Mirko Golovrški: Djeci treba uzeti mjeru!

Jedna od učestalijih tema, u posljednje vrijeme,   kojom javnost brusi mišljenja i stavove je učenička uniforma.  Općina i škola Barilović, barem za širu javnost, bili su pioniri „epohalnog“ otkrića, ali je sve podignuto za barem dvije oktave kada je gradonačelnik Zagreba , u svojstvu „dobročinitelja“, ponudio obući  zagrebačke pučkoškolce, i navući školnike i roditelje. Ili, uzeti im mjeru!

Gotovo referendumski, o tome su se izjašnjavali roditelji, nastavnici, škole općenito. Prema nekim rezultatima (neprovjerenim) za sada je fifti:fifti, što bi trebalo značiti da nedostaje makar onaj jedan glas preko, da bi dobili svi. No, „najpravednije“ rješenje će biti:    oni koji su ZA će dobiti , a koji nisu ZA neće dobiti ništa. Demokratski!

Od malena ih navikavamo da je bolje „jamiti“ nego ostati bez ičega.

Normalno da zagovornici uniformiranja imaju „neoborive“ argumente:

  1. Čim učenik obuče uniformu, odmah je daleko spremniji za učenje nego bez uniforme. To je još davno otkrio Ivan Petrovič Pavlov, ruski fiziolog i nobelovac. Istina, on je proučavao slinjenje sa psima, i ustvrdio proces formiranja tzv. uvjetnog (kondicioniranog) refleksa. Isto je i s učenicima.  Dok kod pasa popratni zvuk izaziva slinjenje, potrebu za jelom, uniforma uvjetuje slinjenje i glad učenika za učenjem! Osobito ako vide uniformirane učiteljice kojima uniforma naglašava „atribute“!
  2. Uniforma sakriva socijalne razlike. To je provjereno još u socijalističkoj državi kada je bila propisana radna odjeća, tj. plave kute. Mi koji smo ih imali čast nositi, „nikako“ nismo mogli dokučiti tko je jad i bijeda a tko sin prvoborca, predsjednika općine, direktora poduzeća. Ali onda su i plaće ujednačavane, pa se to zvala „uravnilovka“, protiv koje je ustao „osvješteni“ hrvatski puk, kad mu je „puk’o film“!
  3. Uniforma razvija osjećaj zajedništva, (u prijevodu) pripadanja, podvrgavanja, pokoravanja. Sadašnji osnovnoškolci nemaju razvijen takav osjećaj, i kad su zajedno, svaki pipka po svom mobitelu, s vršnjakom preko stola se dopisuje, umjesto da priča. Uniforme će to zasigurno razriješiti i sva će djeca, umjesto „mobiteliranja“ igrati ringe-ringe-raja.  Onako, da osjete što je zajedništvo. Dobar primjer su mnogi naši branitelji, koji su po Velebitu nosili krvave gaće, različito odjeveni. Te i takve „uniformirane“ gaće su ih učile zajedništvu, a to reklamiraju i sada. Samo, nešto ih običan puk još ne slijedi.  Ne znam zašto?
  4. „Učenici će manje izostajati s nastave“, piše Nataša Čičin – Šain, rehab. educ. Kad sam pročitao ovo otkriće, postalo mi je jasno zašto nikada nisam zbrisao s nastave. Nije to bilo zbog moguće „isplate“ kod kuće, kaišem ili brezovom šibom (neke od odgojnih mjera iz mog djetinjstva), već zbog osjećaja pripadnosti s onima koji su također nosili kute. Čim smo obukli kute, „nestale“ su sve moguće nepodopštine iz naših glava. „Kuta“ nas je spašavala od svih bolesti i poroka ondašnjeg društva.
  1. „Učenici i roditelji su pod manjim svakodnevnim pritiskom što odjenuti“. Taj problem naročito je izražen kod djece koja imaju puno robe pa se ne mogu odlučiti. Zašto djecu navikavati na red u ormaru, ustajanje na vrijeme, doručkovanje, kad preko gaća može navući uniformu i problem riješen. Blažene uniforme!
  2. „Uniformiranost umanjuje zadirkivanje i zlostavljanje te nasilje među učenicima“. Ma, tek sada nam je jasno da svo vršnjačko nasilje dolazi od „vidljivih“ socijalnih razlika po odjeći, markiranoj, skupoj-jeftinoj, čistoj-prljavoj. Ne znam kako će „osvještena“ mladež reagirati ako netko ošteti uniformu?  Hoće li biti „sankcioniranja“ od ostalih vršnjaka, jer tu „svetinju“ se mora poštovati.
  3. Genijalno je otkriće iste gospođe kad kaže: „Učitelji postaju objektivniji prema učenicima“. Pa da, i učitelji su samo ljudi. Nije svejedno hoćeš li nekom djetetu iz utjecajne obitelji zabiberiti kolac, ili ćeš to učiniti nekom „jadu“ iz Kozari Boka. Sada će učitelji imati opravdanje, jer „nisu mogli“ razaznati plavooko i crnooko dijete! Kuta donosi objektivnije kriterije a ne osposobljavanje učitelja iz dokimologije (nauka o ocjenjivanju)!  Samo, hoće li nakon „objektivnijeg“ ocjenjivanja, glavešine tražiti ukidanje uniformi, tek treba pokazati vrijeme!

