Umjetnost ili smrdljivo novinarstvo

un
occupySBMediji su vraški zanimljiva stvar. Komentari konzumenata medija također. Pomodno je imati mišljenje, a nemati veliko iskustvo, argumentaciju, znanje i podatke. Ne gledati stvari iz drugog kuta, iz više kutova, već čvrsto raskoračiti na svome stajalištu. Vlastito mišljenje formirano iskustvom, obrazovanjem, upijanjem medijskih poruka, pripovijetkama i zabludama rijetko se dovodi u pitanje. Rijetko se zapitamo: „Jesam li doista u pravu?“

Tako jučer slušam Ljubu Jurčića, kojega sam sve donedavno jako cijenio, ali prepoznah i kod njega onu nevjerojatnu lakoću javnog proseravanja bez realnog uporišta i odgovornosti. Sve da i ne laže, ne bi imao s kim. Gledam druge priloge – opet isto. Ugasim TV i sjednem za kompić pa odem na net – opet isto. Upalim radio – opet isto. Svatko radi po nekoj svojoj agendi. Svatko forsira neku svoju istinu.

Što je novinarstvo, ako nema istine? Što je istina? Ima li je u autorskim i prenesenim tekstovima na ovom portalu? Zagađujemo li i sami javni prostor svojim kvazi-polu-istinama? Po čemu smo bolji od ostalih medija? Po tome što oni imaju jasan cilj i streme nečemu, a mi gadimo besciljno i bez zadnje namjere? Jesu li Pavićeve, Babićeve ili Viva Ludež istine apsolutne? Izgleda, na kraju, jedino je bitno kultu koje neistine pripadaš? Koja ti je laž slađa, koja se lakše guta? Koja ti se čini manje štetnom? Sve te polu-istine zapravo tvore ideologiju. Njihov cilj nije doći do pune, apsolutne istine već učiniti da njihovom nositelju, glavnom ideologu bude bolje.

Novinarstvo je u startu ograničeno pa time i nečisto, jer pretendira donijeti istinu. Valja se baviti umjetnošću. Odustati od istine i namjerno prezentirati laž. Biti umjetnik, a ne novinar. Kao umjetnik automatski si pošten i uvijek si u pravu, jer gradiš nekakav svoj novi svijet u kome si ti vladar i čuvar apsolutne istine. Istovremeno, dopuštaš isto svakom konzumentu svoje umjetnosti. Ni na što ga ne prisiljavaš i ne uvlačiš ga u svoje laži. Nikome nisi dužan do sebi. Začudo, svijet biva precizno oslikan.

from sb underground

 

7 comments

Skip to comment form

  1. Očekuješ od novina(rstva) da budu put, istina i život? Pa i Krista je Pilat upitao što je istina. Nije odgovorio.

    Novinarstvo je skidanje velova laži ispred istine, velova ideoloških, interesnih, Govorim o istinskom novinarstvu kao posredniku za slobodno razmišljanje, a ne o mutikašama i slugama pojedinih grupacija moćnika.
    Razumijem ja tebe. Ti bi, parafrazirat ću 11. tezu o Feuerbachu, umjesto interpretacije stvarnosti htio da se ona promijeni. U skladu s čim? Idealima? Moji su možda drukčiji nego tvojih. OK, postoje univerzali principi slobode, humanosti, nade, ali put do njih je problem.
    Zaključila bih, istinsko novinarstvo omogućava sagledavanje puta, načina ali ne na štetu drugih i drukčijih.

    Dobro je rekao Oscar Wilde: “Umjetnost je individualizam, a individualizam je sila koja remeti i razgrađuje.” Dodala bih, remeti i razgrađuje postojeće, “lažući”, kako kažeš, o njemu.

    I tvoj tekst je prilog skidanju velova o kojima sam govorila. Po tome se često ovaj portal i razlikuje od nekih drugih.

  2. Novinarstvu i umjetnosti zajednička je interpretacija realiteta. Jasno je da svačije tumačenje proizlazi, između ostaloga, i iz njegovih vrijednosti. Od dvaju opisanih vidova angažiranosti, je li jedan doista vredniji od drugog?

    Dobar tekst, btw 😀

  3. “U seksu je sve dopušteno dok ne boli, i dok se oboje s tim slažu.” Eto, u to se pretvorilo novinarstvo i javna riječ. I sad si svatko čita ili sluša onog s kim mu je lijepo, s kim se slaže, i s kim ga ne boli. I kad idem na Periskop, Occupy, ja već znam što me tu čeka, i da će mi biti lijepo, da ću se sa svima slagati, i da ne boli. 😀

  4. evo vam jedna tabletica u obliku sličice, da se izliječite od holivudskog kripla gibsona…..http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/9/95/Wga_Pompeo_Batoni_Madonna_and_Child.jpg

  5. A znanost? Namjerno zaboravljena ili joj nije mjesto u načinu na koji autor vidi društvenu istinu?

  6. Znanost nam je jedina slamka spasa.

    Zamislimo samo ogromnu transformaciju svijeta kada bi se doista došlo do free energy ili nekih sličnih znanstvenih iskoraka. Stubokom bi se promijenili i društveni i gospodarski i svi drugi odnosi. No treba biti svjestan da prave znanosti nema bez novca, odnosno sredstava: opreme, laboratorija itd. Dok novac kontrolira znanost, ona nije ništa do još jedna od nepogoda za čovjeka i čovječanstvo. Zamislimo samo znanstvenika kojemu je plaćeno da pronađe lijek za rak i on uspije. Vjerojatno mu naručitelj neće dopustiti javnu objavu rezultata dok god ne ostvari višestruku zaradu, a od svijesti i hrabrosti samog znanstvenika ovisi hoće li svijetu reći istinu ili ne. Ako ste mislili na hrvatsku znanost, ona nije ništa bolja niti ništa lošija od ostalih djelatnosti u društvu. Koliko smo dobri u znanosti, prvenstveno govore naši rezultati u gospodarstvu i drugim granama, jer znanost nije neka hermetički zatvorena niti izolirana djelatnost koja postoji sama zbog sebe. Hrvatsku od samih početaka vode brojni znanstvenici, akademici, doktori i magistri. Pojedine gradove također.

    Stalno angažiranje znanstvenika, intelektualaca u našoj javnosti na pitanjima od općeg dobra je fascinantno.

    Papiri ne jamče ništa, ni da si stručnjak, a onda pogotovo ne jamče da si čovjek.

    Što bi rekao naš Veljko, svijet je pun pametnih budala. (mada ima različitih tumačenja tog pojma: http://vukajlija.com/pametna-budala?order=time)

    1. Occupy, pametno, upućeno, ali malo živcira što si zakrabuljeni pisac. Komentatori su nešto drugo.

Odgovori