimir Toldi, Mirko Tomac, Veljko Lukić, Dunja Vanić, Kornelija, Minichreiter, Zlata Živković-Kerže, Stjepan Čeović, Zvonimir Penić, Brano Penić, Mirko Knežević, D. Jurić, Katarina Dimšić, Ivka Knežević, Mato Blaževac – Pajkov, Marija Kovačević, Dunja Kokanović, Delibor Jakičić, Vjeko Hudolin, Miroslav Kuskunović.

Prihvati li se definicija Rudi Supeka da je tradicija duža kristalizacija jednog shvaćanja koje se prenosi generacijama, može se bez kolebanja reći da je i SNK na neki način postao tradicijom, mali, ali upadljivi dio u ukupnosti slagalice koji se zove Slavonija.

 

Napomena: U tekstu su korišteni i dijelovi ranije objavljenih materijala.

 

9 comments

Skip to comment form

  1. Prikaz koji me nuka da nabavim novi kalendar. Imala sam do sada u rukama nekoliko kalendara. Ponekad bih naišla na vrijedne priloge.

  2. Možda bi uredništvo trebalo napraviti Super kalendar, sastavljen od najboljih priloga. To bi bila knjiga.

    1. Podržavam ideju koja bi da se ostvari imala i komercijalne efekte.

      1. Super ideja! Bestseller!

  3. ne kažem da je naslovnica loša, ali za svaku ja bih angažirao nekog akvarelistu da napravi nešto lipo slavonsko. Ovi starci koji su se isprsili nisu mi njeka reprezentacija. Što s njima radi ono siroče s desne strane koje nateže frulu?

    1. Neka poziraju keše, drugo i ne mogu.

  4. Moj djed čuva prvi kalendar iz 1961. Kultno izdanje.

  5. Svako toliko, u proznim zapisima, ili u svojoj lirici sa sentimentom spominjem Bicko Selo kao gotovo mitsko mjesto iz djetinjstva koje me je svojski odredilo. Tako i u ovoj pjesmi: http://www.sbperiskop.net/kultura-i-zabava/knjizevnost/sjecanja-zgariste

  6. Kalendar mora imati više kvalitetnih feljtona, portreta zaslužnih i istaknutih Slavonaca i lirike.

Odgovori