«

»

stu. 05 2018

Stribor Uzelac Schwendemann: Kerenje u brodskoj Gradskoj knjižnici

“Žene se kere na način da se prvo hvataju pod ruke s drugim ženama, zatim s bilo kime osim pijanog pajde koji četveronoške grebe ispod stola, penju se po stolovima i uzvikuju ijuuuu!“

Bauk palanačko malograđanskog mikrofašističkog duha, koji kruži kancerogenim brodskim kulturnim životom, uvukao se i u Gradsku knjižnicu. Uvukao ga je njegov revni dugogodišnji praktikant, gradonačelnik i headhunter, Mirko Duspara, a njegove personifikacije, koje nasukane na njega drži na kisiku, su isto dvije bijesne volje uzidane u loše navike i hiperaktivno zlo: Sanja Vuleta, rasna pripadnica invazivne vrste koja silno želi puno više nego joj je Bog dao i toliko voli mržnju da je od knjižnice napravila mjesto njene implozije, te uskogrudna i autistična provincijalka, plankton bezbojne egzistencije, ženski vic iz posluge u engleskoj TV seriji Zvonili ste, Milorde, Ružica Bobovečki iz jednih od  Andrijevaca. (Podvlačim porijeklo jer, prvo, kad seljak dođe u grad izgubi osjećaj za bitno i nebitno i drugo, znam još nekog iz nekih Andrijevaca koji je najveći neprijatelj sam sebi i isto kao Ruža, umara nevoljama sve živo oko sebe.)

I Sanja i Ružica su dotepene u Gradsku knjižnicu. Prva iz veterinarske stanice (a ne iz ženskog zatvora kako sam to ja pretpostavljao), druga iz Zlatnog cekina. Obje su radile na dječijem odjelu i ondje, sučeljene s onim što im je ostalo od života, imale vremena i vremena za smišljanje pasjaluka. Obje su luzeri koje su stigle godine. I na kraju obje dobrano drmaju valunzi i megalothymia.

I evo šta su isvrdlale. Na natječaj za ravnatelja knjižnice, raspisan prije desetak mjeseci, javila se Ružica, koja je za razliku od Sanje, formalno ispunjavala uvjete. Diplomirani je defektolog. Uz pomoć Mirka Duspare, čiji je dobar prijatelj Sanjin muž, isto Donjovrbljanin, sjebat će se dosadašnjeg rezultatski uspješnog ravnatelja, branitelja i invalida Domovinskog rata Ivana Stipića i njegovu pomoćnicu tako što će Upravno vijeće knjižnice, koji bi trebalo biti sastavljeno od uglednih, kulturnih i javnih imena grada, a vodi ga ugostiteljica iz Podvinja Mihaela Nikoljačić, donijeti pod pritiskom, zna se koga, odluku da se natječaj bezrazložno poništi i za v.d. ravnatelja imenuje koga? Karikaturalnu Ružu, sitnu i sebičnu, bez strasti, discipline i energije, bez stava i uvjerenja, koja nije u stanju položiti šoferski ispit (Ružice, a da pokušaš s vozačkim na metli?), a kamoli ravnati Gradskom knjižnicom… Doduše, povijesno gledajući, tim nije napravljen presedan. I Kaligula je svog konja Incitatusa imenovao konzulom.

