Aktualiziramo: Podrezana vrba i podšišani ljudi

Vanjština urbanih sredina nezamisliva je bez zasađenog drveća, imperativno uređenih i odnjegovanih stabala, prilagođenih cestama, ulicama, stazama, prolazima i prolaznicima. Grad koji drži do estetskih mjerila svoje vrijednosti, do formiranja i čuvanja prostora za odmor i rekreaciju, za estetski i duhovni užitak ljudi, planski, u smislu provođenja zadaća uređenja prostora, brine o svakom deblu i krošnji na koje ima vlasničko pravo, usamljenima ili grupiranima u drvorede i parkove – brine, kako to vole reći ekolozi s frazom u džepu, o tim rijetkim vegetacijskim otocima i arhipelazima, okruženih morem sivog asfalta.

Tako na uglu Ulice Stjepana pl. Horvata i Ulici Đure Basaričeka, u blizini OŠ Ivan Goran Kovačić u Slavonskom Brodu, raste usamljena vrba, planski dotjerana ljudskim rukama, s obrezanom krošnjom koja je pretvorena u karikaturu, s ljudolikom frizurom. Neodoljivo podsjeća ovo drvo na onduliranu, grotesknu MILF, na ocvalu ženu s trajnom, pritupavu, unakaženu, čudovišnu, nastrano sprem(lje)nu za poglede. A ono što je najljepše kod tog drveta, ono po čemu ga volimo vidjeti, ono po čemu se izdvaja- granje koje slobodno pada do zemlje, upravo dodirujući vlastito korijenje – podštucano je. Dovedena je vrba u red, nabijen joj je imaginarni lonac na krošnju kao nekada seoskoj djeci na glavu, ujedančeno su joj skraćene elegantne šibe koje čine najvažniji dio njene osobnosti. Podrezana je poradi pridržavanja gradskih pravila za ugodu osjetila stanovnika, poradi uspostave poretka komunalne estetike koja ne trpi zlouporabu sobode rasta. Upropaštena vrba posljedica je glorificiranja apsurda, odstupapanje znaka od značenja.

Ova smiješna, neobična, karikirana vrba snažno podsjeća na podšišane ljude. Zapravo, svim ljudima namijenjena je sudbina ondulirane vrbe, pretvorba u likove po volji onih koji će pored njih prolaziti, zapišavati ih, iskorištavati njihovu koru, deblo, mladice, sokove. U frizerskim salonima Obitelji, Škole, Crkve, Države, Nacije, Političke stranke, ljudima se uz pomoć škara odgoja i obrazovanja, drila i indoktrinacije, prave idejne, religijske, ideološke frizure s kojima će se lakše raspoznati i uklopiti u svijet jednoobraznosti i koje neće dopustiti odstupanje od svrstavanja i utjerivanje u torove. Osnovna djelatnost ljudskog društva je represivan uzgoj podšišanih ljudi. Friziranje glava u samim je temeljima funkcioniranja svega čime se čovjek bavi. Kultura je svjetska radionica za podrezivanje ljudskih vrba.
U postojećem perimisivnom društvu dopušteno je podšišavanje po volji glava koje se podšišavaju, ali s ciljem izražavanja privida slobode, lažnog prevladavanja granica osrednjosti, sprečavanja dosezanja superiornih vrijednosti i razina. Neobične reality frizure ne govore o slobodi, nego o surogatu kreativnosti, mediokritetstvu koja permisivnost vidi kao najviši stupanj demokracije, a radi se zapravo o „izrazu sustava opresije“ temeljenom na procjeni potreba modernog, površnog čovjeka

I tako, susrećemo po gradu i svijetu ljude s idiotskim načinima češljanja i kretenskim ošišanim oblicima svojih glava, koji se ponose na svoj izgled blesana, nakaza, slugana, vojnika, vjernih čuvara lokala u kojima se pružaju usluge šišanja. Što je najstrašnije, u stanju su uvjeravati, baviti se time profesionalno, da je to najbolji način, da bi svi, i ti, i ti, i ti… odranije nasilno podšišan(i), ponovo trebali dati ošišati, jer možeš zbog odbijanja (pri)stati pod njihov lonac i škare u pakao, zatvor, logor, na Biro za zapošljavnje, možeš na lomaču, strijeljenje, osudu, stigmatiziranje… A one koji više ne dopuštaju biti objektima za oštre škare iskusnih obrtnika koji šišaju i njeguju ukupnost filozofskih, društvenih, političkih, moralnih, religioznih itd. ideja svojstvenih jednome razdoblju ili jednoj društvenoj skupini, koji samo žele pustiti da im misli i osjećaji divlje rastu, slobodno, nesputano, na sve strane, kao supstrat psihe slobodnog čovjeka – smatra se anarhistima, anarhoprimitivstima, nepopustljivima, neprilagođenima, sumnjivima, nedomoljubnima, protudržavnim elementima, za anatemu i, uopće, neprijateljima…. Oni su, kažu im frizeri i vlasnici salona, za pilanu, a ne za herbarij i/ili ljudski park, ta kancerogena pluća umirućih gradova. Sa simptomatološkog stanovišta zdravlje ljudske zajednice ugrožava iscrpljivanje energije revolta mehaničkim programiranjem revolta, imitacijama vječnih vrijednosti uz pomoć blještavih ideološko-kulturnih „rekvizitorija simbola, moda, ukusa“ i drugih fenomena ljudskog regresa

