Propast trećeg puta

tp
occupySBNa žalost, imali smo i previše prigoda vidjeti razarajuće efekte prijetvornog domoljublja u naše stožerne državotvorne stranke. Pokradoše državu, a njihovi se vrhovnici odreda prometnuše u vlasteline s raskošnim vilama, impozantnim umjetničkim zbirkama i uspješnim biznisima. Tko to nije odmah uvidio, mogao je s odmakom od desetak-dvadeset godina spoznati kako ni u ratu nisu oklijevali izdati i učiniti sve za profit. Na našem području to se posebno jasno dalo uočiti i prepoznati. Nadobudni dan danas ne odustaju od ukazivanja na te crne dane i njihove najpodlije rabote, nadajući se da će se netko počešati i kazniti ratno profiterstvo. Predvođeni onima s dna kace, ali i iz vrha prethodnog režima, izuzetno brzo su savladali tehnologiju vladanja, obespravljivanja i pljačkanja svojih sugrađana. Kažu mudri ljudi da to nije nimalo iznenađujuće s obzirom na njihovo političko porijeklo.

Ako nas „državotvorci“ nisu trebali i smjeli iznenaditi svojim lošim ponašanjem, jesmo li onda bili krajnje naivni kada smo vjerovali kako su se dojučerašnji „drugovi“, gotovo elita prethodne višedesetljetne diktature, doista preko noći konvertirali u zagrižene demokrate? Zar oni koji su do jučer žarili i palili u komitetima i komesarijatima stvarno mogu samo tako promijeniti svoju ćud i postati borci za ljudska prava i radnike, s kojima nikada nisu imali ništa zajedničko, uz hinjeni osjećaj za jednakost, lažno bratstvo i jedinstvo? Zašto hinjeno, zašto lažno? Pa sjetimo se samo nacionalističkih ispada za vrijeme socijalističke Jugoslavije. Gotovo svi su kretali iz redova same Partije, nikada se narod nije samo-okupio i pobunio iz nacionalističkih pobuda sve do antibirokratske „jogurt“ revolucije. Istina, pojavile su se u „reformiranoj“ partiji i nove, mlade snage, ali džabe, kada su odgajane i dresirane na istom poltronskom podjarmljujućem parazitskom političkom obrascu koji se bez pogreške replicira kako unutar „reformiranih“ tako i unutar stožerne „državotvorne“ stranke.

Kada već u zemlji imate tako očita dva klona navodno nestalog komunističko-diktatorskog dinosaurusa, bilo bi za očekivati da će sve ostale stranke, koliko god male bile, pod svaku cijenu, neizostavno inzistirati na političkom odmaku od prethodnog režima i istinskom zalaganju za priželjkivane nove vrijednosti: demokraciju, ljudska i građanska prava i ravnopravnost, otvoreno slobodno tržište i ekonomiju, izvrsnost i nagrađivanje prema zaslugama i sposobnostima. Očekivali bi da će promovirati marljivost, preciznost, pravovremenost, znanje, stručnost, transparentnost i sve ostalo što je desetljećima navodno bilo zatomljeno u našem čovjeku, sputano čuvenom „mekom“ diktaturom, onemogućeno partijskom podobnošću. Ali ne, ljudi koji se nisu htjeli učlaniti niti u HDZ niti u SDP, već su htjeli djelovati po nekim drugim obrascima, vještim su manevrima izigrani. Obično bi jedna od dvije jake stranke u  vodstvo male stranke infiltrirala svoje ljude, koji bi ju onda priveli jednoj od velikih. U slučaju ranih pravaša nije se prezalo niti od doslovnih fizičkih likvidacija, dok je u svim ostalim slučajevima upotrijebljeno višegodišnje obavještajno i kontra-obavještajno iskustvo. No, u nekim se slučajevima nije moralo niti intervenirati. Vođe malih stranaka, zahvaćeni gravitacijskom silom velikih, žudeći za afrodizijakom moči i vlasti, dolazili su sami i klanjali se nekom od velikih vođa, izdajući pri tome sve vrednote za kojima su žudili članovi njihovih stranaka. Nekada se nije trebalo učiniti ništa, nije bila u pitanju niti moć niti vlast, već jednostavno prirodna ne-inteligencija, tupost i odsutnost svakog talenta za vođenje smišljene politike.

