Mirko Golovrški: Kakav se rat vodio u Hrvatskoj?

Nemam namjeru braniti Aleksandra Stankovića zbog postavljenih pitanja gostu emisije „NU2“ Predragu Mišiću-Peđi, hrvatskom branitelju srpske nacionalnosti,  zbog kojih je Zbor udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi, argumentirajući svoj zahtjev ‘upornom i skandaloznom tezom’ voditelja ‘da se u Hrvatskoj vodio građanski rat’, tražili od HRT-a njegovu suspenziju.  Pogotovo ga neću braniti jer je prema gostu bio prilično neuljudan, za razliku od nekih drugih gostiju u svojoj emisiji.

No, želim na osobnim primjerima pokazati da je to bio i građanski rat, kako to obrazlažu ljudi koji nešto o tome i znaju (Neven Budak, Nikica Barić, Hrvoje Klasić). Na koncu, – Na osnovi čega kažu da građanskog rata nema ni u tragovima?! Koja je to definicija građanskog rata iz koje bi se potvrdilo da nije bilo “i” građanskog rata?! Pita se Hrvoje  Klasić.

No, da kažem „svoje „ argumente.

U rano proljeće 1991. kada smo još živjeli u „idiličnoj“ slozi, u neformalnom razgovoru,  kolegica s posla, inače srpske nacionalnosti,  je izjavila otprilike:“ Ako dođe do rata, muž i ja tu nećemo ostati!“ Mi prisutni ostali smo zblenuti ko’ ovce;  „Kakvog rata? Što je njoj???“

Nedugo iza toga, susjed i ja gledamo s 4. kata kako općinski tužitelj pakira stvari u svoj „Moskvič“. Susjed, ko’ kakva vračara kaže: „Nešto se sprema, zašto oni sada odlaze“?

A odlazili su i drugi ugledni ljudi srpske nacionalnosti. Poznati ginekolozi, direktori pošte, drvne industrije, zaposlenici u uredu ONO i DSZ, itd.

Kolegica s posla, udana za zaposlenika u općinskoj upravi, odlazeći u Banja Luku, umiruje svoju sestru i njene ukućane, te joj smirujućim riječima kaže kako će biti malo gužve 7-8 dana i biti će poslije sve u redu.

Kasnije smo laički odgonetavali razloge odlaska „viđenijih“ ljudi srpske nacionalnosti, i onako „logički“ dolazili do zaključka: Imali su zadatak skloniti se, kako ih se ne bi krivilo da su okrvavili ruke, a vratili bi se da preuzmu upravljanje tadašnjom općinom ili šire. No, to im se izjalovilo.

Kasnije smo saznavali za tajne sastanke po kućama, gdje su se dogovarale aktivnosti i funkcije pojedinaca. Bila je to stroga konspiracija, ali se okupljanja nisu baš potpuno mogla sakriti. S onim susjedom s 4. kata išao sam u uobičajenu posjetu ali nismo bili primljeni jer je kod domaćina bilo puno „gostiju“. Zblenuli smo se i pitali: Što je to????

Kao član Općinske skupštine, uz pristanak predsjednika, pokušao sam stupiti u kontakt s pripadnicima Skupštine iz okučanskog kraja, koji su „demonstrativno“ prestali dolaziti na sjednice, te ih  nagovoriti  da se vrate u skupštinske klupe. Od dva pokušaja, niti jednom se nismo sreli.

Čovjek koji je pokušao pripomoći, pozvao nas je nakon neobavljena posla  na pivo u tzv PRC. A tamo su neke supijane spodobe gledale prijenos nekakvog političkog govora u Srbiji. Kao napaljeni veprovi, pjenili su se,  škljocali su zubima i izvikivali prijeteće poruke hrvatskom državnom vrhu. Prisjelo nam pivo, pokupili smo se dok je bila prilika.

Već su nicale barikade (kninsko područje i Slavonija), a obični, naivni pripadnici nesrpskog življa Hrvatske, očekivali su da će se sve te nesuglasice unutar Hrvatske ipak riješiti. No, netko je ipak znao više. Evo primjera:

Početkom kolovoza dobio sam opomenu iz banke da sam otišao u minus. Kakav minus, nije moguće. Odem tamo kad vidi iznenađenja. Kao članu stambene zadruge u Bosanskoj Gradiški, došla su mi na naplatu 4 čeka, od kojih je jedan zadnji trebao stići tek u studenom. Zašto su mi poslali sva četiri a ne jedan po jedan u nadolazećim mjesecima? Sada sam i ja shvatio da su „oni“ u Bos. Gradišci dobili naputak od nekoga, kojim je znao što će biti.

