Pavuna i 15. „petoljetka“ (O “Đuri” jučer, danas i sutra)

Pavuna

Neki dan nas je posjetio i u dvorani Glazbene škole održao zanimljivo, prigodno predavanje istaknuti znanstvenik i predavač na prestižnim univerzitetima diljem svijeta – gosp. prof. dr. sc. Davor Pavuna. Iako sm ga pozorno pratio, malo toga sam zapamtio, još manje naučio, a gotovo ništa mi nije jasno. Suština i bit cijeloga predavanja je u tome da zemlju iz krize mogu pokrenuti i izvesti jedino ljudi inžinjerske struke, jer prednost treba dati proizvodnji i novim tehnologijama, a što je u većini zemalja koje danas nisu u problemima i slučaj. Tako barem tvrdi Pavuna, ali samo u uvodnom dijelu predavanja dok sve ostalo vrijeme „troši“ pričajući o ekonomiji i spominjući nekakvu fantomsku udrugu koja bi trebala raspolagati sa štednjom građana. Bar je bilo zanimljivo i smiješno („pipl mast tras as“), a efekat bi bio bolji da je netko od nas objasnio uglednom fizičaru da je ovo Slavonski Brod i da ovdje već 40-ak godina djeluje institucija koja proizvodi inžinjere, a zove se Strojarski fakultet.

Da bi to razumjeli trebali bi se vratiti u doba između 1947-e i1951-e  tj. u razdoblje petogodišnjeg plana kojim se postavljaju ambiciozni zahtjevi za industrijalizacijom cijele zemlje ( SFRJ ) i njegovim utjecajem na ondašnju tvornicu vagona strojeva i mostova u Slavonskom Brodu. Priča ide u tri dijela : jučer, danas i , naravno, sutra.

Jučer. Iz Drugog svjetskog rata grad Brod izlati devastiran i opustošen kao malo koje središte u bivšoj državi. Višestruka bombardiranja dobrano su uništila tvornicu vagona ( kasnije ĐĐ ), nekoliko stotina, možda i tisuća sugrađana boluje od tifusa, šverc se kažnjava smrću, neimaština, bijeda, a u mnogim obiteljima i glad. U isto  vrijeme, dok su novine pune oglasa o nestalima i izgubljenima, vlada nevjerojatni entuzijazam, dobrovoljni radovi, takmičenja i udarništvo, te se brodska tvornica velikom brzinom uspješno obnavlja. Brod je oslobođen 21 .travnja1945.,a već 12. svibnja iste godine inženjeri Orešmid i Dimitrijev u Zagrebu formiraju Ravnateljstvo za obnovu poduzeća u čiji sastav još ulaze Evald Skuk i Julius Goldberger. Obnova tvornice povjerena je građevinskom poduzeću arhitekta Mečnika iz Zagreba, a na njoj je angažirano i preko 300 zatvorenika.        („nema leba bez motike“, a ne kao danas da se robijaši kočopere u Armanijevim i Ferrreovim kreacijama i još se bune). Vrlo brzo ulazi se u razdoblje „1. Petoljetke“ u kojemu su uz izgradnju i obnovu tvornice ostvareni značajni uspjesi pa se tako uspjelo popraviti ili proizvesti 313 parnih lokomotiva, 263 teretna vagona, izradilo se 17 000 tona čeličnih konstrukcija, te više od 4 000 tona opreme za  strojarstvo često puta i sa raznim specijaliziranim mehanizmima. Kada se pribroji i 7 000 tona raznih odljevaka i montažni radovi na mnogim segmentima, stječe se dojam da su rezultati za ondašnje doba bili više nego pristojni. Uz sve to obim proizvodnje neprekidno se povećava, pa se iskustvo i znanje „Đurinih“ radnika koristi u izgradnji cijele zemlje ( željezare Sisak i Zenica), rafinerije ( BB, Sisak ), kombinati ( Bor, Trepča ), rudnici ( Kreka, Banovići ), termoelektrane ( Konjščina, Soštanj )… U proizvodne procese uvodi se 40-tak novih proizvoda, a 12 od njih bili su rezultat tehnološkog postupka i inovacija same tvrtke dok je za ostale preuzeta dokumentacija. Tračni zatvarači, sinter uređaji, specijalne bušaće garniture, bušotinske glave, potisne peći, motorni vitlovi, zaštitni kaskaderi, ventilatori i mnogi drugi proizvodi, rezultat su rada ne više od 30 inžinjera koliko ih je radilo u  Đuri Đakoviću u razdoblju prvog petogodišnjeg plana (uključujući i inžinjere rukovodioce ), a broj tehnologa nikada nije bio veći od 50. Upečatljiva je i anegdota iz toga razdoblja. Budući da je za popravak lokomotiva materijal stizao iz uvoza te ga nije bilo neko vrijeme, lijevači „Đure Đakovića“ sami odlaze u Zenicu, te na slobodnom prostoru željezare odlijevaju čelične odlijevke koji su im potrebni, te se vraćaju kući i na vrijeme završavaju posao. Slijede dani ponosa i slave. Prvi puta na inozemnom tržištu „Đuro“ se pojavljuje 1953. ogdine odradivši za turske željeznice isporuku oko 400 (otvorenih i plat ) vagona, nakon toga slijede parne lokomotive uskog kolosijeka za Indiju, mostovi (Turska), 50 vagona za prijevoz stoke (Egipa ).Dok se suradnja s Mađarskom, DDR-om, ČSSR-om, SSSR-om može pripisati utjecaju politike miroljubive aktivne koegzistencije i pokretu nesvrstanih, poslovni odnosi sa uglednim tvrtkama iz Austrije, SR Njemačke, Italije i Francuske i drugih zemalja gdje investicije nisu bile pod direktnim patronatom države, zasluga su isključivo inžinjera ĐĐ koji sve do sredine 80-tih godina prošlog stoljeća kao da su bili iz drugog svijeta.