Očekivati kako će se neka od velikih stranaka „popraviti“, pozitivno transformirati, višekratno potvrđeno je „ćorav“ posao, iako nam to pokušavaju podmetnuti svi vodeći mediji, koji su naravno pod nadzorom jedne ili druge velike stranke (Orah je ionako samo trenutna frakcija SDP-a). Slobodoljubivi ljudi moraju zauzeti ekvidistancu, jednaki odmak prema jednoj i drugoj pogubnoj opciji i krenuti takozvanim „trećim putem“, koji može nastati samo jačanjem neke od malih stranaka. No, kako bi se to dogodilo, male stranke moraju tvrdoglavo i nepokolebljivo slijediti svoj put i svoja načela i ne dati se uvući u asimilacijske koalicije i podrške. I opet na žalost, to se ne događa. Svaki dan možemo vidjeti kapitulaciju neke druge male stranke. Čim u građanima zatitra impuls slobode, čim se okupe oko neke vrijedne i pravedne ideje pa osnuju i stranku, sile zla u obličju medija i stožernih stranaka, učine sve kako bi ih dotukli u začetku.

Navedenu situaciju prepoznajemo i kod predstojećih predsjedničkih izbora. Rijetko će koja manja stranka ponuditi svog kandidata. Većinom „podržavaju“ jednog od kandidata stožernih stranaka, pravdajući to svojom političkom „mudrošću“. Naravno, to nema nikakve veze s mudrošću, već isključivo sa političkim kukavičlukom i odustajanjem od svojih načela. Jer ako se imaju snage kandidirati neovisni kandidati, onda valjda i najmanje stranke moraju imati snage i volje građanstvu ponuditi svog kandidata, koji će zastupati njihove ideje i svjetonazor. Podupirući tuđe kandidate, stranke u stvari pokazuju kako nemaju ni ideje ni načela te kako ne drže do ničega, osim sinekura za svoje čelnike. Građanima ostaje potražiti treći put negdje drugdje, možda negdje izvan političkog miljea. Možda se nada nađe kao i obično na mjestu gdje ju nikada ne bi očekivali?

 

from sb underground

 

43 comments

Skip to comment form

  1. Složio bih se s iznešenom genezom hrvatskih političkih problema. Vlastohljeplje i grabež karakteriziraju politički milje i psihologiju elita. Tako je bilo jučer, tako je i danas. A sutra?
    Autor rješenje vidi u neovisnim kandidatima, u trećem putu izvan klasičnog političkog dvostranačkog organiziranja. Volio bih da je tako, ali to bi značilo da živimo u društvu bez utjecaja novca, manipulatorskih medija i da nismo članica EU- zastrašujuće birokratske tvorevine.
    Promjene će se dogoditi u okviru postojećeg političkog organiziranja, nakon havarije ekonomskog sustava. Što prije se to dogodi, to bolje za tzv. narod, onaj narod koji se nije zbrinuo mirovinama i privilegijama. To je jedini put da se građani izvuku iz ralja političkih monstruma.

  2. Možda poticaj za promjene dođe od studenata, navijača, udruge za promatranje ptica, radnika koji su se riješili korumpiranih sindikalista ….

    Meni se politički milje za sada još uvijek čini kao granitna stijena, naročito kad vidim kako se lideri malih stranaka rado naslikavaju sa PREDSJEDNICIMA :).

    1. Koji studenti? Oni su politički obojani (čitaj: konzervativni) kao njihovi stariji političkop-partijski mentori. U ovoj ili onoj su mladeži. Rijetki među njima koji su za radikalne društvene promjene nemaju mobilizatorskog špirita. Pa ni 1968. pariški i berlinski studenti nisu našli zajednički jezik s radnicima, a kako će danas kaka su radnici desetkovani i kada je neoliberalizam sve pokosio na istu visinu.

