Ladislav Babić: Suočavanje s prošlošću – floskula vladajućih (Prvi dio)

U opće aksiome kojima se čovjek, a naročito ako je po struci znanstvenik, mora rukovoditi u istraživanju pojava i donošenju zaključaka spadaju: objektivnost, kontekst zbivanja, vođenje računa o uzročno posljedičnim vezama i relativan odnos spram ostalih događanja, u mnogo širem okviru od nacionalnog. Ako se istraživač nije sposoban izdići ponad svoje etničke, političke, vjerske ili ideološke pripadnosti, kao i iznad epohe u kojoj vrši istraživanja, pa zaključke prilagođava zahtjevima politike i prevladavajućem društvenom moralu, onda on za znanost predstavlja tek mrtvi teret, financiran ne za istraživanje već krivotvorenje istine. To se upravo danas i dešava, čime nije rečeno da nije i ranije, no ne baš u toliko degenriranom obliku. Nažalost, humanizam kao etička kategorija može zanimati samo neposredne sudionike zbivanja koja proučava nauka, te preživjele učesnike ili njine potomke. Povijesna znanost prema tome je manje-više indiferentna, što ne znači da ne smatra zbivanja u Jasenovcu, Auschwitzu ili “Bleiburgu” nehumanima, već svoje izučavanje ne svodi na plakanje oko žaljenja vrijednih (preslab termin!) nevinih žrtava. Rođaci to mogu, ali njihova emocionalna stanja ne smiju usmjeriti (ili čak preokrenuti) objektivne zaključke u subjektivnom smjeru. Donositi etičke sudove o antičkom Rimu mimo tada postojeće društvene etike, nije do jalov posao i moraliziranje, bez ikakvog znanstvenog temelja. Jednako vrijedi i za period Drugog svjetskog rata i neposrednih poslijeratnih događanja, na što nacionalšoveni sviju vrsta nastoje svesti kritiku Jugoslavije, njenog sustava i naći izliku za njeno razbijanje. Poslije 1945. bila je 1955., pa 1965., potom 1975. itd., i za objektivnu prosudbu potrebno je o svima njima voditi računa, a ne samo jahati zbivanja po ćefu etnonacionalista.

Znanost je nadideološka, a njeni zaključci čak mogu i vrijeđati emocije žrtava ili njihovih potomaka, no o tome ona ne mora voditi računa. Nauka nikome ne sudi, ona nastoji prezentirati istinu, bila ona ili ne bila prihvaćena u danom povijesnom i političkom trenutku. Ona se ne bavi sudbinom pojedinca, to prepušta literaturi i inim umjetnostima, prema tome njene zaključke nemoguće je pobiti parcijalnim sudbinama subjekata, što laici (a naročito neobrazovaniji među njima) uvijek pokušavaju – naročito kad se radi o povijesti. Historija (razgovorno, moguće je miješati pojmove povijest i historija, dok je iz smisla vidljivo na što se termin odnosi) je “termodinamika ljudskog roda”, odnosno njegovih skupina, i baš kao što fizikalnu termodinamiku ne zanima sudbina pojedinog atoma u plinu (koji svakako ponešto doprinosi ukupnom vladanju istoga), tako ni povijesna znanost ne mari mnogo za pojedinačne sudbine – izuzev ako se radi o istaknutim osobama sposobnima, temeljem svog izuzetnog položaja, donositi suštinske odluke. No, ni one se ne mogu promatrati izolirano od povijesnog (i naročito ekonomskog) konteksta, društva i njegovih elita. Jer, “nitko nije otok”, kao što bi rekao Hemingvay, a sem toga, vladari su samo eksponenti širih elita čije interese zastupaju.