U „proizvodnji“ i odgajanju  inžinjera u Slavonskom Brodu značajniji korak unazad je učinje , nekako pred sam rat, prestankom dolaska profesora i predavača iz Zagreba, te napuštanjem programa i kolegija koji su bili identični Zagrebačkom sveučilištu. U isto vrijeme su u „Đuri Đaković“, prateći najsuvremenije svjetske tehnologije, ponosno  koračali od 1939. godine i lokomotive „Sava“  – izrađene i projektirane u odjeljenju za konstrukciju lokomotiva, koja je bila prva lokomotiva izrađena u bivšoj državi,  pa sve do PANS-ova ( proizvodnja alata, naprava i strojeva ) aparata za tople napitke, tada jedinstvenog u ovom dijelu Europe, koji je mjesecima reklamiran na TV-u i bio ponos tadašnjih inžinjera i tehničara

Danas je broj inžinjera u Slavonskom Brodu izrazito velik i zadovoljavajući, čak bi se reklo i pretjeran, ako se uzmu u obzir i oni koji su diplomirali kod „famoznog Garića“ pa još i oni sa diplomama organizacije rada iz Novog Sada ( za neke sam siguran da ne znaju ni veliko i malo slovo, a kamoli Pitagorin teorem ili kvadratnu jednadžbu ). Na jednog tehničara, koji neki klinac i zna (malo ruskog jezika), a ako ne zna bar je vidio u praksi dolazi po 5-6 izdanaka Strojarskog fakulteta koji nisu vidjeli u praksi, ali bi rado to nacrtali ili iskopirali, prebacili iz Worda u Excel ili obratno, preveli sa engleskog na hrvatski ili obratno, iz DIN-a u ASTM-e ili obratno itd., uglavnom obratno. Dok Japanc , Koreanci, Ameri i Švedi jure vlakom ili liftom i mjere u sekundama, takmiče se tko će napraviti manje računalo i mobitel, a tehnologiju silicija, plazme i ostalih gluposti dovedoše skoro do savršenstva naša inžinjerija glada tko će kupiti „Sočkinu presu“  (navodno svježe obojanu), te kako poslovođe naganjači gone radnike da prdećom metodom ( „upcug, ketencug, zajlcug“ ) ganjaju progres za 4  €/satu. Žalosno,profesore Pavuna, žalosno.