      1. Pa dobro, onda neće studenti. Možda će rudari kojih nemamo? Ne znam tko.

      2. Kuha se kuha: INA, Imunološki, branitelji, ovi iz čeličane traže nofce,…..
        Đurinci šute. Njima je dobro. Mazal ih lepo maže. Sindikalci potkupljeni i šute ko pičke. Palamute kod Junačka.

      3. Pravna država u Imunološkom radi kazneno djelo. Pravna država treba sama protiv sebe podnijeti kaznenu prijavu. Komično.

  3. “Nestali komunističko-diktatorski dinosaurus” sagradio je tvornice, rudnike, škole i bolnice. Rekao bi puk “je krao, al je i nama dao”. Ovi nisu sagradili ništa, osim svojih vila i bunkera, i, od transferiranog novca najvećoj neproizvodnoj balastnoj djelatnosti, polupraznih otužnih bogomolja na svakom koraku. Ne treba to uspoređivati, stare komunjare i današnju mafiju. Stare komunjare ostavile su nam u naslijeđe strojeve i tvornice, današnja mafija ostavlja nam u naslijeđe blokade, ovrhe, deložacije, devastacije i ogromne ino dugove. Postoji „treći put“, a on vodi preko granice. Oni najpotentniji njime već uvelike odlaze.

    1. @Idemija, pa današnja mafija je proizašla iz “starih komunjara”, to je druga generacija kadrova SKH koja je političku vlast pretvorila u ekonomsku korist. I oni bi nešto sagradili (kao što jesu autoceste) kako bi iz toga mogli izvlačiti korist za sebe, samo su se vremena promijenila pa nema više povoljnih kredita kao prije 40 godina. Đilas je dobro opisao “crvenu buržoaziju”, isti je to mentalni sklop, samo druga vremena pa shodno tome i druge (veće) potrebe.

      1. Budimo razumni. Prije su vojska i policija oružjem tjerali novinare i znatiželjnike da ne smetaju eliti – pogledati i pročitati Striborovu knjigu i druge slične knjige. Danas jebeni Google ima satelite, svi nešto njuškaju, neki nedoprcani novinari serendaju po neovisnim portalima i elita više nema mira kao onda.

        Zašto bi komunisti krali išta, kada je elita imala Brijune za sebe na miru i bez smetnje? Zašto se opterećivati vlasničkim papirima kad si mislio, a za mnoge je tako i bilo, da ćeš doživotno uživati u “društvernoj” imovini. Danas znaju da tako više ne ide pa grabe, grabe, ali pogledaš li malo bolje – pa to su isti ti ili njihov okot.

        Idemija – tvornice nisu pravili sebi nego radnicima. Nisu se zamarali i prljali ruke. Još su za to smislili čarobnu formulu – “radničko samoupravljanje”:

        – Evo vam tvornice, zasučite rukave i radite za 300, 400 maraka.

        Što bi ti danas rekao gazdi koji bi te plaćao 300-400 eura? Jebo bi mu sve po spisku! Rekao bi, jebi se ti i takva tvoja plaća. A direktor bi ti bio nekakav čiča sa dva razreda osnovne škole i spomenicom, koji nije pojma imao što se uopće i kako u toj tvornici proizvodi.

        Da skratim. Ovo su opća mjesta pa o njima nema smisla više razglabati. Najdobronamjerniji su za prethodnu tvorevinu priznali da je diktatura, ne znam zašto to onda nekome uopće treba objašnjavati. Uglavnom, poanta je bila onda, a isto je i danas: “Kako bih ja dobro živio, a da se ne naradim? Hoću li glupane zavesti pričom o društvenom, zajedničkom vlasništvu ili ću ih zavesti nacionalnim mitovimas? Svejedno je. Bitno da se vruč vode ne napijem. Koji će pri tome biti oblik vlasništva i kako će se taj neki sustav zvati – zabole me levo jajce.”

        Kužiš idemija?

