«

»

sij. 27 2018

Ladislav Babić: Drekonomija*

Započet ću citatom jednog od svojih tekstova posvećenih (kapitalističkoj) ekonomiji i njenoj sve većoj degradaciji u smjeru antihumanizma:

„U ne jednom od svojih članaka uputio sam kritiku na suvremene, svjetski poznate ekonomiste, među njima i dobitnike Nobelove nagrade za ekonomiju. Suština kritike može se sažeti u par riječi – dečki imaju očajno suženi svjetonazor! Dokaza za to ne treba više od jednostavnog pitanja: koliko li su sve te njihove teorije i nagrade – sem što su pronijele ime autora i popravile njegov materijalni položaj – utjecale na svjetsku ekonomiju, njenu stabilnost, prosperitet i smanjenje siromaštva među ljudima svijeta? Odgovor daju svjetska ekonomska kriza i opći pogled na socijalno-ekonomske prilike planete, te inteligentniji čitaoci nakon ovoga mogu prekinuti daljnje čitanje teksta.“

Opširniji autorovi stavovi po tom pitanju mogu se pronaći – naravno, koga uopće zanimaju – na internetu i slijeđenjem tamo prisutnih linkova, pa ih nema smisla detaljno ponavljati. Moguće je jednim od prozvanih ekonomista, dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju, smatrati čovjeka koji je ustvari bio genijalni matematičar, a čiji matematički doprinosi – prvenstveno onaj na području „teorije igara“, za što je i nagrađen – se primjenjuju u raznoraznim područjima, od ekonomije, preko teorije evolucije do vojne strategije. Genijalni matematičar, o kojem je snimljen izvrstan film („Genijalni um“), imao je tragični život, opisan u istoimenoj knjizi (upravo ona je ekranizirana) autorice Sylvie Nasar. Radi se o John Forbes Nashu, kojeg ćemo prepustiti strpljivim i znanja željnim čitateljima, a ovdje ga spominjem tek stoga što je tijekom njegove kandidature za Nobelovu nagradu došlo do zapleta na ljudskoj (koja nas ovdje ne zanima; kako je više desetljeća bolovao od šizofrenije – od koje se uspio izliječiti – nekim licemjerima je to bio dovoljan razlog da ospore dodjeljivanje nagrade. Poginuo je prije par godina zajedno sa suprugom, u saobraćajnoj nesreći – kad nekog ne ide, onda ne ide!) i stručnoj razini.

Nobelova nagrada iz ekonomije nije predviđena zavještanjem Alfreda Nobela, švedskog kemičara, pronalazača, filantropa, mirotvorca, kozmopolita i industrijalca. Izvorno su nagrade predviđene za ostvarenja s područja fizike, kemije, medicine, književnosti i mira, od čega kandidate za potonju bira Norveška narodna skupština, za medicinu Karolinski Institut u Stockholmu, a preostale Švedska akademija znanosti. Nagradu za ekonomiju uvela je Švedska narodna banka 1968. godine na 300-tu obljetnicu postojanja, a nosi ime „Nagrada iz ekonomske znanosti Središnje banke Švedske u spomen na Alfreda Nobela“. Uobičajilo ju se nazivati kao i ine, a dodjeljuje se po istim formalnim kriterijima i istom iznosu poput ostalih. Te, 1994-te godine – kada ju je dobio Nash (s još dvojicom kolega) – u Švedskoj akademiji zbilo se izrazito protivljenje njenoj dodjeli (općenito, a ne samo u odnosu na ovog vrhunskog matematičara). Erik Dahmen, ekonomist, tvrdio je, nazivajući je „tzv. Nobelovom nagradom iz ekonomije“:

„To i nije zapravo Nobelova nagrada. Ne bi ju se smjelo svrstavati s drugim nagradama. Akademija nije nikada trebala prihvatiti nagradu iz ekonomije. Protiv sam te nagrade otkad sam postao član Akademije.“, („Genijalni um“, Sylvia Nasar)

Mnogo suštinskije i argumentiranije od ovog formalnog protivljenja – iz kojeg je teško zaključiti jeli Dahlen bio protiv nagrade (teško, s obzirom da je sam bio ekonomist) ili samo protiv imenovanja i dodjele zajedno s ostalim priznanjima – predstavlja otpor prirodoslovaca prema njenoj dodjeli:

