Mario Brajković: (Ne)kulturnjak u i o kulturi

Nogometni terenNe imavši mira uhvatio sam se telefona i onako, dobronamjerno, „izvrtio“ 4 recepcije gradskih prenoćišta da se osobno uvjerim koliko je ostvarenih noćenja u Slavonskom Brodu bilo predprošlog tjedna, kada se održavala manifestacija „U svijetu bajki Ivane Brlić Mažuranić.“  Negdje neće da kažu, a negdje negoduju: „A, što vam to treba?“. Negdje se,opet, šale  i smiju svojoj realnosti i našoj zbilji. Zna biti i povišenih tonova:“Je li to za novine,televiziju ili poreznu? Dođite pa snimite“. Ukratko, svega ima, samo ne gostiju.

Na službenim stranicama Svijeta bajki, u Programskom i Organizacijskom odboru te u kulturnom Vijeću grada Broda nabrojao sam 40-ak stručnjaka koji su uspjeli organizirati 30-ak priredbi u 5 dana koliko su djeca čuvala ključeve grada što matematički iznosi oko 0,75 manifestacije po stručnjaku što je jako malo s obzirom da najviše projekata potpisuje profesorica Gojković iz  Astronomskog društva  GEA X koja, usput budi rečeno nije član niti jednog odbora Svijeta bajki. Profesorici Gojković sve pohvale uz samo jednu digresiju: trebala je više utjecati  da se gledanje zvijezda i čitanje poezije Stephana Michela održi u Brlićevcu u Brodskom Vinogorju jer odvođenje dijela manifestacije u Stupničko Brdo  je nepotrebno. Biciklirajući često prolazimo kraj ljetnikovca obitelji Brlić. Trava  je skoro uvijek uredno pokošena,sve je iskrčeno, čisto i vidljivo je da se vodi računa o Ivaninom ljetnikovcu. Jedino što tamo nedostaje su ljudi, odnosno djeca kojih gotovo nikada nema, a dani IBM su rjetka prilika kada bi se u Brodskom Vinogorju  moglo makar promatrati nebo.

Samo otvaranje manifestacije  sa igrom sjenki u izvedbi Umjetničke organizacije Slavonski Brod nudilo je optimizam da će ove godine biti bolje nego predhodnih, odnosno da će pojednici zapostaviti vlastiti egocentrizam i samopromociju te konačno staviti klince u prvi plan jer  svi „Ivanofili“ u našem gradu bi se složili da su djeca najbitnija, uostalom zar nije i sama književnica pisala upravo za djecu,a ne za djedove, svekrve i snahe. U večernjim programima u caffeu gdje je bijelu kavu uz paprenjake ispijao i Potjeh nedostajao je samo Romano Obilinović iz Big Brodhera sa onim svojim kretenskim smijehom i poznatim. „Ovdi niko nije normalan.“

Zanimljiv je sadržaj programa od utorka do petka. Svaki dan isto uz jednu izmjenu i proklinjanje što tjedan ima čak 6 radnih dana. A u kulturi bi i nedjelja trebala biti radna.Točno se prepoznaje tko živi svoj posao cijelu godinu i kome su djeca centar svih događanja (Bajkopričalica Sandra npr.), a tko je na brzinu sklepao nekakav program samo da odradi satnicu i pokrije honorar.

Najviše su oduševili bratac Jaglenac i pastirica Milojka iz Turističke zajednice silujući nekakav Living History, bez veze sročen engleski naziv za nešto o čemu pojma nema ni onaj tko je smislio,kao da u gradu šokačkih deseteraca, Tadijine rime i Ivanine ingenioznosti nemamo dovoljno hrvatskih riječi za naziv programa („Malen kao lakat“, npr.)  u kojemu naša djeca na danima „Svijeta bajki IBM“ rade kao trgovci prodajući drvene  ukrase za papirnati i metalni novac koji odlazi u nepoznatom pravcu bez da je itko podnio završni račun koliko su klinci inkasirali i kamo su sredstva otišla.