Sutra : Višegodišnje multipliciranje inženjera u Slavonskom Brodu ne donosi odgovarajuće rezultate, jer svaki talent koji nešto obećava brzo „šmugne van“, a ovdje ostaju većinom stručnjaci kojima je glavna karakteristika da znaju raditi u Autocad-u, a što bi radili ne znaju ni oni, niti njihovi profesori, a kamoli uprave slavonskobrodskih tvrtki koje rade pod patronatom stranog kapitala ili državnog etatizma. Na žalost, tako naštancani inžinjeri, koji nisu ni krivi za mnoge stvari koje im se događaju, završavaju kao vozači, kadrovski operateri, brojači vijaka, stručnjaci u zaštiti na radu ili rukovodioci antikorozivne zaštite u više ili manje neuspješnim kolektivima, s tendencijom da na istim poslovima ostanu do mirovine ili ,daj Bože, na vrijeme dobiju otkaz i učine nešto od života i struke. Stoga bi najozbiljnije trebalo razmisliti u Ustanovi, koja će uskoro biti poznata samo po magnoliji na Korzu, da se uvede katedra za likovnu umjetnost, pa neka mladići i djevojke malo prostoručno slikaju i crtaju pa možda netko proslavi sebe i naš grad što bi gospodin Pavuna žarko želio. Uz to, budući da će se graditi i zgrada Veleučilišta u Slavonskom Brodu, prostora bi bilo dovoljno da se pokrene i galerija umjetnina i izlože eksponati  koje su Nadan, Ivo  i njima slični nezakonito stekli, a država ionako ne zna kud bi s njima. Kako se prema mome izračunu nalazimo na samom kraju 14. petoljetke eto izazova da pobjednici na slijedećim izborima u okviru novog petogodišnjeg plana pokrenu neki od projekata.

 

 

17 comments

Skip to comment form

  1. Ova razmišljanja Brajkovićeva svidjet će se, imam osjećaj, DrazenBludisi.

    1. Ne znam zašto sam baš ja prozvan? Vjerojatno zbog nekih mojih ranije iznesenih stavova, ali dosta dvojim po pitanju nekih tvrdnji izrečenih u članku.

      Pavuna je totalno pukao i njega nitko razuman više ne uzima kao neko mjerilo. Odnosno, možda se i tu treba malo korigirati. Ima nešto u njegovoj spiki, ali to nije za ovo podneblje i ove ljude. Nije ovo Amerika ni Njemačka.

      Drugo, pitanje inženjera i što oni rade ja bih prvo analizirao na Birou. Koliko ih tamo ima i kakvo je stanje u odnosu na druga zanimanja. To što oni rade po pojedinim firmama nikako ne može biti odraz njihovih sposobnosti, već isključivo i primarno stanje i sposobnost našeg politički postavljenog menadžmenta. Sposobnost menadžera je izvuči najbolje iz zaposlenika, a očekivati da će zaposlenici kreirati poslovnu politiku i strategiju je neozbiljno i smiješno.

      Mislim da je ovdje primjerenije prozvati neke druge komentatore koji se zalažu za potenciranje loših elemenata iz područja koje opisuje Brajković, koji žele da se intenzivira i omasovi proizvodnja kadrova koji nikome ne trebaju.

      Generalno gledano, otprilike znam kamo smjera ovaj tekst, ali držim da je to većim dijelom promašeno, kao i Pavunina baljezganja.

      Brajković ima sape, ali nekako mu pobjegne u krivo. ĐĐ je prikazao kao jednu hermetičnu zatvorenu, samo o sebi oviseću cjelinu uz standardno idealiziranje prošlosti i sotoniziranje sadašnjosti.

      Ne dobismo odgovra na pitanje tko tu što treba mijenjati???

      1. Eto zašto sam te prozvao! Očekivao sam preciznu dijagnozu i- dobih je.

        1. Precizna i netočna – dijagnoza, za naše podneblje. Pavuna najavio reset sustava i opraštanje dugova prije xxx godina. Danas Linić oprašta kom stigne i stimulira druge da opraštaju. A Island već izašao iz krize. Bludiša se, izgleda, tek probudio…..Zna on i bolje.

          1. Mislim da smo nas dvojica već razgovarali o ĐĐ nekad prije i nismo se složili. Ne bih nužno rekao kako je sve što ti kažeš je netočno, no ĐĐ je bio vrlo širok pojam i ono što se tebi možda činilio ispravno, s moje točke gledišta je bilo potpuno pogrešno i obrnuto.