„Jedan je fizičar rekao: ‘Nagrada iz ekonomije bila je poput vagona prikopčana za Nobelovu lokomotivu, samo se šlepala za Nobelom’. Mnogi prirodoznanstvenici, koji su dominirali u Akademiji, nisu mnogo držali do ekonomije. Ona nije, govorili su, dovoljno znanstvena, niti je to područje koje bi zaslužilo da ga se stavi na istu razinu s ‘pravim’ znanostima poput fizike i kemije. Ideje, kažu oni, dolaze i izlaze iz mode, ali ne vidi se nikakav znanstveni napredak, niti ikakva sustavna teorija empirijskih činjenica oko kojih bi postojala čvrsta i planetarna suglasnost… Na kraju, općenito vlada mišljenje, posebno među prirodnim znanstvenicima i matematičarima, da je plitkost tog područja dovela do nagla i vidljiva srozavanja kvalitete nagrađenih – koje će s vremenom biti još naglašenije.“, (ibid)

Ekonomija (proizvodnja i razmjena dobara i sve što iz toga proizlazi) ima više vrsta i uz svaku od njih zajednice mogu egzistirati, a tek je posljedica ove faze razvoja čovječanstva da prevladava ona kapitalistička (koja se također javlja u više oblika). Upravo za nju se i dodjeljuje rečena nagrada (Branko Horvat je ostao bez nje mada joj bijaše blizu, jer mu se djelo zbog kojega je bio predložen zvalo “Politička ekonomija socijalizma”). Uostalom, dobijaju je zapadnjački ekonomisti, formirani u kapitalističkom okviru i proučavajući upravo njegovu ekonomiju, ideje u/o kojoj – kao što je rečeno – dolaze i izlaze iz mode, ali ne vidi se nikakav znanstveni napredak, niti ikakva sustavna teorija empirijskih činjenica oko kojih bi postojala čvrsta i planetarna suglasnost“. Za razliku od „ekonomskih zakonitosti“ (pojednostavljeno, čak i u ovako ograničeno shvaćenoj ekonomiji možemo ih usporediti s objašnjenjem zašto je čovjek umro, a ne zašto je smrtan) aktualnog ekonomskog trenda, prirodne zakonitosti su općenite, univerzalno važeće u ma koje vrijeme i na ma kojem mjestu u svemiru (slična je i matematika, koja se može primijeniti na niz područja, pa je našla primjenu i u kapitalističkoj ekonomiji)!

Dobro uočena činjenica da se „ne vidi nikakav znanstveni napredak,…“ upravo je posljedica jedne druge činjenice, a ta je – da ekonomisti gube iz vida primarnu, suštinsku ulogu ekonomije, pa se usredotočuju naprosto brojkama opisivati partikularne mehanizme po kojima djeluje ona kapitalistička. A suština je, da ekonomija mora služiti (svakom) čovjeku a ne čovjek njoj, što je naprosto univerzalni etički, humanistički princip koji se ne da matematički opisati, pa ga ni nema u radovima ekonomista. Činjenica da se Nashovim doprinosom ekonomiji, baziranom na njegovom prinosu matematičkoj teoriji igara, uspješno služe (barem na Zapadu; kod nas to više ide po rodijačkim, protekcijskim i koruptivnim kriterijima) na dražbama o dodjelama koncesija (recimo, za frekvencije radio valova za mobitele i slične uređaje), ili u stvaranju strategija suparništava velesila, ama baš ništa ne doprinosi osnovnom: humanoj, pravednoj raspodjeli postojećeg i novostvorenog bogatstva među njegovim korisnicima i proizvođačima – bilo na individualnom i širem, globalnom nivou. Ništa ne doprinosi smanjenju neravnomjernosti raspodjele svjetskog bogatstva, koja dapače – unatoč silnih nagrada ekonomistima – neprestano raste (valja napomenuti da su tzv. društveno/nacionalno/svjetsko bogatstvo pojmovi koji ništa ne govore o stupnju njihove društvene raspodjele). I dok oni maltretiraju formulama, a komentatori bez morala i uvida u povijesnu situaciju palamude (neki nisu sposobni pratiti ni vlastite komentare, a kamoli tekst, dok drugi komentiraju priznajući da su pročitali samo naslov. Iz jednih i drugih govori animalni instinkt, kojeg ni činjenice ne mogu pokolebati, a kamoli pobuditi pokazivanje minimalne ljudskosti; 1, 2 ), stvar je suštinski jednostavna a mogao bi ih savjetovati i najneškolovaniji, ali time ne i manje inteligentniji, moralni, humani čovjek. Cijelu stvar valja početi rješavati od dviju činjenica: od već spomenute o stvarnoj ulozi ekonomije, i one da je ukupno bogatsvo ljudskog roda dovoljno za dostojan život svakog čovjeka na planeti. Zašto se takav pristup izbjegava? Jer je evolutivno nerazvijena vrhunska životinja imenom „Homo sapiens“ ustvari čovjek šćapiens, tek po sofisticiranijim metodama drukčiji od ma kojeg prirodnog grabežljivca, s tim što ovaj nema biološku sposobnost da o tome misli, a prvome je grabež zastro „moždane centre humanizma“ koji animalnog čovjeka razlikuju od onog humanističkog.

