Stribor Uzelac Schwendemann: Politika je i umijeće nemogućeg

Sve je relativno. Einstein je na tome postao planetarno slavan. Na primjer, siromaštvo. Od 1945. do pedesetih godina siromaštvo hrvatskog stanovništva je bilo paradigmatično: nema kruha, nema soli, nema šećera, nema ulja… nema ništa. Kad se nešto i pojavi, dijeli se na bonove i točkice. Povremeno se prodaju tzv. svileni bomboni, filovani pekmezom od šljiva i napolitanke nadjevene mljevenim rogačima. Za mlijeko se čekalo „u repu“ po pet do šest sati, a kada su se pojavile gumene čizme Borovo čekalo se i po deset do dvanaest sati. Obitelji su, naizmjenično đerile dan i noć. Pekari nisu smjeli prodavati kruh nego su pekli od mušterija doneseno tijesto u tzv. simplama. Svaki kruh je bio obilježen papirićem s imenom vlasnika. Mlađa djeca su nasljeđivala, šivanu odjeću i ručno pravljenu obuću, od starijih, a od proljeća do jeseni uglavnom se hodalo boso. Meso je na stolu bilo samo nedjeljom… voće nije sazrijevalo jer je pojedeno zeleno… sapun se kuhao od životinjskih masnoća i masne sode, pa su subotom i nedjeljom sve cure mirisale na sirće jer se nakon takovih sapuna kosa morala ispirati otopinom sirćeta i vode. Najgore i najljepše od svega: od 1947. godine u kinima su se počeli prikazivati holivudski filmovi koji su se, u krcatim dvoranama, gledali i po nekoliko puta zaredom. Kao imitacija života.

Nevjerojatno, ali istinito, ta sirotinja je bila vedra, druželjubiva, slobodna, sretna, ispunjena, vesela i solidarna. Humor i zajebancija su bili način komunikacije. Jer iz dana u dan je bilo sve bolje i bolje.

Današnjoj hrvatskoj sirotinji, u kapitalističkim okolnostima, je sve gore i gore. I ona je ispunjena gorčinom, sebičnošću, zločestoćom, nedruželjubivošću, mrakom. Iz dana u dan, sve joj je gore i gore: tužbe, ovrhe, deložacije, policija, sudovi, zatvori, depresije, agresije, bolnice, ludnice.

Hrvatski kapitalizam svoj srednji sloj, radnike i umirovljenike intenzivno pretvara u sirotinju. Bogatstvo se trendovski koncentrira u rukama malog broja ljudi (1 posto čovječanstva posjeduje koliko ostalih 99 posto). No to postaje ne samo socijalno etički problem, nego i ekonomski. Bez kupovne moći stanovništva hrvatski kapitalizam je u problemu. Jede sam sebe. Danas kupovnu moć simuliraju doznake od onih koji su emigrirali u inozemstvo, no sve to je palijativno. Trajno rješenje bilo bi europeiziranje primanja u Hrvatskoj. Onog trenutka kad se ušlo u Europsku uniju trebalo je podići primanja stanovništva na europsku razinu. I sve bi tada postalo moguće: i kvalitetno zdravstvo i odgoj i obrazovanje, i zadovoljni zaposlenici i umirovljenici, visoki standardi u kulturi i sportu, dobro plaćena policija i profesionalna vojska… ekonomija bi postala daleko propulzivnija… bio bi otklonjen demografski kolaps, a korupcija bi, pod ruku s pravosuđem, bila svedena na europski prosjek.

Kako izvesti taj pothvat?

Zaduživanjem.

Hrvatska nikada neće moći vratiti svoje dugove. Oni su 1989. godine bili 3,8 milijarde dolara, a sada su oko 40 milijardi eura.[1] Više od deset puta veći… Amerika je najbogatija i najzaduženija zemlja svijeta. Zadužuje se namjerno i svjesno i uz to nekontrolirano tiska dolare. Zašto Hrvatska ne bi, na račun duga, podigla primanja Hrvata na europsku razinu. Jer potpuno je svejedno ne može li vratiti 40 milijardi eura ili ne može vratiti 80 milijardi eura. E, ali da se to ne bi slučajno dogodilo postoje plenkovići, marići i čitav sustav guvernera i ostalih garanata pretvaranja Hrvata u sirotinju…

Jedini veseli podatak u svemu tome jest: da hrvatska sirotinja ne želi europska primanja. Ona listom glasa za plenkoviće, mariće guvernere i političke udvornike i podvornike. Dokaz: Slavonija i njen gospodarski, društveno i kulturno havarirani Brod.

