Stribor Uzelac Schwendemann o intelektualcima, inteligentima i brodskoj kulturi

Čvarci

Intelektualci

…Pravi intelektualci su moralni svjedoci svog vremena. Ne pripadaju nikom, ne odgovaraju ničem, ničemu se ne priklanjaju. Oni pokreću ideje s onu stranu materijalnog probitka i pragmatičnih interesa. Oni su pokret otpora protiv postojećeg stanja i pozivaju na akciju protiv…

…Autentični javni intelektualac neprestano uznemiruje politički poredak time što mu istinu gura u lice. Njegova uloga u skidanju karakternih maski kapitalističkog sustava društvenih nepravdi i kritička dekonstrukcija lupeštva u institucijama i društvu – je kulturalni čin. Kulturalni čin zalaganja za danas vapijuće nedostajuću istinu o gorućim problemima i pitanjima društva i zajednice…

Inteligenti

Inteligenti (od inteligencija), a ne intelektualci, su sol sadašnjeg hrvatskog kulturnog i političkog stanja. Njihov tzv. akademizam je groblje kritičkog mišljenja. To je visoko obrazovni soj koji profesionalno ispunjava dužnosti prenošenja znanja, ali i servisira svaki poredak stvari (moći), slizan je s masovnim ukusom svjetine i njegov je duhovni glasnogovornik. Kulturni život im je banalan, irelevantan i afektiran. Pragma, oportunizam i kaos ulice vlada njihovim glavama.

Kultura

Brodski kulturološki psihogram je bolestan. Uzrok bolesti je strah. Tromi, neobrazovani, primitivni, glupi i zli kulturni establishment je impregniran malignim provincijalnim strahom. Selbstverschtendlich, ne strahom za brodski kulturni habitus, nego poltronskim strahom za mogući ugroz svojih sitnih interesa. U prijevodu: strahom za svoje stražnjice. U tom je brodska kulturna scena čisti derivat političke. Politička demolira brodski društveni identitet, a kulturna uljudbeni, ali i demokratski. Jer kultura, kao nazor i način mišljenja, odlučuje o tipu i karakteru demokracije.

***                                                                                                                                                Brod je kulturno sazrio za prinudnu upravu. Po svemu i u svemu. On više ni manifestativno nije u stanju obilježiti okrugle godišnjice svojih rijetkih velikana, a kamoli kreativno brinuti za brodsku kulturnu baštinu ili organizirati iz vlastite kulturne nutrine, nešto što je u stanju prijeći lokalne granice. Neki će reći kako Brod piše poeziju i slika. No, kao što sve što se napiše nije literatura, tako ni sve što se spjeva nije poezija, niti je sve što se naslika slikarstvo. Sve su to uglavnom ego-instalacije, dekoraterske folirancije i instant-tvorbe. Uostalom, uzmimo za primjer literaturu. Tko u Brodu piše eseje, novele, romane, drame, komedije itd.? Gotovo nitko. Tko se ozbiljno bavi književnom i likovnom kritikom? Nitko. Pa zašto? Zato što su to žanrovi kojima nema prostog zapisivanja toka svijesti, stihoklepstva i igranja bojama. Za njih treba znanja, discipline, puno rada i talenta i sposobnosti razlučivanja te spremnosti na odabir. A toga je u Brodu sve manje i manje. Posebice onog što može izdržati bilo kakvu ozbiljniju konkurenciju. U tom je smislu Brod sumračna palanka, koja više nije u stanju u sebi proizvesti nekog znamenitog, poznatog ili spomena vrijednog na razini hrvatske kulturne razine. Brod, uglavnom, proizvodi ljude bez svrhe i mjesta. Plankton.

***

Brod je kulturno jedna od najzapuštenijih sredina u Slavoniji, a shodno tome i u ovom dijelu srednje Europe. Štogod ovdje napravite u kulturi – važnija je nogometna utakmica u Starim Perkovcima. Umjesto kulturne politike Brod ima Odjele za društvene djelatnosti u gradskoj i županijskoj upravi. Oni služe da kulturne institucije i kulturni život u Brodu drže mrtvim i taj zadatak vrlo uspješno obavljaju. Komuniciraju s brodskim kulturnjacima, kao svojim terenskim ispostavama i njih povezuju s političarima. Posrednik između brodskih političara i intelektualaca (kad bi ih u Brodu bilo) – ne postoji. Gomila onog što se godišnje iskipa u toj suradnji zovu se plodovi brodske kulture. Nakon toga se i oni malo upućeni u brodsku kulturnu prošlost, pitaju kako je uopće moguće da kulturno prevažne stvari tako iznenada nestanu iz jedne nekada tako talentirane sredine. Za brodsko kulturno mrtvilo zaslužna je politika. Posebice za mrtvilo brodskih kulturnih institucija koje su mrtve prirode brodske politike. O meritumu brodskog kulturnog života više se i ne govori. Govori se o tome može li se ili ne može izvesti ovo ili ono, platiti ovo i ono ili kadrovski uhljebiti ovog ili onog. Kad se govori o kulturi misli se na mrtvu kulturu, na spomenike, a ne na kulturu kao ono što prožima i daje smisao svemu što postoji. Od politike do šekreta i nazad.