Osim „pozitivnih“ konstatacija koje navodi spomenuta Nataša Čičin –Šain, lakše mi se složiti s nekim možebitnim negativnostima uniformiranosti. Pa tako navodi:

  1. „Uniforme umanjuju dječju individualnost
  2. Učenici će uvijek pronaći načina da izraze svoju osobnost, pa će češće pribjegavati manje poželjnim oblicima ukrašavanja tijela (tetovaže i piercing)
  3. Škole bi trebale biti mjesta u kojima se različitost slavi i hvali
  4. Politika uniformi obvezuje roditelje da ih plate (kao dodatni trošak), što može biti opterećenje kada je u obitelji više školaraca
  5. Dijete u uniformi može svejedno biti žrtva zlostavljanja djece iz drugih škola ili okruženja
  6. Djeca se u uniformi ne osjećaju ugodno što utječe na njihov osjećaj opuštenosti
  7. Model uniformiranja teško je provesti u praksi (teško je dobiti suglasnost svih roditelja i djece te natjerati djecu da ih poštuju)
  8. Nametanje uniformi protivi se demokratskim načelima po kojima svatko ima pravo izraziti svoju osobnost na način na koji želi, ukoliko ne ugrožava druge
  9. Neka istraživanja pokazala su da uniforme nemaju nikakav učinak na akademski uspjeh djece“

Ovo posljednje mi se naročito čin važno.  Em je bilo „nekih“ istraživanja, em nema bitnog efekta u  rezultatima učenja. Tome u prilog dodao bih da sva trabunjanja o uniformama u školama otkrivaju našu notornu zaglupljenost, lakomislenost i povodljivost.

Ako do sada (u „slobodnoj“ državi Hrvatskoj) nismo osjetili potrebu da djeca po potrebi obuku  „zaštitnu radnu odjeću“, znači da u našem sustavu obrazovanja nedostaje prakticiranje znanja i vještina. Nekada je bilo  domaćinstvo 2 sata tjedno,  tehnički i proizvodni odgoj 3 sata po učeniku, likovna kultura 2 sata, a išlo se i na proizvodni i društveno koristan rad. Svega toga danas nema, u školu možemo dotjerani i ulickani jer se samo sjedi u klupama i piše, odnosno sluša. Oni koji bi mogli nešto praktično postići, jako su zakinuti.

Na kraju i jedno pitanje svima nama: Ne bi li bilo pametnije, umjesto uniformi obnavljati i opremati škole suvremenim učilima, računalima i kabinetima, nego izigravati jednakost koje nema? Još bi nam Kim Il Jun(ac) mogao postati uzor! A imamo tako krasnih primjera, gdje lokalna vlast (iako nije nadležna), pomaže u osuvremenjavanju nastave. Grad Nova Gradiška jedan je od lijepih  primjera!

