Sanja Pejić Roško: Idemo u Norvešku!

Nafta

Još kao dijete oduševio me je krajnji sjever Europe.Tamo nikada nisam bila, ali sama pomisao na Švedsku, Norvešku, Finsku, Dansku mene ispunjava nekom neobičnom čežnjom.

Ne znam, možda je to zbog toga što još i danas vjerujem kako Djed Mraz stvarno živi negdje u nepreklednim snježnim krajolicima, ili je to zbog Lego kockica. Možda je to i zbog priča koje sam slušala u djetinjstvu o sređenosti, miru i blagostanju, jer moj ujak je svojedobno radio za velikog socijalističkog giganta i vrlo često odlazio na Sjever. Uvijek bi mi donio neki poklon. Još i dan danas čuvam lutkicu, malu Laponku koja i nakon trideset i kusur godina izgleda gotovo jednako kao kada sam je dobila na poklon. Naravno, patila sam što nemam zlatnožutu kosu, prozirno plave oči i sve ono što kao klišej zamišljamo kad kažemo Skandinavija. Unatoč svim silama i dalje sam bila malo, trbušasto, smeđeoko i smeđekoso stvorenje bez bilo kakvih dodirnih točaka sa Brigitte Nielsen (mlađe čitatelje upućujem na Google i Wikipaediju).

Eto, tako sam vam  ja od ranog djetinjstva maštala o Sjeveru kao obećanoj zemlji.

Devedesetih je došao nacionalistički rat i mnogi moji susjedi, prijatelji odlazili su put Sjevera, pa i dalje i šire. Negdje valjda u dubini svog mladog bića smatrala sam kako je to u cijeloj nesreći slamka spasa i zlatna prilika za život na Sjeveru, te kako će i moji roditelji donijeti odluku o odlasku.

Ali njet, moj stari nije baš sklon vikinškom načinu života a i njegovoj južnjačkoj, toploj hercegovačkoj duši očito nije pasao nikakav sjever. Stara nikada nije ni  bila sklona  hazardu, riziku ili nečem drugom. Bolje vrabac  u ruci, nego golub na grani, i dan danas moto je njenog života.

Krenula sam na faks, ali i tada, ko za vraga, stalno se spominjao “skandinavski model” koji, eto, samo što nije zakucao na naša vrata. Kako bih u potpunosti spremno dočekala to vrijeme blagostanja i sveopće socijalne sigurnosti po švedskom modelu i moj budući muž morao je ispunjavati određene skandinavske kriterije. Jer, valjalo  je zatomiti nekako balkanske širokobokotne gene, kratke noge i smeđi kolorit. I tako potpuno slučajno jednog dana ugledah visokog, plavog, plavookog Vikinga i rekoh samoj sebi: “To je taj, samo s njim čekam invaziju sa Sjevera”! Upalilo je, obrlatila sam ja njega i danas imamo troje divne, pogađate, plavooke, plavokose i visoke djece. Prva stepenica je svladana. Balkanske gene smo zatomili, ofarbala sam se u plavo kako bi se stopila sa svojom obitelji po “skandinavskom modelu”. Kako su godine prolazile nekako je sporo stizala ta Švedska.

Koncem prošle godine ja već pomalo razočarana, odlučila sam se na sljedeći korak: učlanila  sam se u FB  grupe “Idemo u Norvešku” i “Idemo u Švedsku”. Jer, ako neće Skandinavija meni, pa možda mogu ja njoj. Baš kada sam se ja odlučila za odlazak glavom za šansom, kao grom iz vedra neba stiže naš slavonski ministrić i njegove slavodobitne izjave. Gotovo bih mogla reći kako sam, po prvi put u životu, očito imala nekih proročkih sposobnosti. Kako sada stvari stoje, neću morati ići u daleku Skadinaviju, jerbo ona stiže k nama u vidu moćnih nalazišta energenata. I tako dok naš simpatični ministar, cvrkuće o tome kako ćemo biti druga Norveška, ja samo mogu reći kako sam već odavna spremna i čekam na gotovs skandinavski model.

Ljudi moji, sve je bilo kao u filmu. Baš kad mislite kako više nema spasa i kako je propast na vidiku, odjednom iz utrobe zemlje proključa crna tekućina, a već istrošeni i do propasti doveden istraživač počne skakukati okolo kao ofuren. Zaljeva ga crno zlato, a dolari tj. euri i krune u našem slučaju, prolijeću ispred očiju.

Ono što sam cijeli život sanjala konačno je tu. Potrebno je  samo iscrpiti koju litricu plina i nafte iz plavetnog Jadrana i postajemo druga Norveška.Tako lako, tako jednostavno. Ma, Bog voli Hrvatsku, pa evo ovo je pravi dokaz. Uz tolike otoke i ostale prirodne ljepote, naravno da smo morali, kad-tad, dobiti i plin. Sad kao nikad razuvjerili smo sve nevjerne Tome.