Postoji jedan kvantitativni pokazatelj – takozvani Gini indeks – za mjerenje nejednakosti u društvu. Ovaj koeficijent kreće se od 0 – kada je bogatstvo jednoliko raspodijeljeno, do vrijednosti 100, kada je svo bogatsvo u rukama samo jednog čovjeka. Primjerice, dok u Švedskoj on iznosi 23 (nešto više od 30 posto bogatstva je u rukama 20 posto ljudi), dotle je u SAD jednak 45 (20% amerikanaca raspolaže sa 85% bogatstva). Interesantna su tumačenja, točnije rečeno – opravdanja – ovakve neravnomjerne raspodjele bogatstava.

“Bogati ljudi nisu bogati zato što su oteli novac ostalima. Isto je tako i sa zemljama. Općenito gledano, bogate su zemlje bogate zbog toga što su prošle kroz određeni povijesni proces, kroz industrijski razvoj. Glavno pitanje je – kako pomoći ostatku svijeta da i on prođe kroz taj proces, pa da i on jednom bude imućniji”,

smatra David Roodman iz washingtonskog Centra za globalni razvoj, totalno jednostrano sagledavajući ljudsku povijest – kao da imperijalizma, kolonijalizma i neokolonijalizma kroz koje su danas najsiromašnije zemlje prošle kao žrtve upravo onih najbogatijih (obogaćenih ogromnim dijelom upravo na njihovu iskorištavanju), nikada nije ni bilo. S druge strane, jedan matematički orijentirani autor nastoji nejednakost protumačiti kao prirodnu posljedicu statističkih zakona o distribuciji moći. Gotovo onako usput, on sam daje odgovor na svoje pitanje „Je li nepravda neizbježan zakon?”“Nejednakost je prirodna, ali ne tako ekstremna” – pozivajući se i na ekonomskog analitičara mr. sc. Velimira Šonje. Potonji kaže kako za smanjenje nesrazmjera povećani porezi nisu nikakvo rješenje, već ono treba tražiti u izjednačavanju šansi, bez čega će se raslojavanje i dalje nastaviti. Zaboravljajući pritom kako su ljudi, čak i pruže li im se iste šanse za djelovanje, različitih sposobnosti, što će opet dovesti do iskakanja onih sposobnijih. To bi nužno, ne primjene li se druge mjere – pa i one porezne – dovelo do ponovne redistribucije bogatstva, točno u skladu sa darvinističkom teorijom preživljavanja najsposobnijih. Naravno, prihvatimo li tezu da se ono stječe samo na pošten način (no, pošteno ne znači uvijek ujedno i humano, odnosno ljudski prihvatljivo). Svi ti autori uopće ne shvaćaju kako je ljudska zajednica prvenstveno socijalni a ne biološki sustav, te uporno na nju primjenjuju socijaldarvinističke metode s čega ni ne čude zaključci do kojih dolaze. Kad već nastoje prirodne zakonitosti primjeniti direktno na društvo, koje kao da se ne sastoji od mislećih jedinki sposobnih samostalno donositi odluke, neka se prisjete jednog bitnog fizikalnog zakona. Onog o tzv. ekviparticiji energije po kojem u plinovitom ansamblu (društvu) atomskih čestica, svakom atomu (jedinki) pripada jednaka prosječna kinetička energija (bogatstvo)! Zavisno od uzajamnih interakcija, svaka se od njih kreće čas brže, čas sporije, ali u prosjeku raspolažu jednakim kinetičkim energijama (bogatstvom) koje zbrojene daju ukupnu energiju (bogatstvo) cijelog ansambla (društva). Tek toliko o neposrednoj primjeni prirodnih zakonitosti na ljudsko društvo.

