Ladislav Babić: (Tele)vizionari

Često u tekstovima ističem mudrost koju rijetki shvaćaju, nosa uronjenog u mirise interesa koji im zastiru vid i blokiraju mentalne funkcije. To je nebrojeno puta dokazana Montaigne-ova misao:

Proroci su kao zvijezde. Kad njihova svjetlost dođe do ljudi, oni su već odavno mrtvi”

Riječ prorok ovdje ovdje se koristi u značenju vizionara, što i ja činim. Lovci na divljač prepoznaju je prema tragovima, pred ljudima leže znakovi pored povijesnog puta, koje većina ne zna protumačiti – uglavnom iz interesnih i intelektualnih razloga. Na dan opsade Bastille, francuski kralj Luj XVI pojma nije imao o prilikama u zemlji, i opasnosti koja se nadvila nad njegovu krunu i sistem u cjelini. Odlazeći u lov, u dnevnik upisuje jednu jedinu riječ – „Ništa“. Što onda očekivati od običnih ljudi, duboko zamrznutih u led svoje koristi i nesposobnosti iščitavanja tragova na putu kojim se kreću, negoli također – Ništa! Prepuna je povijest kratkovidnih „lujeva“; recimo – niti ruski car Nikolaj nije iz nezadovoljstva puka 1905. godine, znao iščitati stanje u zemlji, nego je na njih napujdao policiju koja je izvršila masakr, a današnji pseudohumanisti plaču nad zasluženom sudbinom njega i obitelji mu (obitelji vladara i eksploatatora ne „sisaju vesla“, da ne bi znale na račun koga žive). Samoobrana nije zločin, ako se jasno utvrdi tko je napadač a tko se brani! Ne zabrinjava sudbina takvih, koliko patnje nevinih širom svijeta prije no se ista ostvari. Ne jednom je spominjano da se većina ljudi ne snalazi u vremenskoj koordinati bitisanja, prvenstveno cjelokupnog čovječanstva. Ukotvljeni u glib aktualnih interesa, slijepiji su od fizioloških slijepaca. Ustajući iz kreveta ushićeno shvate svoju veličinu, jer još nije bilo revolucije, pa upisuju u svoj dnevnik „Ništa“. Sve dok im „maca ne dođe na vratanca“. Poput Lavoisiera, genija na području kemije, i totalnog nevježe u shvaćanju društvenih kretanja (za razliku od ranije spominjanih, on svakako nije zavrijedio svoju sudbinu). Misaoni kasnokasnioci čini se da vjeruju kako se revolucije naručuju: „Konobar, pileći batak s prilogom od svježe revolucije molim!“. Povijest sa svojim zapletima, kolopletima i labirintima, uslovi čijem stvaranju su doprinjeli vladajući i potlačeni, intelektualci koji su imali dublji uvid u vlastito i prošla vremena od svojih suvremenika, teorijski analizirajući prevladane i koncepte realizacija koje tek moraju uslijediti, s time kao ništa živo nemaju! Ne isporuči li konobar „prilog“ za pet minuta, blistaju sami pred dokazanom genijalnošću!

Proroka ima svakojakih, pravih i lažnih – od kojih su neki naprosto prevaranti, a drugi se igraju proročanstava nesposobni za dublji uvid stvarnosti, a kamoli za predviđanja budućih događanja. Masama su najpopularniji aposteriorni „proroci“, proglašeni takvima nakon naknadnog podešavanja „proročanstva“ zbivanju koje se odigralo. Jel’ vidite njegovu genijalnost, zar nije on to predvidio! Babe Vange, Nostradamusi ili Fatimsko proročanstvo takvi su tipovi „mudraca“ i predviđanja. Mnogo bolji indikator vlastite dalekovidnosti i prevladavajuće gluposti masa jesu istinski proroci, koji su uspjeli sagledati cjelinu i vizionarski pogodili zbivanja u vremenima kad oni već odavno ne bitišu. Proročanstva se ne stvaraju iz božanskog uvida, niti iz prazne glave, već iz dubokog racionalnog, intutitivnog i etičkog shvaćanja dinamike procesa, te mentalnog prosvjetljenja koje to omogućuje. Ali ne u smislu što će se desiti narednog 25.augusta ili da će revolucija izbiti na 1.maja 2019. godine. To nikad nikome nije uspjelo, pa ni futuristima, kad ih na svaku Novu godinu novinari dave za detalje o budućnosti svijeta. Prorok nije netko imenovan od sedme sile, već je on to sam po sebi. Jednim od takvih smatraju Isusa (ako je uopće postojao), što je doduše vrlo šaljivo – jer do kraja svemira možemo čekati da se obistine njegova proročanstva. Da se isti – ne daj bože – još stotinjak puta pojavi među ljudima, isti toliko puta bio bi pribijen na križ. No, takvim ga smatraju vjernici, pa nek’ im bude – jer je nemoguće dokazati jeli lažni ili pravi prorok. Jedino pravo proročanstvo, koje to i nije pa onda ljude niti ne zanima, je njegov poziv na humanost među ljudima, čime je – dakako – pogodio šupljnu među atomima od kojih se sastojimo. No, sama ideja je vrijednija od ma kojih biblijskih „predviđanja“.