Pristajanjem na to da, u ovoj nevjerojatnoj priči, glumi glinenog goluba govori o mozgu koji stane u filđan, kojeg treba spasiti od samoga sebe, koji je nesvjestan sebstva i tankog leda na koji je stao… mozgu koji ne vidi kako je maska vršiteljice dužnosti ravnatelja čisto sranje iza kojeg se skriva, a svi znaju tko je i što je i svi znaju da knjižnicom ravna, kao vojnom bazom, Dusparin izbor: pasionirani zaplotnjak Sanja Vuleta, gladna uzvisivanja i višeg rangiranja. Ruži je ostavila trice i kučine: da po knjižnici premješta ukrasne biljke i potpisuje rješenja i odluke koje ona smišlja i donosi. Gotovo sve zaposlene je stavila na kratak povodac, jer Dusparina je škola – strahom održavati poredak stvari. Usmenom odlukom je zabranjeno da djelatnici, za vrijeme pauze, van zgrade, puše cigarete u grupama većim od dvoje ljudi. To ni Hitler nije radio u konc-logorima. Ima još. Pokušava proturati natječaje za pomoćne zaposlenike knjižnice u kojima stoji odredba: „Gradska knjižnica zadržava pravo neizabrati niti jednog kandidata i poništenja natječaja“ što isto Hitler nije radio. Postavila se za ring pronouncera – voditeljicu Odjela za odnose s javnošću i marketing (tako nešto ne postoji ni u jednoj narodnoj knjižnici u državi) jer je marketing, u pedesetim godinama svog života, diplomirala u Orašju…, pardon, na famoznom brodskom veleučilištu. Što mu dođe na isto. Marketing, jebote, kao da Gradska knjižnica prodaje madrace, air grudnjake za sise koje su odradile svoje ili, štajaznam, prezervative s okusom kulena… Uselila se u prostoriju koja je bila predodređena za poklon biblioteku počasnog građanina Broda, nosioca brojnih nagrada, priznanja i odličja, barda slavonske književnosti Vladimira Rema. U toj prostoriji trebala je biti i biblioteka knjiga o Domovinskom ratu… Jebi ga, sad je tamo Sanja. Za što? Za odnose.

Dalje, uz kršenje brojnih pravnih i zakonima propisanih vremenskih rokova te uz geste pomanjkanja elementarne katoličke uljuđenosti, posebice katoličkog morala (katoličanstvo je religija čestitosti i poštenja), čistim nasilničkim sagorijevanjem i sotonskim uništavajućim delirijem tipičnim za niže vrste bitka i potonule u svih sedam smrtnih grijeha (oholost, pohlepa, pohota, bijes, lakomost, zavist, lijenost) – najškolovanija osoba u ustanovi, magistrica društvenih znanosti (znanstveno polje ekonomija), izbačena je iz svoje kancelarije i toksičnom, mentalno neregularnom i zagriženom voljom za zlom, poslana na pult za izdavanje knjiga za što je dovoljna srednja stručna sprema. Jebe se Ruži, Sanji i Duspari, koji im drži štangu, što se radi o osobi koja nije defektolog ili diplomant minornog brodskog veleučilišta, nego sveučilišni profesor književnosti s Filozofskog fakulteta, diplomirani bibliotekar, što je vrsnom komunikacijskom pristojnošću godinama prezentirala knjižnicu javnosti, što je jedna od najnačitanijih osoba u gradu, što s talentom, vještinom, lakoćom i izvornošću razmišljanja vodi književne susrete s najvrsnijim i najpoznatijim hrvatskim piscima, što je napisala i objavila stotine književnih prikaza, što radi svoj posao ljudski i pošteno, što osjeća ono čime se bavi i što ispunjava sve uvjete da od Ministarstva kulture dobije zvanje višeg knjižničara, (koje je Ivan Stipić, u međuvremenu, već dobio) o kojem u brodskoj knjižnici, pretvorenoj u Kuginu kuću, nitko ne može ni sanjati. Osim toga, radi se o pametnoj, inteligentnoj, ugodnoj osobi decentnog ponašanja, mirnog uma, vedre i vesele naravi, čiji je život knjiga i čitanje… i na kraju, o uzornoj i požrtvovanoj samohranoj majci, koja je svoja i jaka kao drvo u šumi.

Palanački mikrofašistički duh nastanjen u Vuletinom klanu baš takove osobe sladostrasno bi valjalo po blatu i osvećivalo im se za bezbrojna poniženja koja su prošli u svojim životima. Iz čistog pizdojalstva, bez ijednog utemeljenog povoda, obrušile su se na osobu koja uzorno radi knjižničarski posao: puno čita, puno piše, javno objavljuje prikaze i recenzije knjiga… i uz to je, pazi vamo, magistirca znanosti menadžmenta Sveučilišta u Osijeku. Da. Onog čega je Vuleta šegrt veleučilišta u brodskoj vukojebini. A sada ima, uz pomoć Duspare i kilave Ruže, ono što je naperila, a spada ju da ne kažem kao što čemu.

U normalnim sredinama kad si dobar si nužan. Ne i kod Duspare, šampiona fenomenologije kasabskog duha. Kod njega kad si dobar ideš u pizdu materinu. Smetaš. Remetilački si čimbenik u njegovim zečinjacima u kojima prečesto budale strogo kontroliraju pametne.