Sve je veći broj ljudi najrazličitijh profila širom svijeta koji uviđaju istinu, i ne bulazne o ogromnom napretku uspoređujući suvremeno socijalno-ekonomsko stanje s onim od prije mnogo stoljeća. Intelektualni daltonisti toga nisu sposobni, procjenjujući prošlost kriterijima današnjice, a nju pravdaju pozivanjem na prošlost, uhvaćeni u mentalni labirint circulus vitiosusa iz kojeg ne nalaze izlaz (recimo, oni čak ne vide da tržišna ekonomija mora biti planski modulirana potrebama ljudi, što čak i suvremene kapitalističke države uviđaju, na svojevrsni način intervenirajući na tržištu – doduše u prilog kapitala). Ljudi žive sada, ovdje, pod postojećim uslovima, i ne možete ih hraniti serviranim bedastoćama. Napredak, ako o njemu uopće možemo govoriti na način kako to apologeti sistema čine, nije posljedica samo ekonomije, već sinergije niza prirodoslovnih, tehničkih, tehnoloških, obrazovnih, povijesnih i političkih faktora, što nije nikakvo opravdanje čovjeku koji ovdje i sada umire od gladi, bolesti, ratova i inih pojava koje nismo uspjeli iskorijeniti, dok debelokošci pravdaju bijedu stotina milijuna „pravom“ da „44 ljudi“ uživa u prisvajanju rezultata njihova truda.

„Općenito je problem liberalâ i libertarijanaca metodološki individualizam – promatranje društva isključivo iz pozicije pojedinca. Ja, ja, ja i samo ja. Tako onda nije bitno što globalni kapitalizam očito uništava klimu (pa onda imamo različite uragane, požare, poplave i sl., a ubuduće i mnogo gore posljedice) i što u okviru ekonomskog sistema u kojem je najbitnije ostvarivanje privatnog profita na tržištu očito ne postoji mogućnost da se uništavanje planeta zaustavi. Ono što je bitno da pojedinac ima „slobodu“ da što neometanije eksploatira radnike, obrće novac bez obzira na to što će napraviti s okolišem ili javnim prostorom, stječe profit bez obzira na to kakva je kvaliteta hrane koju prodaje itd.“, (Kapović, 1, 2, 3)

Pravi napredak ne očituje se prijelazom od volovskih kola do raketa (to je tako trivijalno da se ne isplati ni spominjati), već stupnjem uljuđivanja (humanizacijom) čovjeka tijekom njegova socijalnog razvoja. Nažalost, kao što mačku ne možeš osposobiti za rješavanje relativističkih jednadžbi, i većina neznalica ostaje nepromijenjena do svoje smrti. Na takvom smo – statistički gledano – stupnju biosocijalne evolucije. No, statistika je za samožive grabljive jedinke tek jedan od alata koji koriste u vlastite svrhe – jedno iz razloga što je ne razumiju, a drugi jer je jako dobro shvaćaju i iskorištavaju sebi u prid. Naime, svaku večer dignuvši pogled prema nebu da zahvale bogu na svojoj stečevini, umisle si da su upravo oni jedini središte svemira!

____________________________________________

*Iako će većinu čitatelja prvi dio složenice asocirati na izmet, ona je upotrebljena više u značenju: koještarija, ono što ništa ne vrijedi; beznačajna sitnica. Naravno, shvaćeno sa zrnom soli.

 

23 comments

Skip to comment form

  1. Borej

    Evo još jedne Babićeve crvene krpe za komentatore obuzete desnilom, “mislioce” u sluganskoj službi NJ. V. profita, lažne moderniste koji se zalažu za globalističko-liberalni poredak.