        I još dopdatak u vezi tvornica. Prije je bila kurentna proizvodnja. Danas su kurentne ceste, trgovački centri, hoteli, luksuzni apartmani, aerodromi itd itd. Ni onda ni sada nikoga nije bolio pišo tko će dobiti malu plaću, nego gdje će završiti eekstra profit. Ni onda, a ni sada ekstra profit nije završavao kod radnika. A ako netko kaže da ga nije bilo, opnda je normalno da je takva struktura propala. ALi bilo ga je – opet pročitati Striborovu knjigicu, gdje objašnjava kojekakve genexe – nisu oni živjeli od zraka i ideala.

        1. Bronstein, nije mi Uzelčeva priča i zajebancija kompetentan vodič kroz povijest.
          Imam svoju.

      2. Svima kojima je stalo, neovisno o svjetonazoru, jedno je zajedničko. Žal zbog nepovratno profućkane šanse.

      3. Alain, ali režim 1945-1991 imao je izvjesnih gospodarskih, socijalnih i političkih rješenja koja je svakako trebalo zadržati. Novi vlastodršci koji su vlast zasnovali na kapitalizmu i nacionalizmu odbacili su apsolutno sve. Praktički pile granu na kojoj sjede, a građane uništavaju.

        1. Ja koliko vidim, oni gomilaju kapital na račun građana. Ne bih to nazvao piljenje grane na kojoj sjede. Sa pozamašnim kapitalom, čovjek (Todorić, Tedeski, Josipović, Hanžeković, Nobilo) postaje građanin svijeta. Njemu je svejedno gdje je, jer gdje god je dobro mu je. A kako će tebi biti, to je drugi par postola. O tebi će se pobrinuti Ivo Josipović 🙂

          Spomenuti režim je u neklim periodima imao rekordan gospodarski rast, slično današnjoj Kini. DOduše u Kini to plaćaju i mnogobrojna djeca (ali i odrasli) koji rade za par dolara mjesečno. Tko je to plaćao i na koji način u SFRJ, ostavit ćemo za neki drugi put.

  4. Treći put veliš?
    Negdje sam čitao studiju da je u SAD-u odnos između količine novca u kampanji i (re)izabranosti kongresmena 97.2%! Dakle, tko skupi samo dolar više, ima sto postotonu šansu dobiti izbore.
    I sad ti pričaj o trećem putu?
    Kako je (navodno) Sanader rekao Kosorici: “Ne misliš valjda da ideje i programi dobivaju izbore? Moraš imati puno para iznad stola i još više ispod stola!” (prema njenoj izjavi u procesu).

    Na lokalnim izborima potrošio sam koliko se sjećam oko šest tisuća kuna i dobio nešto manje od tisuću glasova.
    HDZ je na istim izborima za vijeće potrošio oko tristo tisuća, a pravaši oko petsto, a dobili su tek nepunih šest puta više glasova. SDP je potrošio oko dvjesto, a dobili su samo triput više!

    2009 je Nikica Stevanović dijelio po 20 deka kave: podijelio 1500 paketića, dobio 1400 glasova! 😀

    Očekuješ da ljudima treba ponuditi “program”?
    Iskustveno znam da bih im na sljedećim izborima radije ponudio deset tisuća pari kranjskih kobasica i hektolitar kuhanog vina (ako nađem nekoga tko je voljan platiti menjažu).

    1. Sad tek ništa ne razumijem. Jel za izbore treba više, ili manje novaca? Jel treba jeftiniji, ili skuplji “paketić”? S čim se pridobijaju birači? Petru su, po ovom, bili naklonjeni. Programi i vizije ne prolaze jer u njihovu realizaciju više nitko ne vjeruje.
      U biti, ovo je relativno utješan komentar, ispada da još nismo kao birači izgubljen slučaj, ne padamo, kao Ameri, isključivo na lovu, još uvijek su nam važnije osobne simpatije. A par pravih kranjskih i čaša dobrog kuhanog vina mogli bi, to je točno, opredijeliti neke neodlučne. 🙂

  5. Kada će pohlepa za parom cipela (jednu dobiješ prije glasovanja, a drugu kada ispuniš građansku dužnost) postati slabija od želje za slobodom ili slobodnijim, pravednijim društvom. Nema apsolutne slobode, ali ja bih bio zadovoljan sa švicarskom, njemačkom ili skandinavskom pravdom i uređenjem. Zašto Hrvati to ne mogu imati? Kada će moći?