Ukratko ćemo sagledati predbacivanja jugoslavenskom antifašizmu (koji se nastoji diskreditirati imenom “komunistički antifašizam”) korišćenjem primjera neposrednog poratnog odnosa (nimalo uzoritog) partizana prema njemačkoj manjini (takozvanim folksdojčerima). Kao prvo, razriješimo to da je antifašizam samo jedan, i nema “istinskog” i “komunističkog” antifašizma, na čemu ustraju oni čija je etnonacionalna, politička, konfesionalna ili čak i klasna odrednica ispred one ljudske. Takozvanim “istinskim” antifašistima (u koje ubrajaju zapadne, i „par“ građanskih jugoslavenskih koji ništa bitno nisu doprinjeli svladavanju domaćih oblika fašizma) je itekako dobro došla borba jugoslavenskih partizana i “komunističkih” (kineskih, ruskih) antifašista, od kojih su poslijednji podnijeli i najteže žrtve. Bez kojih bi svijetom i regijom najvjerojatnije stolovali neki, od Führerovih nasljednika odobreni kvislinzi. Miješajući pojmove antifašizam, komunizam, staljinizam, oni pokazuju neobrazovanost ili naprosto prepredenost u relativizaciji i svođenju stvari na zajednički nazivnik, kako bi iz gadljive smjese koju nam isporučuju iskočila revizija povijesti i opravdanje ideologije koju zastupaju. “Ne pada snijeg da pokrije brijeg, već da zvjerke ostave svoj trag!”. Rat je rat, krvavo zbivanje inducirano ponajmanje ideološkim koliko koristoljubnim, materijalnim razlozima. Trebalo bi ga izrijekom, na svim najvišim svjetskim instancama proglasiti “zločinom protiv čovječnosti”, a najveću podršku tome morali bi dati vjernici, najmnogoljudniji učesnici njegovi, kao i svih svjetskih opačina (to je statistička činjenica, mimo neutemeljene tvrdnje da su svi vjernici takvi). Odnos prema njemačkoj (ili ma kojo drugoj eksjugoslavenskoj) manjini nakon drugog svjetskog rata – mimo spoznaje o zbivanjima s manjinama na širem evropskom području, mimo spoznaje kakva je bila praksa njene matične države spram nepoćudnih im, ne samo manjina (Židova, Srba, Roma, Poljaka, Rusa i ostalih slavenskih naroda), mimo sagledavanja položaja manjina u Jugoslaviji nakon što su se ratne strasti slegle, i poznavanja još niza ne baš nepovezanih činjenica – preolako upotrijebiti za diskreditaciju prijašnje države, posao je koji manje zahtjevne može i usrećiti. No, Furio Radin, saborski zastupnik talijanske manjine u RH izjavio je svojedobno:

Smatram da bi položaj Talijana i ostalih manjina u Hrvatskoj trebao biti mnogo bolji, jer praktički ni jedan njihov pravi problem nije riješen. To je svakako zabrinjavajuće i sramotno, a opravdanje za takvo stanje ne može biti rat, već se zaštita prava manjina trebala razvijati usporedno s razvojem države. Stoga nije čudno što se Hrvatskoj takav nezadovoljavajući položaj manjina baca “pod nos” počevši od Vijeća Europe do drugih međunarodnih subjekata. Kada Hrvatska postane država svih svojih građana, dakle građanska umjesto nacionalne države, tada će se pitanje manjina zasigurno rješavati principijelno i samo po sebi, kao što je to u razvijenim demokracijama.”,

dok je jednom prilikom u Saboru rekao kako su “prava talijanske nacionalne zajednice ispod… razine prava što su se poštovala u prošlom, jugoslavenskom režimu”, u kojoj tvrdnji nije bio osamljen. Tek ilustracije radi, mađarska manjina (tad su se nazivale narodnostima) je imala svoj dnevni list “Magyar Szo”, tjednik, a i zabavnik “Kekec” je tjedno izlazio na mađarskom jeziku, a sve je to moglo biti kupljeno na ma kojem kiosku. Nećemo sad o kazalištima na manjinskim jezicima i inim načinima na koji su manjine mogle izraziti svoje biće. Jednako tako, prosudbu o položaju manjina – temeljem koje se nastoji degradirati Jugoslavija – treba provesti i u korelaciji s Pavelićevim i Tuđmanovim odnosom prema manjinama, posebno srpskoj (s položaja jednog od konstitutivnih naroda SRH pretvorena u nacionalnu manjiu!), koju je potonji svojom politikom smanjio s oko 12% na svega blizu 4%. Hrvatska je nakon prošlog rata legalizirala oduzimanje stanarskih prava izbjeglim Srbima, porodicama vojnih lica i ‘nelojalnim’ Hrvatima”, a takvih je bilo navodno oko 25000. Niz sličnih primjera nedovoljno je zavedenim umovima za objektivniju procjenu država, režima i pojedinaca, već se rukovode isključivo subjektivnim stavom začetim u vlastitoj obitelji, generiranim sudbinom nekog njenog člana ili pretka, kao i propagandom vladajućih.