Sredinom kolovoza 1991. otišao sam na gradilište svoje kuće u izgradnji. Najednom, iznad sebe čujem čudan zvuk u zraku. Nije avion – bilo bi glasnije, nešto što brzo leti zrakom. Nakon par sekundi čujem eksploziju. Bila je to prva minobacačka mina ispaljena iz nevelike udaljenosti. Iza nje, još jedna. Kasnije sam saznao da su pogodile kuću u južnom dijelu grada.

Nije bila nikakva vojska, već neki pojedinci koji su dobili nekakav specijalni zadatak.

No, bilo je to vrijeme kad se „šuškalo“ da su pouzdani članovi HDZ-a dobivali puške. Od koga i kakve – samo se naklapalo. Protiv koga – sada se već naslućivalo – protiv ovih minobacačlija i sličnih provokatora.

Dakle, oružani „ekscesi“ su počeli, barikade su podizane u Hrvatskoj, stanovnici hrvatske i drugih nesrpskih nacionalnosti osjetili su da su na meti pobunjenika. Zar to nije građanski rat?

Pri tom tvrdim da je takav, podmukli, propagandno psihološki ( s pobunjenicima) pripremani atak na vlastitu domovinu daleko teži i složeniji nego agresija jedne države na drugu. I ne treba se vrijeđati kad se kaže da je kod nas bio i građanski rat, jer je vođen i protiv agresora i protiv pete kolone. A to, kad moraš gledati preko nišana i strepiti što ti se događa iza leđa, priznat ćete, gore je nego imati samo neprijatelja ispred sebe.

Jasno je da je u kasnijoj fazi, kada „pobunjenici“ nisu dovoljno „dobro“ odradili povjereni im zadatak, tzv. JNA dobila zapovjedi na čiju stranu će stati. Barem s onim sastavom koji nije pobjegao u svoje matične „republike“ odnosno novoformirane države. I  od tog krnjeg sastava tzv. JNA,  barem mi u Novoj Gradiški osjetili smo da je netko „iznutra“ davao koordinate za napade avijacije, topništva i VBR-ova (ured predsjednika općine, pošte, pripadnike ZNG kod Učilišta, itd)..

To je dalje bila bezdušna, svirepa i „zaslugom“ međunarodne zajednice, omogućena agresija na Hrvatsku. O tome se ne moramo sporiti. No,  bez obzira na Deklaraciju o Domovinskom ratu, započeo je kao građanski rat, pa čak i bratoubilački. To je Stankovićev gost i potvrdio.

Budemo li ustrajali samo na bukvalno „naučenim“ definicijama, bez uvažavanja činjenica i drugačijih argumenata, nastavljamo voditi građanski rat u „miru“. Kao i u onom stravičnom, i sada imamo izbjeglice. Mislim da nam to ne treba, jer razna mišljenja i stavovi ne mogu promijeniti činjenice!

Umjesto zaključka: “Domovinski rat je bio i agresija i građanski rat i protiv toga nisam čuo niti jedan argument osim da ću ići u zatvor”, piše  Hrvoje Klasić.

 

 

28 comments

Skip to comment form

  1. Od dojmova s terena do povijesnih zaključaka. Svašata je tu Golovrški uvrstio u stilu to je tako, jer sam ja to osobno doživio. U svakom slučaju članak nas vraća u godine koje nikada više da se ne vrate.

  2. Razumno, odmjereno, u obranu istine tj. onoga što se podudara sa stvarnošću,a ne Deklaracijama i izjavama koje odgovaraju kandidatima za mirovine. Treba se sjetiti deklaracije o HV kako NIJE bila u Bosni, a danas doslovce svaki vrabac pjeva suprotno.

  3. Uh, podsjetio nas je autor na dane koji će trajati dok smo živi. Nekima je rat bio brat, a oni voledu svoga bracu i naplaćuju nenormalnu cestarinu do njegove kuće.

  4. Sami Srbi sebe istjeraše? Ili? Ne razabirem najbolje?

    1. Srbe je istjerao Milošević,pozvao ih da pobegnu ,radi dokusurivanja.Inače srbi su izgubili agresorski rat i normalno je da su pobjegli,hibridni ratniće.

      1. Ti si ekspert za Srbe. Bilo bi ti pametnije da postaneš stručnjak za Hrvate koji siluju Hrvatsku i koji su joj ukrali i gaće. Ti si stvarno hibridni ali kuruz, kao što vele Bosanci.