            Znam da je iz moje kuće krenulo nekoliko bitnih ĐĐ proizvoda i prototipa, dogovoreni milijuni poslova za ĐĐ, ali neću se sporiti s tobom kako Pavuna razumije našu situaciju bolje od mene. Ja ga ovaj put nisam slušao i ako ti tvrdiš kako je čovjek dobro rekao, ostaje mi da ti vjerujem. Samo bih volio da si to malo precizirao, jer ne razumijem točno što si htio reći s predstečajnim nagodbama, oprostima i nekakvim resetiranjem.

      2. Ma javljam se sa smarta pa mi ide na zivce piskaranje. Zato sam kratak, pa ispadam nedorečen. Mislim da je ovo Pavunino pismo Monitoru prije dvije godine svojevremno parcijalno objavip i periskop. Znači izvor,na linku : http://www.monitor.hr/clanci/davor-pavuna-izbrisati-dugove-i-nacionalizirati-banke-pa-pokrenuti-zemlju/161927/. a uz to i praznoglavi jebivjetar u Švicarskoj ” koji ne razumije našu hrvatsku situaciju”, napiše prije 2 (dvije) godine da Hrvatima treba opraštati dugove da bi se njezini problemi počeli rješavati i što se dogodi. Osobno sam uspio legalizirati dogradnju vikendice i rješio svoj problem za 10% vrijednosti. Država mi je oprostila 90% duga i rjesili smo problem legalizacije dogradnje. Mashala. Danas Linić u predstečajnim nagodbama oprašta sve u šesnaest. Mnogi cvile jer su direktno pogođeni tim oprostim ali su bome neki i rješili problem dugova. Najuvljuje se u medijima deblokada svih socijalno ugroženiv dužnika do 50000 kn. Stvarno je Pavuna šaljivđija i pseudoznanstvenik. Gledao je u staklenu kuglu i rekao nam za rješavanje naših problema oprostom dugova. Da, skoro sam zaboravio. SDPova vlada će popušiti naredne izbore zato što sluša pseudoznanstvenika a ne zato što nema petlju da dosljedno realizira njegove ideje.

        Bludiša, nadam se da je ideja iz prethodnog posta sada jasnija.

  2. Pavunina šaljiva i pseudoznanstvena predavanja znakovitog nadnaziva “Čovjek zna, poslušaj ga!” i ne mogu poslužiti ničem, osim kao antiteza ozbiljnoj tezi o usponu i padu Đurinog carstva, koju je, koncipiranu u poglavlja Đuro Jučer, Danas, Sutra, Brajković izvrsno izložio. Od entuzijazma do rasapa i odustajanja, od industrijskog proizvoda do praznih prostora, od zore do sumraka, od vrsnih inženjera do “inženjera organizacije rada”, slika Đure je ružna slika industrijalizacije u Hrvatskoj jučer, danas i sutra. Za razliku od Pavune, Brajković ne lupeta i ne iznosi svoje “vizije”, Brajković iznosi porazne i neoborive činjenice.

  3. Zaboravih napomenuti. Tekst će zasigurno postići veliku čitanost i dosta sučeljavanja, što je valjda i cilj današnjih medija, ali neće nas pomaknuti niti milimetra prema nečmu boljem. Kao brojne panel-političke emisije koje se vrte na nacionalnoj dalekovidnici. sa jalovih polazišta, uz jalove goste komentatore, ne možemo doći do nečega što jalovo nije.

    1. Čitanosti će biti, nekako i ja imam osjećaj, a sučeljavanja neće biti. Spavaju komentatori, spava Niko Majdandžić, spavaju stari Đurinci, spavaju brodski menadžeri…, jer na svima njima politika vrši operaciju ubijanja u pojam. A i lijeni su, brate. Jebe se njih za Đuru. Pupak njihov je središte svijeta.

      1. Čovjek koji stoji na vrhu brda dobro vidi cjelovitu sliku, ali mu detalji često promiču. Tako i neki ljudi koje ti spominješ su se ugodno osjećali na vrhu, a pokoji uništen život im nije značio ništa u big picture.

        Slično, čovjek koji stoji u rupi, ne vidi puno više od zemlje koja ga okružuje. Može tu i tamo baciti pogled prema nebu i žuditi da izađe iz rupe.