Nitko objektivan i human neće tvrditi da su jedni učesnici ratnih klanja isključivo đavolski zli, a drugi isključivo božanski dobri. Ionako prave ljude ne zanimaju ni božanska niti đavolja, već ljudska mjerila. Konkretno to znači, da se nikako ne mogu u istu ravan dovoditi primarni (ustaški, četnički) i sekundarni (partizanski, posljedični) zločini, niti fašistička i socijalistička ideologija. U temeljima socijalističkih ideja, koje su Marx i Engels razradili a potom se do danas unapređivale (vodeći se promijenjenim okolnostima, novim spoznajama i greškama koje su činjene u praksi) nigdje nema zločina, za razliku od ideoloških temelja fašizma koji apriorno dijeli narode na više i niže oblike, zahtijevajući eksterminaciju ili sluganstvo potonjih. Naravno, onima koji ne razlikuju ideju od pojedinih modusa njena prakticiranja (zastranjenja, pa i onih zločinačkih) zalud je o tome pričati. Postoje mjerila, humanistička prvenstveno, a izjednačavanja oblika “zločin je zločin” tek su pokušaji, više prepredenih no glupih niveliranja stvari. Ništa se u životu ne smije, niti može, sagledavati u apsolutnom vidu, kad se s teorije prenese u praksu. Svakodnevno masovno kršenje, od vjernika sviju vrsta, zapovjedi njihova najvišeg autoriteta: „Ne ubij!“ – pravda se navodnim kontekstima (poput samoobrane, sprečavanja! agresije itd.) u kojima je to ipak dozvoljeno. Sudovi raspolažu institutom olakotnih okolnosti, koji utječe na smanjenje kazni, sve do njihova ukidanja i za najgore zločine. Stoga glupava i bezsadržajna fraza kako su svi zločini isti (oni nad djetetom kao i njegovim krvnikom) nisu nego prefrigano, tendenciozno prenemaganje s loše prikrivenom namjerom. Koliko su na brzinu donošeni apriorni sudovi o prošlosti bezvrijedni, govori i fraza o „suočavanju s prošlošću“ – najčešće korištena kad se priča o lustraciji ili otvaranju kojekakvih arhiva javnosti (vojnih, službe sigurnosti, partijskih,…) – uz istovremeno izražavnje zebnje radi tog čina. Zašto zebnje? Jer bi mnoge, eufemistički rečeno, današnje mutikaše na najvišim položajima, bile razotkrivene kao jednake onovremene mutikaše. Zanimljivo da najzagriženiji promotori otvaranja „komunističkih arhiva“ ni u primisli to ne traže za crkvene, koji bi mogli premnogo reći o kolaboraciji hrvatske Katoličke Crkve i njenog kardinala s ustašama. A sama fraza je više no očita laž: pravo suočavanje s prošloću znači sveobuhvatno sagledavanje njeni dobrih i loših strana, dok ovdje imamo samo pokušaj suvremenog zla da sebe eskulpira iznošenjem onodobnog zla! Sličnog tipa je i jaukanje nad „udbaškim“ zločinima, dok se istovremeno odlazi guzeljubiti Ameriku i Izrael čije tajne službe širom svijeta i dandanas vrše nesrazmjerno masovnije zločine, a nad onim vlastitih tajnih službi se uglavnom šuti (1, 2). „Čistunci“ se uglavnom radije bave zločinima drugih i onih davno zametenih prošlošću, nego svojima i svojih očeva, u nadi da će biti zatrpani zaboravom!

 

 

37 comments

Skip to comment form

  1. “Zanimljivo da najzagriženiji promotori otvaranja „komunističkih arhiva“ ni u primisli to ne traže za crkvene, koji bi mogli premnogo reći o kolaboraciji hrvatske Katoličke Crkve i njenog kardinala s ustašama. A sama fraza je više no očita laž: pravo suočavanje s prošloću znači sveobuhvatno sagledavanje njeni dobrih i loših strana, dok ovdje imamo samo pokušaj suvremenog zla da sebe eskulpira iznošenjem onodobnog zla!”