  5. Napokon jedan realan tekst Golovrškog. Točno je prikazao situaciju u predratnom dobu i dobro naznačio razloge odlaska pojedinaca i njihova nadanja.

    Većina domicilnih je naivno poput tuntleka gljedala i čudila. Upute su dolazile sa strane i sve je bilo pomno isplanirano.

    Ako je istina da su nakon totga neke hadezenjare počele dijeliti puške, onda im moramo biti još i zahvalni jer bi sada svi glatko govorili bre, a o padeži učili od piroćanci 🙂

    Mislim da je bilo još proljeće 91 kad su mene i ženu na putu prema Strmcu dobro izmaltretirala dva ondašnja milicajca. Brkonje, sa sunčanim naočalama i cigartama u đvaljama su pokazali s kim će imamo posla. Dobro izvukoš,o živu glavu – srećom naišli neki izletnici pa su nas konačno ostavili na miru.

    Svašta su oni sebi zamislili.
    Srećom, izjalovilo im se.

  6. vodio se istinski domovinski rat s jedne strane a s druge strane pljačka nekolicine ljudi u zlokobnoj privatizaciji dok su drugi ginuli na ratištu drugi su otimali sve što se stiglo a to sad dolazi na naplatu

  7. Golovrški, spominješ petu kolonu u Novoj Gradiški. Molio bih da se oglasiš s podacima o tome koliko je uhićeno pripadnika pete kolone i koliko su petokolonaši ubili nevinih građana.

  8. Taj članak je mina svim poštenim i miroljubivim ljudima, nigdje se nije ogradio od generaliziranja, zao je.

  9. Samo objektivnosti radi, trebalo je napisati da ni “ova ” strana nije bila viteška. Od pljački kuća koje su napustili pristalice “one” strane (i prije granatiranja), do miniranja istih tih kuća, iako su izbjeglice (pogotovo iz BiH) u njima mogle naći smještaj. Treba reći i to da su u podrumima i drugim “skloništima” zajedno strepili i preostali Srbi i Hrvati, i da su oni s okučanskog područja poručivali kako će dragovoljcima HV srpske nacionalnosti skidati rezance s leđa.
    Međunarodne konvencije nisu se poštovale! Možda neki zato ne priznaju da je Domovinski rat bio i građanski rat. U svakom slučaju, ne ponovilo se!

  10. Nakon dugo vremena je Stanković imao za gosta jednog Normalnog Čovjeka – Predraga Mišića Peđu. Bilo je sramotno gledati kako ovaj trećerazredni, pristrani i nepripremljeni novinar maltretira jednog časnog čovjeka koji se nakon svih obiteljskih, ratnih i poratnih trauma našao u situaciji da se pred jednom perfidnom gnjidom mora pravdati za sve patnje koje je prošao i hrabrost koju je pokazao.

    Ako jedna zemlja napadne drugu zemlju s ciljem etničkog čišćenja i pripojenja dijela njenog teritorija, onda to nije građanski rat, pa čak ako u agresiji sudjeluje i instrumentalizirana lokalna nacionalna manjina (koju naoružava, vodi i organizira država agresor). Slična situacija je bila i u II. svjetskom ratu kad je Hitler iskoristio njemačku nacionalnu manjinu u Poljskoj, Češkoj i Jugoslaviji, pa ipak nikada nikome nije palo na pamet to proglasiti građanskim ratom. To je kao da ja sad zalijevam travnjak za vrijeme proloma oblaka, pa kasnije tvrdim da je trava mokra od mog zalijevanja…

    https://kamenjar.com/carica-srpkinja-sam-ali-sve-ovo-je-van-pameti-ma-kakav-gradanski-rat-bila-je-cista-agresija/

    Ova priča služi jedino velikosrpskim vlastima u Srbiji i našim domaćim jugo-izdajnicima kao pokušaj amnestije Srbije od odgovornosti za fašističku agresiju na Hrvatsku i BiH, odnosno kao lažno prikazivanje Srba 1991. kao „goloruke“ manjine ugrožene od krvožedne ustaške vlasti.

    Ponašanje lokalnih Srba opisano na početku ovog teksta jasno pokazuje da su oni očito od početka bili precizno instruirani od strane dobro pripremljenog agresora izvan Hrvatske.

    1. U kom smislu je Peđa normalan? Ljudi se mire, najveći neprijatelji, opraštaju si bol koji su si nanijeli, a on nije pričao sa svojim bratom 26 godina. Nije on normalan.