38 comments

Skip to comment form

  1. Simptomatičan je pretposljednji pasus. U hrvatskom obrazovanju vlada kaos, a reformisti su eliminirani.

    1. Šta su se pojavili neki reformisti? Tko? Gdje? Ja ne vidjeh niti jednog jedinog. Vidjeh samo jednog opsjenara i hrpu opsjenutih.

  2. Zar uvođenje uniformi nije autonomna odluka svake škole?!

  3. Sveobuhvatna sistematizacija pro i contra razloga u vezi školskih uniformi. Autor se opredjeljuje uz argumente. Golovrški je praktičar i najbolje zna kako dišu škole, ali i društvo.

    1. Upravo tako. Jedan od onih zbog kojih nam je školstvo takvo kakvo je.

  4. Vrhunska zajebancija ispod najave da “zagovornici uniformiranja imaju „neoborive“ argumente”. Duhovito, ali ne i cinično/otrovno.

  5. Autor ismijava uniformiranje U Hrvatskoj. Kako objašnjava da je to standard u Americi i Engleskoj?

    Opaska: U Hrvatskoj nije ništa lakše nego ismijavati, jer je sve tako nepodnošljivo ozbiljno, domoljubno, državotvorno…

  6. Kompromis je vrhunska stvar. Zato treba učenicima lošijeg imovinskog statusa u razredu, što se vidi po njihovom izgledu, nose prnje, poderanu obuću, neusklađene boje, osobito zimi je to vidljivo, bijedne i iznošene kapute i obuću, preveliku ili premalu, pohabane vestice, suknje i hlačice, i nije to lijepo za gledati, treba sve to pokriti kutom, a lijepo obučeni bogataši nek ne nose kute, nek se kreativno izražavaju statusnim simbolima i modnim oblačenjem. To nije nikakav bed, pokriti razrednu sirotinju kutama, a bogatašima dati voljno, jer će ionako u pasivnim krajevima svi u razredu biti u kutama, a mali bogataši, dvoje, troje njih u razredu, stršat će ko prasad u Teheranu, i i oni navući kute. Boj se većine, manjina je ta koja je uvijek u opasnosti.

  7. Dok se struka bavi uniformama, formama, reformama i ostalim, mi dolazimo u situaciju da nam fali radnog i proizvodnog stanovništva (naravno i učenika i studenata u tim branšama).

    To je problem koji treba rješavati, usmjeravati ljude da se školuju za ono što se traži, i osposobljavati ih za stvarni život.

    Link je za Ivanić grad, ali i kod nas je slicno.
    http://lokalni.vecernji.hr/gradovi/tvrtke-prisiljene-odustati-od-velikih-proizvodnih-investicija-jer-im-fali-radnika-2882

    1. Struka se bavi uniformama, jer joj je to nametnuto, a onemogućava joj se od strane politike sudjelovanje u reformi školstva.

    2. Po-du-zet-nik…on poduzima….Kakav je to poduzetnik koji si ne može ‘naći’ radnika ? Bahatost na svim nivoima…trebaju škole obrazovat kadar ? Dobiješ profesionalca na gotovo…samo dođe i radi…

      to se tako ne radi…obrazuj si kadar, radnika, pa nek radi…svi bi na gotovo..nema više niko živaca ni volje obrazovati radnika…oni bi da mu odma prvi dan zaradiš…

      znaš li ti čovječe koliko treba odricanja, živaca, vremena i truda nekoga naučiti posao ? I kad nauči, onda ode ….Ti što kukaju da nema radnika, u osnovi kukaju, i ne žele da rade… Tko hoće naći radnika, naći će ga, i platit…

      A također postoje firme koje neće više nikad naći radnika, zbog svog ponašanja prema radniku. Prošla su vremena kad je radne snage bilo milion i po. Sva sreća pa postoji narodna predaja o vrsti poslodavca i uvjetima rada.