Galerija umjetnina grada Slavonskog Broda, Mali izložbeni salon „Vladimir Becić“, kuća obitelji Brlić diplomatski se izvlače sa stvarima koje se mogu pogledati tijekom cijele godine. I naravno, naplaćivati ulaz pa bi se po prodanim kartama izvršilo pozicioniranje i vidjelo da li i što treba doraditi i kako unaprijediti poslovanje jer sve je biznis pa tako i Ivanina djelo i ostavština. To najbolje znaju u knjižnici i zbirci Mažuranić-Brlić-Ružić na  Pećinama u Rijeci.

Ogranak Matice hrvatske Slavonski Brod odprilike kuži stvar nagrađujući klince za literarno djelo čime pogađa u srž manifestaciju kakva bi trebala biti, ali brodski Matičari davno su izgubili na uvjerljivosti i vjerodostojnosti jer, naprosto, u svojim redovima  nemaju, niti mogu dovesti autoritet  koji može stati pred djecu i zaokupiti njihovu pažnju više od 2 minute. Oni ne mogu skrpati za jednu administratorsku plaću, okrečiti sobičak jednom u pet godina ili isfinancirati izlaženje 5 knjiga godišnje na svome ogranku. Ne  lobiram za Hasanbegovića, ali smatram da je mladi ustaša u pravu kada kaže da je bolje da novac ostane u Zagrebu jer nema relevantnih uradaka suvremenih i lokalnih autora, nema projekata vezanih uz sredinu i regiju u kojoj djeluju niti programa koji našu kulturu (i Ivanu) stavljaju u europski kontekst. Ako je, doista, netko bio iz Zadra u sklopu programa „Filip i Movie“ onda Matičarima ocjena dovoljan. U protivnom morati će na popravni kod profesorice Ažman i doktora Balena, koji rade dobru stvar, ali imaju potencijala za još mnogo,mnogo više. Od ovog dvojca sa kormilarom (Ažman) očekujem da konačno protagonističku ulogu (jedan dan godišnje) podredi edukativnoj jer „Svijet bajki“ u Brodu treba trajati cijelu godinu,a tjedan kada djeca formalno preuzimaju ključeva grada od Jaglenca treba se isprofilirati kao špica u kojoj će pastirica Milojka pobrati turistički kajmak.

Ne zazivam ni Frljića ili nekog sličnog jer nam ne treba. Uz mlade (kojih ima i koji će doći) treba saslušati Toldija, Mirkovića, P.E.N.-ovca  Uzelca, profesoricu Konundžić,  jer zamislite klinca koji bi dobio bilo kakvu nagradu ili pohvalnicu na danima Ivane Brlić Mažuranić iz njihovih ruku. Bilo bi mu to, definitivno, velika odskočna daska u budućoj karijeri.

Ovako doživljavamo apsurdne situacije da petnaestogodišnjake nagrađujemo za likovno stvaralaštvo na temu bajki, umjesto da im govorimo o spolnosti i obučavamo o prezervativima što je svakako potrebitije u toj dobi. Ali lakše je djeci starijeg uzrasta podjeliti flomastere, nego držati koncentraciju, onih mlađih, a ako su kazivanja profesorice Krumes točna, izgleda da je ove godine u prevari  uhvaćen rođak Vase Brkića koji je pokušao podvaliti prošlogodišnji crtež na temu Domaći.

Glazbeno scenska čarolija Šuma Striborova u organizaciji Kazališno koncertne dvorane bila je pun pogodak. Prepoznaje se rad gospodina Špicera i društva i što je najvažnije bilo je mnogo djece. Na žalost sve su to brodska djeca i djeca iz obližnjih općina čiji su roditelji morali nategnuti proračun za dodatnih 20 kuna, odnosno nije ih nitko ništa ni pitao. Hoćete Svijet bajki? Evo vam ga, onda.