A zašto za Ružu ružno kažem „kilava“. Pa osim što će zbog toga što protuzakonito radi biti, vrlo vjerojatno, easy target upravo ona koja sve te svinjarije potpisuje i formalno pravno proizvodi (u knjižnici, koja je sada mjesto nelagode, prljavog je veša više nego u hotelskoj veš kuhinji), na tapet će doći i pitanje ugroze sigurnosti ustanove, koja je gusto mjesto i u kojoj se čuvaju skupocjene i raritetne knjige, zbirke i dokumenti, ne samo iz brodske književne baštine. Naime, za kratkog Ružinog vakta jednog su korisnika knjižnice zaključali u njoj i on je ondje proveo cijelu noć. Ujutro ga je zatekla čistačica kako vrši tjelesna moranja u wc-u. Ruuuužo, Ružice! Tim tvojim šlamperajem cijeli  se grad zabavlja. Da se to meni kao ravnatelju dogodilo ja bih se objesio u tom wc-u u kojem je dotični pišao i poslije prao ruke. Ti nećeš, tebe će dotući previše života pod pritiskom izvana u koje uračunavam i neizabranog puno kompetentnijeg ravnatelja koji kao branitelj i ratni invalid poteže svoje vrsne veze u Ministarstvu branitelja, Ministarstvu kulture, Rektoratu sveučilišta u Zagrebu, HVIDR-i, Sveučilišnoj knjižnici, Ministarstvu uprave… Za slučaj Gradske knjižnice u Slavonskom Brodu i za mapiranje Sanje i Ruže, koje s vremenom ništa neće sustići osim onog na čemu su nastojale one same – zna cijela Hrvatska.

Nakon toga što joj se dogodilo, a što se u ukupnoj povijesti brodskih ustanova kulture nikada nikom nije dogodilo, stigao je Ružin prvi Mjesec hrvatske knjige ove godine posvećen baštini. I znate što su Ruža i Sanja odabrale kao temu? Turbo opanački, kirvajski, folkloraški, seosko plemenski: „Alaj ću se kerit i bećarit“. Tako su njih dvije uplivale u brodsku književnu baštinu. U Mjesecu hrvatske knjige. Nešto skarednije, primitivnije i blesavije je nezamislivo. Pa bećarac nema ama baš nikakve veze s brodskom građanskom baštinom. Bećarac je UNESCO-ov štićenik iz seoskih pripizdina. A znate li što znači keriti se?  Evo neka vam to kaže Hrvatski leksikon „Keriti se: dati si oduška, raskalašeno se ponašati. Proces kerenja odvija se preko mehanizma sagorijevanja alkohola. Da se keriš u svatovima, to je red – pogotovo ako si rod mladoženji ili mladoj, a najviše ako si kum ili stari svat. Ne smiješ biti k’o pokisao (pristojan i uglađen). Kerenje kod muškaraca podrazumijeva orošeno čelo, uništavanje sakoa, često povikivanje ihaaaa!, nekoordinirane pokrete udovima, grljenje svega i svakoga i nemilo trošenje na muziku. Žene se kere na način da se prvo hvataju pod ruke s drugim ženama, zatim s bilo kime osim pijanog pajde koji četveronoške grebe ispod stola, penju se po stolovima i uzvikuju ijuuuu!“

I nakon Hrvatskog leksikona evo malo i Sigmunda Freuda. Ne čini li se kako su Sanja i Ruža podsvjesnim šizofreničarskim cušpajzom proizvele kulturni skandal u Mjesecu hrvatske knjige s kerenjem i bećarenjem. Pa upravo njih dvije poseljačeno se kere i bećare po brodskoj Gradskoj knjižnici gotovo godinu dana. I pod ruku s pajdom Dusparom izvikuju: ijuuu ijuuu…!

Za Odjel za odnose s javnošću i marketing višeg knjižničara gospodina Ivana Stipića: Stribor Uzelac Schwendemann,  član P.E.N.-a,  član Hrvatskog društva pisaca,  član Hrvatskog društva novinara,  suradnik Leksikografskog zavoda u Zagrebu, počasni član Gradske knjižnice, počasni član gradskog Državnog arhiva, nakon Julija Hoffmanna, osnivača brodskog muzeja, najveći donator Muzeja Bbrodskog Posavlja, nagrađen Grbom grada Broda.