Međutim, pravim bismo prorokom mogli smatrati Rogera Bacona (oko 12141294)“; „…bio je engleski filozof, izumitelj i najčuveniji franjevac svoga vremena. Bio je jedan od najranih pobornika naučne metodologije. Predvideo je kasnija otkrića mikroskopa, teleskopa, naočara, letećih mašina, hidrauličnih i parnih brodova. Četiri veka pre Isaka Njutna otkrio je da prizma može razbiti svetlost po celom spektru.“. Dotični je bivao rad svojih ideja hapšen i pritvaran, ali ne zato što se nisu ostvarile već dan nakon objave, kao što nestrpljivi očekuju. Pravim bismo prorokom mogli smatrati i Leonarda da Vincija, genija svog i ispred svog vremena, čiji „spisi odražavaju duh znanstvenog istraživanja i mehaničke inventivnosti koja je bila stoljećima ispred svoga vremena“, ali to svakako ne znači da ju je crpio iz zrakopraznog prostora. Jules Vernea možemo smatrati „prorokom“ u znanstvenom, tehničkom i tehnološkom području, čije mnoge zamisli su se ostvarile, a sam je od sebe odbijao kvalifikaciju proroka, potvrđujući da ništa nije isisao iz prazne glave,

pripisavši podudarnosti razvoja i svoga rada čistoj slučajnosti: „čak i prije nego što sam počeo pisati priče, uvijek sam uzeo brojne bilješke iz svake knjige, novina, časopisa ili znanstvenog izvještaja koje sam naišao.”. Giordano Bruno je, u vremenu dok su takve spaljivali na lomačama (gdje je i on završio!), govorio o beskrajnom svemiru:

„…dok Kopernik svoj nauk ograničava na planetarni sistem našeg Sunca, Bruno je proširuje na cijeli svemir koji je beskonačno velik. Po Koperniku, sistem našeg Sunca opkoljen je sferom zvijezda stajaćica, a Bruno u svim zvijezdama vidi sunca koja imaju svoje planete nastanjene živim bićima baš kao i naša Zemlja. Također ističe da Zemlja i naše Sunce nisu središnja kozmička tijela… Kao protivnik antropocentričkog shvaćanja, pokazao je pravo čovjekovo mjesto u svemiru. Bruno je svoje vrijeme obdario cijelim nizom novih pojmova, kao što su: svemir, neizmjernost, prirodni zakoni, razvojne snage u prirodi itd.“

Arthur Clark je predvidio geostacionarne satelite i uređaj sličan iPodu, H.G.Wells nuklearnu bombu, da ne nabrajam dalje. Skeptike u međuvremenu zaboravljenih imena, pokriva trava zaborava, dok materijalizirana predviđanja vizionara danas koriste novi skeptici, koje će sutra na jednak način pokrivati bršljan i šaš. Naravno da u mnogim ostvarenjima vizija ima i slučajnosti, ali ne valja zanijekati da su njihovi autori pomno pratili dešavanja, a ne bezglavo davali svoje procjene realizaciju kojih je trebalo čekati i stoljećima. U znanstveno-tehnološko-tehničkom području češća su ostvarenja vizionarskih predviđanja, ali predvidjeti promjene samog ekonomsko-političkog sustava znatno je teže, jer se dešavaju na mnogo većoj vremenskoj skali, a na njihove mijene utiče niz faktora od kojih su mnogi psihološke prirode. Jeli tko mogao slutiti da će „pripadnik niže rase“ Mahatma Gandhi, svojom nenasilnom revolucijom osloboditi cijeli potkontinent jarma najveće kolonijalne sile? Ideja protiv oružja, tko bi vjerovao! U okrilju katoličke Crkve upravo djeluje – preuranjeno, jer premnogi (nadasve pripadnici crkvenih elita) jedva čekaju njegovu smrt, kako bi „Bestidnica“ bez stida nastavila po starom – vizionar, papa Franjo. Nema čovjeka koji ne bi robovao Kronu, robovlasniku koji nas drži u čeličnoj šaci, tek izuzetnima dopuštajući zvirnuti u budućnost kroz uske proreze vječnosti koje je vladar. Kad Thomas More, godine 1516. piše:

 „U Utopiji čak ni oni koji sami odbacuju hrišćansko učenje ipak nikoga ne odvraćaju od ove vere niti proganjaju one koji su se pokrstili. Jedini takav slučaj desio se baš u mome prisustvu kada je zatvoren jedan iz naše sredine. Nedavno pokršten, taj čovek stao je da javno propoveda Hristovu veru sa više žara no mudrosti, iako smo mu mi savetovali baš obratno. On se toliko zagrejao da je počeo ne samo našu veru da uznosi iznad ostalih, već sve druge i da osuđuje, nazivajući ih poganskim, a njihove pristalice nečastivim bezbožnicima koje treba kazniti večnim ognjem. Pošto je tako dugo propovedao, bi lišen slobode, sudski optužen i osuđen na progonstvo, ne što je vređao veru, već što je u narodu stvarao nered. Jedan od najstarijih njihovih zakona propisuje da niko ne sme biti uznemiren zbog svog verskog ubeđenja. Utop je, naime, dobro znao da su se stanovnici pre njegovog dolaska stalno međusobno gložili zbog verskih razmirica i uvideo je da je baš to što su pojedine sekte bile nesložne u pogledu zajedničkog interesa i što se stoga svaka pojedinačno borila za zemlju, njemu i pružilo mogućnost da ih pokori sve. Stoga je on, neposredno posle pobede i još pri samom osnivanju svoje države, doneo zakon da svako može ispovedati veru koju hoće, da može i druge u svoju veru prevoditi, ali se pri tome mora truditi da svoju veru propoveda blago i umereno i da razlozima ubeđuje, a ne da tuđe vere oštrim pogrdama unizuje. Šireći svoju veru niko ne srne da drugoga od njegove odvraća, da tuđe versko ubeđenje vređa, niti da se služi ikakvom primenom sile. Ko pokaže netrpeljivost u verskim raspravama, kažnjava se progonstvom ili ropstvom.“, („Utopija“),

bez obzira što u mnogome biva dijete svog vremena, nije li on nadahnuti prorok koji preko stoljeća vjerskih ratova i netrpeljivosti, upravo nama drži još uvijek neshvaćenu lekciju o vjerskoj toleranciji? Spomenimo se Erazma ili Spinoze, izopćenog od svoje zajednice, i niz drugih jasnovidaca čovječanstva. Svakako su Marx i Engels vizionari razvoja društva, što je mnijenje bezbroj ljudi širom svijeta (u izborima za najznačajnijeg mislioca svih vremena, Marx redovno zauzima visoka mjesta; 1, 2). Od ustanka Spartakovih robova, preko srednjovjekovnih seljačkih buna, Francuske revolucije i Pariške komune, došli smo do Oktobarske revolucije; od ograničenih pokreta potlačenih, do globalnih nezadovoljstava kad je nazivni „socijalizam“ više od 70 godina vladao na više od trećine zemljine oble. Naravno, bio je to samo nazivni socijalizam; naravno kao takav on je propao – ali slijepci ne mogu vidjeti širenje ideje pravde od spartakovih vremena do danas, a samo insuficijentni pameću nesposobni su dinamičke promjene ocjenjivati po trendu. Jer,

„Sve ima svoje doba,

i svaki posao pod nebom svoje vrijeme.

Vrijeme rađanja i vrijeme umiranja;

Vrijeme sjetve i vrijeme žetve.

Vrijeme ubijanja i vrijeme liječenja;

vrijeme rušenja i vrijeme građenja.

Vrijeme plača i vrijeme smijeha;

vrijeme tugovanja i vrijeme plesanja.

Vrijeme bacanja kamenja i vrijeme sabiranja kamenja;

Vrijeme zagrljaja i vrijeme rastajanja.

Vrijeme traganja i vrijeme gubljenja;

vrijeme čuvanja i vrijeme bacanja.

Vrijeme paranja i vrijeme šivanja;

vrijeme šutnje i vrijeme govorenja,

Vrijeme ljubavi i vrijeme mržnje;

Vrijeme ratovanja i vrijeme mira.“

(Biblija, Propovjednik 3,1:8)

Ono što su znali još biblijski mudraci, mi sažimamo u jednostavnu izjavu: ništa se ne dešava prije nego sazriju uslovi! Proroci imaju sposobnost shvaćanja sazrijevanja ideja, i „predosjećanja“ konačnog ishoda. Suvremenijim rječnikom, svjesni su trenda zbivanja kroz goleme vremenske periode! Dok je riječ „socijalizam“ proglašena riječju godine, a u bastionu antikomunizma i antisocijalizma u predsjedničkim izborima učestvuje socijalist, kad i „The Guardian“ piše:

