Mirko Golovrški: Je li Hrvatska spremna za reformu školstva

Promjena

– Stvar je u tome da doista moraš željeti promijeniti se

Osim Karamarkove Golgote, danas Hrvatsku potresaju događanja oko KURIKULARNE REFORME, koja je ipak neizvjesna. Ako radi ničeg, ono zbog ostavke Borisa Jokića, koji je predvodio ekspertnu skupinu od 500-tinjak ljudi koji su se uhvatili posla oko reforme školstva.

Očito je Borisu Jokiću pukao film (s pravom), jer dokumenti su gotovo završeni, a Vlada se maćehinski odnosi prema tom projektu i nositeljima projekta, što je u vijestima na četvrtom programu HRT-a, potvrdila Gordana Rusak, predsjednica Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu…

U spomenutoj emisiji je rekla da ‘Vlada ne mari za obrazovanje i znanost’.

No, nije ovo jedina reforma obrazovnog sustava kojoj prijeti krah. Podsjetit ću da je Vlada Ivice Račana, 2002. godine, za vrijeme ministra Vladimira Strugara izradila “Koncepciju promjena odgojno- obrazovnog sustava u Republici hrvatskoj, iz koje je proistekao dokument nazvan “Projekt hrvatskog odgojno-obrazovnog sustava za 21. stoljeće”. Na tom dokumentu radilo je preko 100 stručnjaka, od analize i kritike stanja, do projekcije prevladavanja istih negativnosti.

I tada  se spoznalo da je škola “štreberska”, podređena memoriranju, a ne primjeni znanja i vještina. Kao uvodničar,  ministar  Vladimir Strugar  na sažet i slikovit način iskazao je  osnovnu ideju “reforme”; “Obrazovanje za kreativnost i stvaralaštvo a ne memoriranje, držimo mogućom pokretačkom snagom društva.”

I tadašnja Vlada bila je napadana za bezidejnost, pa tako Školske novine od 12. ožujka 2002. donose naslov: “Vlada nema viziju razvoja školstva” gdje se  ukazuje na pretrpane programe, činjenično znanje i predavačku nastavu. Svi koji su spomenuti “Projekt za 21. stoljeće” proučavali, mogli su se osvjedočiti da je tadašnja ekipa učinila veliki pomak u koncipiranju “reforme”, od “realizacije propisanog gradiva” ka realizaciji učenika i njegovih predispozicija.

No, Strugarova reforma nije provedena, jer je došlo do promjene vlasti, a novoustoličeni ministar prosvjete  Dragan Primorac odbacio je taj dokument, tvrdeći da se mi moramo držati naše, hrvatske i srednjoeuropske tradicije. Predviđeni iskorak u 21. stoljeće otišao je u nepovrat.

Kako su potrebe društva za drugačijim obrazovanjem  evidentne, vrišteće, prišlo se novom pokušaju “re-forme”, ovaj put pod nazivom HNOS.

U školskoj godini  2005./2006. provodit će se eskperimentalno  HNOS (Hrvatski nacionalni obrazovni standard).
Nacionalni obrazovni standard je putokaz za učiteljstvo, učenike, a i roditelje pri ostavrivanju i stalnom poboljšavanju odgoja i obrazovanja. HNOS-om je započelo rasterećenje nastavnog gradiva od nepotrebnih nastavnih sadržaja.

Što sadrži Hrvatski nacionalni obrazovni standard?

Hrvatski nacionalni obrazovni standard je skup normi koje sadrže:

    –   standarde odgojno-obrazovnih sadržaja;

    –   standarde obrazovnih postignuća (znanja, umijeća i sposobnosti);

   –    standarde poučavanja

   –    standarde praćenja i vrednovanja učeničkihg postignuća;

   –    standarde stručnog osposobljavanja i usavršavanja učiteljstva

Eksperimentalna primjena HNOS-a ocijenjena je kao uspješna, mada nigdje nisu objavljeni  relevantni podaci o tome. Više bi se moglo reći da je to bila neka sugestivna procjena  protagonista, predvođena Vladimirom Paarom, nego meritorno provedeno  praćenje eksperimenta, pa je i HNOS završio u ropotarnici hrvatskih  pokušaja na poboljšanju obrazovnog sustava.  Uza sve kritike koje smo mi praktičari  pokušavali  uputiti, tadašnja “ekspertna” skupina nije mogla (ili nije htjela) uvažiti primjedbe, pa je željeno “rasterećenje zapravo  bilo novo natrpavanje činjenica.

