Ladislav Babić: Novi, autistični kolos(i)

Ozbiljnijim analitičarima odavno je poznata razlika između formalne (zapadnjačke) i stvarne demokracije, koja slijedi trag svog antičkog porijekla i imena: vladavina naroda. Ponovimo, ukratko; stvarna se demokracija sastoji od političke, socijalne i ekonomske komponente. Da bi čovjek slobodno mogao odlučivati o svojim interesima (politička demokracija), potrebno je ostvarenje svih sastavnica. Ekonomska demokracija označava pravo na rad, i sudjelovanje u ekonomskim odlukama (samoupravljanje) te slobodnom poduzetništvu, dok se pod socijalnom demokracijom smatra pravo na ljudski dostojanstven život, što uključuje pravo na obrazovanje, zdravstvenu zaštitu, zdravu okolinu i slično. Ako društvo uspije ukloniti društveno uvjetovane a neprihvatljive egzistencijalne razlike, preostaju samo one osobne, proizašle iz psihologije pojedinca, čime će stvoriti povoljnije uvjete za racionalnu raspravu i konsenzus o spornim pitanjima. Formalna, kapitalistička demokracija, već po osnovi vlasništva nad sredstvima za proizvodnju i prirodnim resursima, apriori ne dopušta ostvarivanje njene ekonomske komponente. Tko od vlasnika će, u nedodirljivoj posvećenosti privatnog vlasništva, dopustiti udio radnika u upravljanju poduzećima, sem u nevažnim formama tek zasljepljivanja radi uvedenima? Suštinske odluke donosi vlasnik, odnosno većinski dioničari, pa čak i one koje se neposredno tiču radnika. Nerazumijevanje ekonomskih termina, tako i razlikovanje privatnog vlasništva od vlasništva nad sredstvima za proizvodnju – što uzrokuje zavidnu konfuziju u glavama neobrazovanih – dobro ilustrira komentar: “Još mi nitko ne reče – što kada je glavno sredstvo za proizvodnju ideja i znanje?”. Čovjek blage veze nema što su sredstva za proizvodnju, a očito u njih ubraja svoj mozak koji luči gluposti! Sredstva za proizvodnju su interfejs između dobro razrađene ideje u glavi, i gotovog proizvoda. Spomenuti, kao da svoje ideje realizira bez olovke, kompjutera, tokarilice,…, i – eto ti gotovog proizvoda, direkt iz njegove glave! Ne shvaća on ni što je proizvodnja, niti sredstvo za proizvodnju, niti proizvod, a kamoli da bi shvatio bit proizvodnih odnosa. Kao da pod njima smatra odnose sa samim sobom, dok u mozgu užurbano vrti „sredstva za proizvodnju“. Da mnogima fali elementarnog znanja, dali stoga što su markirali školsku nastavu, ili iz čiste lijenosti očekuju da im drugi na internetu potraže značenje, primjerice, ekonomske krize – već su stvari za pedagoge i psihologe, a ne autora ovog teksta. Mada demokracija kao oblik vladavine ne mora biti povezana s ekonomsko političkim sustavom, ipak možemo govoriti o kapitalističkoj demokraciji, s obzirom da se upravo u zemljama takvog tipa ona ostvaruje u sasvim formalnom obliku. Svake četvrte godine izbori, na kojima se ma kojoj izabranoj budali daje praktički neupitno pravo zemlju (svijet) voditi u smjeru koji mu se sprdne. Parlamentarni sustavi kontrole tu igraju tek toliku ulogu koliko odgovara vladajućim strankama, ionako suštinski odgovornima za izbor predsjednika, premijera, odnosno – u zavisnosti od sustava – čovjeka s najvećom (ne)odgovornošću u državi. Biračima uglavnom preostaje da pasivno trpe svoju sudbinu.