„Postoje važne razlike u istoriji socijalističkih partija i ideja u Evropi i Americi – tamo ova reč nema gorki ukus kao sa ove strane Atlantika. I u Evropi su mnogi besni zbog strogih mera štednje i nezaposlenosti. Radni ljudi u Evropi traže alternative neuspelim i nelojalnim političkim liderima i partijama. Podrška mladih nezavisnosti Škotske na prošlogodišnjem referendumu i uspon socijaliste Jeremya Corbina do vodeće pozicije u Laburističkoj partiji pokazuju da ljudi iz radničke klase i mladi traže izlaz iz slepe ulice kapitalizma. Milijarde ljudi danas odbacuju vladavinu klase milijardera i okreću se izvornim idejama socijalizma. Masovni pokret radnih ljudi je kritično važan faktor ako ne želimo svet opustošen ratovima, siromaštvom, izbegličkim krizama i klimatskim katastrofama, već društvo sposobno da resurse planete iskoristi na način koji će osigurati održiv i visok standard života za sve.“,

a sve veći broj američke mladeži pokazuje simpatije za socijalističku ideju:

čini se da su i ovi zakašnjeli istinoljupci (koje je sve gori položaj američke srednje klase, s realnom plaćom koja se desetljećima ne mijenja nego čak opada, privodi pameti) tek najobičnije budale u percepciji onih iskonskih. Za takve bi bilo izuzetno edukativno pročitati tekst Michaela Moorea, posebno obrativši pažnju na odlomak kao pisan za njih:

„Da li se nekada zapitate zašto su komentatori i politička klasa uvek tako ubeđeni da Amerikanci „prosto nisu spremni“ za nešto – da bi se na kraju uvek pokazalo da greše? Oni govore tako jer žele da očuvaju status kvo. Ne žele promene i pokušavaju da uplaše građane i nateraju ih da glasaju protiv svojih interesa. Isti ljudi sada tvrde da nema nikakve šanse da „demokratski socijalista“ postane predsednik SAD.“

Naravno da Sanders nije izabran, no valja prepoznatu suštinu gornjih riječi, a da će se kad tad – šire gledano – ostvariti, vide oni koji ne spavaju otvorenih očiju. Vjerojatno i nažalost, po mišljenju autora, s mnogo prolivene krvi – upravo radi otpora izrabljivača ljudi. Nevjerojatno je koliko se malo na patnje gladnih i siromašnih pozivaju, jer ih nije ni briga. Čudo jedno, „realsocijalizmu“ koji je predstavljao veliku nadu potlačenih – a neslavno propao – dano je tek sedamdesetak godina da se „popravlja“ (a nije propao samo radi unutrašnjih slabosti, stvar je mnogo složenija), dok je kapitalizam – stoljećima „popravljan“ – toliko u tome uspio da ga sve više ljudi čezne zamijeniti humanijim i pravednijim sustavom. Sem ušančenih u zamkove svojih gramzivosti, nesvijesnih da ih jednog dana čeka zaslužena sudbina francuskog kralja.

Mnogi vjeruju da su uvidom u budućnost vizionari privilegirani, no prečesto oni za života prte prokletstvo nerazumijevajućih suvremenika:

Bio proklet danju, bio proklet noću; bio proklet kad liježe, bio proklet kad ustaje; bio proklet kad izlazi, bio proklet kad se vraća. Neka mu Gospodin nikad više ne oprosti niti ga prihvati; neka bijes i nezadovoljstvo Gospodnje plamte od sad protiv njega, sa svim prokletstvima zapisanim u Knjizi zakona i izbace njegovo ime iz svega pod nebom; neka ga Gospodin ne rastavi od zala svih plemena Izraelovih, odvagne mu sva prokletstva zemlje zapisana u Knjizi zakona; a svi vi koji se pokoravate Gospodinu svome Bogu bili spašeni ovoga dana.“

Mada proroci ostaju do kraja vjerni nerazumijevajućem ljudskom rodu, autoru je emocionalno možda najbliža posljednja scena najboljeg vesterna svih vremena. Jer, budimo iskreni – više od vizije, većina ipak preferira televiziju. Narodi su u cjelini više televizionari, negoli vizionari!

 

 

31 comments

Skip to comment form

  1. Od prvog do posljednjeg odjeljka tekst teče u funkciji teze o utjecaju proročanstva koja se ostvaruju kao “proizvodi” povijesne nužnosti. Izvrstan izbor potkrijepljujućih citata povezanih misao vodiljom. Veoma čitljiv autorski vodič.

  2. Imponira Babićevo nemirenje s postojećim. Prvo on postojeće ikasapi logikom kritike, a potom se opredjeljuje za promjene na svaki način.

    Što se televizionara tiče o njima pjeva U2 https://www.youtube.com/watch?v=LIk3ZREPpDY (poslušaj od 4,40!)