      Ako je Stanković trećerazredni novinar, ti si, mnijem, trećerazredni povijesničar.,

      Domači jugo-izdajnici, kažeš? Ti si obolio, i ti si, što je najstrašnije, svjesni prijenosnik bolesti.

      Zolja je odgovorila na takve tvoje objede da su Srbi bili instrumentalizirani. Većina njih, pa i oni koji su protjerani u Oluji, bili su lojali građani Hrvatske. Ne vrijeđaj jedan čitav narod.

  11. @Stalker, kako to da Srbin Peđa nije bio protjeran u Oluji?

  12. smith ajde kao veliki hrvat objasni nama malim kkao da nisu protjerani dražen blanka košutići kukoći članovi hdz koji su bili u hdz kojekakvi udbaši pod kodnim imenom kolega i tako u nedogled po prošlosti titovi generali dokle čemo o tome dok ne zataškate istinu o todoriču i ostaloj bagri koji su opjlačkali več ratom izmučeni narod i sakrijete sve dokaze o lažnim invalidima pa ja sam isto dobrovoljac i da nas je bilo 5000000 tisuča rat ne bi trajao više od mjesec dana plus hvo i ne pitate se koja če ekonomija to izdržati

  13. smith ja više ne znam dokle može ići ljudska glupost hočemo sve istjerati iz države koji nisu arijevci analiziraj svoju porodicu i što ćeš naći hoćeš da ti navedem primjer velikog katolika u brodu koji je ostavio ženu i četvero djece i onda se vratio ili tuđmanov unuk hočemo neprestano provjeravaTI krvna zrnca a lopovi nam uništavaju sadašnjost i budučnost naše djece

  14. @milenijum, neki dan sam ovdje iznijeo kratku povijest tranzicije u Hrvatskoj, pa se ne želim ponavljati. Dakle, sva imena koja si nabrojao su komunisti, udbaši, udbaški špicli, te njihovi potomci. Drugim riječima – HDZ i SDP prerušeni u “nacionaliste”. Da, u pravu si – ONI SU UNIŠTILI I OPLJAČKALI HRVATSKU. Prave nacionaliste nisu nikada pustili na vlast, ili su ih potjerali ili likvidirali. Ili su poginuli braneći Hrvatsku dok je ološ pljačkao.

    1. Nacionalizam je posljednje utočište hulja, (Samuel Johnson)

  15. @Jagma, krivo citiraš i stavljaš stvari u krivi kontekst jer ih ne razumiješ. Samuel Johnson, britanski „man of letters“ (po naški „intelektualac“) je 1775., za vrijeme američkog rata za nezavisnost izjavio „Patriotizam je posljednje utočište hulja“. To nije bila izjava protiv patriotizma općenito, nego protiv zloporabe pojma „patriotizam“ od strane tadašnjeg britanskog premijera Williama Pitta. On sam je cijenio istinski iskreni patriotizam.

    Ponekad je bolje malo kliknuti na wikipediju nego se razbacivati „mudrostima“ koje su glupost:

    „On the evening of 7 April 1775, he (Samuel Johnson) made the famous statement, “Patriotism is the last refuge of the scoundrel.” This line was not, as widely believed, about patriotism in general, but the false use of the term “patriotism” by William Pitt, 1st Earl of Chatham (the patriot-minister) and his supporters. Johnson opposed “self-professed patriots” in general, but valued what he considered “true” self-professed patriotism.“

  16. smith bitno je da se u nečemu slažemo ali što učiniti vezano za cjelokupnu hobotnicu ili paukovu mrežu ili mafiju gdje je zakon omerte jači od svega pa zar čemo dozvoliti da nas deset tisuča lopova jebe godinama u zdrav mozak da gledamo kako nam djeca odlaze u tpm. jeli smo se zato borili i mnogi dali živote za sve ovo , ja mislim da nismo pa pogledaj vladu sabor pas za njih je serija lud zbunjen normalan mala maca to treba emitirati djeci umjesto crtiča

    1. Slažete se u ocjeni da su hadezenjare opelješile Hrvatsku, učinile zločin, bez kazne. Ali, Smith lijek vidi u davanju vlasti obiteljašima, “poštenim nacionalistima” (koji oksimoron!) On je za reviziju povijesti, za krvne testove, za disciplinu i jawohl odnos prema samoproglašenim mitskim svetinjama. A većini Hrvata fašizma je dosta!

