Stribor Uzelac Schwendemann: Famozni Odjel za odnose s javnošću brodske Gradske knjižnice dao ostavku i navodno će emigrirati iz lijepog našeg Dusparistana

Brodska Gradska knjižnica nekada je bilo mjesto ugodnog kulturnog magnetizma. U nju su svraćali i ljubazno i srdačno dočekivani brojni brodski pisci, pjesnici, novinari, slikari, pedagozi, liječnici, inženjeri, pravnici, školarci, studenti, mladež, branitelji, siromašni korisnici tog ugodnog i toplog prostora kao zimskog dnevnog boravka… Visoko stručna, odgovorna prema poslu i korisnicima, nadasve inventivna i maštovita uprava, tada je nalazila vremena za sve njih i u međusobnim kontaktima rojile su se ideje, projekti, vrcala interesantna saznanja. Knjižnica je bila stožerna brodska kulturna košnica iz koje su iznicali kapitalni projekti: Leksikon brodskih pisaca, kao žanrovski najvažnija brodska knjiga svih vremena, Zavičajni odjel kao najvredniji segment knjižnice, najbogatija zbirka razglednica starog Broda, zbirka fotografija iz Drugog svjetskog rata, zbirka portreta (u akvarelu) znamenitih i poznatih Brođana, zbirka Domovinski rat, digitalizacija izabranih radova brodskih pisaca, živa izdavačka djelatnost, svakodnevne kulturne seanse u raspoloživim prostorima knjižnice, uspješna i korisna suradnja sa sveukupnom kulturnom, društvenom i gospodarskom javnošću grada.

Onda je gradonačelnik, banjalučki anesteziolog rođen u Žeravačkom Potoku, uz pomoć Sanje Vulete i Ružice Bobovečki – spremnih na sve, neupotrebljivih ni za što – pretvorio Gradsku knjižnicu u bezidejnu brodsku kulturnu mrtvačnicu.

Stručno i intelektualno podkapacitirana, enciklopedijski neobrazovana, smicalicama, protuzakonjem i bezobrazlukom instalirana, autistična provincijalka Ružica Bobovečki, nemajući  pojma o misiji i viziji Gradske knjižnice, provodi u njoj svoju bijesnu volju. Na način filofašističkog mentaliteta ona „uvodi red“. Radnu disciplinu riješava na panju: maltretira zaposlenike, preseljava, traži unutrašnje neprijatelje, klasira na podobne i nepodobne, istražuje, prijeti, reži i zatire tragove prethodnika. Sve u svemu bavi se tricama i kučinama jer naprosto uopće ne osjeća ono čime bi se trebala baviti…

Što sam ono, ustvari, htio… Aha! Taj famozni Odjel za odnose s javnošću Gradske knjižnice koji u Hrvatskoj u oko 280 knjižnica postoji samo u tri-četiri velike (i to u okviru nečega, ne izdvojeno) izmišljen je za suprugu gradonačlnikovog jarana koja, kako bi to na svom materinjem jeziku rekao Miki Bandić, dela pizdarije. Prvo je mene utužila prijavom brodskoj policiji (koja me „preporučila“ prekršajnom sudcu), onda je uzela fiškala koji me tužio Općinskom sudu pod krivim imenom. Zašto? Jer sam, po njoj i njemu, javno progovorio o zabranjenoj temi stanja u Gradskoj knjižnici koristeći pritom i mozak i jaja, dakle angažirani i kritički pristup onom što raspojasana vlast i njeni jataci ne žele čuti.

Stao sam u obranu, izigranog i smaknutog ravatelja Gradske knjižnice, Ivana Stipića samo zbog toga da bi Sanja Vuleta postala Odjel za odnose s javnošću Gradske knjižnice. I šta sad radi Sanja – Odjel za odnose s javnošću? Nakon godinu i pol dana od imenovanja, koje je uglavnom provela na bolovanju, ona daje neopozivu ostavku na tu visoku ulogu i funkciju. Podvlačim, izmišljenu za nju i razlogom zbog čega je banjalučko žeravački tra ta ta sjebao Ivana Stipića. Usput, kad smo već kod tog akademskog izraza, i meni se živo jebe za Ivana Stipića, ali mi nije svejedno kada osiljena vlast i njeni pripuzi jebu dragovoljca Domovinskog rata i sedamdesetpostotnog ratnog vojnog invalida.

Izvinjavam se svekolikom pučanstvu na izrazima koje rabim. Naime, ako slikovito želiš, vascijelom dunjaluku opisati način Dusparinog gradonačelnikovanja nemereš ba brez otoga glagola jebati. Da si pita.

