Ring slobodan

Parlov BenešNekoliko dana premišljam da li i što pisati o boksu budući da se meč stoljeća između Floyda Mayweathera Jr.-a i filipinskg „destroyera„ Manny Pacquiao-a približavao. Mada su stručnjaci pokušavali napumpati atmosferu do usijanja kao da su baš svi na platnom spisku MGM koncerna koji organizira spektakl, iznajmljuje čuvenu dvoranu i milozvučne glasove najavljivača centralnog događaja (ovaj puta uz Michaela Buffera slavu je podijelio još neki lik), te mami svjetske celebritije na bogatu, trpezu, fina pića, partiju ruleta, a vjerojatno i na orgijaški after uz šmrk dobre koke koja udara ravno u mozak poput boksača u ringu. Iz naše perspektive sve je zafrkancija, ili još bolje „sve je to Amerika“ mada pogled na zarade, troškovnik i ukupnu količinu love koja se vrti ne izgleda tako. Ima tu i ozbiljnih stvari pa zbog toga i nije teško ustati ranom zorom prebirući po sjećanjima iz djetinjstva kada smo se budili u gluho doba noći i čekali da u ring uđu Mate Parlov ili Marijan Beneš. Roditelji su rado budili djecu ako su željeli gledati jer drugih sadržaja nije baš ni bilo (pogotovo ne na TV-u). U našoj kući znalo se skupiti i komšiluka zbog činjenice da su se mečevi mogli gledati na „grundigovom“ frižideru u boji. Drug Stari je još bio živ.

Danas, već u subotnjim popodnevnim satima dobio sam zabranu najdraže supruge: „Nemoj slučajno da budiš djecu. Sutra moraju u crkvu. A i tebi bi bilo pametnije umjesto što tjedan dana kroz kuću hodaš i spominješ toga Pacquiao-a da barem negdje boksaš. Možda nešto i zaradiš, a možda te netko i nakautira na sreću svih nas.“

Da li pisati kako je od Slavonskog Broda stvoren respektabilni boksački centar u bivšoj Jugi iz kojega su potekli mnogi borci kojih se, danas. ne bi posramili ni znameniti svjetski menadžeri čiji jedan telefonski poziv vrijedi kao cijeli proračun našega grada? Ili o dvorani Klasije u kojoj se znalo natiskati po 1500 ljudi za trajanja boks meča i u kojoj te zakon nije štitio, ako te Huso i Muharem, uopće, puste da uđeš? U odlučujućim borbama doktor Jelen Aleksandar od žara i nervoze znao je istrgnuti cigaretu iz usta svome kolegi iz gostujućeg tabora, povući dim i prijateljski mu je, bez zahvale, vratiti, dok je Aco Debelić držao gard i eskivirao udarce kao da je u ringu. I danas kad tuda prolazim odzvanja eho „radi, radi…“ kojim je poticao učenike na rad nogu jer je znao da Kubanci nisu blesavi i da je tu ključ boksačkog uspjeha. Tada je boks bio vještina, doduše sve manje plemenita zahvaljujući Zlatku Buriću zbog kojega je Aco sve više boravio u stanici milicije, a sve rijeđe u dvorani za treninge.
Da li pisati o bosanskobrodskom Domu sportova koji je rado primao boksače Radničkog i njihove goste jer su uvjeti za organizaciju mečeva bili gotovo savršeni?

Ali dok čekam Pac-mana i Floyda ne razbijam glavu koji je nabolji boksački meč u povijesti. Znam da njihov neće biti sigurno (osim što je najglamurozniji) i da ih ima mnogo, ali meni su najbolje borbe pružili Marijan i Mate i to krajem 70-tih godina prošlog stoljeća.

Desetog srpnja 1976. na beogradskoj Marakani Mate Parlov postao je prvak Evrope pobjedivši Talijana Domenica Adinolfija. Taj meč pamtim u tragovima, ali se vrlo dobro sjećam da se poklopio sa čuvenom utakmicom Olimpije i Partizana kada je još čuveniji Maksimović oteo Hajduku titulu prvaka Jugoslavije u nogometu te pobjeda Parlova cijeli život za mene predstavlja svojevrsnu sportsku statisfakciju. Godinu i pol dana kasnije u 9. rundi složio je „na patos“ Argentica Miguel Angel Cuello-a poznatim lijevim krošeom koji se dugo godina poslije vrtio u uvodnoj špici „Sportske subote“ te postao prvak svijeta u profesionalnom boksu.