    Meni je važno da tekstovi otvaraju,a ne zatvaraju pitanja. A ovaj je takav.

  2. Ubijanje postaje manje ubijanje gledamo li to znanstveno.

    Ocjenjivati Charlesa Mansona samo po tome što ej pobio hrpu ljudi, a ne uzeti nakon toga u obzir sve one godine njegovog humanitarnog rada do dan danasa totalno je promašeno.

    “Kao prvo, razriješimo to da je antifašizam samo jedan, i nema “istinskog” i “komunističkog” antifašizma,..” – slažem se. Stoga komunističku bagru treba prestati zvati antifašistima jer je njihova boraba protiv njemačkih i drugih fašista bila njihov način dolaska na vlast i provođenja vlastite verzije fašizma koju su prigodno nazvali diktatura proletarijata.

    “Nitko objektivan i human neće tvrditi da su jedni učesnici ratnih klanja isključivo đavolski zli, a drugi isključivo božanski dobri.” – priglupi Babić ne želi ni čuti ni vidjeti da u demokratskom, humanom svijetu već dugo postoji, a počeo se pojavljivati i kod nas soj ljudi kojima su i jedni i drugi sudionici tih ratnih zbivanja podjednako loši jer su vršili masovne razne zločine, zatvarali svoje i tuđe građane po koncentracijskim logorima i prouzročili do sada najgore klanje u povijesti ili historiji, što god zadovoljilo istančani Lacijev zananstveni nerv (sic).

    Što je to kod ove ljudske nakupine gnoja i govana primarno, a što sekundarno u ubijanju, razumije samo on. Kao da ustaški i nacistički zlikovci nisu imali uzroka i nisu bili nečemu posljedica? Je li njihovo posljedično djelovanje proporvionalno uzrocima? Je li koljačko divljanje partizana proporcionalno uzrocima?.

    Jasno je da priglupi Babić ne vidi da su ideje M&E u samoj svojoj srži zločinačke i nehumane iako pod krinkom nekakvog lažmog jedinstav. Laci želi da mi apriori prihvatimo njegovo ispiranje mozga o “dobrohotnosti” tih ideja, iako sam sam na ovim stranicama već više puta jednostavnim logičkim postupcima dokazao kako te ideje nisu provedive bez nasilja i diktature. Pa Marx sam je uveo pojam diktatura proletarijata, kao da je ijedna diktatura nešto dobro i poželjno. Valjda netko treba svršavati od sreće što će nam jrpa krezubih i neškolovanih uređivati društvo? Pa vidjeli smo to gotovo pola stoljeća u praksi i vidjeli smo da to ništa dobroga donijelo nije. To što netko misli kako se radi o “dobrim namjerama” ne znači da svi skupa nećemo završiti u paklu.

    U tm smislu mi se prosvijećeni apsolutiam čini puno humaniji, blaži i puno, puno napredniji od diktature proletarijata. U svakom slučaju, on u povijesti nije ostavio ni blizu toliko krvave tragove poput marksove diktature.

    Udara Laci nama dogme po kojima ne smijemo ovo i ne samijemo ono, moramo ovo i moramo ono, ali nikako ne donosi razrješenje jednostavnih modela koje sam sockomuni već davno postavio kao nerješivu zagonetku i koje pokazuju da nema ništa dobro i plemenito u njihovoj “ideji”, ali se eto u povijesti provođenje tih ogavnih ideja “slučajno” pretvorilo u pakao.

    Laci, imaš primjer dva poljodjelca koji oba imaju ista sredstva za proizvodnju, samo je jedan lijen i nesposoban, a drugi vrijedan i sposoban. Tu bagro padate 🙁

    Ne znam doduše koliko ovaj jadnik još misli napisati kolumna o šupljoj, prevladanoj i promašnoj ideologiji, koja mu je metodom ispiranja mozga armirano-betonski zacementirana u njegov pileći mozak? Ne mora biti kreativan i osmisliti nešto pametnije (previše je to za njega), već malo proučiti ostale ideologije pa naći neku koja je manje zločinačka u samom začetku?

    Nekako mi se čini Laci da su tvoji tata ili deda bili koljači u prošlom ratu pa se nikako ne možeš otarasiti tog užasa nego da ga opravdavaš? Ima i za to lijeka. Nađi si nekog dobrog psihoterapeuta ili je u tvom slučaju možda anajbolje sam okončati ovozemaljsko mučenje.