Pripisak

            Gradonačelnik, bivši anesteziolog, komunalni redar diplomirani sociolog, urednik gradskog internetskog portala zavarivač, predsjednica Upravnog vijeća Gradske knjižnice birtašica, ravnateljica knjižnice defektolog, čovjek koji je prodavao ribu na pijaci član desetak gradskih odbora, komisija, vijeća, povjerenstava, savjeta… No comment!

16 comments

Skip to comment form

  1. Uzelac britko i točno dijagnosticira posljedice Dusparinog uplitanja u kulturu. Drugim riječima, za njega je Duspara mutikaša. Iz vlastitih interesa zatrovao je odnose u gradskoj knjižnici.

    1. I ne samo u knjižnici. Izborom svojih, a neodgovarajućih ljudi, Slavonski Brod on čini manjim nego što jeste.

  2. Stribore, opet će tvoja zapažanja Bobovečka i njen odvjetnik koji ju nagovara na novčanu osvetu (i sebe radi), sve ovo shvatiti ko nekakvo vrijeđanje. A radi se o činjenicama izrečenim na neugodn način.

  3. Ma Bravo 👏👏👏👏👏

  4. Ma dajjjjjjjjjteeee ljudi, što je novo??? Živimo u gradu koji je prljav – doslovno prljav pun smeća po cestama i stazama – onoga smeća što se metlom pomete, svrpi i pokupi loptom ili se čeka jaki vjetar da ga odnese do neke prepreke i očisti zrak kojega udišem. Ovako, dok čitam ponovo i ponovo što pišu “oštra pera” naših vrlih intelektualaca, samo osj lam mučninu i bespomoćnost radi koje mi se probudi taj osjećaj.
    Ma ne trza Duspara na pisanu niti na izgovorenu rijel! Čovjek je bolesnik – i to psihički a svi vi koji mislite pisanjem “uzdrnati njegov položaj” ste naivčine i to velike.

    1. Koliko sam upućen nije babi svejedno kad ujutro pročita novu porciju istine o sebi i svojim izvršiteljima tzv. brodske politike.

      1. Jedino što prvi čovjek Grada i radi je pračenje portala i pisanje komentara. Doduše povremeno se on i Anđa kao dva glavna komunalna redara provozaju po gradu kako bi rjesili komunalne probleme. Ipak je puno tih problema a zaposlenici ovog sektora su loši, pa čovjek povremeno odradi umjesto njih. Ipak je on veliki poznavatelj zakona .

  5. Pritisnut je sa svih strana, ali babo zna da će u slučaju sranja platiti grad štetu. Tko je taj čovjek zapravo?

  6. Stribor nema milosti. Cepa dusparovce kao dete mokre novine.

  7. Da li je ovu kolumnu pisao Stipic i li Stribor pitam se…
    Stručno i intelektualno podkapacitirana, enciklopedijski neobrazovana, smicalicama, protuzakonjem i bezobrazlukom instalirana, autistična provincijalka Ružica Bobovečki….., ovo je jako degutantno, sramota je pustit da se tako vrijedanje objavi…..PLJUC

    1. Pročitaj prvi pasus kolumne, pa ćeš se malo smiriti. I sjeti se što iza svega stoji. To je sramota moj supermenu! O tome šutiš.

  8. Po kulturnim krugovima Broda kola priča da je Bobovečka pogriješila ne što je tužila Lukića i Uzelca, nego što je tražila novac. Time je izazvala dio javnosti protiv sebe deklarirajući se kao gramziva i pod utjecajem još goreg odvjetnika. To je njena greška koja će izazivati stalne napade.

    Zar ovaj sajt nije objavio ispravku, praktički ispriku? Zašto je onda zaboga tražila lovu?

  9. Komentar na pripisak: “I drug Tito bravar.”

  10. Birokracija je sotona. To su đavoli instalirani na naš novac klanskim i plemenskim nasiljem nad ustavom, zakonom, ljudskim pravima, liberteom, egaliteom i fraterliteom. Ukratko, banda radi što hoće. Vatrogasci upošljavaju rodbinu i drpaju naše poreze i prireze ppovećavajući svoje bogatstvo čak i jašući i silujući kulturu, knjige, knjižnice, pretvarajući ih u poligone vlastitih mržnji, obračuna. isisavana biti, vampirska bratija protiv bitka, šta uhljebljeni parazit zna što je lijepa riječ, književnost i knjiga?

  11. heee..vuvuzelac. ne laje pas zbog sela….

    1. U redu, pas laje i zbog sebe. Keramičar, zašto Uzelac u ovom slučaju laje zbog sebe? Prosvijetli nas!

Odgovori