Sada, kada smo, već može se reći, u tom odabranom društvu energetskih giganata, svima toplo preporučam da se na najbolji mogući način pripreme. Ako su vam djeca više onako po balkanskom modelu, nema veze, ne morate ići u krajnost kao ja, sad vam to više niko neće zamjeriti. Evo, ministar zdravlja je spreman. Kažu, nabavio  je trideset i sedam aparata za umjetno disanje.Toliko ih nema ni Švedska. Možda i nema, ali, ti mi se apartčeki čine dosta vizionarski. Jasno je da se kao mlada snaga u tom  kolu odabranih  želimo pokazati kao predvodnik, a i, ruku na srce, nacija je na izdisaju.

Rekla bih kako su i naši brodski računi za plin živi dokaz kako su građani ozbiljno i odgovorno shvatili vizije našeg Vrdoljaka. Počinjemo se  ponašati kao pijani norveški vlasnici bušotina, što nam, molim lijepo, i priliči.

Odvrnuli smo radijatore, grijemo se do besvijesti na +17°C , šiba plin u zrak, jer šta je to sve za energentskog giganta kao što smo mi. Ako neko od vas koji sada čitate ovaj tekst ima radijatore na “trojci” i prati titranje kalorimetra-rileks, odvrnite na “šesticu” i drmnite vodku.

Nekako kako vrijeme odmiče sve mi se više čini,malo je precjenjena ta Skandinavija, zar ne?

 

 

9 comments

Skip to comment form

  1. Još uvijek smo u Danskoj. Možda nađemo broncu.

    1. Događa se isto što i u nogometu. Izabrali smo čovjeka koji nije bio posebno talentiran, ali je bio Veeeeellllliiiiki Hrvat. Puno veći od svih ostalih, kao i kolega mu Štimac. To vjerojatno kompenzira očito neznanje, nesnalaženje i prirođenu tupavost. Što drugo reći kada ti početkom drugog poluvremena jedan igrač četiri puta s iste pozicije, na isti način, po istoj šabloni zabija golove i lomi utakmicu. Ti ne reagiraš odmah već zakašnjeno, ali ni tada ne napraviš konsolidaciju motivaciju. Šteta. Ne moramo biti prvi, ali uz rijetko fenomenalnog Kopljara i standardno dobrog Duvnjaka, trebali smo biti u finalu.

      Netko bi trebao na bilo koji način više maknuti onmog kretena Dragu Ćosića. Mene je zbog njega sramota.

  2. Doktorica ga uvijek ubode. Čestitam na vizionarstvu. Ja kad sam prvi put vidio tog ministra jednostavno sam pomislio kako se radi o jedoj običnoj nekompetentnoj budalini. No tu je razlika između velikih ljudi i nas običnih.

    Ako nisi pročitala

    http://www.sbperiskop.net/drustvo/world/najsretniji-na-svijetu-ne-zele-kredite-i-ne-ljute-se-ako-ostanu-bez-posla-kako-je-to-moguce

    možda ti se neće više tako sviđati.

  3. Izvana Skandinavac, iznutra zauvijek Balkanac. Lakše ćemo mi prilagoditi svoj fizički sklop skandinavskim standardima nego mentalni. Ali barem nam autoironije ne nedostaje. Sanja, kao i uvijek, duhovita i aktualna.

  4. Posavljaci su mogli birati, Skandinavija ili Slavonija odnosno neka druga destinacija. Slavonci tek sad imaju priliku birati, EU ili šire. Dok se odluka ne donese, svi zajedno držimo se za slamku, ako ta slamka nije fatamorgana.

  5. Kažu da na sjeveru nemaju dušu , a oni najsretniji. Kažu, da je tamo mrak , zima, da su im uvjeti za poljoprivredu nikakvi, a ljudi imaju najbolji standard.
    Očito je da čovjek sam bira svoju sudbinu. Ljudi su vrijedni, marljivi i poštuju ono što se dogovore.
    Kako bi izgledalo da oni žive ovdje , a mi gore? Koliki bi nam bili računi za grijanje ?
    Zamislite kad netko od nas dođe gore da lovi ribu, gradi vikendice, ili provodi svoje zakone…

  6. Hm, nafta? Znači li to da smo odustali od masterplana da nam dvaipo mjeseca turističke sezone hrani gladnu državu? Ili se prebacujemo na neki post-apokaliptični turizam – ono, mrtve ribe, smrdljiva voda, siva magluština posvuda i te šeme?

    1. Vidila bi ti kojom bi brzinom napustili turizam da im doista upali ovo s naftom. Ukinuli bi odmah i ministarstvo i strategije.

      1. Kreativan smo mi narod, pun vizionara. Vjerujem da će u tom slučaju doista procvjetati spomenuti post-apokaliptični, “industrial” turizam. Zamisli samo – gas-maska u crveno-bijelim kvadratićima?!

Odgovori