      Prije nisam slušao ‘olajavanja’, međutim došao sam do zaključka da narod i nije baš tako glup….Nekad treba znat podvuć liniju između trača i upozorenja.

  8. a šegrti dolaze iz škola na obuku u privatni sektor…šta će ti onda škola ? Šta treba jednom karikiram bravaru da zna kad je počeo 1.sv.rat, a ne zna šta je pi, ne zna pitagorin poučak, osnovno ? Pa oni izlaze iz škola tupavi ko noć…preopterećeni nebitnim glupostima, a osnove ne znaju…I reforma školstva je uvodit kute , i imati/neimati vjeronauk ? ? ?…katastrofa

    1. Ne kužim. Trebaju li bravari biti živi strojevi, ili je ipak poželjno da o svijet znaju njegovu povijest, da su upuženi u glazbu, umjetnost…?

      1. pa ne trebaju biti strojevi, ali ako je upisao za bravara, onda iz te ustanove izlazi kao profesionalac-bravar, a tko ima afinitete za umjetnost, glazbu, onda ne ide za bravara, vec za umjetnika ili svirača … ? Onaj koga zanima umjetnost, glazba, naći može sve na internetu….Ne može iz srednje škole izaći elektroinstalater koji nije zamutio gipsa ili ištemao 100m cigle, betona, i koji ne zna spojit križni prekidač…takav na radnom tržištu ne treba nikom….i firme više nemaju vremena za obuke…

        ne znam kako je sad…ali čak je jedno vrijeme bilo uvedeno da poslodavac plaća pripravniku 80% plaće ? Sve gore od goreg…Umjesto da pripravnik plati poslodavcu ili eventualno da šuti i uči, ako ovaj ima vremena i živaca da ga uči….i to da bude sretan što mu je ukazana prilika da uči….pa da jednog dana dobije posao…i bude dobro plaćen.

      2. Za bravare je “ipak poželjno da o svijet znaju njegovu povijest, da su upuženi u glazbu, umjetnost…?

        Pa, jasno, bravar treba biti obrazovan za lijepe umjetnosti, a što brusilicu ne zna uključiti, nema veze. Ionako moramo uvesti radnike, koji neće pitati u koju rupu na borkopu ide borer. Da, sreo sam i takve.
        Gdje ti živiš jahrane? Jesi li još uvjeren da novac na drvetu raste?

        O, prčim te robijo!

        1. Ti si od onih pametnjakovića koji je prijatelje u mladosti stavljao u dilemu da li bi voljeli oženiti glupu, a lijepu, ili pametnu, a ružnu.

          Čitaš li ti ili loviš ljude? Pretpostavlja se da bravar ZNA uključiti bušilicu, ali, postavlja se pitanje, koliko treba znati o kulturi. Treba li znati samo bušiti ili poznavati jezik na kojem čita i piše? Treba li samo govoriti “razumijem gazda”, ili treba znati nešto zemljopisa i povijesti naroda kojem pripada. Trolaš zato što te pokreće stigmatizacija komentatora. Sve bi ti njih prčio na prvu.

          1. Upravo u tome što PRETPOSTAVLJAŠ da bravar, koji je došao iz škole, zna minimum zanata, praviš temeljnu pogrešku.
            Bravar (i drugi zanatlija) koji je upravo završio školu, nema blage veze o svom zanatu. Ne zato što je glup, nego zato što nema praktičnu obuku, a u školi uči svakakve druge pizdarije, umjesto praktične obuke i s tim povezanih predmeta (kad smo već kod bravara: tehnologija, poznavanje materijala, tehničko crtanje, itd.).
            Zato se ne pravi pametan.
            I ne seri, dok vlak stoji.

            1. Jedi govna fašistički antisocijalistu!

              1. Klasičan primjer za ovaj forum. Kad komunjarskoj budaletini zavrneš uši i opališ vritnjak, on skiči: “fašizam, nacizam”.