  17. Golovrški je objektivno koliko je god to moguće iznio opius predratnog stanja koji jako puno govori. Da bi došlo do neke pomirbe, oprosta, normalizacije odnosa, bilo bi nužno da druga strana prizna bar to kao i instrumentalizaciju armije koju smo zajedno financirali i izgrađivali, a koja je onda postala vojska samo jedne nacije.

    No, svjedoci smo da toga od službenih predstavnika susjedne države nije bilo. Nema normalizacije odnosa bez priznanja ovih činjenica. Tu Srbija mora učiniti prvi korak, Hrvatska nikako ne može i da hoće – bilo bi smiješno.

    Zamislimo dva čovjeka. Prvi dolazi drugome doma, odvali mu šamar, nakon toga dođe do gadnog tabanja i taj prvi biva izbačen van iz kuće ovog drugog. U samoj tuči dolazi do prljavština. Logično je da ovaj prvi prizna da je sve započeo i da je pogriješio. Pa ne može ovaj drugi kazati: oprosti što si došao u moju kuću i lupio mi šamar. Dakle, dok prvi ne odluči iskreno se ispričati ne vidim kako može doći do normalizacije odnosa.

    SMith, rasprave se ovdje svode na rafalno ispucavanje citata koji imaju i nemaju veze s temom. To je demonstracija načitanosti, ali načitanosti bez dubljeg razumijevanja pročitanog.

    1. Ti se slažeš sa Smithom? Pričekaj s odgovorom. Prvo pročitaj njegove komentare. Baš me zanima.

      1. Ni s kime se ne slažem bezuvjetno niti 100%. Pročitao sam dobar dio njegovih komentara. S nekim se stavovima slažem, a s nekima ne.

        Koji te točno dio smeta? S kojim se ne slažeš?

        Ako netko izrekne 50 rečenica, jesu li sve netočne?

        Ne idem za time da čovjeka etiketiram i kao takvog popljujem.

        Evo Rašeta nije neki od mojih omiljenih novinara, ali u ovdje objavljenom razgovoru je iznio puno krajnje razumnih teza.

        Jesi li ih pročitao s razumijevanjem?

        1. Imaš li ti omiljenog domaćeg/hrvatskog novinara? Ne gosta na portalima, kolumnistu iz svijeta ekonomije ili književnika. Od novinara… koji opravdava tekstovima tvoje povjerenje?

          1. Naravno da nemam. Nisam ja šiparica da se bacam po patosu za nekakvim “zvijezdama!” niti sam nekakav dripac koji slini za “intelektualnim autoritetima”. Svatko tko piše mora se svaki dan iznova dokazivati i kvalificirati. Čovjek je danas razuman, a sutra popizdi. Trebam li mu se zbog toga vječno klanjati?

            Talentirani glazbenici snime dva-tri dobra albuma, a onda počnu izbacivati drek. Trebam li zbog par dobrih albuma slušati i njihovo smeće? Vikati kako su oni i dalje fenomenalni, jer su prije 20 godina snimili nešto dobro?

            Dobru rečenicu može napisati Mandić, Rašta, Dežulović, ali i Dujmović, Ivkošić, Ivanković. Rijetki su tekstovi koji su mi cijeli dobri i s kojima se u cijelosti slažem. Svaki od novinara prodaje sebe i pretvara u mamac koji će mu podići rejting, a posljedično ego ili tekući.

            Ne tražim kredita niti bi vam ih dao 🙂

            Jim Carey je zabavan dok ne postane dosadan ili iritantan.
            Isto i Carlin recimo:

            https://www.youtube.com/watch?v=Hy-sVByUHqE

            Da nije tako nitko en bi pravi the best of …..

  18. da stalker u pravu si , nisam pročitao cijeli tekst ulta nacionalist ni to nije dobro čak pogubno

  19. tragedija je što se mentalni sklopovi određenih vrsta ljudi nisu pomakli iz prvog svijetskog rata a prošlo je 100 godina a ne vidimo dalje od nosa da su nas svi prešišali i svi su nam postali neprijatelji čak i zemlje bivšeg varšavskog bloka su miljama ispred nas a bile su miljama iza nas , upitajmo se, što mi to sebi radimo i dokle mi ispitujemo 1918 1945 a kraj nas prolazi sadašnjost i budučnost prolaze nekažnjeno lopovi veleizdajnici prošlost ne možemo vratiti ali sadašnjost i budučnost možemo prilagoditi boljitku a živi se jedan život

Odgovori