***

U razorenom i poseljačenom brodskom kulturnom poretku strše folklorni tradicijski kičeraj i kazanijade kao komunikativni kod i ozbiljan pretendent na glavnu sastavnicu brodskog kulturnog identiteta, a ustanove, institucije i ljudi iz kulture «pletu kotac kao otac», raskomoćuju se u otkriću kako je: «U ovoj ludoj zemlji najbolje ništa ne raditi jer vas tada nitko neće kritizirati i nećete se stalno morati braniti» (dr. Miroslav Radman) ili dozvoljavaju da političari nameću kulturi svoj trećerazredni ukus i pretvaraju Brod u grad bez kulturnog logosa, a brodsku kulturu u brzake i plićake bez dubine.

***

Glavni, najpopularniji i najposjećeniji brodski kulturni programi na početku 21. stoljeća su: kulinijade, čvarkijade, švarglijade, pečenkijade, fišijade, čobancijade, roštiljade, pekmezijade… a seoski zajebanti iz Podvinja i Andrijevaca dodali su još krumpirijade i mladokukuruzijade.

Izvor: Objavljene knjige

17 comments

Skip to comment form

  1. Grad Brod je kroz veliki dio svoje povijestio bio posavsko ,prisavsko selo .Tek raspadom Austrougarske ,dolaskom doseljeništva dobiva broj stanovništva potrebitog jenom gradiću.Grad je to isključivo koji nastaje nastankom prve Jugoslavije odnosno kraljevine SHS ,i širi se razvijajući metalnu industriju .Nestankom Jugoslavije i metalne industrije,logički razmišljano.polako će nestati i grad.Dakle danas je životni vijek grada u nezaustavljivoj životnoj putanji,a životni vijek gradskog groblja u velikoj eskalaciji koja će ne bude li uskoro krematorija zauzimati sve vitalne zone istoka .Na svim slijedećim popisima stanovništa bit će sve manje življa,sve više praznih kuća i stanova,sve više pasa lutalica.Kao u ubavoj Bugarskoj ,gdje je 30 % ljudi emigriralo.Ostala starost ,nemoć,gradovi bez duše su im dio svakodnevnice.

  2. Ovih posljednje navednih desetak festivala su jedini autohtoni dosezi kulturnog Broda 🙂
    Sa Striborom se možete složiti ili ne složiti, ali vas nikada neće ostaviti ravnodušnim.
    Nažalost, ovaj put se moram složiti s njim…
    Frapantno je kako u gradu od 60 tisuća stanovnika nema već desetljećima baš nikoga koji bi u cjelokupnoj hrvatskoj (ma neka i češkoj, romskoj, srpskoj, ukrajinskoj…) kulturi ostao zapažen u stoljećima koja dolaze. Jedan Dubrovnik je prije 400 godina sa 6 tisuća stanovnika (a možda ni tisuću vlastele jer ostali nisu ni imali vremena baviti se kulturom), ostavio desetke vrhunskih umjetnika, mislilaca hrvatskoga, pa čak i svjetskoga glasa koji su evo ostali veličine i nakon četiri stoljeća kritike, a Brod?
    Da, žao mi je i što nisam inteligentan. 🙂

    1. Ono što još više čudi, bar mene, je jako mali broj (zanemariv) onih koji su iz Broda otišli i uspjeli. Očito ovo podneblje, klima, zemlja, hrana, ZRAK i tko zna što još ne pogoduje ikakvom intelektualno-umjetničko-duhovno-sportskom napretku. Svejedno, nekako se ufam da će slijedeći Veliki doći baš iz Broda 🙂

      Možda čak Veliki Petar (bolje i to nego Crni Petar) 🙂

  3. I ovo je istina, secesijo. Prije 250 godina Andrijevci su bili veći od Broda, a danas značajan desettisućiti Orioivac deset puta manji od danas skoro pa nepostojeće Magić Male.
    To upak ne opravdava zašto ništa (kulturno) nije napravljeno u posljednjih 70tak godina.
    I ne slažem se s crnom procjenom. Brod će opstati, sa 55-70 tisuća stanovnika, jedan hrvatski Villach, ako već ne Klagenfurt

  4. Ako će hrvati kao narod nestati neki kažu već u narednih 500 godina onda bi brođani mogli nestati već u nekih 200 godina.Posljednja plavuša u Hrvatskoj ,Manda iz Brda ,zahvaljujući galicijanskim genima bit će posljednja brođanka.To ne znači da će nestati Hrvatske i Broda.Živjet će ovdje veliki azijski narodi.Bijeli,inoevropljani,a ne žuti kako se obično misli ,Indijci,Iranci,Pakistanci,Cigani…i veliki evropski narod Aljbanci.