  2. Vagabundo

    Evo baš gledam na HRT4 prilog o tome kako u Njemačkoj recikliraju kanalizacijske otpadne vode, kako djeluju iznimno efikasno ekološki, ali onda to pretvaraju i u zaradu, dakle i ekonomski, profitno napreduju. Uključena je šira društvena zajednica, gradske vlasti, znanstvenici, stručnjaci i svi koji mogu pridonijeti na općem boljitku, a posredno i na smanjenju troškova života građana gradova o kojima se govori u prilogu, a koji su svi na Dunavu. U projekt je uključen i Vukovar pa može profitirati transferom znanja i nešto sredstava, ali čisto sumnjam da će replicirati njemačke uspjehe. Neće zbog budaletina kakva je Babić koje konstantno vuku narod u prošlost, u zablude i svojim drekkolumnama šire promašeni svjetonazor i paušalne diskvalifikacije.

    Nekako se pokušavam sjetiti ovako korisnih inicijativa i projekata za vrijeme socijalizma. Nije ih bilo. Ima li ih sada? Naravno da nema, kada nam o ekonomiji pričaju Laci i Slavujka.

    U pravu si Borej,Babić je crvena krpa, ali samo zbog toga što ima ljudi poput mene alergičnih na bljuvotine.

    Inače, govoreći čisto teoretski desnilo i liberali baš ne idu u istu rečenicu. Desnilo se puno bolje slaže sa “ljevilom” jer oba teže totalitarizmu. Žišku?

    1. Borej

      Predvidio sam da će “mislioci” nahrupiti. I to se dogodilo. Bez ikavog stida i ljudskog obzira dijele lekcije i vrijeđaju. Samo trud onih koji brišu šuperdine kapitalistima prolaze kod takvih. Utopistički rezoni, pobuna i nezadovoljstvo postojećim, za njih su kao za katoličke biskupe Frljićeve predstave – blasfemija. Babić se potpisao, Babić hrabro zastupa svoj svjetonazor, a “mislioci” to smatraju vrijeđanjem njihove podložnosti svijet koji je sve gori u smislu ravnopravnosti ljudi.
      “Paušalisti” čije su misli temeljene na nepodnošenju lijevij i lijevoga, optužuju ovdje za paušale ocijene. Tragikomično, groteskno.

      1. Zambata

        “…kao za katoličke biskupe Frljićeve predstave – blasfemija.”
        Frljićeve predstave nisu blasfemija, nego su za sve normalne ljude kurac od jalove ovce. Kao i on sam, te njegovi obožavatelji.

        1. Stalker

          Šuti! Šuti! Nisi predstave gledao! Nisam ni ja i šutim!

  3. Vagabundo

    Razmislimo samo malo o smjeru transfera znanja.

    Ima li smisla govoriti o postocima ili bolje o promilima kada govorimo o transferu znanja iz socijalističkih, antiglobalističkih, neliberalnih, ljevičarskih država prema normalnom svijetu, a kada se pomaknemo malo na područje ekologije, ekoloških inicijativa, pokreta, organizacija, možda je 1 od 1000 došla iz smjera “vaših” država prema normalnom svijetu.

    Znači svo svjetsko znanje, medicinske, ekološke i sve ostale korisne inicijative i pokreti idu od smjera normalnih uređenih (vi ih zovete kapitalističkima, liberalnim, globalističkim, profiterskim) prema državama koje to nisu.

    Tko ej tome kriv? Evo primjera Centralno afričke republike koja je kaos, pogibelj, zaostajanje i sve loše doživjela nakon osamostaljenja od Francuske. Ne kažem da se nije trebala osamostaliti, nego samo navodim što su napravili od svoje slobode.

  4. Babiću vidim da si na tekstu radio nekoliko dana, pohvalno,dobro je razmišljati malo i o nećemu drugom ,o ekonomiji kao vodećoj misli današnjeg vremena.No na žalost ja imam vrlo malo vremena za odgovoriti ,i to je ta tvoja nepravedna prednost.Vrijeme kao resurs koji i ne znamo ,a i ne možemo jednako cijeniti,jer smo iz dva svijeta i iz dva vremena.