  3. Većina vizionara su bili epileptičari. Medicina pomaže da i društvo skrene.

  4. ja sam ti prorok, vizionar, duša u sotoninom tijelu, bez želja, i bez imovine, i srcem spremnim da ga poždereš. Ne govorim ja, već besmrtnost iz moje suštine. Govorim besplatno, iz ljubavi, ti pišeš i zarađuješ. Ti si spisateljsko govno kojem je intelekt kindapirao duh i vrijeme. Mozak troši otprilike 20W, a tih tvojih 20w troši tuđe vate, i nikog digao nisi. Jedete bezveze.

    1. Ti si (portal)vizionar. Bogami, jesi, onaj rasni, jer vrijeđaš. Trebao bi znati da se uvrede vraćaju u tvoje srce.

      1. ja ne vrijeđam. ja sam super empatičan prema idiotima. Znam biti i mnogo gori, vjeruj mi. Netko se uvrijedio ? Strašno…Eto ja imam 40 kusur godina i cijeli život mi je uvreda…kom ja da se obratim ? Objasni mi koje ti konkretne koristi imaš od ovakvih misaonih vratolomija, i ja ću se poniziti, i reći svima, oprosti. Dokaži mi argumentima i interpretacijama činjenica da nisam u pravu .

  5. U uvodnom dijelu, kroz povijesne primjere, možemo vidjeti kako je opasno zanemarivati to ‘kako narod diše’, te kako se revolucija može dogoditi kao ‘grom iz vedra neba’.

    No, ako povučemo paralele sa sadašnjim stanjem, uočavamo neke bitne razlike:
    – zapadna društva u sadašnjem stanju nemaju predospozicije za revolucionarne događaje – za pokretanje revolucije je potreba veća masa ljudi – u svim ovim povijesnim primjerima su to bili ogorčeni, očajni, pa i gladni ljudi, koji nisu imali što izgubiti. Danas u našim ‘zapadnim’ zemljama količina takvih ljudi je jako mala, pa ne mogu stvoriti kritičnu masu. Čak i ako razmatramo navodno uništeni srednji sloj, ti ljudi i dalje imaju previsok životni standard da bi iz očaja digli kuke i motike.
    – revolucije su geografski ograničenog karaktera, obično ograničeni na jednu zemlju – iako se među zemljama trećeg svijeta, navodno eksploatiranih od strane zapada, kao i u zemljama sa krizom identiteta, koje ne znaju bi li kakili ili piškili – može naći pregršt onih sa znatnim potencijalom, ali njihova eventualna revolucija ne samo da se neće poput šumskog požara proširiti sve do ‘zapada’, nego se neće proširiti ni na susjedne zemlje – stoga su takvi događaji, što se tiče utjecaja na današnji poredak, prdac u čabar.

    Stoga, govoriti da će doći do nekakve revolucije jer ‘1% stanovništva posjeduje više bogatstva od ostalih 99%’ je laprdanje, jer među tih 99% stanovništva su ili oni prvospomenuti koji žive ‘blizu vatre’ relativno dobrim životima; ili onih drugospomenuti, koji su fizički predaleko, da bi njihova revolucija igrala ikakvu ulogu na globalnoj razini.

    1. mala količina gladnih ? koja izjava za ginisovu knjigu rekorda…sad ako je mala količina gladnih to je nebitno u usporedbi s većom količinom gladnih ? nisu bića količine čovječe. Ljudi su ‘količine’ za bagru koja radi u statističkim zavodima.

      1. Pusti to moraliziranje – nitko nije rekao da je sve pravedno. Ja govorim o zakonitostimq zbog oojih revolucije NEMA, niti ce je biti dok je situacija takva.

        Cuj, istina je rijetko ruzicasta.

  6. Pederčići vole svoju udobnost više nego išta. Omamljeni toplinom i smradom šupkova u koje se konformistički uvlače, oni tako životare, zadovoljni. Oni su u svakom trenutku spremni leći, ali ne i ustati. To su ljudi horizontale.

    “Čovjeka imaš u svojoj vlasti sve dotle dok mu ne oduzmeš sve. Kada mu oduzmeš sve, on više nije u tvojoj vlasti – on je ponovo slobodan.” (Solženjicin)

    Ti “slobodni” ne dižu revolucije nego pakuju kufere i odlaze i onda preko fejsbukova i gadgeta šalju svoje nasmješene i sretne fotografije. Spasili su se bez revolucije. Onda se povremeno vraćaju u rodni mafijalend, okupe staro društvo i počaste ga pićem i pričama kako su se izvukli i što su sve stekli što ovdje ne bi pod mafijom nikad.

    Ne moraš biti vizionar da bi znao što će biti za 25 godina.

    “Ogroman i skupi državni apart će rasti, a plaćat će ga, ne znam, valjda bijela magija i 25,000 budala u privatnom sektoru koji opstanu. Konsolidacija love i utjecaja uništit će ove zadnje natruhe malog poduzetništva, ali naravno, dužni apologeti uvijek će isticat kako ima “onih koji uspiju” i na račun 1 uspješnog poduzeća ili projekta koji je uspio zaraditi novac – očekivati da isti proces moraju kopirat svi ostali.