Pripisak

Ovaj tekst je nastao zbog neizgovorene istine koju svi znaju i svi o njoj šute, dakle stanja koje me zahtijeva, a ne znam zašto.1 Ruži i Sanji, koje gledam ravno u dušu, poručujem, da su stil i jezik pisma prilagođeni adresama kojima se obraćam. Sadržaj ne, jer ako je Darwin bio u pravu, njima dvjema će ovo što je napisano biti jasno tek za milijun godina.

______________________________________________________

OBJASNIDBENA UPOZORBA:

1 Možda stoga što statuti Hrvatskog društva pisaca i Svjetske organizacije pisaca P.E.N.-a zagovaraju načela nesmetanog širenja misli i njegovi se članovi obavezuju na otpor svakom obliku gušenja ljudskih sloboda i prava. Također zagovara potpuno slobodno novinarstvo i smatra da “neizbježivi napredak svijeta prema sve uređenijem političkom i gospodarskom sustavu čini prijeko potrebnim slobodnu kritiku vlada, uprava i ustanova. P.E.N.-ovi članovi su “dužni suprotstavljati se opačinama… bilo u političke, bilo u osobne svrhe.” U Kodeksu časti hrvatskih novinara piše: “Pravo na točnu, potpunu i pravovremenu informaciju te slobodu mišljenja i izražavanja misli jedno je od temeljnih prava i sloboda svakog ljudskog bića… Iz tog prava javnosti da bude upoznata s činjenicama i mišljenjima proizlazi i cjelina obveza i prava novinara. U svom su radu novinari dužni braniti ljudska prava, dostojanstvo, slobode i vrijednosti, uvažavati pluralizam ideja i nazora, opirati se svim oblicima cenzure, pridonositi jačanju pravne države i kao dio javnosti sudjelovati u demokratskoj kontroli moći i vlasti.

 

25 comments

Skip to comment form

  1. Stalker

    Što uradi Uzelac od kulturnih djelatnica, gradonačelnikovih pouzdanica?! Ovo nije humano!

    1. Maja

      Nije humano, ali je edukativno, a nije odokativno.

  2. Maki

    Stribor u stilu svlačenja do kraja- pokazuje golu knjižnicu kako se keri.

  3. Popac

    Stribore, pa ti ne voliš žene:

    “I Sanja i Ružica su dotepene u Gradsku knjižnicu. Prva iz veterinarske stanice (a ne iz ženskog zatvora kako sam to ja pretpostavljao), druga iz Zlatnog cekina. Obje su radile na dječijem odjelu i ondje, sučeljene s onim što im je ostalo od života, imale vremena i vremena za smišljanje pasjaluka. Obje su luzeri koje su stigle godine. I na kraju obje dobrano drmaju valunzi i megalothymia.”

  4. Tunja

    Borami oštro je ovo sve skupa, ali prozvane moraju prihvatiti da su same krive za to.
    Pa što je ovo, ljudi moji: ” Usmenom odlukom je zabranjeno da djelatnici, za vrijeme pauze, van zgrade, puše cigarete u grupama većim od dvoje ljudi. To ni Hitler nije radio u konc-logorima.”

  5. sitna

    Jasno je da Uzelac Schwendeman ne bi pisao ovako opako da nema niz gadnih dokaza o Stipićevoj smjeni i sprezi prozvanih s gradskom upravo, ali i podugačak popis internih gadarija.

  6. Nana

    Prvi puta sam ostala bez teksta! Ne pratim često zakulusne radnje u gradu jer me rastužuju i unesrečeju. Konzumiram kulturne događaje i osjećam da “se nešto događa” ali ne “hajem”. Strašno! Vjerujem u svaku napisani riječ! Naš grad se srozava svaki dan jer gradonačelnik imenuje ljude po majmunskim kriterijima i špara na kulturi, tako da je ovo sve samo posljedica upravo lošeg imenovanja loših kadrova i izostanka financiranja kvalitetnih programa struke. Na žalost, mislim da se prozvane osobe neće niti zacrvenjeti!