        Ispada da je idealna neka sredina gdje čovjek nije na visokom brdu, ali nije niti u rupi već na nekoj blagoj uzvisini. Onda on možda može vidjeti cijelu sliku ili njen veći dio, ali dobro vidi i detalje.

        Inače, ako se ne varam, danas drugi put igra Dusparina uspješnica Inet forum pa je prava šteta što niste protegnuli noge i otišli vidjeti što neki od prozvanih tamo zbore. Nisu lijeni, nego ste izgleda baš vi lijeni i neinformirani ili ignorantski nastrojeni kada to ne znate i to ne pratite.

        1. Oni koji su bačeni u rupe, barem vide predivno zvjezdano nebo, a političke i birokratske svinje koje ruju na površini, pa i uzvisini, nikad ne vide nebo od svojih klempavih ušiju predrasuda i moralnih ograničenosti koje im prekrivaju oči spoznaje i empatije. Oni vide smo ono što će rovati kako bi se udebljali.

          Čovjek bi morao biti renesansni uomo universale pa sve pratiti kao, na primjer, spomenuti Inet forum.

          1. Ne znam kako tebi Jagma, ali meni je nedopustivo da ozbiljan medij “zaobiđe” i podrobno ne analizira ovakav događaj. Nema ih puno u Brodu. Jedan ili dva godišnje. Baš bi izvješća i analize u Periskopu bile nešto relevantno. Sigurno ne bih htio o tome čitati na e-brodu ili nekom sličnom portalu. Šteta. Mislim da još i sutra traje pa se da poparviti.

  4. O znanstvenoj reputaciji profesora Pavune je puno toga rečeno, i možda je njegov lik i djelo najtočnije definirao prof. dr. sc. Dejan Vinković:

    ” Uistinu, on ima pravo lupetati svašta izvan javnih institucija. Međutim, odgovornost je sveučilišta da mu ne pruži gostoprimstvo jer njegova predavanja srozavaju ugled sveučilišta, a uz to se troše javni resursi na promoviranje pseudoznanosti. Smiješni su izgovori da se samo ustupa dvorana i kako se radi o uglednom znanstveniku. Meni osobno naprosto je razočaravajuće slušati hrvatsku intelektualnu kremu, što uključuje i teologe, kako pokušavaju izbjeći bilo kakvu kritičku raspravu o prodiranju pseudoznanosti u javne ustanove, često i one na kojima rade.”

    Uistinu, treba pomno razlikovati motive koji nas pokreću na odvajanje svog prekratkog vremena, želimo li se samo zabaviti, ili nešto i naučiti. Pavunina predavanja, čini se, samo dobro zabavljaju, jednako kao i predavanja o biblijskim pričama doktorice Šarić.

  5. Možda tipa pere sindrom boga: kad postaneš uspješan u nekom području i doživiš podršku svoje okoline, uzoholiš se pa pomisliš da znaš sve.

    Šteta što nema detaljnog izvješća s tog predavanja. Bez obzira na sve prigovore nema puno događaja tog ranga u Brodu. Ima li ga možda na kojem drugom portalu?

  6. 2025 – tek mi sada ništa nije jasno. Nadam se da tebi je!

    Dakle, ccitirani tekst je nešto najbolje u dugo vremena što sam čuo i pročitao i točno se sjećam kada je izašao. Ne mogu tvrditi što sam tada mislio, niti bih htio zadržati ekskluzuivno pravo na tumačenje Pavuninih razmišljanja, no držim da je opet negdje nastao kratki spoj između nas dvojice.

    Pojašnjenje:
    1. Citirani Pavunin tekst je očito na liniji Occupy Movementa (ili TZM-a)
    2. Ono što Linić radi je produbljivanje dužničke krize na način da oprašta većinom svojim prijateljima i podobnicima, a na račun malih poduzetnika i to nema nikakve veze sa Occupy razmišljanjima. Dapače, to je potpuno oprečno tome. Očito je da prije svega radi za očuvanje i jačanje, a ne rušenje sadašnjih financijskih mehanizama.
    3. Legalizacija objekata je svojevrsna pljačka naroda i naplaćivanje nečijeg višegodišnjeg nerada.
    4. Predstečajna nagodba, bez jasne zabilježbe na vlkasništvo i zaštite dužnika je zločin puno gori od privatizacije.