    Joj, tek sad vidim da je smrad napisao Prvi dio. Ajme nama.

    1. Pođimo od znanstvenofantastične pretpostavke da si u svemu u pravu na razini stavova, činjenica, na razini odjeka na tekst. I to se zove polemika na koju će netko odgovoriti. Ali, kod tebe ona završava masakrom motornom, stigmatizirajućom, difamatorskom pilom: “Joj, tek sad vidim da je smrad napisao Prvi dio. Ajme nama.”

      Čemu to i zašto? Na kraju krajeva Babić se potpisao, ima biografiju, od krvi i mesa je. Misliš ga tako poniziti? Prokazati? Umanjiti njegovu vještinu? Zaustvaiti iznošenje vlastitog stava?

      1. Ti doista misliš da je polemika s nekim tko štiti krvoločna ubojstva moguća i poželjna?

        Je si li ti kad osobno nekoga ubio?

        Je si li bio prisiljen na to (a ne zaboravi da si gotovo sigurno proživio bar jedan rat)?

        Ako nisi i sam ubojica, odakle tebi i sličnima porivi za obranu ubojica?

        Koje su to ideje i “napreci” ljudskog roda vrijedni ijednog ljudskog života?

        Dakle, zbog dobre ideje ili ideologije nije grehota počiniti i pokoje ubojstvo?

        Morali bi malo razmisliti prije nego krenete o nečemu pisati.

        Osobno, nikada nisam napisao da je bilo koja ideja ili ideologija vrijedna ljudskog života.

        Ja sa onima koji podržavaju ubojstva i ubojice, a pogotovo nevinih ljudi, kako god se oni zvali, kojegod rase ili nacionalnosti nemam što polemizirati. Radi se o najgorem ljudskom šljamu i ne kažem da ga treba eliminirati, ali ga treba izolirati poput bolesne zvijeri. I tebe, ako se slažeš s njegovim stajalištima.

        1. ogovno, prestani … glup si.

  3. Iako su komunistički zločinci prakticirali i usavršavali fašističke metode, između ostalog onu Goebbelsovu sa ponavljanjem laži, na kraju će ipak izgleda biti po onoj narodnoj: ‘zaklela se zemlja raju – sve se tajne saznat moraju’.

    Kada netko počne javno detaljnije ispitivati ovaj mračni period naše povijesti (44.-48.), odmah ga se optuži za revizionizam i neonacizam. A kako cijela priča ipak sve više izlazi na svjetlo dana, tako ‘branioci neobranjivog’ ala Babić postavljaju sljedeću liniju obrane na tezama ‘ pobijeni su bili ustaške i ine zvijeri koje su zaslužile da ih se paušalno pokolje bez suđenja’, ‘među masom ustaških zvijeri su pobijene i pokoji nevini, ali takav je rat’ i sl.

    Pokušaj da se nepravednost i zločini u poslijeratnom dobu ograniči samo na postupke prema folksdojčerima je plitak i proziran. U tom periodu je vrijedilo pravilo “prikloniti ili ukloniti”, i svatko tko nije snažno podupirao komunistički režim – a ne znam kako bi bilo koji pošten i uspješan čovjek to mogao – je u tim godinama bio ‘neprijatelj naroda’ i prijetilo mu je ‘uklanjanje’.

    Ali kako se na tuđoj nesreći ne gradi sreća, tako je i Jugoslavija upravo zbog ovakvih zločinačkih postupanja u svojem nastajanju, već u startu bila osuđena na propast, i nikakvi kasniji postupci to nisu mogli ispraviti.

    1. Vidi, mračni, najmračniji period “naše” povijesti je od 1941-1945. Ostali zločini zloćinima iz tog razdoblja su do gležnja. Ne mogu vjerovati da misliš da nije tako.

      1. Dakle, ti si smradu za kategorizaciju ubojstava?

        Je li bio vrijedniji život male djevojčice židovke, srpkinje ili hrvatice?

        Je li veći zločin 55000 ili 45000 pobijenih? Želiš da o tome raspravljamo?