Pripisak

Milan Gavrović navodi podatak kako je, eksperimentalno, u Keniji deset tisuća najsiromašnijih obitelji dobilo po tisuću dolara. Bez ikakvih uvjeta. Nakon godinu i pol dana gotovo sve su se izvukle iz siromaštva i poboljšale uvjete života. Procvali su obrti i oživjelo gospodarstvo. Eksperiment su, naravno, izveli Amerikanci i njegov smisao je razumljiv i aktualan. Švicarci su također napravili nešto slično…

Ponavljam: kapitalizam je sustav koji ždere sam sebe, a nema alternativu. Stoga, kad smo ga već odabrali, treba odabrati i njegovu osnovnu logiku: žderati sam sebe. Bolje rečeno, ovo malo vremena, do ekološke kataklizme, odživjeti pristojno, a pod tim pristojno podrazumijevam barem onako kao što to živi činovnička bagra u administraciji Europske unije ili naše usrane političke elite.

_________________________________

[1] Vjerovali ili ne, Hrvatska je prije 40 godina više privređivala.

9 comments

Skip to comment form

  1. Zanimljiva ideja, bez šansi da se ostvari bez posljedica. Najveći čuvari institucija koje posuđuju novac su države s najvećim deficitom. SAD može umnožavati svoj dug, ali Hrvatska bi bila natjerana na povrat posuđenog tako da bi joj prisjelo. Ovo je svijet nejednakosti u SVEMU.

  2. Majstore, odmaraš se malo od brodske Gradske knjižnice, Dusparem Bobovečke i Vulete? Ovo je samo pred AH! Jedva čekam nastvake o tužibabama.

  3. Najbolji pišu za sbperiskop. Stribor je general armije.

  4. O kakvo naivno poimanje ekonomije,neki vijuški Keynes tvrdi,trebalo bi samo natiskati kunića i podijeliti ih.Komunizam bez diktature proleterijata,opa bato .Grčki scenarij na kvadrat već nakon godinu dana.

    Zaduživanje je nešto čime se za napredak koriste samo Ameri, i to od onomad kada Nixon ukida zlatno pokriće za dolar.S obzirom da je dolar međunarodno sredstvo plačanja njegovo tiskanje znači samo blagu inflaciju u cijelome svijetu oko 3,5 – 4 %.Američki potrošaći tako troše trećinu svjetske proizvodnje .

    Evropa se ne zadužuje ,ovdje caruje Hayekova ekonomska misao,Raynski kapitalizam,sasvim suprotan od Anglosaksonskog,američkog.Vrednuje se štednja,privilegira proizvodnja ,ne teži se za brzim bogačenjem,socijalna i zdravstvena politika je drugačija..Na duge staze sigurno je pobjeđuje Hayek

    1. Nije Uzelac pisao naučnu studiju o kapitalizmu, nego je na svoj način kritizirao kapitalizam i dao prijedlog kako ga obzdati. U pitanju je samoobrana, a ne napad.

  5. Nitko ne očekuje od Uzelca poznavanje ekonomskih zakona,ali osnove ekonomije znaju i snaše na pijaci.

    Glede podjele novca u Africi ,točno je neki su seljaci tako sačuvali tele i dogodine dobili jednu kravicu,ali ti ljudi ne mijenjaju svijet,tek nešto malo promjenili su sebe.Ne svi.

    Jedna američka studija kaže da ako date 10 000 dolara stotinu ljudi početkom godine ,do kraja te godine:

    80 osoba više neće imati taj novac,mnogi su upali još u dugove,radi kupnje auta,kuće ,putovanja nove žene itd.
    16 će uvećati tu svotu za pet do deset posto
    4 % njih će tu sumu uvečati na 20 -100 tisuća.To su oni koji mijenjaju svijet,a Uzelac nije među njima,on je oprvoj grupi.Nije ni među Kenijcima.

    1. On nije među Kenijcima, on je među Tibetancima, na krovu svijeta.

  6. Vrlo pesimističan članak!

  7. Uzelac Tibetanac,kažeš,veliki teret nosi,pa u sve što je vjerovao propalo mu je .Vjerovao je i u boga koji je propao,u komunizam

Odgovori