Kada bih ja bila Gospa, silno bih se uvrijedila

GospaU vrlo nezanimljiv hodnik OŠ “Šime Budinić” u Zadru gdje obitava 97 % katoličke djece, postavljen je kip Majke Božje, skraćeno Gospe. Ministar prosvjete nam je objasnio kako je to čist ok, i ništa nije sporno, jer nigdje ne piše kako je to zabranjeno. Hodnik kao i svaki drugi školski hodnik u čijem dnu, daleko od očiju javnosti, stoji imitacija stijene i Gospin kip, replika poznate lurdske inačice, rad nepoznatog majstora (umjetnika).

Gospa je majka,koja je podnijela ogromnu žrtvu jer je:
– bezgrešno začela i zbog toga stigmatizirana kao amoralna;
– prošla Scile i Haribde dok je uopće rodila;
– morala pomiriti se s činjenicom da je njeno dijete Božji sin, sa svim pravima ali i ogromnim obvezama koje mu po rodnoj liniji pripadaju;
– na kraju, morala ostati bez njega i gledati kako ga razapinju i muče samo zbog političkih igara i smicalica ondašnjih vlastodržaca i hudog naroda koji je umjesto da bude zahvalan na svemu dobrome što je Isus donio, izabrali pomilovati lokalnog lopova Barabu.
Zaključno,imala je sina kojeg praktički nikada nije imala za sebe, i doživjela je valjda najveću tragediju koja može zadesiti jednu majka i roditelja uopće, a to je smrt djeteta. Složićit ćete se, nema veće tuge i tragedije. Kada kažete majka ispune vas i preplave pozitivna osjećanja. Ja bih izdvojila osjećaj ljubavi, zaštićenosti i dubokog poštovanja. Ako Gospu shvatimo kao sinonim za bilo koju majku svijeta onda se zbilja prema njoj trebamo odnositi s velikim poštovanjem i pijetetom. Jesmo li 97%,9% ,7% ili 0% vjernici nije bitno. Kao niti činjenica kojoj vjeri pripadamo.

Prije dosta godina, moja svekrva koja je vjernica, vratila se kući iz obližnje lokalne Crkve gdje je bila organizirana procesija u znak poštovanja i slavljenja jedne “od Gospi“. Došavši kući pružila mi je mali komad platna, ne veći od par centimetara na kojem je bio lik lijepe, ali napaćene mlade žene tužnog izraza lica, prikazan dosta realistično sa sitnim izvezenim slovima u podnožju “Majka Božja”. Silno me je dirnula ta njena gesta, jer sam shvatila kako me svojim darom prihvaća i cijeni kao majku njene unučadi.
Moj stav o vjeri je uglavnom manje-više poznat, a i javno iznesen u mojim tekstovima na virtualnim stranicama ovog portala. Platneni lik Majke čuvam i danas u svojoj kutiji uspomena i sitnica.

Kad bih ja bila Gospa i kad bi me kao majku stavljali na kojekakve zidove gdje se sjete, po školama, bolnicama, vašarskim improviziranim štandovima s nalijepljenom cijenom i prikazivali nerealno zarumenjenih obraza sa krunom na glavi, ili izrađivali moj lik od kojekakve plastike, gipsa ili koječeg drugog, i stavljali mi svjetleće aureole i kičaste haljine i to sve skupa još jednom zamatali u još veći kič, i kad bi tamo neki prolazni ministar (jer oni danas jesu a sutra nisu) ocjenjivao jesam li po zakonu ili nisam, jesam ili ok ili nisam…. kada bih ja bila Gospa, silno bih se uvrijedila i shvatila kako je moja silna žrtva zapravo bila apsolutno uzaludna.

 

 

11 comments

Skip to comment form

  1. Gospa je kap koja je prelila čašu. A što je s križevima u svakoj učionici?

    Cijela Čudna naša je za psihijatriju. Neće nama pomoći rasprave, izbori, mediji… samo kauč kod psihijatra.