    Vidim aludiraš na ponajvećeg ekonomistu 20 st. F. Hayeka.Njegov je utjecaj u posljednjoj četvrtini 20 st. bio značajan,premašio je njegove ekonomske spoznaje.Mnogi analitičari ističu kako je neposredno utjecao i na pad Berlinskog zida i Raspad SSSR-a, dakle ne samo na političku ekonomiju koju su primjenili i razvili Reagan i Tacher.Osobito Tacherica,,najveća pragmatičarka novijeg političkog doba ,koja nije imala nikakav program ,ali koja je smjesta otpočela sa privatizacijom,osjetivši miris novoga doba.

    Uspoređujući ekonomiste sa drugim znanostima i znanstvenicima zaboravljaš da ekonomisti se moraju pozvati na neznanje glede činjenica o kojima se npr. od fizičara očekuje da pruže informacije,jer ekonomisti se nose sa složenim strukturama i s mnogo većim brojem neovisnih varijabli od fizičara.Ekonomija je istovremeno i presložena i prejednostavna.Adama Smitha ,najvećeg ekonomistu svih vremena,i njegovu nevidljivu ruku je lako za razumjeti,razumnima,drugima ne.U ekonomiji nema čuda,njemačko ekonomsko čudo poslije 2.svj.rata ,i nije čudo nego rezultat marljiva rada milijuna ljudi,baš kao i današnja azijska čuda.

    Sve tvoje patnje proizilaze iz tvoga odnosa prema društvu ,socijalistički odnos je plod pogrešne zamisli da se povijest može oblikovati prema unaprijed osmišljenom planu.Nikome to nije uspjelo,niti će.,jer kada socijalista postane političar želja za stjecanjem moći nadvlada sve ostalo.Evo ti zadnjeg primjera kineskog gospodarstva,gdje se KPK dočepala sredstava za proizvodnju i pokazala svijetu kako to izgleda KADA KOMUNISTI VLADAJU.Ovo Marx nije razumio ,da kolektivističko ekonomsko planiranje vodi apsolutnoj tiraniji.

    Svijet je ostvario više ekonomskog napretka u posljednjih 50 godina nego u prethodnih 500 i nikome relevantnome na ovome svijetu danas ne pada na pamet uništiti sistem koji je to omogučio.Čak ni vama luzerima,jer reci mi ,a skime bi ti danas u boj na kapital,kada si bez njega nitko i ništa.

    1. Borej

      Marx je za tebe nepoznanica. Najveći kritičar kapitalizma čiji se razvoj temelji na eksploataciji tuđeg rada, koji ljude pretvara u alijenirane članove društva, za tebe je povod da konstatno balegaš.

      Vido, jednom za svagda- jebema ja tvoj napredak u kome ljudi umiru od gladi, a drugi daju stotine tisuća dolara za operacije skidanja sala, u kojem najnaprednija zemlja uništava druge zemlje vojnom silom, jebem ja tvoj napredak u kojem se zagađuje planeta. Ti si uskih pogleda na svijet kao stanovnik Matoševe uske varoši.

  5. dron

    Imamo strašne probleme zbog drekonoma, drekonomi su ozakonili reket i pljačku. Nikad gore nije bilo, a bit će sve gore. Paraziti i mafija vs. radnici i poduzetnici.
    Mafija je paralizirala i skuhala žabu.

    Sva ta drekonomija je u službi drekova, žaba će izumrijeti, zakopana pod parazitskim drekom. Nemojte, ako niste parazit i drekonom po posebnim propisima, dočekati starost u HR. Počinje agonija do smrti, koju su vam osmislili drekonomi.

    “Osobe u hrvatskoj ZOMO mirovini žive u ogromnom riziku od siromaštva i socijalne isključenosti. Naši umirovljenici imaju najniže mirovine od svih drugih zemalja u okruženju. Dok naše prosječne mirovine iznose tek 37,7 posto prosječne plaće, po čemu smo se svrstali uz jednako siromašne Bugare, veće iznose dobivaju umirovljenici čak i u Bosni i Hercegovini, na Kosovu, u Srbiji, Crnoj Gori, Sloveniji i Makedoniji koja, kao i Mađarska, ima prosječne mirovine u iznosu od 62 posto prosječne plaće.
    Hrvatski ZOMO umirovljenici nemaju novca za najosnovnije životne potrebe, hrane se s podova tržnica, iz kontejnera, griju se u javnom prijevozu, jedu po javnim kuhinjama. Ljudi koji su izgradili ovu zemlju, od kojih su mnogi sudjelovali i u njenoj obrani, sad su siromašni i poniženi, a političke elite ih marginaliziraju i tretiraju kao teret društvu.”