Svijet već bijaše, ne samo jednom (“Kubanska kriza”), na rubu nuklearnog rata, praktički sveopćeg uništenja, što je kako-tako prevladano, međutim je tek propast realsocijalističkih (staljinističkih) režima i potpuna prevlast kapitalističkog sustava, kada ovaj više nikakvih zadrški nema u vođenju svijeta – ne putevima demokracije, već isključivo tragom koristi elita – pokazao kako smo možda bliži “kraju svijeta” negoli Fukuyaminom “kraju povijesti”. Sve nelogične nehumanosti, do nedavno prikrivane gotovo navijačkom politikom suprotstavljanja dva nepomirljiva bloka i njihovih vojnih saveza, sve više izlaze na vidjelo. Uz ekonomske krize, čija periodična ponavljanja je već Marx predvidio; neravnomjernu raspodjelu svjetskog bogatstva; prekarijat radne snage uz umanjivanje radničkih prava; sistematsko seljenje kapitala u zemlje s niskom cijenom radne snage i zakonski nesređenim radnim odnosima; ubrzana robotizacija pridonoseći povećanoj nezaposlenosti, koja se sa strane vlada nastoji ublažiti i – za sada tek idejama i eksperimentima – uvođenjem zajamčenog univerzalnog dohotka (što u sinergiji sa nezaposlenošću i nepravednom raspodjelom bogatstva, može dovesti do još ekstremnije podjele društva na manjinu bogatih elita, manji broj stručnjaka potrebnih u robotiziranoj i informatiziranoj industriji, te ogromni broj nezaposlene gomile ispoljavanje čijeg nezadovoljstva će se nastojati spriječiti preobrazbom socijalne skrbi u spomenuti dohodak; iako je on namijenjen svim građanima, bez razlike); neoimperijalni ratovi s induciranim sukobima koje iniciraju najrazvijenije kapitalističke sile (prvenstveno SAD); terorizam, najvećma posljedica prethodno rečenog; NATO kao oružje svjetskog policajca i njegovih saveznika u instaliranju ili očuvanju kapitalističkog sustava; sve veći broj obzidavanja državnih granica (danas zidove ima više od 40 država; pogledajte interaktivnu kartu), povezano s međusobnim neprijateljstvima i/ili s najezdom migranata iz područja osiromašenih ili ratovima zahvaćenih; na naoružanje se troši više nego ikada u povijesti, kao da se svijet priprema za novi globalni sukob; ekološko stanje planete; klimatske promjene; nestajanje sirovina; privatizacija izvora vode; jačanje desnog populizma i niz drugih indicija; sve to praćeno pojačanom lojalnošću mainstream medija vladama i korporacijama, uz marginalizaciju i sve manju podršku država neprofitnima, te nemoći (ili čak nespremnošću!) svjetskih vlada da se nose s problemima, govori da je kapitalistički sustav na izdisaju. Pitanje nije dali će, već kada će, i hoće li izdahnuti u “miru božjem” (malo vjerojatno), ili će u bezdan povući gomile ljudi, što je pouka povijesti koju vladajući ne shvaćaju ozbiljno.

Poslijednja odluka novog američkog predsjednika Trumpa, o zatvaranju granica sirijskim izbjeglicama (kombinirana s odlukom o gradnji zida prema Meksiku) – na čas ublažena odlukom federalnog suda o dozvoli privremenog boravka građana sedam muslimanskih država koji su stigli u SAD a zaprijetila im je deportacija, odnosno onih koji su s validnim vizama bili u tranzitu, pošto im je bio zabranjen ulazak u tu zemlju – još je jedan prilog prije navedenom. Čak su i muslimanski državljani SAD, koji su se vraćali u zemlju iz inostranstva, imali problema s ulaskom u zemlju.

“Odluka suda ne znači da će osobama koje su se zatekle na aerodromima biti dozvoljen ulazak u SAD. Oni će najverovatnije biti prebačeni u imigracione centre gde će čekati novu odluku suda o tome da li je Trampova naredba suprotna ustavu SAD.”