  6. Odličan tekst i odlični komentari, posebno brojnštajnovi. Koji god anonimus da je ovo pisao, svaka čast. Evo jedan dobar link….
    http://www.prometej.ba/index.php/friedrich-nietzsche/209-o-novom-laznom-bozanstvu

    1. Zahvaljujem nepoznat.

  7. ” Zbrka jezika dobra i zla: taj vam znak za raspoznavanje dajem kao znak države. Zaista, iz tog se znaka daje čuti volja za smrću! Zaista vam kažem, on je stvoren za propovjednike smrti ! ”

    i opet, i stalno i zauvijek

    ne slušajte šta pričaju, gledajte šta RADE !!!

    1. Ja moram ovo dodati:

      Gledajte kako se veru, ti hitri majmuni! Veru se jedan preko drugoga i vuku se tako u blato i ponor.

      Svi hoće prestolu: to je njihovo ludilo, – kao da sreća sedi na prestolu! Često sedi blato na prestolu – a često i presto na blatu.

      Svi su oni za mene sumanuti, i majmuni što se veru, i vrele glave. Zaudara mi njihov lažni Bog, hladna neman; zaudaraju mi svi skupa, ti poklonici lažnog božanstva.

      1. I ja moram dodat:

        A država laže na svim jezicima dobra i zla; i štogod govori, laže – i sve što ima, ukrala je.

      2. Mene ovo s majmunima na nekoga ovij dana jako, jako podsjeća. Nikako da se sjetim na koga?

  8. Pa ćemu bre ekavština Nepoznati.Zar Zaratustru na hrvatskom ne čitaše.

  9. Nisam čitao Zaratustru već Ničea, seljoberu. 🙂

    1. Zašto tako oštro? Možda čovjek zna sve što je napisao Filip Latinović.

  10. Trećeg puta nema ni kod Hrvata. Oni su isto podlegli, što više nisu ni oporvili od sustava podobnosti!

  11. Propast trećeg puta je propast Hrvatske i njenih građana, jer ova dva puta nas vode u provaliju. Nadati se nekom maspoku ili započeti sa malom skupinom i njegovati je i uzgajati kao što vrtlarica uzgaja nježan cvijet? Kako god, bitno je krenuti i riješiti se protuha koje nas odvlače na stranputicu.

  12. Nepoznatog inače poznaju svi portali ,osobito po nadimku Mali bosanac.Jadnik ,hrani se uvredama pa mu opraštam.Krščanski je.

    1. Dečki, nemojte se svađati ako se nećete tući.

  13. Sa invalidima se nikada nisam tukao.

    Ali zar to nije demokracija kada čovjek opskurne naobrazbe i sličnog znanja ,a vjerovatno i minorno društvene i gospodarske vrijednosti može laprdati i vrijeđati na sve strane.

    .Za demokraciju sam se borio.

  14. I da ,ali to sada nije bitno ,ja sam Zaratustru čitao na hrvatskom,a Nitschea citirao na istom .Mali Bosanac je samo zanj čuo ,sigurno ga nije čitao,ali ga je često citirao,čime potkrepljuje svoju nazovi pismenost.

    .Živimo u gradu gdje veliki broj visoko rangiranih političara ,a i neki drugih eksponenata nikada nisu bili članovi gradske knjižnice,pa sve je jasno,bar pametnom,zar ne.

    1. Secesija, nije li ovo prekomjerno granatiranje?

  15. Kada bi samo jedan mali bosanac,pun dokazivanja , bio u ovome gradu moglo bi se to tako i nazvati,Lara.Ja pak tučem po svima .A ima ih ko kusji pasa…

  16. Jesi se olakšao ? Diši malo….Ajmo skupa….udah…izdah…udah….izdah !
    🙂

    1. Junače, ispljuva te secesija, a ti okrenuo drugi obraz. Nepoznati krščanine!

      1. Nepoznati je faca, znao sam. Ne određuju drugi kad će reagirati, određuje on. Tako se to radi. 🙂

  17. “….vidjeti razarajuće efekte prijetvornog domoljublja u naše stožerne državotvorne stranke. Pokradoše državu, a njihovi se vrhovnici odreda prometnuše u vlasteline s raskošnim vilama, impozantnim umjetničkim zbirkama i uspješnim biznisima. Tko to nije odmah uvidio, mogao je s odmakom od desetak-dvadeset godina spoznati kako ni u ratu nisu oklijevali izdati i učiniti sve za profit.”