    Znači, pamet u glavu. Nitko ne želi umirati u hrvatskoj bijedi i pod mafijom nakon cjeloživotnog rada, dok mafija tuče desetke tisuća kuna mjesečne plaće osigurane ozakonjenom pljačkom i drekonomijom.

  6. Vagabundo

    Opisao sam vam smjer u kojem ide znanje, ekološke i humane inicijative.

    On ide od normalnog svijeta ka vašim totalitarističkim i autoritarističkim karikaturnim tvorevinama.

    Kako bi me demantirali, nađite bar jednu inicijativu koja je uhvatila korijena, a koja je krenula iz suprotnog smjera.

    Spominjete se Marxa, a on i njegova misao su išli istim smjerom. Od Lenjina i Staljina ka normalnom svijetu nije išlo ništa pametno što se zadržalo.

    1. Detroit

      Inicijativa koja je uhvatila korijena? Koje kurčenje! Za početak ću samo spomenuti tri osmice koje su onemogućile kapitalističke derikože da od ljudskog roda napravi invalide.

      Koji je vaš svijet? Nije karikatura, ali je klaonica, nacionalistička, fašistička, militaristička. Jooj, nemoj mi samo ka uskotračni Zeitgeist spominjati farmaciju, mobitele i ostala sranja… Ljudima su vaše gazde omogućili da duže žive, ne da budu ljudi nego da budi što duže potrošači vaših kapotalističkih proitzvoda koji vama u džepove trpa profit.

  7. Boki

    Sve je već kazano u komentarima ovog članka:
    http://www.sbperiskop.net/drustvo/world/42-covjeka-37-milijardi-ljudi

    Naslov članka je prikladan, jer se prirodnoj ekonomiji čudite ko pura dreku. Jednakost prilika je ključ koje koriste sva razvijena društva. Materijalna jednakost je nemoguća iluzija, jer nisu ni ljudi jednaki ni u željama ni u mogučnostima.

    1. Detroit

      Daleko si ti od razumijevanja svijeta. Borba ne ide u smjeru jednakosti, nego ravnopravnosti. Za tebe je to isti pojmovi, zato širiš zbrku.

  8. Vagabundo

    Drugi problem je vaša nedosljednost.

    Kao ljevičari, socijalisti, marksisti boljševvici, do sada ste imali nekoliko velikih “buna”: zalaganje za činovnike, birokrate i zalaganje za ravnatelje i direktore. Ne sjećam se niti jednom da ste tako žestoko stali iza konkretnih radnika (kako vi to volite reči, za mene su radnici puno širi pojam nego za vas).

    No, iako se spominjete Kapovića i Markovina, opet potpuno nedosljedno, na svojim stranicama drukate za osobu koja se kapitalizma nikada nije odrekla i koja nikada nije izrekla niti jednu kritiku na račun kapitalizma. Njoj nije problem kapitalizam već što su neki drugi ljudi na vlasti.

    Dakle, glaavna politička “zvijezda” portala vam je jako, jako daleko od ljevičarskih ideja, što po strankama kojima je pripadala, što po svojoj filozofiji, prijedlozima i inicijativama.

    Od toliko ljevičaraa, vi nađošte klasičnu desničarku. Gdje su vam lokalni ljevičari da za njih drukate? Dovedite Kapovića da održi jednu veličanstvenu tribinu u SB.

    Napomena: vjerojatno nećete za njega naći slobodne dvorane osim u domu HVIDR-e 🙂

    1. trol

      sa kim bi se ti više ‘družio’ ?
      sa
      1. radnikom
      2. suradnikom

      ??