I u nacističkoj Njemačkoj počelo je prilično „nevino“, osnivanjem kazneno-radnih logora za Židove, komuniste i ine protivnike režima, homoseksualce i mentalno zaostale – još uvijek ne i logora smrti – na što se malo državljana uzrujavalo, a inostrane vlade još i manje. Pozitivno je u aktualnom trenutku, da se širom svijeta (ne i u nas) odvijaju masovne demonstracije protiv Trumpovih odluka. No, kad bivša američka državna tajnica, poznata po izjavi o „prihvatljivoj cijeni“ stradavanja pola milijuna iračke djece zbog sankcija UN (gdje tada bijaše ambasadorica) proglasi kako će se registrirati “kao muslimanka, ako Donald Trump zaista napravi bazu Amerikanaca koji su muslimani”, već jeste čista perverzija.

Pred sidrenjem brodova na Ellis Islandu (otok Ellis), karanteni i središnjem mjestu za prijem migranata, evropske iseljenike tijekom 19. i početkom 20. stoljeća dočekivao je pogled na “Kip slobode” – francuski dar Sjedinjenm državama – na čijem podnožju su uklesani stihovi pjesme Emme Lazarus, iz poeme “Novi Kolos”:

“Dajte mi vaše umorne i siromašne,

Vaše potlačene mase koje žude da slobodno dišu,

One koje ste prokleli i protjerali sa vaših obala,

Pošaljite mi te beskućnike i stradalnike,

Za njih podižem baklju pored zlatnih vrata.”

Pogled na statuu posvećenu slobodi, s urezanim Emminim stihovima, budio je nadu došljacima u novi početak, priliku koju će nastojati vlastitim trudom (što su mnogi postigli) iskoristiti. Ipak, ne treba previše idealistički gledati na spomenute stihove, mada u nas bude najplemenitije emocije. Naime, pisani su u 19. stoljeću, inspirirani evropskim doseljenicima, koji su i davno prije njenog nastanka napravili genocid nad domorocima, a o njegovanju robovlasničkih odnosa da ni ne pričamo. Čini se kako starosjediocima bijaše suđeno da “slobodno dišu” tek pod zemljom, ili u Manituovom svijetu. Amerika, koja legalnim imigrantima danas dopušta ulazak, ako na godišnjoj tomboli – tzv. lutrija za zelenu kartu – budu izvučeni u okviru unaprijed propisane kvote, prema odluci njenog predsjednika izgleda počinje diskriminaciju izbjeglica prema konfesionalnoj osnovi, u rješavanja izbjegličkog statusa.

Sjedinjene države već odavno nose previše starog i novog putra na glavi, da bi zaslužile moralni mandat za svjetsko liderstvo, na čemu one uporno samozaljubljeno ustraju. Stadu treba predvodnika, svijetu pak suradnje na ravnopravnoj osnovi, dogovora i realizacije istoga. Spomenuta Trumpova odluka znači mnogo više od transformacije same Amerike. Ona, u kontekstu ostalih svjetskih zbivanja, govori kako za čovječanstvo, za ljudsko dostojanstvo, nije prikladna formalna zapadnjačka demokracija, u kojoj svakoj budali ostaje prostora da stubokom -­ prema nivou svoje ludosti – promijeni ljudske, i sudbinu cijeloga svijeta. A pikzibneri tipa naših, regionalnih, u stopu ih prate – ne usudeći se proturječiti, koristi svoje radi – u mogući bezdan. Neki od prioritetnih zadataka koji bi popravili sve zapetljaniju svjetsku situaciju (ali, dugoročno ne i spasili kapitalizam) bili bi reforma Ujedinjenih nacija, reafirmacija jugoslavenske politike nesvrstavanja usmjerene na miroljubivu koegzistenciju, i povratak na načela Helsinške deklaracije praktički sasvim napuštenih raspadom Sovjetskog saveza, s posljedičnom lančanom reakcijom – ne uvijek spontanog – cijepanja niza svjetskih država. Globalno razoružanje, naročito nuklearno (svejedno mi je s koliko nuklearnih bojevih glava će me gađati), postaje conditio sine qua non kakvog-takvog opstanka svijeta, no Amerika opet prednjači u blokadi završnog dokumenta s poslijednje slične konferencije. To, samo što se tiče stajališta sigurnosti. Međutim, bez revolucionarnog rješavanja ekonomskog i socijalnog aspekta situacije u kojoj se nalazi ljudski rod, to bi ionako bilo samo privremeno rješenje. Kakvi kolosalni patuljci vode velike sile, uz asistenciju svojih privrženih liliputanaca, nema mjesta pretjeranom optimizmu. Mnogi su uvjereni kako žive u najboljem od svih mogućih svjetova, dok nas sve skupa mogući razvoj ne pošalje u još bolji – onaj koji nam religije obećavaju.