  7. Vitrina

    Zašto je Stipć odletio? Čiem se zamjerio Gradonačelniku i Majetićki?

    Glede teksta pohvale Striboru za stilske doskočice i poskočice.

  8. grof

    U svom stilu Stribor umjesto štricle situaciju i aktere farba govnima.

  9. Lara

    Uzelac razara. Međutim, isto bi mogao napisati i za par prethodnika, samo s drugim obrazloženjima.

    Knjižnica funkcionira kao posuđivaonica knjiga 100 posto, ali to više nije centar kulturnog okupljanja. Nema kvalificiranih pokretača događaja, a ni onih koji ih razumiju.

    1. ford

      Sjećamo se da Stipić nije ni došao voljom onih koji odlučuju, već se na neki način nametnuo. Isti ljudi koji sada kao plaču nad njegovom sudbinom, u to su doba bili žestoko protiv njegovog postavljanja. Ne sjećam se jednog čovjeka koji mu je tada davao podršku, pogotovo ne nekoga s tzv. ljevice.

      SSU komentira igre prijestolja, ali niti jednom riječju se nije založio za bolje funkcioniranje kolektiva. Niti jedna institucija nije samo njezin ravnatelj. Iako on daje nekakav ritam i ton, puno ovisi i o svim ostalim zaposlenicima.

      Desetljećima pratim našu i požešku knjižnicu, svugdje politika postavlja ravnatelje, ali mislim da je požeška daleko ispred naše po kreativnosti, programima, prisutnosti u javnosti, povezanosti s građanstvom.

      Ne reče nam Stribor tko je bio njegov kandidat? Nije valjda da je on drukao za Stipića?

      Nemam volje tražiti tekstove i reagiranja na Stipićevo postavljanje, ali morat ću, čisto da provjerimo dosljednost nekih ljudi.

      1. Newman

        Uzelac u svom rugalačkom tekstu govori zapravo o gradonačelniku. Zaboga, pa koga je on to postavio umjesto prosječnog Stipića?! Ispodprosječnu nasljednicu. Bojim se da da ne razumijete da se poznatom brodskom feljtonistu živo jebe tko će biti ravnatelj.

        1. ford

          Najbolje da je postavi vas Gospodine.

          Samo ima jedan strašan problem kod toga: niste se prijavili.

          Treba razumjeti osnovno funkcioniranje društva prije komentiranja:

          netko se mora prvo kandidirati da bi bio izabran.

          Što bi vi i Stribor tek pisali kada bi Duspara postavljao ljude bez natječaja i kandidature?

          Za vas je Stipić prosječan, a nadprosječni su vjerojatno na tržnici, zajedno s gorespomenutim Bocom? Prejadni ste.

        2. ford

          Njemu se itekako jebe tko će biti ravnatelj, jer ravnatelja postavlja Duspara, a on se obračunava s Dusparom.

          Nije spomenuo niti jednog uglednog brodskog knjižničara kojeg bi htio vidjeti kao pojačanje u GK. Dakle, boli ga dupe i za samu Gradsku knjižnicu.

          Napokon dolazimo do onoga o čemu stalno govorim: autor ima bias i ima misiju. Njemu nije do toga da ljudi dobiju zdravu ustanovu, nejmu je do obračuna.

          Strašno brzo se razotkrijete, mada to niti ne skrivate kako treba, ali kada vas se prozove kao navijače, onda se pozivate na moral i lijeve vrijednosti i stavove.

          PREJADNO

          1. Jagma

            Ne čitaš pažljivo, stoga su tvoji zaključci dno dna. Zar nije apostrofirao Dariju Mataić Agičić, magistru i najsposobiju osobu u knjižnici?

            Da Uzelcu je do obračuna s NJIMA, s djelatnicima u kulturi koji ne čitaju i koji se bave intrigama.

            Poštujem kontriranje, ali ti kontriraš zdravom razumu.

            1. ford

              Propustio si jednu jako bitnu odrednicu, kojiu sam vam stavio prije, a radi se o tome da se potencijalni kandidat mora doista i kandidirati i iskazati jaku želju da to želi, a takvih očito nije bilo.

              Ti si od onih koji misle da ravnatelj bolnice mora biti doktor pa onda imamo bolnice u dugovima jer se liječnici ne mogu zamarati trivijalnostima kao što su prihodi i rashodi.