      1. Vagabundo

        S djelatnicom s kojom bih vam zapjevao onda onu starui narodnu:

        Nije dobro Bijelo dugme, nije dobra Katarina, što je dobro što vam treba kičme, kičme disciplina 🙂

        1. trol

          pjevat ćeš ti “buđav lebac”, budeš li mnogo razmišljao 🙂

    2. Detroit

      Za tebe je, u smislu zamagljivanja problema i bog radnik. I đavo. I anđeli. Svi nešto rade.

      Koliko sam shvatio Lemaićka (o njoj govoriš ružno, zar ne?) ima podršku, jer razložno, argumentirano, pametno, vizionarski kritizira postojećeg gradonačelnika Slavonskog Broda i njegovu političko-medijsku kliku. Kapa joj do poda. Ona možda jeste desničarka, a njeno prihvaćanje govori o našoj širini prihvaćanja kritičara vlasti sa svih strana.

      1. Vagabundo

        Možda se ona transformira?

        Ovo je za tebe govorenje ružno:

        Dakle, glaavna politička “zvijezda” portala vam je jako, jako daleko od ljevičarskih ideja, što po strankama kojima je pripadala, što po svojoj filozofiji, prijedlozima i inicijativama.

        Znači, ako je daleko od ljevičarenja, ja o njoj govorim ruižno?

        Ćufte.

        Dobro, onda nije daleko od ljevičarenja. Ispravak. Tražit ću da ga objave na svim portalima!

        Vaša širina je već legendarna.

        1. Detroit

          Ti i otprije o njoj govoriš nelijepo, ne samo danas.

          I nema na ovom portalu MI. Autori su koliko vidim autonomni, svoji do jaja. Boli Babića iz Čakovca spolni alat za Dusparu, ili Krnića za Vučića, Ili Lukića za Kolindu. Pišu ljudi da im prođe vrijeme, aha, a ne da bi nama publici popovali. Kome se sviđa pročita, a kome ne (takvih je ohoho) ide na druge portale. Osobno kolumnist čitam zbog nekih stilskih pizdarijica, a ne zato što su agitatori.

    3. Uzelcu i Lukiću se ne može osporiti znanje i iskustvo političkog lobiranja.Gospođica Lemaić je smišljenim odabirom izabrana iz kruga desne političke provenijencije.Znaju da biračko tijelo SB-a naginje centru i desnici u omjeru 5:1.Onih 20 % ubetoniranih i nije truda vrijedno,tamo ni štemerom mišljenje ne možeš promijeniti.

  9. Dakle ,valja ponoviti ono što sam napisao prije par dana.A rekoh.Tijekom gotovo 99 % svoje prošlosti čovječanstvo je bilo siromašno,gladno,prljavo,prestrašeno,glupo,bolesno.U posljednjih 200 godina sve se promjenilo.takoreći odjednom milijarde ljudi su postale bogate,,uhranjene,čiste,sigurne,,pametne i zdrave.Jer desio se kapitalizam

    Nikome to nije uspjelo u povijesti,jedino po Bibliji Isusu,kada je bolesne ozdravljao,gladne nahranio …

    Nejednokost nije izum liberalnoga kapitalizma ,bilo je je uvijek i biti će je.Ima jedna američka studija o tome kaže da ako damo 100 ljudi po 10 000 dolara ,do kraja te godine.

    _80 osoba više neće imati taj novac,mnogi će još upasti u dugove zbog novog auta,kuće,putovanja…

    _ 16 njih će uvećati tu svotu za 5-10 %

    _ 4 će uvečati tu svotu na 20.000 pa sve do milijun ili više.

    Nismo svi jednaki kaže ova ozbiljna studija,a i zašto bi bili.Čemu zavidnost onome tko je okrenuo novac, zaposlio ljude i zarađiva,zar nebi trebali biti zavidni onima koji su sjebali dobiveni novac na luksuz, kurvaluk ili sl.

  10. trol

    kaže mađioničar ostvario “dodanu vrijednost”. Mađioničari imaju “profit”, država ima “porez na dodanu vrijednost”, a banke pošteno zarađen novac na najam novca. Prejebali su sva 3 zakona termodinamike iz ničeg naprave nešta. prave od kune 10 kuna, a da niko i ništa ne najebe ? Nenadjebiva razmišljanja.

Odgovori