    Na kraju, činjenica da je Pavuna cijenjeni fizičar ne eskulpira ga od gluposti tipa:

    A mogli bismo svjesno pogurati najbolje OBRAZOVANJE za MLADE, pa bi već u jednoj generaciji postali bitno bolji nego sada (jer imamo skoro 20% gladnih).

    Ovo je odlična ideja, ali i vrhunac nepoznavanja stvarne situacije u Hrvatskoj. Neću puno elaborirati, ali ću reći da sadašnje strukture to ne mogu provesti – hint – Vaso, mnoge krivotvorene diplome, ali i magisteriji, doktrati. U Hrvatskoj se se mnogi šarlatani okitili titulama koje ne zaslužuju, a jedan od aktualnih primjera je i ministar Jovanović, koji je, gle čuda, doktorirao na osječkom sveučilištu, a cijeli radni vijek je radio u Rijeci. Boljim poznavateljima prilika to sve govori.

    Dakle, Pavuna ovdje iznosi jednu “dobru” ideju, ali demonstrira nepoznavanje s kim ima posla.

    Potonju ideju nije detaljnije elaborirao, ali dodajmo samo da se od znanja ne živi (osim možda Mirka Miočića), već je jedino bitna primjena znanja. Nije izričito spomenuo da se zalaže baš za takav sustav obrazovanja.

  7. Sve što je Pavuna “predvidio”, a bilo je, pod navodnicima, jako teško za predvidjeti, i predložio rješenja u stilu – dugove oprostiti, nezaposlene zaposliti, bolesne ozdraviti, već dva desetljeća govori profesor Kulić, uzalud.

    Na snimci se vidi sva drskost kojom tipovi poput Škegre brane svoje pravo na pljačku.

    https://www.youtube.com/watch?v=PxdodC6qwZ8

  8. @Bludisa – svatko od nas ima pravo na svoje stavove, te da ih brani argumentima koji mu se čine realističnim. Iznio si niz teza bez argumentacije.

    #1. To što sam osjetljiviji prema fizičarima (struka koju donekle poznam i smatram ih praktičarima uz izrazito razvijene mehanizme apstrahiranja problema i njihovog rješavanja u odnosu na druge inženjere) ne znači da Pavunu smatram Bogom. Niti se on tako postavlja. Čitavo vrijeme ponavlja da je učio i uči od boljih. A da čovjek ima razvijene mnoge talente govori pozicija gdje živi i radi samo po sebi. Završetkom svog posta o fizičarima si pokazao da njihovu struku uopće ne poznaš.

    #2. Nisam Linić ali sam poslovnim partnerima (ne prijateljima) sam oprštao dio dugova nakon što su upali u poteškoće. Motiv mi je bio da ljude s kojima sam odrađivao poslove ne povlačim po sudovima. Naravno, da pri takvim aranžamanima svjesno nisam tražio dlaku u jajetu. A svjesni smo i oni a i ja, da smo ju u našim HR uvijetima uvijek mogli pronaći. Za mene je bitno da je problem između nas riješen. A da se dugovi oprostom smanjuju, smanjuju se. Da li će se smanjiti oprostom dugova do 50000kn za 200-250 K fizičkih osoba? Smanjti će se sigurno bez obzira što ti misliš o HR financijskim mehanizmima.

    #3. Po tvrdnjama o legalizaciji objekata očito nemaš operativnih iskustava. Nisi ni svijestan problema koje su izazivali i još izazivaju takvi objekti njihovim vlasnicima. A i društvu. Donesenim nizom zakona se taj problem smanjuje i rješava. Ajd bar vjeruju čovjeku koji je sto iskusio na vlastitoj koži.

    #4.Tvrdnja bez i jednog jedinog argumenta. Opet metoda vlastite kože. Što će biti sa Sušionicom Vrpolje me uopće ne zanima kada je se ni vlasnik ne može rješiti. Za mene je taj poslovni odnos adacta. Zauvijek.

    #5. za mene su priče o stvarnoj sistuaciji u HR iz moje perspektive danas – prazne priče. Povlačenje bilokakvog poteza, pa i lošeg od strane Vlade, je bolje od pustog pričanja o našoj situaciji. Ako ni zbog čega drugog, tada zbog budućih vlada, da to ne čine. Vrijem nam curi.

Odgovori