              Isto je i u drugim zanimanjima. Netko može biti superioran knjižničar, ali slab ravnatelj knjižnice. Pretpostavljam, nisam stručan kao što ste ti i Stribor.

              No, opet jarane sve i da je tako, dotični ili dotična se moraju kandidirati. Nemojm mi sad o tome kako je sve unaprijed dogovoreno, namješteno, zna se itd itd…

              Ne zna se i to je pokazao Stipić. On je bio neželjeni ravnatelj pa je ipak silom svojih argumenata to postao. Da vidim kako bi i Duspara postavio Ružicu da se javila Darija. Možda i bi, ali bi zaradio teške minuse.

              Znam ja jednog fenomenalnog igrača koji bi odmah uveo Marsoniju u prvu HNL. Zove se Christiano Ronaldo, Problem je samo što on ne zna gdje je SB, što je Marsonija i ne želi to ni saznati, niti ga zanima uloga vodećeg igrača u tom klubu.

              “Da Uzelcu je do obračuna s NJIMA, s djelatnicima u kulturi koji ne čitaju i koji se bave intrigama.” – jel on umirovljenik? Nekako mi nikada nije sličio na djelatnika, a ni na radnika, pogotovo. Vi anarhistični, slobodarski likovi ne želite robovati autoritetima, šefovima, radnom vremenu, obavezama i jako se raspizdite kada vas ne postave za premijera ili predsjednika države, iako se, vidi kurca, niste ni kandidirali. Prevelika je to tlaka za vas koji ne robuhete jebenim formalnostima.

              Daj čovječe, odrasti više. Nauči osnove kako svijet funkcionira. Izvadi tu glavu iz dupeta i dječačkih imaginarnih svjetova i pogledaj malo stvarnost kakva god bila. A i drug isto. Ne znam trusi li još čivase kao kad je bio sekretarski potrčko?

  10. warum

    Dobro ,dakle Darije radi Uzelac se primio teksta,naravno to se zna.A zašto ,čime je on to pomogao Dariji ,i to se zna,ničim.Odmogao joj je ,a zašto,e to se vidiš ne zna.

    Opće je poznata Uzelčeva nesnošljivost prema selu ,seljaštvu , poljoprivredi,folkloru,gastronomiji ,dakle prema tradicionalnim slavonskim vrijednostima, identitetima koji traju već stolječima,a ovdje ih je samo potvrdio.Andrijevci su dvadesetak godina prije Uzelčevog rođenja bili veće mjesto od kasabe u čijem centru je Uzelac živio.

    1. truba

      Uzelca je razljutila tema „Alaj ću se kerit i bećarit“ u povodu Mjeseca knjige. I mene živo zanima što će se time obuhvatiti.

      1. ford

        Razspizdilo njega što više nema čivasa mukte.

        1. Zambata

          Jebo to, kad moraš platiti piće. To je kapitalizam, a ovđeka to ne volu.

          1. Lara

            ford zna da je Uzelac grebator? Laž, prokleta laž.

  11. warum

    Većina ,baš velika većina velikih ,ne samo povijesti nego i današnjice,rođena je na selu.Ali da i nije ,reći kako seljak kada dođe iz grada u selo izgubi osječaj,razum, za bitno i nebitno,nije samo nastrano ,umobolno je.

    Kako bi rekao anarhistični antifašista Stalker,ovo nije samo netrpeljivost,šovinizam ,ovo je i fašizam spram svojih susjeda,prijatelja ,možda i rođaka,poznanika…

    1. Stalker

      Ne radi se tu o ideologiji i razlikama po toj osnovi. U knjižnici caruju prosječnici što Uzelca sekira, tim više jer o prozvanim osobama i drugima ima vrlo neugodne spise koji ih kompromitiraju. Tako sam čuo, a možda će i institucije ako stvari dođu do njih.Ne ovisi o Striboru.

  12. warum

    Kada je komitet određivao kadar bilo je ispod svih prosjeka.No činjenica je ,Dariji si jebački odmogao.

    1. Ivan Marić

      Tko se sjeća komiteta još? Hoćeš reći da je Gradska knjižnica danas kao komitet onda?

Odgovori