P.S.

Kako je prijevod poeme Emme Lazarus teško naći na internetu, ovdje je navodim u cjelini, kao kombinaciju stihova autoru nepoznatih prevoditelja.

Novi Kolos”

Ni nalik ponositom divu grčkom

pobedonosnih udova što se od kopna do kopna protežu

Ovde, na našoj penušavoj obali kapije se podižu

plamti vatra jedne moćne žene sa bakljom

prožeta munjom

Majka Prognanih je ženino ime. Njena ruka je svetionik,

pozdravlja svetlom sve one koji dostižu.

Njen mili pogled pokreće luku nad oblakom

što spaja sestrinske gradove.

“Zadržite, stare zemlje, svoju povest za sebe”, krikom

će ona,”Dajte mi vaše umorne i siromašne,

Vaše potlačene mase koje žude da slobodno dišu,

One koje ste prokleli i protjerali sa vaših obala,

Pošaljite mi te beskućnike i stradalnike,

Za njih podižem baklju pored zlatnih vrata.”, (Emma Lazarus, 1883)

 

 

24 comments

Skip to comment form

  1. Čestitke Babiću na novoj kolumni koja u sebi sadrži zanos, vjeru, volju i nadu da će se ovaj ružni svijet mijenjati na bolje.

  2. Nemam primjedbi. Za njih su zaduženi dežurni desničari.

  3. Ovo kao da je odgovor našim advokatima kapitalizma i nacionalizma čije minijature dolaze i na ovaj portal:

    “Kakvi kolosalni patuljci vode velike sile, uz asistenciju svojih privrženih liliputanaca, nema mjesta pretjeranom optimizmu. Mnogi su uvjereni kako žive u najboljem od svih mogućih svjetova, dok nas sve skupa mogući razvoj ne pošalje u još bolji – onaj koji nam religije obećavaju.”

  4. Dio o sredstvima za proizvodnju i dociranje o obrazovanosti ide na moj račun. Iako je odgovor očekivano nepovezan sa realnošću, drago mi je da se Babić odlučio odgovoriti. Pa neka netko kaže da se upornost ne isplati. Naravno, odgovor je pisan u duhu doba Marxa i ostale bratije, pa je fiksiran na strojeve – vjerujem da u glavi vidi ekstentar preše, ručne tokarilice, mašine pokretane parnim strojem preko vretena, kombajne itd. A ideju i znanje gotovo da ismijava, jer očito ne shvaća njenu važnost u modernom svijetu.

    Za proizvodnju su presudni ideja i znanje, dok sredstva za proizvodnju samo izvršavaju istu. Bez ideje (koja je nosilac razvoja) i znanja kako tu ideju pretvoriti u nešto što se može proizvesti, ostaju samo sredstva za proizvodnju kao mrtva gvoždarija koja nema što raditi. Kada bi sredstva za proizvodnju bila tako bitna za uspjeh, onda se ne bi događalo da propadnu firme koje imaju sredstva i uhodanu proizvodnju. Pa zašto se to ipak dogodi? Često nisu imali znanja i ideje – za poboljšanje efikasnosti proizovodnje, za konkurentne proizvode, za plasman i marketing). Strojevi imaju svoju ideju, radnici su ‘plaćeni prema svome radu’, ali što ćete sa idejom koja donosi napredak – kako nju kvantificirati i platiti? Neće li se onaj koji ima dobre ideje i zna ih plasirati, vrlo brzo obogatiti? Nemamo li takvih primjera na pretek, ljudi bez ikakvih sredstava za proizvodnju, samo sa idejom i znanjem, postigli neslućen uspjeh i unaprijedili naš svijet na bolje?