            2. Bruno trola. Nema pojma. U pravu si, treba dobro ispeć zanat, a ostalo je do majstora, ‘oće cajke, ‘oće van goga, njegova stvar. Kad mi treba majstor, tako mi je malo važno njegovo umjetničko biće, važno mi je da kvalitetno odradi posao.
              U pravu si.

  9. trebaju znati i nešto od opće kulture, ali ne toliko da su opterećeni nastavnim sadržajem, da se od siline detalja gubi ono bitno. Ovo “razumijem gazda” je tipičan odnos u “balkanskim” tvrtkama, u kojima često napreduju oni koji vole da “gazdi” lickaju…Sreo sam poslodavce koji su me hvalili kad sam rekao da ja nemam gazde. Došao sam kao profesionalac odraditi posao, a “gazda” nije “gazda”, već je poslovni suradnik, partner, s kojim dogovarate cijenu i uvjete rada…tako je to u normalnom poslovnom svijetu…

    rješenje gospodarske krize u Hrvatskoj je zakonski podići minimalac na 3.500 kn, smanjiti pdv na hranu na 5%, smanjiti namete na plaću radnika, i sve će biti ko beba…Druga stvar, koja je bitna za one koji traže posao, je da naprave samo-procjenu svojih iskustava, sposobnosti, znanja i u skladu s tim krenu. Često sam radio i besplatno, ali ono što sam naučio, ne može mi nitko oduzeti.

    Često sam govorio kako to što se drpalo, bavilo lopovijom, i nije najveći problem. Nesagledive posljedice je ostavilo takvo ponašanje u smislu razbijanja društvenih vrijednosti. Šta mlad čovjek, radnik da očekuje, kad vidi da se naradi kao budala, i ne može preživjeti od toga, a sa druge strane gleda klatimudane kako se razbacuju ?

    Velika je duhovna šteta počinjena u vrednovanju rada , ne samo kao materijalne dimenzije, već i društvene. Radnik je budala, tako ispada. I sad svi kukaju ..nema radnika ? Pa nema….Šta ćemo sad ?

  10. Koliko je povijest bitna za bravara i ostala stručna zanimanja, po meni je upitno.
    Churchill je napisao po prilici ovako: “Povijest će prema meni biti blaga, jer sam je i ja pisao”! Druga mudra izreka kaže: “Povijest će gospodo lagati , kao i uvijek do sada.” I treća misao kaže: Povijest nas je naučila upravo tome da nas ničemu nije naučila”!
    Ono što učenici iz općeg obrazovanja (dakle, i iz povijesti) nauče u osnovnoj školi, moglo bi biti dovoljno. No, smisao je obrazovanja otkrivati i usavršavati učeničke urođene sposobnosti, a ne forsirati gradivo koje je netko nadrobio. Dakako, obrazovanje podrazumijeva da se u odabranom zvanju maksimalno osposobimo. Normalno, nitko odmah nije “maher” u struci, mora proći “stažiranje”, odnosno prakticiranje pod vodstvom nekog stručnjaka. No, u pravu su oni koji kažu da bismo mi odmah htjeli imati vrhunskog stručnjaka, bez ulaganja u njegovo usavršavanje.

    1. Smisao škole bi trebao biti da se učenika nauči misliti, razlikovati, razvrstavati, iskoristiti vlastite potencijale.
      Svesti društvene predmete na nekoliko sati tjedno u osnovnoj školi je suludo. Naravno da je najvažnije učenika koji uči zanat naučiti zanatu, naučiti samostalnom obavljanju posla, naučiti vještini, ali onemogućiti mu da kao srednjoškolac bude informiran o društvu, kulturi, geografiji itd – bio bi zločin na temeljima antiutopijske stratifikacije društva. Uostalom, svakome se mora pružiti šansa za nastavk obrazovanja. A kako to učiniti kad učenik u srednjoj školi ne bi slušao društvene/humanističke predmete.