        S obzirom da smrad javno izlazi s idejama koje su u biti fašističke, nehumane i dijabolične i pri tome još rponalazi cijeli niz dupelizaca i pušača kurca s kloniranom pameću, javnost na to treba upozoriti. Međutim, s takvima se nema što polemizirati.

        Ovo se smradu zove relativizacija zločina. Tako ,ožeš kroz povijest tražiti svirepe zločine pa govoriti kako tvoj zločin nije ništa spram nekog drugog masovnog zločina.

        U demokratskom, humanom društvu ovakve su stvari NEOBRANJIVE i za njih NEMA ISPRIKE I OPRAVDANJA:

        End of Discussion.

      2. Jesi primjetio da itko osporava ili opravdava ustaške i nacističke zločine?
        Ali zato je razvidno komunističko opravdavanje vlastitih zločina nekim prijašnjim zločinima.

        Kao što reče oglo, pokušavate relativizirati komunističke zločine, a maksimalno istaknuti ustaške i ostale zločine. Ali sve vam slabije to prolazi.

        Tebi su razna stratišta, na kojima su se komunisti obračunavali u početku sa ustašama, a kasnije sa neistomišljenicima i nepobornicima komunizma, manji zločin od nacista i ustaša? Komunistički metci i noževi su humanije ubijali od ustaških?

        1. Ništa nisi razumio: oni su puno pravednije ubijali 🙁

          1. Ovo si dobro zaključio (iznenađen sam) – oni su ubijali psihopatske ubojice. A većina je bila osuđena (prijekim sudom). I potom smaknuta. S punim pravom.

  4. S tim da je zasnovana i na nepravednoj “diktatorskoj” ideji koja je normalnim ljudima strana. Ne bi valjala čak da i nije bilo toliko zvjerstava, ratnih i poratnih zločina i iživljavanja po golim otocima i ostalim stratištima.

    Nije bilo ništa dobroga i humanog ni u ideji ni u provedbi.

    1. Dakle sa zločinačkim okotom nema rasprave o zločinima.

      Rasprave može biti sa razumnim ljudima o nerazumnim idejama poput marksizma i dijtaturi proletarijata.

    2. O manjkavostima komuno-socijalističke ideje u mirnodopskim uvjetima smo u više navrata raspravljali – svaki put su zagovornici te infantilne ideje, na krucijalnim pitanjima o realnim problemima, ostali potučeni do koljena (mada oni to neće priznati), pa držim da po tom pitanju ne treba više ništa dokazivati, barem dok se oni ne potrude dati neki odgovor.

  5. evo javio se ohlo, čoban, glavni pavijan, vođa krezube sockomune koji širi kapitalističku propagandu, i kaže kako diktatura proletarijata ne valja. Kaže čoban da nije dobro da radnička klasa bude vladajuća klasa, nego sav kapital i sredstva proizvodnje treba da se koncentrira i završi u rukama debiliziranih potomaka prokletih hijena koji su totalno poremetili sustav vrijednosti, i otuđili čovjeka od onoga što proizvodi, i nametnuli novac kao jedini smisao postojanja….zato je neki dan pametan čovjek napisao kako kod nas -privatni- strojevi stoje, -privatne- njive zapuštene, vozaju se guzičetine u autima a ne alat i materijal itd….i to sve uz blagoslov onih koji bi trebali da promiču ideje o vrijednosti rada, a ne lopovluka….ti si čovječe malo ograničen lik…de malo smanji te svoje izljeve aristokratskog entuzijazma i upri prstom u jednog radnika kod nas, koji ne vidi ovo što ja pišem…ako za tebe ne paše diktatura proletarijata, imaš finsku i rumunjsku….balkanskoj ciganiji bi sada itekako pasala diktatura proletarijata jer bi se šutilo, radilo, i ne bi niko ni gladan ni žedan bio, čobane….okreni se oko sebe, prošetaj bez kune u džepu, pun entuzijazma kako ćeš nešto poduzeti, dok ne shvatiš da neiskorišteni resursi, lokali, alati, energija….nisu tvoji nego tuđi…gubim vrijeme čini mi se….

    1. krezubi šupljoglavče – dao sam bar deset puta primjer dva poljoprivrednika koji imaju istovjetna sredstva za proizvodnju, ali nemaju istu pamet i polet. Niđe kapitalista jaro. Isto je s radnicima u radničkoj tvornici.