 

sbperiskop

 

 

9 comments

Skip to comment form

  1. I tako po gradu susrećemo mnoštvo osušenih mladica stabala na silu posađenih u vrijeme predizborne kampanje. Njih 1000 komada je pod prisilom kupljeno i razbacano po gradu. Trošak je bio nezamisliv a k tome još i veći jer se polovica istih osušila zbog neodržavanja (zalijevanja) onih koji su je posadili.
    Ponosnla stabla lipe koja pola stiljeća rastu u Zagrebačkoj ulici toliko su iztasla da su deformirala staze i ograde kuća a šerif neda da se izvade i posade nova mlada,stabla tu gdje treba.
    Ako jedna mladica košta 50kn, koliko košta njih 500 kojih se osušilo zbog nemara istih ljudi koji su ih platili našim novcem.
    Ponosno posađeni na javnu površinu a za nemar, neodržavanje i zalijevanje lokalni šerif galami i krivi građane ovoga grada jer ne zalijevaju stabla koja nisu posadili.
    Ponosno stablo lipe koje stoji pored kružnog toka na spoju Strossmayerove i široke ulice (rotor mala crkva) je uvjetovalo šerifovu naredbu da se taj rotor mimo građevinske dozvole umanji i pomakne iz ekcentra samo da se lipa ne ukloni. Da, rotor je neispravan, malen i nije tehnički ispravan što su mnogi shvatili vozeći se kližući kroz njega.
    Pored istog stbla nalazi se još jedno ispod kojeg svoje proizvode (lubenice, rajčice i krumpir) brodaje jedna stara bosanka koja ne plaća zauzimanje javne površine i bilo kakva davanja gradu koje ostali obrtnici moraju. Jadnog mesara iz Bebrinke pored Male crkve globe jer je postavio ploču na stazu da bi istaknuo cijene mesa da mora platiti zauzimanje površine grada.
    Bosanka ne mora jer je nekakvom vezom usmenom naredbom toga oslobođena (rodbina,svojta,jaranica, što što već…).
    To je moj dio istine o stablima.
    Neka dokažu suprotno.
    Cijenu stabala nasim novcem.
    Cijenu pješake staze kona je obilazila stabla u Zagrebačkoj ulici i koja će se opet deformirati i opet cemo ju platiti.
    Da li će grad platiti kaznu kada se slupamo u rotoru male crkve
    Da li će bosanka platit dug gradu sve ove godine??
    To je moja priča o šerifu ljubitelju stabala.

    1. U Brodu nema gigantskih skandala nacionalnih razmjera, ali ovakvih primjera ima za izvoz. O svemu, nasreću pišu lokalni istraživački novinari. Ma, zajebavam se!

  2. Odeš na misu kod Dejvida, odriješi te grijeha poslije mise uz rakijicu a za pokoru riješiš par infrastrukturnih zahtjeva u župi, župa se brine za glasove jer dok se gradi onda u toj župi cijene nekretnina ne padaju. Izgovor postoji jer je to najveći mjesni odbor.
    Pitanje glasi: zašto se taj MO ne rastepe na tri mjesna odbora pa da se vidi gdje će ići glasovi i gdje će ići radovi?
    Fckin’ istraživački novinari bez cojones!

    1. To se zove umrežavanje.

  3. Šiša se sve i svašta. Najčešće ono dobro. Tako nastaje manje dobro, koje progresivno raste.

  4. Ljutim se već više od 20 godina na “struku” koja je osudila na smrt jablanove uz Svačičevu, pokraj Gloge, a topole na Poloju nikada neću zaboraviti. Stablu trebaju desetljeća da izraste i drži tlo i pravi hladovine, da ne spominjem pročišćavanje zraka. Nikako se ne mogu oteti dojmu da struka najmanje odlučuje… Najlakše je sasjeći sve i staviti plastične palme. – kao u BIH.

  5. Struku se ne pita. Pita se šerifa.

  6. Zanimljiv uradak. Popriličan broj poznatih imena.
    Možda i sbplus isto objavi.

Odgovori