Mate Parlov bio je Splićanin koji je pronosio slavu Pule, Hrvatske i Jugoslavije. Pjesnička duša, ugostitelj i ljudina koja je proglašena za sportaša stoljeća u Hrvata na žalost više nije s nama, ali njegovi uspjesi, medalje i izjave zauvijek će živjeti: “Nisam nacionalista. Ja sam svjetski prvak.“
A onda je došla 1979. i Marijan Beneš – Banjalučki playboy i kockar u ringu u četvrtoj rundi serijom udaraca poput razjarenog bika ruši Gilberta Coena u paklu „Borika“ i postaje prvak Evrope. Takva atmosfera, ludilo, navijanje i derilij nikada se neće ponoviti oko ringa pa makar Amerikanci izgradili još jedan Las Vegas i u njemu još 3 MGM Grand Garden Arene.

Mada danas tvrdi da je sretan čovjek život i boks ga nisu mazili. Bio je žrtva prevara, loše boksačke birokracije i pustolova željnih zarade na tuđoj muci. Ako je itko osjetio bol, nepravdu, surovost sporta i života na svojoj koži onda je to Marijan Beneš. Zdravlje je izgubio. Slava okopnila. Lova iscurila. Voli poeziju, flautu i jugoslavenski duh. Otac mu je bio Hrvat, mjesto rođenja Beograd, a sve najdraže mu je u Banjojluci za koju kaže: „Banjaluka je ljepotica i kurva u koju se čovjek zaljubi. Ona ga zavede, očara i na kraju mu da nogu.“

Opet su mi se oči napunile sa suzama. Boks je divna i senzibilna pojava o kojoj se može mnogo naučiti i iz biografinje Ratka Zvrka omiljenog dječjeg književnika, novinara i boksača, prije i u doba 2. Svjetskog rata.

Bilo bi lijepo kada bi Floyd Mayweather Jr. i Manny Pacquiao jednoga dana svojim unucima pričali o Marijanu Benešu, Mati Parlovu, Ratku Zvrku i boksu na našim prostorima, a ja ću svojima prenijeti izjavu za sva vremena, legendarnog Dragana Nikitovića: „Za te pare mogu da se podele u ringu i veće batine.“

 

9 comments

Skip to comment form

  1. Kad se izgovori riječ “velikan”, pomislim i na ovu dvojicu plemenitih boraca. Parlov je rekao da on ne može biti nacionalist, jer on je prvak svijeta.

  2. Mario care, iz teksta u tekst si sve bolji. Ima tu malo patetike i nostalgije, ali taman tolko kolko treba, ni zeru previše. Bravo.

  3. “Bilo bi lijepo kada bi Floyd Mayweather Jr. i Manny Pacquiao jednoga dana svojim unucima pričali o Marijanu Benešu, Mati Parlovu, Ratku Zvrku i boksu na našim prostorima…”

    I pretjerivanja nečem koriste.

  4. Ako je boks plemenita vještina na Zemlji, košarka je došla iz svemira. Ona je vanzemaljska.

  5. Genijalno. Kad kaže žena Mariju, bilo bi ti pametnije da ideš sam boksati i nešto zaraditi, umjesto što se diviš boksanju nekog Pacquiaoa. 🙂 Ili kad opisuje nervozu pokojnog dr Jelena pred važne mečeve u gužvi nekad prepune dvorane Klasije – “U odlučujućim borbama doktor Jelen Aleksandar od žara i nervoze znao je istrgnuti cigaretu iz usta svome kolegi iz gostujućeg tabora, povući dim i prijateljski mu je, bez zahvale, vratiti…”

    Tople i humorne brodske kronike, s puno zanimljivih podataka i činjenica. Tekstovi poslije kojih ti je dan malo ljepši, za razliku od konzumiranja kojekakvih otrovčića.

    1. Bravo ogledalce, slažem se. Osvježi ti dan, umjesto da ga zagadi kuknjavom i crnilom. I sam sam znao često ići na Klasije na spomenute priredbe. Danas bi mislili da je krenula revolucija da vide toliko raje 🙂

      1. Ovo neka bude ozbiljan signal uredništvu. Preorijentirajte se isključivo na humor, šalu, geg, vic, anegdotu, komendiju, farsu, vodvilj, pošalicu, zeku, romantičnu komendiju, humoresku, ironiju, tragediju sa sretnim završetkom, zezalice, satiru, rugalice… Pišite kao Posavska Hrvatska.

        1. Ispričavam se, zaboravio sam na grimase, pantomimu, parodiju, karikaturu, strip.

  6. Marieve minijature su stvarno fenomenalne. Acika jedan i Acika drugi – urnebes.

Odgovori