U bolje projekte Svijeta bajki idu razgovori sa Tenom Štivičić i „našim“ Ivanom Lutzom koje potpisuje Krešimir Herceg iz udruge Lima, mada to nema baš neke velike veze s dječjom književnošću, ali „nijesmo sitničari“, što bi rekao Crnogorski komentator jer sumnjamo da su Štivičička i Lutz došli parazitirati na Ivaninoj ostavštini. To sigurno ne čini ni Ljubica  Biljen sa svojim „Jakobovim sinom“ kojega je predstavila u organizaciji Gradske knjižnice SB, odnosno GK nam se u Svijetu bajki predstavlja sa jednim pravim projektom i sa „Digitaliziranim respozitorijom brodske baštine“, što je odprilike kao kad srpski komentator zagrmi:“ impresivno poentirana pasing šot dijagonala top spin bekendom za džus“. Ono što se događalo zadnjeg dana (23.04.subota) više nije Svijet bajki jer su djeca  Regoču (budući da je Jaglenac bio u Čitluku) već vratila ključeve grada i ne vidim  razlog zašto Noć knjige uvrštavati u programsku shemu Svijeta bajki,a također ni razlog zašto u Noći knjige promovirati jazz glazbu, stripove i pomalo „ocvalu“  Zdenku Kovačiček.

Da ovaj tekst ne bi ispao neozbiljan Muzej Brodskog Posasvlja, dugmad iz Celja i sestre iz svetog Križa ne bi trebalo ni spominjati kao ni njihov obol u odvijanju cjelokupne manifestacije koji je bio ni manje ni više nego – beznačajan.

Suma summarum. Mršavo, nedorečeno i na trenutke jadno. Godinama smo bili prepoznatljivi po vrhuncu umijeća improvizacije što u kulturi i nije loše. Ali improvizacije danas nema. Svi ovi događaji pomno su planirani pod egidom Gite iz Upravnog odjela za društvene djelatnosti grada Slavonskog Broda. Od improvizacije ostaje samo vapaj gospodina Stipića:“Šegrt Hlapić više nije miš“.
Na žalost, kako sada stvari stoje, Hlapić će  biti miš dokle god   Todorić i njegov menadžment budu tako htjeli i dokle god im dugovrate pernate Ciconie iz carstva Animalia budu zanimljivije i profitabilnije od Ivane i njezinog djela.

Pokušaj objašnjenja djela stručnjaka iz Programskog i Organizacijskog odbora Svijeta bajki da mi tu ne možemo mnogo jer je sve zadano i isplanirano „negdje gore“ ne zvuči uvjerljivo. Za početak bi mogli formirati komisiju koja će se baviti isključivo Svijetom bajki te cijele godine raditi na promidžbi „velikog tjedna“ i pomno birati programe i kreirati manifestaciju dovođenjem što više djece iz drugih gradova; Izlobirati u ŠK da se revitalizira  dodjeljivanje Nagrade IBM za najbolji književni tekst za djecu i ilustraciju, što njih ne bi koštalo mnogo, a Svijetu bajki bi značilo puno;  organizirati panel diskusiju eminentnih brodskih poznavatelja Ivaninog djela i ostavštine, zauzeti zajedničke stavove i formirati ciljeve, a ne samo „trlababalaniti“ o građevinskim radovima; svu silu od oko 2500 pisama kopirati na na retropapir (kom. 1,5 kn) i izraditi lotove koje bi ponudili kolekcionarima i  turistima…

No budući da za većinu stvari osim zanja i dobre volje treba  novac najmanje što možemo učiniti u ovom trenutku je otići na Mirogoj i posjetiti grob velike književnice, položiti buket, zapaliti lampaš u ime svih kulturnih radnika Slavonskog broda. To može učiniti bilo tko osim Spomenutog Obilinvića iz Big Brodhera jer on nije iz Broda, a nije baš ni kulturan.

 

28 comments

Skip to comment form

  1. Zajedljivo. Ali, istinito.

  2. U Brodu nema svijeta bajki, ovdje je svijet horora. Mladost otjeraše u druge zemlje čudovišta i političke nakaze.

  3. Duhovita analiza brodske prigodničarske kulture.

  4. “…i ne vidim razlog zašto Noć knjige uvrštavati u programsku shemu Svijeta bajki,a također ni razlog zašto u Noći knjige promovirati jazz glazbu, stripove i pomalo „ocvalu“ Zdenku Kovačiček.”

    Dobit ćemo odgovor nikada, jer ovdje nitko ne polaže račune. Zato plješći ili zviždi.

  5. ” …. To može učiniti bilo tko osim Spomenutog Obilinvića iz Big Brodhera jer on nije iz Broda, a nije baš ni kulturan”.