    Komuno-socijalistički ustroj dokazano zaustavlja napredak. Evo banalnog primjera – usporedite automobile koji su se proizvodili početkom 90ih u zemljama zapadne europe sa onima koji su proizvedeni u zemljama istognog bloka. Kao da ih dijeli nekoliko desetljeća. Oni su u 45 godina zaostali skoro 20 godina u razvoju.

    1. Čak je i dečko iz RF-a sinoć u Klopci rekao kako kapitalizam i ljevica iz 19 ili 20 stoljeća (i prateće filozofije) više nemaju nikakve veze s kapitalizmom i ljevicom 21. stoljeća..

      No, u sockomuni se propnu na zadnje noge kada im se kaže kako se trebaju updateati. Ne znam zašto?

      1. Da li se “sockomuna” treba updateati kao i nacionalsocijalisti i šovinisti, advokati imeprijalizma i liberalizma? Oni su u Hrvatskoj to uspjeli. Relativizirana je pretvorbena krađa, pozdrav ZDS, obnovljena je mržnja prema manjinama i njihovom pismu- ne u smislu XX nego u smislu XI stojeća revizije prošlosti.

        Ti misliš da su ljevičari nedotpavi pa se drže Marxa kao pijan plota. Već u XX stoljeću marxizam je unaprijeđen, a Kritička teorija društava nadogradila je niz filozofskih i političkih “rupa”.

        Radi se tu o suštinskoj razlici između lijevog i desnog bez obzira na stoljeća. I tu pomirbe nema!!!!

        1. Ne drže se svi Marxa kao pijan plota, ali Babić se drži.
          Kao da je zaboravio promijeniti kalendar, pa mu na zidu još visi onaj iz 1910.

          Radi se ovdje o suštinskoj razlici između realnog i nerealnog, između stvarnosti i utopističkih bajki za naivne.

        2. Stalno potezano pitanje sredstava za rad u modernoj ekonomiji i gospodarstvu, u modernom kapitalizmu je postalo krajnje deplasirano. U vrijeme kada bijeli ovratnici sve više mijenjaju plave ovratnike, proizvodno sredstvo radnici svaki dan nose doma sa sobom i ujutro ga donose ponovo na posao.

          Što marksizam kaže na to?

          Ako se u marksizmu sve vrtjelo oko proizvodnih sredstava, a ona postaju na neki način nebitna, nije li on onda nedostatan ako ne promašen.

          Što kaže o industriji koja će se bazirati ili se već bazira na 3D printerima i sličnim čudima, gdje će ga svatko imati doma i biti u stanju samostalno proizvoditi puno proizvoda? Što kada će ti takav uređaj biti džaba bez znanja odnosno naceta kako napraviti nešto? Imaš sredstva za proizvodnju, ali nemaš znanja koja su zaštićena radi profita?

          To sada postaje pitanje pametnih. Kroz povijest su neki “pronalazači” svijetu bez naknade davali otkrića lijekova i proizvoda koji su unaprijedili ljudski rod, ali je bilo i onih koji su to dobro naplatitli. Sjetimo se samo priče Edisona i Tesle.

          Sve je više ljudi koji žele dijeliti sa svijetom i onih koji to ne žele.

          Drugo, a kod nas je to često prisutno, džabe što su pametni ljudi izvana podijelili dragocjena znanja sa cijelim svijetom, mi imamo struju, računala i internet i možemo tim znanjima pristupiti, ali to ne činimo već živimo i ponašamo se kao da smo u 19. stoljeću?

          Radije ću danas prelistavati FB cijeli dan, nego da naučim nešto korisn sa neta što bih mogao primijeniti u svakodnevnom životu, biznisu, politici.