  2. Ravnateljeva sestra, Nelka Čular, inscenirala je špilju s replikom Gospe Lurdske i postavila scenu u bratovu školu. Pa bi to onda bio neposredan utjecaj ravnateljeve obitelji na javnu školu koja je, po našim plemenskim običajima, shvaćena kao ravnateljeva privatna i obiteljska prćija.
    Fakat scena izgleda groteskno, s bijelom Gospom u crnoj špilji, na dnu standardnog školskog hodnika. Da sam ja ta Gospa iz Hodnika, smještena nečijim hirom u prozaični tunel od prozora i vrata, od tuge bih i proplakala.

    1. Kad bi puk Gospi iz hodnika od gipsa vidio suze, smatrao bi da je to čudo vjere. Tako kler zaluđuje narod.

  3. Zpravo hrabar, demistifirajući tekst.

    Tko je Gospa? Pa papa i kler ispod njega!

  4. Jel i ovo tema o čistom zraku?

  5. Srećom, moje se mišljenje razlikuje od svih komentatora i od same autorice. Srećom, jer čitajući gornji tekst (hudog naroda koji je umjesto da bude zahvalan), odnosno još bolje original, kao prvo, vidim da nije dobro pripadati narodu, većini, masi, hordi. Vi ste se svi fino uklopili 🙂

    Ja pozdravljam ovaj obrazovno-odgojni potez ravnatelja s nadom da će bar kod jednog djeteta talibana (a djeca su nam gledajući nas doista takva postala) probuditi približno iste osjećaje kao kod naše Sanje te će umjesto spremnosti odlaska u sveti rat protiv pravoslavaca, muslimana i inih, radije prihvatiti ove plemenite gospine poruke. Preobrati li ovaj nevini i naivni kipić bar jednog klinca u ovom smislu, ravnatelj je ispunio svoju misiju.

    Inače sam protiv skrivanja vjerskih obilježja. Ona govore puno o nama. Nedavno me posjetio stranac iz jedne velike katoličke zemlje i ostao zapanjen množinom kapelica koje se nalaze na našim ulicama, pored putova, u selima. Kaže da je odmah promijenio mišljenje o nama, puno bolje nas razumio i napokon shvatio koliko smo u stvari zaostali i zadrti narod te nam se kao takvima treba obraćati s poebnim obziom.

    Nadalje, opet u suprotnosti s autoricom, ja sam za masovnu izradu od bilo kojih i kakvih materijala svih svetih jer na taj način ćemo potaknuti ovaj glupi puk da manje rade umom, a više rukama. Bit će manje štete, a i ljudi će nam se kreativno ispoljavati. Tko zna, možda se u tom mnoštvu skulptora i drugih umjetnika pojavi novi Leonardo ili Mićoanđelo?

  6. U gradu u kojem županijska televizija u prosjeku jednom tjedno ima vjerske priloge u okviru tv-dnevnika, reči na kolumnistički atraktivan način da si ateist, svakako neće dobiti podršku od narodnih masa. Srećom, ovaj portal bigotni tipovi i ne posjećuju. Pokvarili bi si raspoloženje. Bravo za Sanju Pejić-Roško.

  7. Eto ga sad. Kažeš nešto drukčije od drugih i odmah si bigotni tip. Dotle došlo?

    1. Voltaire je rekao: Opasno je biti u pravu u stvarima u kojima su nadležne vlasti u krivu.

      I još je rekao: Ecrasez l’infame!

      A Herman Hesse je rekao: Nikada nisam živio bez vjere i ne bih niti dana bez nje mogao, ali sam cijeli svoj život mogao bez crkve.

  8. Šarmantna i draga, osvojila bi i crnog vraga. 😀
    Bravo, Sanja!

  9. Staljina, Hitlera, Lenjina, Franca i domaće političke “gospe”, plastični odljevci njihovih glavurdi nisu vrijeđali. Da ste vi, Sanja, Tuđman, i da se prave vaši kipovi po gradovima, bi li vas to uvrijedilo?

Odgovori