    ( da nije slično i kod nas, ne bi ni bilo teksta)

  6. Ovaj tekst je rukavica bačena u lice organizatorima Dana IBM, brodskoj kulturi i kulturnjacima.
    Baš je neki dan bilo na TV riječi o dvobojima i kako su to bile jako ozbiljne stvari i shvaćale se među časnim muškarcima ozbiljno, jer je odbiti dvoboj u tadašnjim društvenim odnosima bilo nemoguće, čast se branila životom i od života je bila važnija. Društvena je podjela bila jasna, častan čovjek s jedne, i izopćeni lupež i hulja s druge strane. Govoriti o časti u Hrvatskoj naprosto je smiješno, i čast i poštenje, i “ne kradi” i “ne laži” devalvirani su do te mjere da je biti pošten, ne okoristiti se položajem, ne krasti i ne kokošariti znak nesposobnosti i budalastog uma u zemlji kokošara i kriminalaca.
    Zašto bi u takvoj državi s takvim političarima i politikantima na položajima bilo čudno što su djeca radila i zaradil neki novac na Danima IBM, a taj novac je netragom nestao, ili što je neki rođo falsifikatora Vase pokušao osvojiti nagradu za crtež prevarom.
    Puno parade, a malo nade i kulture, tako bi se u kratko mogla sažeti Brajkovićeva kritika postojeće brodske kulture zapele u raljama lokalnih političara i politikanata i njihovih interesa i kokošarenja..

  7. Dobar uvod. O snazi brodskog turizma. Da se za trbuh uhvatiš od smijeha!
    Govori to indirektno o tome da se Dani IBM nisu ni promovirali u Hrvatskoj. Možda bi turisti i navalili da su znali.

  8. nažalost sve je točno. i da za sve je kriv babo. on je imenovao putem svoga gradskog vijeća “kulturno” vijeće, on odobrava sredstva, on uvjetuje tko može a tko ne može sudjelovati. ne zanima njega i njegovu glavnu savjetnicu majetićku ništa osim gdje će se muniti novac. u kulturi nema provizija a pogotovo ne na tako malo novaca. Glavni izvor para su investicije, od njih se može lijepo dobiti 10-20% a što na milijune nije malo. ekipa oko babe nije u životu ništa pročitala i nema pojma ni šta je ivana napisala. a da bi se nešto napravilo trebaju kulturni i obrazovani ljudi a njih u udruzi pravaš nema, njima je čingi lingi glavna stvar i ako može vatromet.

  9. Autor nipodaštava trud brodskih kulturnjaka. Pljuca.

  10. Najbolji mi je ipak preludij, telefonsko anketiranje brodskih prenoćišta, “Je li to za novine, televiziju ili poreznu?” Svega je bilo, kaže Mario, samo ne turista.
    A da se TZ mani kulture i primi onog što joj puno bole ide, pornografije i organiziranja spektakla kao onih na Zrću, recimo “Brod, Zrće u zimskom periodu”, al bi turisti navalili, i strani i domaći, i drastično se povećao broj noćenja i inkasiranja od turizma.

  11. kako je na prošlom vijeću babo predložio a kamarila prihvatila da se na parkiralištu kauflanda prodaju proizvodi, možda je za razmisliti da se sve manifestacije grada tu i odvijaju. tvrđava je zamrla, babo je zatvorio iz samo sebi znanih razloga ulaz u tvrđavu, možda je razlog da se ne vidi da se 50 m mosta gradi već 5 godina a spomeničku rentu uzima bez obzira što ljudi grcaju da prežive.možda se ne smije vidjeti i da kapelanov stan nije u funkciji iako je za njega plaćeno nekoliko milijuna kuna. Istjerao je info turističke iz njega kako bi s kompanjonom maznuo pare na ugostiteljskom objektu a kada je sve propalo osim uzimanja novaca, sada ga drži zatvorenog. skupo mi plaćamo njegovu glavnu misliteljicu čiji je ovo posao da ne radi ništa osim gadosti, njegove pr-ove, ribare, pekare, soboslikare i ostale niš koristi ljude iz udruge. Ljudi moramo se probuditi i nešto poduzeti. inače možemo na kolodvor kupiti kartu za negdje i to u jednom smjeru. pa neka onda samo njemu smrdi

  12. Jel stvarno glavna zvijezda dječije parade bila “Zdenka sa onoga sveta”?
    Vidiš ti kako je GK SB mudro ubacila ghost story i noćni koncert žene za sva vremena u living history. Malo horora i prikaza nije na odmet.

