Aktualiziramo: Pozdrav kao lozinka ili signal uljudnosti

Pozdrav, po definiciji, su riječi i pokreti (glavom, rukom, tijelom) uobičajeni pri susretu ili rastanku kao znak prijateljstva, poštovanja ili formalne uljudnosti. Pozdravne kretnje i pozdravne izreke sastavni su dio ljudskih odnosa, početak (i kraj) međusobne komunikacije, uobičajeni društveni signali kod susretanja i rastajanja. Bio pozdrav srdačan ili formalan, isto tako se prihvaća i uzvraća- kao znak zadovoljstva ili pak puke uljudnosti, kao izraz prihvaćanja ili kao konvencionalna gesta. Za vrijeme ljudske povijesti u najrazličitijim podnebljima, pozdrav se prakticirao na najrazličitije načine, ali u svojoj biti izražava uvažavanje drugoga. Pozdraviti se znači ukazati na međusobno postojanje, potrebu za mirom. Često je pozdrav izraz pokornosti, prihvaćanje društvene hijerarhije, pristanak na neravnopravnost. Pozdrav je dogovor, poticaj na okupljanje, kôd prepoznavanja, izraz opredjeljenja. Pozdrav homogenizira, razdvaja, razvrstava, upozorava, prijeti, razlikuje, uočava svoje i druge.

Devedestih godina pozdrav je bio čin okupljanja, provjera lojalnosti, način povezivanja, ohrabrivanja, ali i izraz protivljenja neprijateljima. Sjećam se dobro kada se na valovima lokalnog radija koji se tada (sredinom devedestih) reklamirao kao “radio u boji“, u jednoj emisiji koja je išla uživo, dogodilo neprihvaćanje pozdrava odnosno odbijanje pozdravne izreke. Naime, u kontakt- emisiji koju je vodila ženska osoba, voditeljica s nemalim ambicijama da kroz “inventivan” razgovor (“gdje si? kako si? što radiš? kamo izlaziš?“), s “telefonskim sugovornicima“ zabavi cijelu Brodsko-posavsku županiju, na pozdrav “ćao” jedne djevojke koja je mogla imati između 15 i 17 godina, odvratila joj je da to ne radi u “njenoj” emisiji, da to ne čini u “eter”. Zbunjena djevojka nije shvaćala što je krivo učinila i zašto je radio-zvjezdica tako reagirala, a “gazdarica od mikrofona” joj je očitala lekciju da se zna tko tako pozdravlja i da “mi” imamo svoj pozdrav. U tih nekoliko sekundi radio terora, voditeljskog podvrgavanja slušateljice željne samo druženja s “generacijom”, naivne i mlade, u uvjerenju da su svi ljudi braća i sestre, nespremne da se nadmudruje s advokatima tzv. “našega”, nametnutog u doba gadnih sukoba – razotkrila se sva grdoba, sva zastrašujuća ružnoća netolerancije, samoskinuta je maska sa sumanute bijede naci-partikularizma koji se očituje i kroz nova, stroga pravila pozdravljanja u kojima se mora spomenuti “bog”. Kao da je spominjanje “božjeg imena”, na čemu je inzistirala neugodna voditeljica, hrvatsko “otkriće”. Talijani kažu „addio“, Francuzi „adieu“, Nijemci „Grüß Gott“, a ljudi na ovim prostorima pozdravljaju već vijekovima sa „zbogom“! Inače, venecijanski “ćao” (ciao) nastao od “schiavo” (rob), jedan je od najpopularnijih svjetskih pozdrava. Odomaćena varijanta glasi „sluga pokoran“. Uglavnom, svi  pozdravljaju s imenom Boga u odlasku, kad se rastaju, samo ga se u Hrvatskoj u usta uzima i pri dolasku odnosno susretu.

Za voditeljicu koja je obojila eter neukusnim, nasilnim, toksičnim bojama netolerantnog svrstavanja, pozdrav je lozinka, kao u ratu, po kojoj se prepoznaju neprijatelji svuda oko nas. Umjesto da je rekla: “pozdravit me možeš kako hoćeš, samo me nemoj razbiti“, ona je na grub način istaknula svoju vjernost, odanost u odnosu na pozdravno skretanje klinkice koje je narušilo monolitnost i uniformiranost nacije. Dokazala je da je jednu jedoobraznost zamijenila druga.

Ipak, nakon dvadesetšest godina općegrazlikovnog drila, pa i drila u razlikovanju vrsta pozdravljanja, više se ne pozdravlja drukčije s nelagodom i strahom kao u spomenuta vremena, jer se novi pozdrav ukorijenio do automatizma, kojim su zahvaćeni gotovo svi. I kada netko danas pozdravi, primjerice, sa „zdravo“, pozdravljenima izmami osmijeh na lice, jer pomisle da se radi o očitom zajebantu. Zdraaaaavo!

sbperiskop

5 comments

Skip to comment form

  1. Kad netko brani pozdrav “zdravo” time što kaže kako se nalazi u molitvi “Zdravo Marija”, ja podivljam od gluposti i popuštanja Nasilju. To je ist kao kad se kaže da bi ukidanje praznika antifašizmu bila detuđmanizacija, a ne civilizacijska tekovina. To je taj pogubni revizionizam i jedenje govana upravo od onoga koji ih je posrao svom narodu kao njihov vožd.

  2. U RH sve služi kao senzor za identifikciju naših i njihovih. Crvena zvijezda, zdravo, ŽAP, ZDS, pjesme, kavane, portali… Kao kad si psi njuše šupke.

  3. Kad naiđeš na mlade mile budake u Slavonskom Brodu odgovarajući pozdrav je do kurca i ti i tvoj nacizam.

  4. Zdravo i tebi V.L. i čestitam ti na podsjećanju na vrijeme kada je počeo teror hrvatskog pravopisa i preseravanja na svih medija. Voditelji i voditeljice su pričali sve što su gazde uvjetovali da moraju pričati ali im to nije bilo teško jer su i birani/e po podobnosti a ne profesionalnosti.
    Kada smo kod prisjećanja – dopustite da i ja podsjetim da su devedesetih prvo rastjerali sudce – nepodobni su bili svi obrazovani i pošteni. Zatim školovane novinare – sjećam se da je prosječna starost novinara u RH tih godina bila 33 g. – samo podobni su čitali što im Franjo Tuđman sugerira preko novih vlasnika elektronskih i pisanih glasila.

  5. Da, nestao je lijepi pozdrav Zdravo, zamišljam da nekog danas pozdravim sa zdravo, bi li mislio da se zahebavam, ili bi mi kopao po genima i krvnim zrncima, kao naci genetičari koji su iskorijenili jedan pristojan i lijep pozdrav i uveli svoje. Ili da idem ulicom i pozdravljam sa za dom, opet ne ide. Šizofrenija pozdravljanja, samo jedan od simptoma društvene patologije. Odjavljujem se sa signifikantnim Zna se, zna se zbog koga smo među najnesretnijim narodima u EU, javilo jučer na TV, a bome jesmo, čak i pozdrave su nam shebali, užas. Zato smo, umjesto zdravo dobili blokade, ovrhe deložacije, egzoduse, osobne bankrote, pomorbu, sve što nismo imali kad smo se pozdravljali sa Zdravo!

Odgovori