    Za 20 godina suočit ćemo se sa jedinom pravom istinom Hrvatske i Hrvatskog naroda – bit ćemo mali, nebitni, prezaduženi sužnji i sluge, dakle pravi mali bečki konjušari, naravno sa najlijepšom našim jedinim predivnim barjakom na kućici, uz poplavu desničarskog kvaziponosa (nacionalizma) kojim su današnji roditelji zarazili svoju djecu jer im nemaju ništa bolje za ponuditi.”

    1. Odlično si sažeo. Svaka ti čast i komentar za 5. Ovo ću si zabilježiti u svoj privatni spomenar, jer još uvijek postoje razumni ljudi, i osjetim se radosno što nije sve propalo. Nada zadnja umire. Jedino možda što bi ti rekao je, da je moguće stare i oronule sisteme zamjeniti na način, da ih se jednostavno- ignorira. Jednako sija sunce u Njemačkoj i Britaniji, i ovdje. Kiša pada i tamo i ovdje. Problem je očito u mozgovima, i nekad mi se učini da netko namjerno širi defetizam i crnilo, među ljudima koji su svugdje i pošteni i dobri radnici, samo na svojoj grudi nisu. Tu su uljezi.

    2. Ti opet o nama – mi kao nacija spadamo u one sto ne znaju da li bi piskili ili kakali.

      I ovi sto pakuju kofere – gdje idu? U Bjelorusiju, Venezuelu ili mozda S.Koreju? Ili ipak idu u zemlje gdje taj rďavi kapitalizam malo bolje funkcionira?
      Vidis – opet nije problem u sustavu vec u ljudima….

      1. Tvoje komentare redovito čitam, i pokušavam razumjeti, jer si kulturan čovjek. Obišao sam kompletnu Hrvatsku koju volim, susreo se s mnogim ljudima, koji imaju svoje privatne ‘zabave’ , hobije, poslove koje vole radit. Ne volim ljude koji pljuju po hrvatskom čovjeku, jer je dokazan kao radnik, izumitelj i ostalo. Ja tvrdim i čvrsto stojim iza svojih riječi, a to je ovo – ,malograđanštinu u geto, entuzijastima i pozitivcima lova i resursi, a starima i nemoćnima solidarnost i pomoć. Nećemo prijatelju svaljivati sav nered i kaos na normalnog čovjeka, koji se svakodnevno susreće s nenormalnostima društva. Imam pregršt socijalnih kontakata i razgovoru s ljudima, čujem pozitivu i volju za naprijed, a to je nemoguće od bagre koja u jednoj kancelariji printa, a u drugoj štambilja.

        1. Nije to svaljivanje na normalnog, malog čovjeka. Kada kažem da je problem u ljudima, mislim na cijelo društvo, a njega čine i pošteni i vrijedni, i lijeni i lopovi i uhljebi.

          Istina, radni čovjek je često dobar, vrijedan i sposoban radnik – ali takvih nema dosta. Ali zato imamo natprosječno puno lijenih, nesposobnih koji precijenjuju svoje mogućnosti i vrijednost, uhljeba, fiškala, birokrata i ostalog neproduktivnog tereta. Uostalom, sam govoriš o ‘bagri koja u jednoj kancelariji printa, a u drugoj štambilja’ – nisi li svjestan da svaki drugi čovjek u HR sanja o poslu na državnoj grbači. O uhljebljenju. Jer, kada si na državnoj grbači, ne moraš puno raditi, sve laganini i prst u uho – to ti je ideal mnogima.

          Ali na području rada još i dobro stojimo – slabi smo sa poduzetništvom, samoinicijativnošću i inovativnošću. Nedostaje nam onih koji će posao naći, osmisliti – koji će ‘zagristi metak’ pronalaska neke tržišne niše.

      2. Veli Ubertroller da smo mi “pošteni i dobri radnici”, s čim se slažem, znam ih puno. Znači nije problem u ljudima (“Vidis – opet nije problem u sustavu vec u ljudima….”), nego u beštijama.

  7. Autor drugi put zaredom spominje istraživanje koje ukazuje kako ‘sve više američke mladeži pokazuje simpatije za socijalističku ideju’, mada ono uvelike podsjeća na istraživanja reakcije čimpanzi na audio-vizualne podražaje.

    Uostalom, prosječni američki mladac jedinu percepciju o socijalizmu ima kroz ‘In soviet Russia…’ demotivacijske postere, i to mu se čini baš ‘cool’.

    1. Ne smiješ brbljati napamet, kad se stvari lahko mogu provjeriti.
      To što u Hrvatskoj serviraju danas, je odjek truba iz srednjeg vijeka. Ako Hrvatska ide natrag, ne znači da se cijeli svijet vraća u srednji vjek i preferira magijsko-mafijaško kmetske odnose uz pomoć hipertrofirane jalove neproizvodne kočničarske birokracije. Takve smjese nema nigdje na svijetu.