Mora se reći da HNOS  nije bio prihvaćen ni u prosvjetnoj praksi, ni od onih koji su ga naručili. Čak je kratica HNOS (Hrvatski nacionalni obrazovni standard) izokrenuta u svoju negaciju (Hvali novo, ostavi staro), što samo po sebi  kazuje da HNOS nije zaživio.

Sadašnja kurikularna reforma  očito ima najveću podršku od svih dosadašnjih.

To je prije svega zasluga šesnaestomjesečnog   rada 500-tinjak ljudi, njihovog velikog entuzijazma i prezentiranja na terenu, te, Borisa Jokića koji je vrlo suvereno i znalački predstavljao ovaj hvale vrijedan projekt.  Prosvjetna javnost je predviđene promjene posebno dobro prihvatila, jer postojeći sustav puca po šavovima.  Osjećaju to i učenici i prosvjetni radnici, ali i društvo općenito.

Iako imam  osobnih primjedbi, pogotovo na zadržavanje istog školskog plana (broja predmeta i broja sati po predmetima – osobito u osnovnoj školi), najpozitivnijim dostignućem držim presudan rad ljudi iz prakse, koji najbolje osjećaju što ne valja.

Ako 500 ljudi nije moglo izraditi dobar posao, ne vjerujem da bi ga 10-ak ubačenih “nadstručnjaka” popravilo započeti posao. Ti nadstručnjaci najčešće forsiraju “gradivo”, zanemarujući djecu i mladež, njihove predispozicije, opredjeljenja, afinitete i potrebe društvene zajednice. U to sam se, na žalost” imao prilike uvjeriti više puta.

Zato intervenciju Saborskog odbora za prosvjetu smatram samo paravanom iza kojeg “netko drugi”  treba prekrojiti ono što je ekspertna skupina učinila.

Jer, ne treba smetnuti s uma da je i Strugarova reforma kreirana u vrijeme SDP-ove Vlade, kao i Jokićeva. Mada sam Jokić kaže da mu se Vlada nije petljala u posao, očito nekim snagama društva ne odgovara da se mladež usmjeri ka razvijanju misaonih sposobnosti, kritičkom mišljenju, samorealizaciji i stvaralaštvu.

No, što više budemo odgađali najvažniju reformu u društvu, to ćemo biti ovisniji o onima koji od hrvatskog puka očekuju pokornost i poslušnost, slušanje a ne reakciju!

Očito, nekome to itekako odgovara!

 

11 comments

Skip to comment form

  1. Izvanredan podsjetnik na dosadašnje pokušaje reformiranja školstva.

  2. Politikantsko preseravanje: sve što je napravio i započeo SDP je super, a sve što su napravili ognjištarci ne valja i nazadno je.

    Priča ne drži vodu i autor ne zna ili ne želi iznijeti osnovni problem svih tih reformi, a on je:

    radimo na novim formama i sadržajima pri čemu zanemarujemo da imamo “stare” nastavnike.

    Zašto je tomu tako? Problemi kreću od onih koji obrazuju obrazovne stručnjake pa nadalje. Pedagoški smo rigidni i neinventivni, zakočeni klasikom i birokratizmom koji je i sam autor ggdinama provodio.

    Ne vjeruj danajcima ni kada darove nose.

    Ako je HNOS bio premoderan za naše edukatore, kako bi tek prošla Jokićeva reforma?

  3. Osnovna primjedba na HNOS je bilo nedovoljno ili nikakavo rasterećenje sadržaja. Dakle, nije bilo previše primjedbi na metode rada ili sadržaje, već na količinu gradiva. Već rekoh, ionako je za veliku većinu naših edukatora bila premoderna.

    “Uza sve kritike koje smo mi praktičari pokušavali uputiti, tadašnja “ekspertna” skupina nije mogla (ili nije htjela) uvažiti primjedbe, pa je željeno “rasterećenje zapravo bilo novo natrpavanje činjenica.