          Onda se čudimo kada oni koji su “iznad nas” odluče da je najbolje i tretirati nas kao ljude iz 19. stoljeća, jer se tako ponašamo, i provesti mobilizaciju kroz obnovu vojnog roka.

  5. Pitanje Babiću i zagovornicima komuno-socijalističkih ideja:

    U onoj prići o starom inženjeru koji popravi brodski motor jednim udarcem čekića, pa to naplati 10000$ – kakav je tu stav prema znanju/iskustvu (znati gdje udariti), prema radu (udarac čekićem) i sredstvima za rad (čekić)? Da li je u ovoj prići bitno čiji je čekić?

    Nadalje, što ako stari inženjer ima šegrta, koji će udariti čekićem tamo gdje stari kaže? Naravno, šegrt se ne razumije u motor i ne zna gdje udariti. I onda ga ne plati ‘prema njegovom radu’ (što bi bila onda 2$), nego mu plati znatno više, recimo 500$ (rad, dnevnica itd). Da li smatrate da je to i više nego poštena podjela zarade?

    https://www.bhavinionline.com/2011/06/the-ship-repair-man-story-why-experts-get-paid-more/

    1. A čega si ti zagovornik? Fašističko-kolektivističkog poretka? Nacionasocijalizama? Ili liberalizma po američki?

      1. Ja zagovaram poredak koji cijeni znanje i sposobnost. Ovo što sada imamo, što vi volite nazivat kapitalizmom, je najbliže tome.

        Nego, što ne bi odgovorio na neko moje pitanje?

        1. Pa ne zna on niti jedan odgovor. On samo trola.

  6. Zamislite, Babić je tako drzak, ohol i nadobudan, da mene naziva neobrazovanim i govori da blage veze nema što su sredstva za proizvodnju, a očito u njih ubrajam svoj mozak koji luči gluposti! Kako ovdje vole reći – skandalozno!

    Da li on i njegovi sljedbenici znaju da, u sustavu ponude i potražnje, količina i cijena su obrnuto proporcionalne. Kako dobrih i iskoristivih ideja ima mnogostruko manje nego sredstava za rad (strojeva i radnika), jasno da postoji i drastična razlika u vrijednosti. Da li vi smatrate da ideja, znanje i rad imaju istu vrijednost u novcu i da jednako doprinose razvoju i napretku? Ideja je novi kapital, bez kojih nema napretka, i bez kojih su sredstva za proizvodnju osuđena na stagnaciju i odumiranje. Komuno-socijalistički poredak je poput kočnice – gdje se pojavi, gotovo u potpunosti zaustavi napredak. Ne vjerujete meni – pogledajte malo povijest:

    Tokom 20st imali smo veću količinu zemalja sa raznim socijalističkim uređenjima, gdje su sredstva za proizvodnju, nakon nasilne otimačine vlasnicima, bila u društvenim rukama. I što su u svojih 50-100godina društvene proizvodnje novoga napravili ili izumili – skoro ništa. Koliko li je malen udio komunističkih izuma i ideja u odnosu na ‘kapitalističke’, samo kad se gleda isti vremenski period, recimo od 45-90. Jedino što smo u socijalizmu imali je masovna proizvodnja zastarjele tehnologije, često po licenci ili običnoj kopiji zapada. Pa uzmimo i Jugoslaviju, kao perjanicu – proizvodili smo masovno proizvode po licenci zapadnih firmi, i bili smo svojevrstan shopping centar za zemlje istočnog bloka koje su kod nas kupovale licencnu zapadnu tehnologiju (jer direktno nisu ni mogli ni smjeli). ĐĐ je recimo jedan primjer toga. Ili recimo, Bjelorusija – najveći svjetski proizvođač traktora – nema tu neke velike mudrosti niti revolucionarnih ideja, već masovno štancanje sada već zastarjele, ali i dalje svrsishodne tehnologije. Ali ideja i sva razrada traktora kao upotrebljivog koncepta je napravljena davno, na trulom zapadu.