      Zolja sjedi! Imaš kolac iz shvaćanja obrazovanja!

  11. Svi građani hrvatske ulažu ogromna sredstva u školstvo (iako smo po ulaganju u odnosu na druge lošiji). No, ono što se dobije za tu lovu je uglavnom kita.

    Zar nije dovoljno što ulažemo kroz poreze pa još trebamo lijne i tupave debile doškolovavati u firmama?

    Škola ne može proizvesti radnika koji će na svakom radnom mjestu odmah početi davati 100% i zaraditi svoju plaću, ali to ne mogu biti ni mandovi koji prvu godinu pokriju jedva 10-20% svojih primanja.

    Uber je neke stvari dobro detektirao. Djeca gledaju odrasle i tu se pokvare. Eto ga Mamića na slobodi, ima li gore poruke za omladince?

    Nastavni programi su potpuno nebitni, nebitno je što djeca uče u školi, ako ih se ne nauči raditi i misliti svojom glavom, ali ne na ovaj pritupavi balkanski način da znaš sve i o svemu imaš nepokolebljivo mišljenje, već na način da kritički razmišljaš i da za svaku tvrdnju i činjenicu tražiš dokaze i argumente.

    Čovjek koji zna razmišljati i koji je vrijedan će vrlo brzo usvojiti znanja koja mu trebaju i koja traži poslodavac ili će samokritički priznati sebi i drugima da nije za određeni posao.

    1. Čisto trolanje. Vrijedi za razvijena društva. U primitivnoj Hrvatskoj bolje prolazi tupi rođo s kupljenom diplomom u mafijaškom klanu, nego “čovjek koji zna razmišljati i koji je vrijedan.” Dokazi su na svakom koraku, tko je Marićev brat , kakve on to ima posebne prednosti da uđe u upravni odbor HŽ firme, osim što je brat. ODVRATNO. Nikad napretka u pripizdini u kojoj mafija i fejkeri rade što hoće. Nikad nisu bili bahatiji, i nikad nisu ljudi bili siromašniji i više iseljavali, jer je mafiji uspjelo uspostaviti najčišće mafijaške odnose u sprezi s crkvom i naoružanim crnokošuljašima spremnim uništiti civilno i pravično društvo zbog vlastitih materijalnih interesa. Amalgam mafije, crkve i crnokošuljaša uništio je pravni poredak i šansu za zdravo društvo. Bit će sve gore i gore, jer mafiju zanima samo vlastiti interes, nikakav civilizacijski napredak i opća dobrobit. Mafija je smrt, pokazuje to i demografsko stanje, crna mafija i bijela kuga, iliti depopulacija.
      Mladi puše život, jer, gdje su bili 91.? U k, k’o i danas. Najvažnije je pobjeći iz zagrljaja mafije na vrijeme, oni koji ostanu, otplaćivat će doživotno mafijine dugove koje prave na račun naroda, a za svoje lagodno parazitsko življenje.
      Sve što se zaradi, otići će u mafijine džepove i na njihove dugove koje gomilaju 25 godina.

      1. Jučer podatak o prosječnom BDP-u u Zagrebu koji je iznad prosjeka EU.

        Poznajem na stotine ljudi iz Broda, Osijeka, Zagreba koji imaju svoje tvrtke i ne pada im na pamet ići nigdje. Rade i stvaraju kruh i za sebe i za još desetke obitelji. I ne radi se o crkavici.

        Tko misli da je drugdje trava zelenija – široko mu polje.

        No, zato država treba što prije uvesti uvjetno besplatno visoko obrazovanje. Besplatno samo za one koji će ostati tu i raditi. Ako za njihovo zanimanje u RH nema posla, onda nek idu, alalit ćemo desetke tisuća Eura što je ovaj siromašni narod izdvojio za njihovo školovanje.