      Da, na zapadu jačaju socijalisti, pravi, za razliku od naših trulih prodanih kolaboracionističkih esdepenjara koji su uveli ovrhe, blokade, deložacije i dojavljivanje i prijavljivanje poslovnih subjekata poreznoj upravi, jer su sami osigurani paraziti na državnom valovu koji čekaju da im plaća sama uleti u džep i ne moraju je zaraditi, niti će ih tko prijaviti.

      Nije li zapad ono čemu težimo?
      A na zapadu jača humanistička i socijalna misao.

      “For the first time in nearly a century, echoes of socialism are once again reverberating in the United States. Despite waves of “red scares,” which reduced socialism to a political disease, current opinion polling suggests that substantial numbers of U.S. citizens, especially among younger cohorts, now consider socialism preferable to capitalism.”

      https://www.viewpointmag.com/2016/03/29/when-socialism-was-popular-in-the-united-states/

      1. Druže, nije li tu riječ o tome da se traži jača socijalna država, uz zadržavanje kapitalizma? Dakle, nešto ravnomjernija raspodjela bogatstva – podešavanje sustava, a ne rušenje istog.

        U konačnici, ekstremno bogaćenje uskog kruga ljudi svakako nije greška ekonomsko-gospodarskog sustava, već poreznog sustava koji u većini zemalja nije dovoljno progresivan, kao i slabih sudskih sustava pojedinih država koji omogućavaju relativno lake utaje poreza.

        Usput, što je za tebe (i ostale) pravi socijalist?

        1. Za mene je socijalist humanist koji teži k samnjivanju društvenih nepravdi i društvenih razlika i protivnik je eksploatacije, izrabljivanja, nasilja i tlačenja. Za nagrađivanje je prema radu i zaslugama, a ne prema moći i utjecaju stečenim prisvajanjem tuđeg dobra i javnog novca. Načelo solidarnosti i pravde je u fokusu socijalne filozofije, borba protiv korupcije, nepotizma i za pravednu raspodjelu javnog novca i jednake šanse za sve članove društva i zajednice.

          1. Dakle, jača socijalna država. Onda lajete u krivom smjeru – nije problem u bogaćenju, već u nedovoljnom i traljavom oporezovanju.

            Što se tiče nagrađivanja prema radu i zaslugama – pa sada je upravo tako, a tržište je arbitar koje određuje koliko nečiji rad i zasluge vrijede. Obično se protive i ljute oni kojima tržište daje malu vrijednost.

            I što bi ti sa lijenima ili nesposobnima? Ako im daš po radu i zaslugama, dakle malo – eto ti nejednakosti i društvenih razlika. Ako svima daješ podjednako, eto ti društvene nepravde prema vrijednima i sposobnima.

            1. Blagajenoć odgovara na pitanje što je “pravi socijalist”, a ne “pravi komunist”. Socijalizam je društvo nejednakosti koje se reguliraju i socijalnim programima.

              Tržište jeste arbitar i u socijalizmu, ali postoje granice u društvu (nije sve isključivo tržište) ispod koje se ne ide kad je u pitanju briga o njegovim članovima koje tržište ne treba. Modelu su se približile skandinavske zemlje. .

            2. Oporezivanje u Hrvatskoj je mafijaško, nameti guše poduzetništvo, novcem prikupljenim haračenjem poduzetnika održavaju se lijeni i nesposobni, parazitske ništokristi društvene sorte, političari, uhljebi, uredski živi inventar, falsifikatori svjedodžbi, lažnjaci i umirovljenici po posebnim za njih napisanim propisima po kojima stiču ogromne mirovine bez radnog staža, 6+6+6 paraziti i bajatelji i prodavači magle – uništavači obrazovanja, i svi ostali koji ne zarađuju i nisu nagrađeni po radu, nego po prijevari i drpanju, deložacijama, blokadama, ovrhama- odvjetnička mafija, i održavatelji ničeg nego sebe samih. Harač za zgrade, a zgrade propadaju, harači za slivne vode, a cijeli grad je potopljen nakon malo kiše?! Najmanju plaću ima Radnik, i najmanju mirovinu, on radi za parcove.

            3. Najvrijedniji ljudi koje znam, koji vole i hoće raditi i radili su danonoćno, propali su u privatnom poduzetništvu, nakon višegodišnjeg ustrajnog rada i truda. Najvrijedniji radnici s 40 godina staža danas rikavaju u siromaštvu i nemaju za grijanje i kruh, šiša ih visinom mirovine svaka šuša bez rada i bez staža.