    I oni imaju rejting od 25 posto? Zločinačka organizacija fascinirala je svakog četvrtog Hrvata? Ne, ova zemlja nema šanse. Vode ju trenutno kreteni, a na vrata vlasti kucaju zločinci.

  18. Nisam Junaka ispljuvao,on je doista mali ratni junak,čime ga cijenim,istina bosanski ,a ne hrvatski.Ali zar je to bitno.

    Malo sam ga prizemljio,takva mi je narav..Bilo je i vrijeme.

  19. U ratu u kojem je uglednik Ante Prkačin stekao čin generala triju vojski,ratujući iz Amadeusa ,i time postao svjetski fenomen,nepoznatih junaka, jedinki vrijednih divljenja, mora biti .

  20. Ne želim više polemizirat s tobom. Ja s tim kojeg spominješ, blage veze nemam, niti ga simpatiziram. Ja sam svoj obol obrani dao, ne sjedeći u birtiji. Drugo, veze nemam s Bosnom, niti sam bio u njoj, niti ratovao. A treće, razgovor možemo nastavit samo u slučaju da mi objasniš kakva je razlika čitati ničea na hrvatskom, engleskom, njemačkom, srpskom ili jebenom tajvanskom ???? Dokle si ti stigao ? Do recitacije ? Čitanja ? Jesi li uopće razumio šta je pisano ? Ja mislim da ti konkretno imaš problema s alkoholom, i moj prijateljski savjet ti je da se ostaviš tog piva koje cuclaš dok pišeš po kompjuteru, dok ti nije kasno.

    1. Niste vas dvojica polemizirali, vi ste jedan na drugog bacali napoj.

      Secesija se fiksirao na osobu za koju je vjerovao da ju poznaje. I raspalio. Sad je očito da pogriješio. I ode smisao svega. Ipak, nepoznati postavlja dobra pitanja.

  21. Sve njih bez izuzetka, pa i dotičnog kojeg pominje gore -obrazovani, inteligentan faktor društva, melje povjesna mašina, i samo su igrači na šahovskoj ploči koju miče samo jedna figura, a pojedeni se uklanjaju, i više ne igraju. Iskorišteni su i vraćaju svoj dug mefistosu, u zamjenu za slavu, maksimalnu ‘društvenu i intelektualnu vrijednost’, i lažni ugled u društvu. Nisu li svi oni isti, kao jaje jajetu, onima protiv koga pišu i govore ? Nije li cijela povijest prošarana krvlju pobijenih pod simbolima križa, svastike, zvijezde, znaka stranke, ideje ?

    Čudni su uzori ljudima, voli narod slatkorječive, imućne, obrazovanost se smatra – biti kulturan i lijepo izgledat ? Voli narod spiku, urešene crkvene dvore, a ne voli narod rad, znoj , trpljenje.

    I na kraju da završim s jednim citatom iz meni vrlo drage knjige Ive Brešana , “Astaroth”.

    “Mora da tajna Astarothove moći ne leži toliko u njemu samom, koliko u ljudima. Oni nose u sebi nešto od njegove osobnosti, i to je ono što njemu omogućuje nadzor nad njihovim dušama i neograničeno vladanje njima. Dovoljno se osloboditi u sebi svega što zaziva njegovu moć, svih zlih misli, želja i strasti, oglušiti se o ono što ti on preko svojih relejnih postaja i posrednika šalje u svijest, postati nedužan poput djeteta, i on više ne može naći u tebi svoje polje rada. Ali kako je onda imao moć nad Njim, razapetim ? Pa da ! Ne bi je imao, da mu On sam nije to dopustio. Nešto slično je, čini se, On i rekao Ponciju Pilatu”

Odgovori