        1. Od poduzetnika koje osobno znam u mafijaškom društvenom uređenju uspostavljenom odmah po preuzimanju vlasti u prošlom stoljeću, jedan fenomenalan pametan visokoobrazovani inženjer koji je zavrtio privatni biznis u građevini se ubio, reketarila ga je mafija i prijetila mu smrču članova obitelji, jedan visokoobrazovani vlasnik agencije je riknuo od srca jer je popušio u poslovima s mafijom, sitnež koja njije imala veze i pootvarala firme uglavnom je popušila i popropadala, ostale su u životu samo firme ili mafijaške ili pod patronatom mafije, i izuzetno inteligentni plivači koju posluju sistemom preskakanja prepreka, propisa, ponora, klipova i svakakvih nevolja na svom poduzetničkom putu, poput onih pc igrica sa svim mogućim preprekama koje moraš savladati, a nagrada je život. E to je naša mafija, ona smišlja prepreke i nedaće ljudima, a oni to moraju savladati, ako žele ostati živi. A mafija je sve bahatija, postavlja sve teže prepreke i klipove ljudima, i sve ju je teže preživjeti. Gledam na tv onog dobrog dečka Bernardića kako se brani pred mafijom. Kao da je nešto kriv, jadan. Jerr takva je mafija, kad pošten čovjek stane pred nju, on izgleda kao tragičar i unaprijed gubitnik od moćnih lopova i kriminalac obodrenih izbornim rezultatom.

          1. Ne zvuče mi ti tvoji primjeri kao ljudi koji donose nove vrijednosti.

            Ovih dana sam bio s naša lokalna dva poduzetnika koji se bave proizvodnjom. Jedan svojim radom i umijećem osigurava opstanak za 80 obitelji, a gotovo cjelokupna proizvodnja se izvozi. Drugi s četrdesetak radnika “otima” poslove puno većim i poznatijim fimama iz ĐĐ. To pokazuje koliko se u ĐĐ loše rukovodi i loše radi.

            Glavni ili najveći problem kod nas je u tome što je ovakvih ljudi malo.

            Svi bi mutili s trgovinom, osiguranjem, zastupanjem, burzovnim mešetarenjem, uvozom i kojekakvim drugim palamuđenjima koja ne donose novu dodanu vrijednopst.

            Naše građevinske tvrtke su uglavnom sramotne po svojim uracima i po svome načinu poslovanja. Koje su to građevine koje su oni napravili a da su donijele nekakav pa makar i minimalni pomak.

            Jedini nam je spas što više domišljatih i vriijednih poduzetnika. Kada pričate s takvim ljudima onda vidsite da se može i kako se može, ali isto tako se vide određeni propuisti koji bi se mogli popraviti u državi kako bi nam svima bilo bolje. No, vi nikada o takvim stvarima ne pričate, jer vi uopće ne razumijete takvo poduzetništvo.

            Kako je toga malo u medijima, onda se i te prijeko potrebne promjene ili korekcije ne potežu među političarima.

            1. Kod nas, u SB i okolici, vecina ljudi je navikla raditi u nekakvoh firmi, po sustavu kao u socijalizmu – radilo se relativno malo, narocito ako si znao hvatat krivine ili bio neciji, a placa, mada nije bila neka, je uvijek dolazila, bez obzira na poslovanje. I sada takav mentalni sklop ima stalni problem da shvati da se mora raditi, i jos bitnije, da taj rad ima konkretan efekat koji se moze utrziti.

              Biti poduzetnik je multidisciplinarna kategorija – trebas biti vođa, organizator, inzenjer, majstor, manager, trgovac i upravljac sve odjednom – naravno, nacelno razumjeti sva gornja polja, ne nuzno i obavljati.

              Bojim se da od ekipe koja je navikla na 7,5sati+pauza i placz bez obzira na poslovanje nikad nece biti poduzetnika.

          2. Još o kuknjavi o propalim poduzetnicima: u amerikama koje su poduzetnički daleko ispred nas poduzetnik običnmo 3-5 puta propadne u biznisu dok ne potrefi onaj koji upali. Treba i sreće i upornosti. Ponašate se i komentirate kao da je svatko bogomdan – pojavi se i kaže ja sam poduzetnik i sve mu se u životu posloži. Ovo što govorim su osnove osnova ekonomije i teorije poduzetništva. Iz tvog se komentara vidi ta ti to ne razumiješ i nisi s time upoznat.