    Mora se reći da HNOS nije bio prihvaćen ni u prosvjetnoj praksi, ni od onih koji su ga naručili. Čak je kratica HNOS (Hrvatski nacionalni obrazovni standard) izokrenuta u svoju negaciju (Hvali novo, ostavi staro), što samo po sebi kazuje da HNOS nije zaživio.”

    Sada ste vi praktičari došli na “šuc” pa ste mogli samo očistiti i smanjiti sve napravljeno u HNOS-u. No, onda se ne bi mogla potrošiti ogromna lova na K reformu i ne bi se mogle proizvesti (nepotrebne) tenzije i konfrontacije u društvu.

    Što reče Lamza, ono što su pisali naši vrli akademici, sada su “prekrojile” ili prepisale seoske učiteljice (ovo je malo posprdno, ali ni ne fula puno).

    Reforma za ćuftu.

  4. Golovrški je dobro primjetio da se “slučajno” ili namjerno poklopilo odustajanje od Strugarove reforme, a možda i aktuelne reforme, naprosto promjenom vlasti. Šteta što nije spomenuo i period ministrice Vokić kada je uveden vjeronauk na uštrb tehničkog, glazbenog i likovnog odgoja. Prakticiranje je za nju i nezine bilo nepotrebno, ali je zato povećan broj sati hrvatskog u 5. i 6. razredu. Tada je provedene “duhovna” reforma, koja rezultira današnjim podjelama u društvu.
    Sada je posve jasno da taj potez nije išao u smjeru razvijanja praktičnog mišljenja i vještina, već mentalnom “pokoravanju” mladeži, u skladu s njezinim hercegovačkim svjetonazorom.
    A što se tiče Pere SB, ponešto mogu i prihvatiti. Ima prosvjetara koji su učili “biflanjem”, pa to kopiraju i prenose i na svoje učenike. Dakle, sustav je prvo loš odozgo, jer previše sveučilišnih profesora nema želje ni potrebe da usavršava metode rada, a posljedice se prenose prema najnižim obrazovnim sferama. Dakako, među tim profesorima ima i akademika, koji nisu imuni na zanemarivanje metoda i oblika rada, već čitaju iz zastarjelih skripti.
    Ne slažem se da je problem u starim nastavnicima, jer mnogi mogu biti i jesu uzor , daleko bolji od novopečenih magstara raznih profila. Nije riječ o starosti već o osobnim kvalitetama. Ali, jedan od zadataka kurikularne reforme je i usavršavanje učitelja svih razina, a to bi provodilii prije svega tvorci kurikularne reforme. Tako da Pero malo previše pametuje, vjerojatno je imao, kako on reče, stare učitelje
    Osobno bih radije dao reformu u ruke uzornih učitelja/ica, nego akademicima!

    1. Potpisujem tvoju posljednju rečenicu. Akademici- sorta konzervativnih koja iznjedrila nije ništa novo, jer se bavi samo čuvanjem starog.

    2. Vjerojatno bi više volio i da te operira nekakav lječnik oopće prakse ili specijalizant iz pripizdine, nego iskusni primarijus iz bolnice gdje takve operacije rade već rutinski i imaju ih na stotine.

      Pustimo moje učitelje, nastavnike i profesore ili želiš da se spuštamo i na osobnu razinu?

      Ovo s politikom stoji, ali zaboravio si spomenuti da je isto prošlo i HOS-om promjenom vlasti. No, ja to i govrim, sve su u nas reforme s jakim političkim predznakom i vrlo malo ima inovativnih pedagoga. Ona se pak proučava i istražuje na pedagoškim fakultetima pa tamo valja tražiti krivce, jer je donedavno nekakav inženjer bez sata pedagoške naobrazbe mogao postati sveučilišni profesor (ako doktorira) i ima ih još uvijek dosta u sustavu koji minute pedagoške naobrazbe nemaju, a da bi taj isti inženjer mogao predavati neki predmet u osnovnoj ili srednjoj školi, odavno je trebao položiti “pedahoške” predmete. Ako to ne znaš, pitaj autora.

      Je li to dobro? Naravno da ne, ali prolazile su garniture i lijevih i desnih koje je za to biolio đon. I sada je to uvedeno manje-više pro forme, ljudi koji će 20-30 godina nekoga podučavati bivaju podučeni na ubrzanim kursevima – bitno je da im se uzme lova.

