Prosjaci i (kurvini) sinovi

Prosjaci

occupySB

Nekada je i u nas bilo sramotno kada bi zdrav čovjek prosio. Stariji su govorili: „Dokle god ima priliku i mogućnost nešto raditi, dok ima dvije zdrave ruke pošten čovjek ne bi trebao prositi.“ No, danas je neko drugo doba. Pravih i lažnih prosjaka je sve više. Postalo je normalno, kroz medije, ali i na ulici, ponekad i vrlo agresivno nametati svoja religijska uvjerenja. Prodavači svega i svačega postali su napadni i beskrupulozni, na silu guraju svoju nogu u naša vrata, ne bi li nam  utrpali neki „fantastičan“ proizvod, igrajući na umaranje, računajući na neodlučnost zbunjenog kupca.

Toj šarenoj „pushy“ sviti svako malo se pridruže i naši političari. Ne budu to javne objave političkih manifesta. Ne budu to javna istupanja poput onih čuvenih u Hyde parku u Londonu, gdje angažirani govornici spremni na dijalog i diskusiju, nude javnosti na ocjenu svoje političke i druge ideje. Nisu to čak ni dugi monolozi i tirade koje su u ranijim vremenima znali prirediti politički prvaci, za koje smo mislili kako nam nikada neće nedostajati. Daleko od toga. Današnji performansi političkih stranaka agresivna su i isprazna zadiranja u mir i intimu prolaznika. Navodne nezainteresiranosti puka za njihove programe, natjerala ih je da sva svoja politička promišljanja svedu na (u agencijama osmišljene) efektne slogane.

Ovih dana, morate biti krajnje oprezni. Šećete li gradom, lako vam se može dogoditi da vas maskirani maslinovim grančicama zaskoče ovovjeki  Tihi i Prle, poltička glumatala, stilizirani političari. Slatkorječivim nastupom i širokim manekenskim osmjehom, ponudit će vam svoj politički mućak, praznu ljušturu političke misli. Zaogrnuti prigodnim humanitarizmom, pokušat će vas uloviti na prozirno ljepilo suosjećanja i dobrohotnosti. Ozbiljni, odrasli hrvatski muževi maltretirat će svojom praznom pričom i odioznom pojavom građane te u svojoj halapljivoj žeđi za vlasti i tuđim, lakim novcem pokazati na koju su se razinu spremni spustiti  i ne mislim tu samo na pripadnike jedne stranke, već na današnje političare en general. Ono što bi svakom običnom čovjeku bilo neugodno – prositi na javnom mjestu, oni upražnjavaju lakoćom – proseći glasove.

S ispruženom drhtavom rukom spremni su pred vas kleknuti i valjati se u blatu, samo ako ćete im dati svoj glas.Inače ugledni poduzetnici, direktori, doktori, profesori, učiteljice i majstori neće vas prisiliti da za njih glasujete svojim briljantno osmišljenim, socijalno osjetljivim i društveno inovativnim  programom, nadahnutim govorima, jer za to nemaju ni kapaciteta ni talenta ni ustrajnosti ni volje, nego će odbaciti zadnji trun dostojanstva i radije se spustiti na nivo prosjaka, niškoristi grebatora i samo za vas odigrat će svoju inačicu pučke predstave.

from sb underground

6 comments

Skip to comment form

  1. To je istina, Oni se spuste na nivo prosjaka, a onda se uzdignu iznad tebe, iznad svih, i uzimaju sve što stignu. Oni nisu prosjaci, oni su pljačkaši ovih dana zaogrnuti u kostime molitelja glasova. Sutra će ti ljudi bez kapaciteta i talenta natjerati sva nas da prosimo, ali stvarno.
    Ne treba tim podmuklima dati svoje glasove.

  2. da … sve je to posao, samo što političar za razliku od menadžera nije morao ići u školu za zanimanje kojim se bavi …

  3. Nekada je politika bila ozbiljan posao za ozbiljne ljude. Estradizacija politike, pravljenje cirkusa od svega toga iznenadila je političare pa se pitaju zašto ih ljude smatraju za cirkusante, pajace.

  4. Kandidati mogu ali i ne moraju biti elektibilni. Neki od njih mogu biti izvanredni, stručni i obrazovani ali nemaju elektibilnost. Svi oni koji nemaju tu sposobnost
    pribjegavaju egzibicionizmu i improvizaciji. Kad još dodamo mentalitet kasabe
    koji dobar dio političara nosi u sebi onda dobijemo nivo kampanje koji nam se
    servira.

  5. Građane ne možete prevariti dva puta. Pogledajte samo turneju koju radi
    Duspara po mjesnim odborima. Potpuni promašaj jer osim njegove svite, gra-
    đana gotovo da i nema, iako je poziv u svakom kastliću, plakatirano je i oglaše-
    no medijski. Jednostavno nije nikome zanimljivo slušati pročitanu priču i pra-
    zna obećanja.

  6. Samo se ti Perun nadaj!

Odgovori