      Jedan linac i tupav ko ti, a drugi vrijedan i sposoban. Vi ih želite izjednačiti na silu i dati im istu plaću. Ako ne želite, nužno će se nakon nekog vremena stvoriti ogromne razlike i vaše besklasno društvo ode u tri krasna troglodite.

      To ne žele ni radnici ni seljaci, nitko. Nitko to danas više ne želi jer ljudi nisu glupi i zanju da se za to zalažu samo lijeni tupoglavci kako bi parazitirali još 50 godina na njihovoj grbači. Da žele, bilo bi ih svukuda, dizale bi se revolucije, raslo bi nezadovoljstvo modelom. Nezadovoljstvo sada imaš samo komunističkim okotom koji je demokratsko društvo iskoristio za pljačku kako su im čače radile 50 godina.

      1. upravo si opisao današnji sistem….nisu li ljeni i tupavi npr. kao ja > “na položajima” , nisu li vrijedni i sposobni kao npr. ti, potplaćeni i necijenjeni ? o čem onda pričamo ? u čem je razlika ?

        1. Ti onda nemaš nikakve brige.

          Digneš ruke, a puk će te slijedi 🙂

        2. u tom bivšem sistemu po kojem non stop serete, u firmama su radnici znali imati pet puta veću plaću od direktora, jer se radilo u normu i po učinku…bivši sistem je smetao samo lopovima kojima nije bilo dosta da ugodno žive i rade, već su htjeli još…..

          1. Lažeš koliko si težak.

            Ali opet, vi iz sockomune to radite.

            Bilo je radnika koji su se morali usrati s prebacivanjem norme da samo dođu blizu direktora, ali je puno više bilo onih koji su se ubijali, a plaća im je bila znatno niža. Imao si ogledne primjerke za novine. Stara fora.

  6. kažeš, gnušaš se ubistava i zla ? kako to da se u svojim prijašnjim komentarima nijednom nisi izjasnio o zlu i masovnim pokoljima koje radi ovaj liberalni zločinački sistem, i to tajno, u rukavicama ? ono , podmuklo….? ti ne vidiš hijerarhiju i zakone koji su uvedeni da služe samo močnicima ? misliš da ako radiš i imaš plaću karikiram tisuću eura da nisi dio tog sistema ? pričekaj da pomru oni ispod tebe, a tebe čeka njihovo mjesto ako nisi znao….

    1. Posla ima na sve strane za 500 eura plaću. Nije bajno, ali se da preživjeti. Radi xse naravno o najnižim poslovima za one koji su bili lijeni u školi i nije im se dalo učiti. SVa ostala bagra koja je pokupila bezvrijedne papire još iz sockomune udara puno veće plaće, Dok je čovjek živ i relativno zdrav i želi zasukati rukave, nema se čega bojati.

      Žalim i solidarišem se samo sa OSI-jima i bolesnim ljudima. Zato sam da im država da nekakve naknade s kojima mogu normalno živjeti. Sve ostalo bih potjerao na posao.

      Ima posla i rade i umirovljenici koji nisu zadovoljni sa svojim mirovinama., Moj je rođak umro utovrajuči ugalj, a bio je yu-umirovljenik i to titin borac + pozamašan staž..Drugi koji je bio domobran i vratio se čudom sa križno puta nikada nije dobio nikakvu mirovinu. Praktički su ga kao dijete mobilizirali i cijeli je život prehranjivao sebe i obitelj teškim poljoprivrednim radom. Trebam li ti objašnjavati kako mu je bilo plaćati režije i državne namete?

      Ovo su lopovske zemlje lopovskih šupljoglavaca i živimo svi skupa odlično koliko smo zaslužili.

      1. ne trebaš objašnjavat. izvini za psovke. krivo sam te doživio.

  7. Samo da još nešto objasnim poganom Laciju. Spomenuti moji rođaci partizan i domobran su odradili “pomirbu” davnih dana, s time da su obojica morali biti kuš i ne spominjati svoja loša iskustva sa yu-državom. Zajedno su radili, klali svinje i pekli rakiju, obrzibali i berbili voćnjake i vinograde i pomagali jedni drugima koliko je god trebalo. Možda je pomogla činjenica da ovaj što je bio u partizanima nije htio sudjelovati u ludostima nakon rata i pri tome ne mislim samo na bezumno ubijanje, već i zadruge, prokazivanje drugova iz jedinice za goli otok itd itd. Drugim riječima, bio je pošten čovjek. Sticajem okolnosti su se našli na suprotnim stranama pri čemu niti jedan nije bio ideološki zatrovan. Vjerujem da je bar 70% ljudi ako ne i više bilo takvo u 2SR na našim prostorima.