  5. Svaka čast Stribore dobra kolumna bez duhova i s pogođenom temom.

  6. S obzirom da nemamo tradiciju grada Pero,u čemu se u potpunosti slažemo,razumljivo je kako nam je i kultura ,kao i kulturni turizam tu gdje je.Najžalosnije pak u svemu tome jadu je to što mi manifestacijama afirmiramo tuđe:fišijade su podunavske,čvarkijade i kulinijade spačvanske .Mi smo posavci naše je glavno,najsočnije i najmočnije gastro zdanje bilo gušći paprikaš.A o piletini od mladih pijetlova ,dakle i našem tradicionalnom jelu,francuzi su napravili najveću svjetsku gastro industriju.Pileći paprikaš od mladih pjetlića ,meni najmilija hrana,naše je izvorno jelo ,može se naći baš kao i gušći paprikaš još samo u starim kuharicama.Ako smo dakle izvorno seljaci,jer građani izvorno nikada nismo bili,već dugo zastupam mišljenje,štujmo i afirmirajmo svoje ,a ne tuđe.Kao francuzi u Gaskonji,a i kao manje više svi narodi svijeta.

  7. Nisam znao ovo o autohtonosti pilećeg paprikaša! Mislio sam da je autohton (barem zadnjih 300 godina) granatir (grenadir) marš a njega baš nisam volio 🙂
    Ovdje je riječ o kulturi a ne gastronomiji (mada ona spada u najširi smisao kutlure nekoga podneblja).
    Ali, nekako mi se čini i da je za većinu ljudi ionako važnija, pa se slažem da treba iskoristiti ono što imamo.

  8. Jela od krompira ne mogu u Evropi biti izvorna ,jer je krumpir došao sa španjolskim osvajačima u 16 st.,kao i puno drugih namirnica.Sve manifestacije o kojima Stribor zbori su gastronomske,kao jedine.Fali samo rakija i vino,sirutka i kiselo mliko.Ali jebiga,pa to su naši korijeni,to smo mi.Mi nismo preci dubrovčan trgovaca i diplomata,niti fetivi spličani,,,

    1. Mislim da se hrane dotakao samo kao primjer na jednom drugom mjestu skovane izreke – (ne)kultura kaznce.

  9. Tema- suvremena brodska kultura- svakako zaslužuje stručnu obradu i obranu. Ono što bi danas na razini Hrvatske bila specifično za brodsku kulturu je , recimo, djelo prof. Zvonimira Toldija. On je brand koji već zaslužuje mjesto u enciklopedijama. Ili brodska slikarica Đurđa Vilagoš, o kojoj je dok. emisija izuzetne kvalitete, u sklopu serijala Skica za portret, prošla gotovo nezapaženo. Uzalud tu emisiju , kroz koju nas poetski po Brodu vodi Željka Čorak, tražim na internetu. Šteta.
    U nakladi Muzeja Brodskog Posavlja tiskana je kvalitetna monografija Sklikarstvo i kiparstvo 19. i 20. stoljeća u Brodu. Svakako nabaviti.
    “Svaka kultura pokazuje jednog dana svoju tužnu istinu- istinu pretrpanog, a pustog skladišta.” (Karol Irzykowski)

  10. Bilo bi relativno jednostavno naći rješenje kada bi doista za stanje u brodskoj kulturi mogli optužiti političare. To bi značilo da imamo vrijednih kulturnjaka, ali ih politika sputava ili im ne dopušta pristup javnom prostoru. Digli bi bunu i pripustili te dragocjene. Ali tko su oni? Gdje su? Statistički gledano, bez obzira na skeptike u odnosu na strukturu našeg stanovništva, zvono (Gauss) bi moralo fiunkcionirati, ali ne funkcionira. Onda preostaju jedini koje bih ja mogao optužiti – cjelokupni obrazovni sustav Hrvatske. Nisu dakle fulale samo osnovne i srednje škole, već i svi fakulteti u RH, kada nisu uspjeli prepoznati bar 5% naših izvrsnih. Imaju li i zašto drugi gradovi svojih 5% vrhunskih?

  11. Gledam komentare ali mislim da većina fula ono šta je Stribor obradio a možda ja fulam. Evo kako sam ja to shvatio : Kulturna događanja su pala na kotliće umijesto bine na korzu gdje bi se na otvorenom moglo organizirat par dana besplatnih lutkarskih predstava za dijecu ili recimo dramske predstave na otvorenom. Ili još bolje u tvrđavi. Nemam ništa protiv kotlića ali bilo bi dobro da ima i ovog drugog. Zašto nebi imali takav tjedan u našem gradu kad možete odvest dijete u tvđavu da pogleda tako nešta.

    1. Vlatko, to već postoji. U svijetu bajki IBM u travnju, i Festival amaterskih kazališta u svibnju. Obje manifestacije na otvorenom i free. Stribor traži nekog velikog brodskog autora, marku, ime. Osim njega samog. Znaš li ti koga?

      1. Svejedno je ljeto prazno i ima raznih sadržaja kojim bi se moglo popunit. Ja baš nisam neki stručnjak što se toga tiće što se i vidi 😀

  12. Vlatko, samo nemoj sad mene navesti!

    1. 😛

Odgovori