  13. pamtim sretne dane

  14. I kog ćemo birati za novog gradonačelnika?

  15. Jaglenca ili pastiricu Milojku ?

  16. Ja ću Milojku

  17. Samo je prvo dobro natapiraj.

  18. Neću valjda Babu tapirati 🙂 🙂

  19. Šalim se, ja ću jednu krasnu i finu ženu, nije ona Marijeva Milojka, ona je klasa.

  20. gradonačelnik ne znam meni je svejedno u mom životu se ništa posebno ne mijenja može doći i obama

  21. Knjižnica je trebala osigurati veliko književno ime. Sigurna sam da novac stoji na putu tako nečemu, ali ako ovako nastavi pretvorit će se u mjesto na koje dolaze prosječnici. Zamislite književnu večer s Antom Tomićem! KKK IBM ne bi bila dovoljna za publiku.
    Gostovanje Zdenke Kovačićek je veliki pogodak! Sva čast.

    Dani IBM u organizaciji postojećih faca su neplodni, neinspirirajući i dooo sad ni!!! Nužna su preinake i veće ambicije!

  22. Organizirati dane IBM kao nešto brodsko, jer Ivana je živjel eto u Brodu, je veliki promašaj.

    Nje to promašaj samo zbog odnosa gradksih otaca, mninistrstva kulture ili nekih političkih struktura.

    To je veliki promašaj, jer u Ivaninu gradu nema ljudi koje Ivana zanima, osim njih nekoliko: profesorice Ažman koja je doktorirala na temi Ivaninih djela i još jedan ili dvojica (dobrodošlih) književnih amatera koji proučavaju Ivanin život, rad i djelo. Nema stručnjaka koji diplomiraju na njenom djelu ili se njime intenzivno bave.

    Nema amaterskih (a ni profesionalnih) glumačkih družina koje će uprizoriti nešto od IBM, nema nadarenih pripovjedača i prenositelja nejnog djela.

    Zašto? Ljude (brođane) to očito ne zanima. Bez ljudi nema ništa. Bez ljudi imamo silovanje, imamo otaljigavanje. Politika može nekome dati prostor i poticaj, ali taj prvo mora pokazati da postoji na bilo koji način. Kako poticati nekoga tko ne postoji?

    Zato je promašeno, samo zato što je Ivana ovdje živjela, forsirati neke Dane IBM koje nema tko odraditi.

    1. Ažmanica ima velike zasluge za interpretaciju djela IBM, pa čak i popularizaciju, ali na elitistički način. Učiteljice razredne nastave su sklone simplifikaciji. Radi li itko nešto između?

      Djeci koja su sklona čitanju i uživanju u riječima, ne trebaju posrednici za Šegrta Hlapića, na primjer.

      Dane IBM treba postaviti na drukčije osnove i pri tome se ugledati na uspješne gradove.

      1. Vjerujem da bi sam gradonačelnik odmah odriješio kesu kada bi se pojavio netko sa suvislim programom. No, nema takvih, ne javljaju se, a on za njih ne zna.

  23. Kako to da u program nije na bilo koji način uvrštena Brajkovićeva (autora članka) zbirka dječjeg pjesništva? Sad mi je palo na pamet da je on izdao knjigu koja se mogla pretočiti u zanimljiv igrokaz. Riječ je o podcijenjivanju domaćih autorskih snaga koji pišu u duhi IBM. Organizacijski odbor je podbacio!

  24. Meni se čini da se Brajković s njima svima zajebava. Sjedi u birtiji i karta po vazdan, a u isto vrijeme izda knjigu u nakladi od 500 promjeraka. To samo dokazuje da ovaj Grad ima potencijal, ali oni koji donose odluke ne žele i ne znaju prepoznati takve ljude.

  25. Lijepi tekst, izvrsno napisan . Sjajna zapažanja. Svaka čast autoru.

    Love.

  26. Udri jače manijače! I nadalje!

Odgovori