    Problem su kao i danas bolesni ustaše, četnici i zadojeni komunisti. Svi oni imaju krvi na rukama i dalje svoje interese koje žele većini danas normalnog naroda nametnuti, a za svoj račun.

    Zato se valaj uvijek na vrijeme javno obznaniti tko je četnik, tko ustaša, a tko poremećeni komunist. Ista je to fioka. Običnim ljudima ne treba nikakva pomirba. Oni su davno pomireni, samo vi to sinovi koljača ne možete shvatiti.

    1. Kakav prekenj.

      1. Mamici ti se poken jam posred labrta kojima je popušila celoj kom-četničkoj brigadi.

  8. Babiću, ne daj se dušmanima!

  9. “Dakle, zbog dobre ideje ili ideologije nije grehota počiniti i pokoje ubojstvo?”

    Pitanje: Koliko od vas bi ubilo Hitlera ili Staljina, nakon određenog broja likvidacija, da mu se pružila prilika ?

    Ne zanima me odgovor. Nego, koliko vam je sekundi ili minuta trebalo da razmislite.

    1. Ima i bližih zločinaca, s ovih prostora. za isto pitanje.

    2. A ti bi to sudio? Ti si valjda bogom dan da drugima sudiš?

      1. Nema suđenja, nema nuđenja. Ima suđenja, ima palamuđenja.

  10. Koja hrpa licemjera i lažnih humanista koji prvi počinju razvrsatvti ljude, a onda za to optuže druge?

    Za jednakost ste u smrti, ali ne i u životu, nacinalsocijalisti! Branite fašiste da su imali pravo na pravedno suđenje, a oni su ubijali na milijune nevinih ljudi, bez suđenja, u logorima.

    Koji gnjus bez imalo osjećaja i samokritike. Uživate u kupki govana od praznih floskula i zalaganja za povijesne revizije. Uokvirite si slike Tomca, Banca, Hasanbegovića, Jurčevića i ostalih mrcina koje žele izjednačavanje fašizma i komunizma i stavite na desktope!

    1. Jasno je da okotu onih koji su uživali u prijekim sudovima to nikako nije i nikad neće biti jasno.

      Pretpostavljam da se onda slažeš i s prijekim presuđivanjem zaostalih postarijih četnika nakon Oluje? Neki od njih su bili naoružani, a svi do jednog su aplaudirali Milanima i držali ih na vlasti.

      1. Sve pobiti, državu spasiti. Ljudi ima, a država je naša jedina.

    2. Zlocinom na zlocin – cesto zove na neki novi zlocin. Kako su u nunbergu i po zapadu sudili nacistima i shodno tome ih kaznjavali – tako to radi normalan i civiliziran svijet, pa se repovi ne vuku 70 godina kasnije.

      Uglavnom, zar ti smatras da je lose da se napravi revizija komunistickih ratnih i poratnih zlocina, i da se jednom za svagda ta tema razrijesi. Jer ovako, nakon tolikih desetljeca nijekanja, cijela prica je stalni izvor prijepora i spekulacija. Sto je lose u tome?

      1. Ide to zajedno. Rehabilitacija ustaša i ustaštva i kriminaliziranje partizana i NOB-a.

        1. Vecina zlocina je izvrsena poslije rata, pa sve do 48e.
          Tako da to nema direktne veze sa NOB, vec sa:
          – direktnim osvetama znanim krvnicima (tipa Mirkovic i Bestija iz prosle price) – sto jedino jos mogu tolerirati
          – pausalnim osvetama nad pripadnicima neke skupine
          – aristocidom
          – proglasavanjem neprijateljima naroda svih onih koji se nisu htjeli prikloniti novom poretku, te zatvaranje i ubijanje istih
          – otimanje imovine

          Sve su to vrlo ozbiljni zlocini, i nista ‘zdravo’ uz toga nije moglo proizaci.

Odgovori