            Al dobro je, vidim da se ova ista priča ponavlja svakih par mjeseci pa ćete imati više prilika za obnoviti i utvrditi gradivo.

  12. O omogućavanju nastavka obrazovanja. Neku večer dokumentarac na HT-u o obizteljima koje teško žive:

    Ova država je kvragu prešla – Vječna djeca, vječni roditelji – dokumentarni film

    Film “Ova država je kvragu prešla (Vječna djeca, vječni roditelji)” govori o djeci i roditeljima koji su prisiljeni sve češće živjeti zajedno. Mladi sve manje rade, pa su roditelji ti koji svojom bijednom mirovinom moraju uzdržavati djecu i unuke.

    Scenarij: Ljubica Janković Lazarić
    Godina proizvodnje: 2013.
    Trajanje: 38 min.
    Montaža: Zdravko Borko
    Snimatelj: Dragan Ruljančić
    Redateljica: Ljubica Janković Lazarić

    Jedan od primjera iz filma: dečko nije završio srednju – nije mu se išlo. jedva punoljetan napucao još mlađu curu koja nije završila srednju s troje djece i pričaju kako za njih nema posla. Žive kod njegovog starog i stare u dvorišnoj, a ni starci nemaju posla. Stari im svima ide biciklom u pučku po klopu. Dobivaju nešto socijalne pomoći, ali zakoni (koji su logični) ne dopuštaju vlasnicima silnih nekretnina primanje socijalne.

    Uglavnom, gorak dojam nakon filma ostaje kada čovjek vidi da stari ljudi brinu o djeci koja bi trebala biti zrela, ali baš nisu. Starci koji bi trebali uživati u smiraju života, kuhaju, spremaju idu u pučku po klopu za svoje mandovine od 19 do 59 godina, koji su zasrali život i sebi i njima jer im se nije baš dalo.

    Ako niste gledali, bolje da niste.

  13. Da se maknemo malo od uniformi i nebitnih stvari. Što je autor teksta kao dugogodišnji ravnatelj poduzeo da bi osvijestio važnost poštenog poduzetništva i inovacije među klincima? Jel bilo kakvih radionica, doveo stručnjake iz prakse ili s drugih institucija da djeci približi moderne tehnologije, poduzetništvo, informatiku, robotiku, mehatroniku?
    Kada je, koje i koliko djelatnika poslao na radionice iz spomenutih tema?

    Išta???

  14. Ima li o otme što na web stranicama škole kojom je donedavno ravnao?
    Pozivam ga da nam u sljedećem svom tekstu opiše malo svoje djelovanje u ovom smjeru!

    1. … o tome …

  15. Jedva čekam autorov sljedeći tekst. Nadam se da ispunjava želje čitatelja.

    Možda da nam za zagrijavanje samo objavi linkove koje sam zamolio?

    Ako on ne zna, nek pita SL, ona sve zna 🙂

  16. Al su se fejkeri ušutili. Ni zuc.

    Pa ajde, inače se ne da disati od vaših “argumenata”. Dajte bar nekakvo jadno obrazloženje!

  17. fejkeri, come out to play 🙂

    Gdje ste? Čekamo linkove, čekamo …….

    1. Jbg, kada si stjerao raspravu na temu poduzetništva – tu su tanki i plitki.

      Što će netko tko je cijeli život bio učitelj (dakle, na državnoj sisi) ili netko tko je cijeli život proveo u javnom poduzeću ili javnoj službi govoriti o poduzetništvu? Kakvog iskustva po tom pitanju?

      To je kao da popadija predaje spolni odgoj u školi. Doduše, oni imaju više iskustva u tim vodama nego prvospomenuti u zdravom poduzetništvu 🙂

Odgovori