      Nigdje nisam rekao da je problem u STARIM nastavnicima. Kada netko riječ navede u navodnicima, onda ti je to uputa da ju ne tumačiš doslovno. Čovjek bi očekivao da to razumiješ, ako se već upuštaš u komentiranje ove teme.

      Stara i okoštala su im shvaćanja, nisu fleksibilni, nemaju volje prihvatiti nove stvari, ne žele “eksperimentirati”, itd itd … Zašto ti to moram objašnjavati? O, jadan ti.

      Jagma, ne treba generalizirati jer se akademik Silobrčić, kojega dosta cijenim prvi podigao u obranu K. reforme. Zašto pljuvati po svima? To govori više o tebi nego o njima. Ti si notorni pljuvač, navijač.

      Inače, etatistički talibani, pročitajte si malo nešto poput ovoga da otvorite vidike: https://en.wikipedia.org/wiki/Deschooling_Society umjesto što nam prodajete floskule kako bi što više Mirkeca i dalje jašilo nama i našoj djeci za vratom. Pročitajte i kritike koje daju okoštali, pljuvači koji se sami ničemu nikada nisu dosjetili.

      No, prije svega, moramo prestati lagati sebi i bližnjima.

      1. Vratimo se mi povodu. Jokić je nadobudni kreten i destruktivac koga nitko ne podržava, a Šustar je genije koji je zaustavio katastrofu i protiv kojeg se ne protestira, zar ne?

        A što se pljuvanja tiče, istina je. Nikada u životu ničemu se nisam dosjetio. Čisti sam parazit, uhljeb i gnjida koja itekako košta ovo savršeno društvo. Usto sam nezahvalnik i branitelj istih takvih kao što sam sam.

        1. Doživljavaš to osobno kao da si sam godinama bio dio institucionalnih parazita koji su osmišljali kojekkave reforme (pilule-lilule) za narod.

          Zašto stalno radiš tu stupidnu podjelu crno-bijelo, lijevo-desno.

          Imaš moć koncentracije poput muhe zunzare.

          Ni jednom rječju nisam spomenuo nikakve Šustere, a nisam puno ni o Jokiću. Previše si sliče da bi bili zanimljivi. Govorim o promašenim reformama koje su njima slični lansirali od Šuvara (pa i prioje) pa sve naovamo.

          Ako netko kaže da je Jokić opsjenar, ne mora biti da mu se sviđa Šuster ili nedajbože Primorac ili takvi. Ne gledamo svi na svijet gladeći rukom u džepu stranačku iskaznicu.

          Zar te ne umori cijeli život biti navijač? Ne poželiš li nekad odrasti? Zar doista nikad ane poželiš biti izvan blokova, nesvrstan?

          Postoji samo jedan političar kojega bih možda trpio (pogodi tko je to – Ime mu počinej s P), a i njega pitanje koliko dugo 🙂

          1. A ti si fenjer objektivnosti, svjetionik prema koje bi trebali skrenuti svi diskutanti. NARAVNO, da sam navijač. I ostat ću to. Sjedim na lijevoj tribini, ako ti je draže, na ISTOKU. Nisam limeni pijetao na krovu kojeg okreću vjetrovi kako oni hoće.

            Nije politika aritmetika. U njoj su ugrađni strast, vizija, čežnja, borba. Ako nisam igrač na terenu (ne daju mi, rahitičan sam za ove nacionalne momke<), imam pravo navijati za svoj klub koji se zove JEDNAKOST; SLOBODA; BRATSTVO. Jokić je tome bliži nego Šustar.

            I ponavljam od maloprije: "A što se pljuvanja tiče, istina je. Nikada u životu ničemu se nisam dosjetio. Čisti sam parazit, uhljeb i gnjida koja itekako košta ovo savršeno društvo. Usto sam nezahvalnik i branitelj istih takvih kao što sam sam."

            1. Opet nisi shvatio. Nisam objektivan, ja sam ekstremno subjeklivan. Objektivni su oni što traže potvrdu od drugih.

  5. Već sam bio zaboravio na HNOS. Koji su tu novci bačeni!

    Povijest se ponavlja. Jer , ustar je šarmantni slugan Karamarkov, Kaptola i HRAST-a koji ne žele reforme, nego konzervativni preustroj obtazovanja. Kola su zapela u blatu njihovih nada da je moguć povratak na staro.

Odgovori