    Čekao sam bar nekakav odgovor na svoja razna pitanja – odgovorio mi je sam Babić, perjanica komuno-socijalističkih ideja na ovom portalu – moram priznati da sam razočaran. Kao da razgovaram o entropiji sa učenikom 5.osnovne. Babiću, drži se naricanja nad nepravdom i tužnim ljudskim sudbinama, ali mani se ekonomije i gospodarstva, o tome pojma nemaš.

    1. Mišljenja sam da Babić ima pametnija posla od promišljanja o tupanu pod nikom Anonimni.
      Biće se je netko umislio 😉

      1. Podcjenjuješ interakciju, druže. Ili je, vrlo izgledno, ne vidiš.
        Hint: http://www.sbperiskop.net/kolumne/ladbab/ladislav-babic-ljudi-bez-empatije#comment-49585

        Za tamo postavljeno pitanje sam ipak očekivao neki malo razboritiji odgovor od plitkog i nadobudnog ‘sredstva za proizvodnju su neophodna za realizaciju ideje’, praćenog serijom uvreda i omalovažavanja. Vidim da taj MO – u nedostatku argumenata, pređi na vrijeđanje – nije svojstven samo vama komentatorima, nego i vašim idolima.

        1. Zašto množina? To ubacivanje u zajednički tor? Komentator je pojedinac.

          1. *nije svojstven samo nekima od komentatora ovdje, nego i njihovim idolima.*

            Može tako, da bude preciznije?

  7. Da odmah blokiram uobičajeni boljševički napad:

    SMRT FAŠIZMU, SMRT KOMUNIZMU!

    1. S kim se ti svađaš?

      1. Neki komentatori svaku temu pretvore u svađu jer nisu u stanju normalno komunicirati bez uvreda i objeda, nisu u stanju odgovoriti niti na jedno postavljeno pitanje, mijenjaju temu čim se nađu u ćorsokaku, ispaljuju hrpu floskula i parola umjesto neke noramlne rasprave.

        Više se i ne pitam o svrsi sudjelovanja u tome, već valja polako raditi na odvikavanju.

        Dakle gray, imaš pravo, ne treba se svađati. Sve ovo najpametnije je jednostavno ignorirati.

      2. Zbog ovakvih napada:

        http://www.sbperiskop.net/glavna-vijest/ladislav-babic-novi-autisticni-kolosi#comment-50522

        I mnogih takvih sličnih, koji sve antikomuinste proglašavaju fašistima.

        Koliko sam teksta ovdje napisao, sa konkretnim argumentima, pojašnjenjima i primjerima, i kao jedinu korespodenciju dobijem ‘jesi ti za fašizam ili nacionalsocijalizam?’ Pa jebemu takvu raspravu, u kojoj se odmah bezočno napada one koji imaju drugačiji stav i mišljenje.

  8. Pravo je zadovoljstvo pročitati ovakav tekst.
    I, zapravo, tek tada čovjeku bude jasnije koliko je dobro biti ljevičar. Desničari, žao mi vas je, ali glupi ste i zatucani čak i kada ste načitani, fakultetski obrazovani (akademski) građani. Jer, glupost ne poznaje obrazovanje i imovinsko stanje. I ima je svuda. Ali uvijek, uvijek je povezana s konzervativcima.

    1. Vidi se da ti jaro, nemaš puno od škole.
      Svega stotinjak metara.

  9. ”Dajte mi vaše umorne i siromašne,

    Vaše potlačene mase koje žude da slobodno dišu,

    One koje ste prokleli i protjerali sa vaših obala”

    Protjeralo domaću raju sa obala i pretvorilo Jadran u spa kadu i jacuzzi za i strance. Domaća raja ide na Jadran samo rintati, nekad je odmarala u radničkim odmaralištima.

    “FANTASTICNO na naduvavanje Djakuzi CENA 500 € FANTASTICNI na naduvavanje hidromasazni djakuzi LAY-Z-SPA. Proizvodjac je renomirana marka …” 🙂 🙂

    Naduvavanje strancima za lovu, to je jedino što znaju.

Odgovori