              1. Biti vrijedan i puno raditi nije preduvijet za uspjeh u poslu.
                Poduzetnistvo zahtjeva interdisciplinarnost i širinu perspektive. Sam rad je samo segment cijelog paketa – ako ostala polja nisu pokrivena, rad ce izgledno biti uzaludan.

            4. Govorim o samozapošljavanju poštenog malog normalnog običnog čovjeka koji želi normalno živjeti radeći posao koji mu leži, bez pretenzija biti bogataš.

              ” Konsolidacija love i utjecaja uništit će ove zadnje natruhe malog poduzetništva, ali naravno, dužni apologeti uvijek će isticat kako ima “onih koji uspiju” i na račun 1 uspješnog poduzeća ili projekta koji je uspio zaraditi novac očekivati da isti proces moraju kopirat svi ostali.”

              1. Branili mu itko da se bavi onime sto mu lezi?
                Osim, mozda, samog trzista koje nema dovoljne potrebe za njegovim radom, ili ne zna za njega, a sam si niie u stanju stvoriti svoju nišu?

                Nemoj samo o nametima, oni otezavaju, ali nisu nikad glavni uzrok propasti.

      2. @Stalker – skandinavski model je visoko oporezivanje radnog stanovništva + visoka izdvajanja za socijalne teme. Otprilike ono što sam opisao u ogrnjem komentaru.

        Jedino su Šveđani eksperimentirali nešto sa socijalizmom 80ih, pa im je ekonomija do početka 90ih gotovo otišla u k*** – kasnije su se opametili i vratili se normalnim idejama.

  8. I ovo govorim mjesecima:

    OSTALI STE BEZ MIROVINA!
    https://flash.hr/2017/05/ostali-ste-bez-mirovina-ulagane-su-u-agrokorove-kompanije-koje-su-sada-propale/

    Jedino se s ovim ne slažem:

    “Dal’ treba žaliti na kraju dana sve male ljude koji su godinama mukotrpno radili i izdvajali za mirovine bez kojih će sada ostati? NE. Hrvatski građani su zaslužili da ostanu bez svega, zaslužili su da im se uvede porez na nekretnine i da izgube pravo vlasništva nad svime što su imali, zaslužuju da se nad njima provode ovrhe i da ih se izbacuje iz domova, zaslužuju da kopaju po kontejnerima jer od svojih mizernih primanja, nemaju dovoljno za normalan život, a sve to zaslužuju jer na dan izbora biraju manje zlo ili ne izlaze na izbore. Ližu oltare na nedjeljnoj misi svećenicima koji ne plaćaju porez, žive na tuđi račun i koji godinama podržavaju ovakvu kriminalnu vlast. Vas možda ne zanima politika, ali političare i Crkvu itekako zanimate vi, vaš novac, vaša imovina. Vi ste tu da radite, kako oni i njihova djeca ne bi morali nikada raditi.”

    Nitko to ne zaslužuje. Kriva je mafija koja je odredila pravila igre. Mafiji odavno ne izlazim na izbore. Uštedim si sat vremena života.

  9. Najmanji poduzetnik obrtnik s jednim radnikom na minimalcu mora državi svaki mjesec dati 3589,96 kuna, bez poreza na dohodak i bez eventualnog pdv-a. Da bi sebi isplatio 3000 kuna mjesečno, mora zaraditi već minimalno 6600 kuna, znači 3300 kuna više od onog što ostaje njemu. Na kraju se privatni biznis svede na rad za društveni balast. Privatni biznis je neizvjestan. jedan mjesec zarađuješ, drugi pušiš. A parazit je osiguran, njemu na plaću ne utječu konkurencija, zahtjevi tržišta, klimatski uvjeti, nadzori, nameti, zakoni, cijene dobavljača i repromaterijala. U Brodu je 80% malih poduzetnika propalo. Uhljeb niti jedan.

    1. Sažeto i jasno. Upravo tako. E sad ako si obrtnik, znači stepenicu više ( bar po nekoj logici) probaj zamislit kako je radniku. Sad se već priča “nema radnika”, “nema majstora”. Nema da. Nema. Nestalooo. Nastala velika potražnja za VRŠITELJIMA DUŽNOSTI. Gotovo. Propala priča.

      E sad, da se maknemo malo od ideala ? Ti kao čovjek razmišljaš pozitivno, isto kao i ja, i pokušavaš u moru govana pronaći jedan mirišljavi cvjetić. Pajdo, ovdje upravlja MAFIJA. Zajebi više spike o tom da ćeš se uklopit svojim radom i poštenjem, i pošteno zaraditi svoj komad kruha. Negdje drugdje da, na ovim balkanskim mafijaškim prostorima ne. Svako dobro.

  10. hehe…periskop radi iz cijelog svijeta, a iz hr, ne. Tako treba. Odličan ste portal. Thumbs up. 🙂

Odgovori